Eto koliko argumentovani diskutujes... odgovorim ti a ti prokakas "tebi su emocije materija"... tebi je razmisljanje izgleda zamorna radnja, da ti odgovorim u tvom "kulturnom" stilu  

A na drugu konstataciju, opet odgovor u tvom stilu - samo mi je zao posto vidim da izmedju vernika i programiranog tostera nema neke velike razlike  

 

Dokle god postoji nesto neistrazeno i dokle god imamo volje za istrazivanjem, nece biti stagnacije. A teorije kako neke stvari nikada necemo shvatiti su samo dokaz koliko nisko misljenje imamo o nama samima i koliko nismo svesni sopstvenih mogucnosti.

Predstavljanje ljudskog uma kao kofe koja se puni informacijama i verovanje da ce negde u buducnosti ta kofa biti puna i da cemo onda moci samo da blejimo kao ovce sa onim sto smo naucili do tog trenutka...

Zasto se onda uopste trudimo? Zasto ucimo? Koja je onda svrha naseg postojanja?

Bolje da posedamo oko logorske vatre i igramo dodole do kraja vremena 

sfingo

posto izgleda da vjerues samo u ono sto vidis..vjerovatno kuci ne vjerujes majci  da te rodila...posto to nijesi mogao vidjeti 

Neverovatno koliko si ogranicen, mislim da konj sa ularom ima sire vidike od tebe 

Za razliku od postojanja boga (koga niko nikad nije video) ljudi svakodnevno vodjaju porodjaje. E sad, sto ti ocigledno mislis da pored bezgresnog zaceca postoji i stelth porodjaj, to vec nije moja briga 

@Coolrunner

Mslim da je vec vreme da obratis paznju na obracanje sagovornