A kako je moguce da je socijalna derivat emocionalne kada bi ona trebala da je sira zbog toga sto je ova samo za citanje emocija a socijalna za celokupupne socijalne veze i odnose? 

Informiši se malo o tome šta je emocionalna inteligencija, ima dobrih tekstova u ovoj temi, a internet ih je takođe pun. Daleko od toga da je ona ''samo za čitanje emocija''. Nisu vas očito ništa o tome učili na faksu.

Informisao sam se, zato i pitam. Ne bih pitao tako nesto da ne razumem o cemu je rec.

Pa očigledno je da nisi, jer da jesi, ne bi ti palo na pamet da kažeš da je EI:

Neko je pomenuo knjigu, ovde na temi. Negde sam je vec postavljao, ali gde ? Pojma nemam.


"Emocionalna inteligencija", autor Daniel Goleman

Nesto iz knjige:

ŠTO SU EMOCIJE?

Nekoliko rijeci o onome što podrazumijevam pod pojmom emocija, terminu o tocnom znacenju kojeg psiholozi i filozofi vode rasprave vec više od stoljeca. U najdoslovnijem smislu, rjecnik Oxford English Dictionary rijec emocija definira kao »svaku uzbudjenost ili uznemirenost uma, osjecaja, strasti; svako žestoko ili uzbudjeno mentalno stanje«. Ja se rijecju emocija koristim kada želim oznaciti osjecaj i izrazito njegove misli, psihološka i biološka stanja te niz sklonosti djelovanju. Postoje stotine emocija, kao i njihovih mješavina, varijacija, mutacija i
nijansi. Štoviše, puno je više suptilnih razlika medju emocijama nego što za njih imamo rijeci.

Istraživaci se ni danas ne slažu oko toga koje se tocno emocije mogu smatrati primarnima - koje su plava, crvena i žuta boja osjecaja od kojih nastaju sve ostale nijanse - pa cak ni oko toga postoje li uopse takve primarne emocije. Neki teoreticari govore o osnovnim skupinama, premda se svi ne slažu ni u tom pitanju. Glavni kandidati i neki od clanova njihovih skupina jesu:
• Srdžba: jarost, ogorcenost, kivnost, gnjev, ozlojedjenost, indignacija, uzrujanost, gorcina, mržnja, uznemirenost, razdražljivost, neprijateljstvo i, možda kao krajnje vrijednosti, patološka mržnja i nasilnost
• Tuga: žalost, bol, neveselost, potištenost, melankolija, samosažaljenje, osamljenost, ocaj i, u patološkim slucajevima, teška depresija
• Strah: tjeskoba, bojazan, nervoza, zabrinutost, konsternacija, zloslutnost, oprez, strepnja, napetost, užasavanje, strava, jeza; kod psihopatologije, fobija i panika

• Radost: sreca, užitak, olakšanje, zadovoljstvo, blaženstvo, slast, zabavljenost, ponos, senzualni užitak, oduševljenje, zanos, veselje, zadovoljenje, euforicnost, zaigranost, ekstaticnost i, u krajnosti, manija
• Ljubav: prihvacanje, prijateljska naklonost, povjerenje, ljubaznost, sklonost, odanost, zanesenost, obožavanje i platonska Ijubav
• Zacudjenost: šok, preneraženost, zapanjenost, zadivljenost
• Gadjenje: prijezir, omalovažavanje, potcjenjivanje, odvratnost, odbojnost, mrskost, gnušanje
• Stid: osjecaj krivnje, neugoda, žalost, grizodušje, poniženje, žaljenje, jad i kajanje.

Dakako, ovaj popis ne rješava sva pitanja o tome kako kategorizirati emocije. Na primjer, što je s mješavinama poput ljubomore, varijante srdžbe koja u sebi sadrži i tugu i strah? A što je s vrlinama, poput nade i vjere, hrabrosti i opraštanja, sigurnosti i staloženosti? Ili nekima od klasicnih poroka, osjecaja poput sumnje, samodopadnosti,
lijenosti i bešcutnosti - ili dosade? Ovdje nema jednoznacnih odgovora; znanstvena rasprava o tome kako klasificirati emocije nastavlja se.

Argument u prilog postojanju nekoliko središnjih emocija djelomicno se oslanja na otkrice do kojeg je došao Paul Ekman, sa sveucilišta University of California a San Franciscu, koji je ustvrdio da specificne izraze lica za cetiri takve emocije (strah, srdžbu, tugu i užitak) prepoznaju pripadnici razlicitih kultura širom svijeta, a medju njima i narodi koji ne poznaju pismo, pa vjerojatno nisu pod utjecajem filma ili televizije - što govori o njihovoj univerzalnosti. Ekman je fotografije lica koja s tehnickom preciznošcu odražavaju takve emocije pokazao pripadnicima cak i tako
udaljenih zajednica kao što je narod Fore na Novoj Gvineji, izolirano pleme u nepristupacnome gorju koje živi u kamenome dobu, te je utvrdio da Ijudi u svim sredinama prepoznaju iste temeljne emocije. Ovu univerzalnost facijalnih izraza emocija prvi je vjerojatno primijetio Darwin, koji je u tome vidio dokaz za to da su sile evolucije te signale utisnule u naš središnji živcani sustav.

U traženju temeljnih nacela, i ja slijedim Ekmana i druge u razmišljanju o emocijama svrstanim u skupine ili dimenzije, uzimajuci glavne skupine - srdžbu, tugu, strah, užitak, Ijubav, stid i tako dalje - kao tipicne primjere beskrajnih nijansi našeg emocionalnog života. Svaka od ovih skupina u svome središtu ima osnovnu emocionalnu jezgru, ciji se srodnici od nje razvijaju u nebrojenim smjerovima mutacijama.
U vanjskim su ovojima takvih nakupina raspoloženja, koja su, strogo znanstveno gledano, znatnije transformirana i traju bitno duže od emocije (dok ce se razmjerno rijetko dogoditi da ce netko citav dan provesti obuzet žarom bijesa, na primjer, nije rijetko da je netko dugo dzangrizav, razdražljiv, pri cemu se kod njega lako izazivaju kraci napadaji bijesa). Nakon raspoloženja dolaze temperamenti, pripravnosti na budjenje odredjene emocije ili raspoloženja zbog kojih je netko melankolican, plah ili vedar. A nakon takve emocionalne naravi dolaze pravi
poremecaji emocija poput klinicke depresije ili nepopustljive tjeskobe, kod kojih se osoba osjeca neprestano zarobljenom u otrovnom emotivnome stanju.

Ko je za to da vise procita ...

Ocigledno jesam, zato te i pitam za misljenje jer meni deluje da je socijalna sira a nigde ne nadjoh podatak da je socijalna deo emocionalne.

Inace...


Tako da je meni siri pojam socijalna jer su mi ljudski drustveni odnosi mnogo vise od samo emocija i samo zato sto umemo da prepoznamo neku emociju ne znaci da umemo da se lepo postavimo prema istoj i to "postavljanje" mi deluje kao socijalna. No, nije bitno, cisto me interesovalo misljenje koleginice...

Mi nismo kolege, ja sam psiholog, ti pedagog, obrati pažnju.  

Smatram da je emocionalna inteligencija šira od socijalne iz razloga što prevazilazi njene okvire i što prožima baš sve sfere ljudskog života. U socijalnim interakcijama emocije su upravo ključne - kako reagujemo na ljude, na stvari oko nas i zbivanja jeste ono što nas kao ljudska bića određuje. A socijalna sfera je samo jedan aspekt tog poimanja sveta i reagovanja na njega. Kako ćemo da emocionalno reagujemo na sve što ne spada u kontakt sa ljudima (na primer - na životinje, sami na sebe, na razne predmete, na umetnost) itd. određuje emocionalna inteligencija i upravo zato je socijalna samo jedan njen deo. U tom procesu drugi ljudi su potrebni, ali nisu nužni, jer se emocionalno može reagovati i na druge stimuluse, ne samo socijalne.

Eto, nadam se da sam makar malo približila ono o čemu sam pisala gore.

Ju sej potejto, aj sej potato. 

Sta ga znam, deluju mi povezano jer iako umemo pravilno da razaznamo nase emocije i da ih iskoristimo, opet nam treba odredjen stepen socijalnog povezivanja da bismo uspeli da odreagujemo pravilno u skladu sa njima. Nekako, povezane su i u svoj toj nasoj interakciji sa svetom oko nas, ne idu jedna bez druge.

No, not at all; to su dve prilično različite struke, o studiranju da ne govorim. Insistiram.

To svakako.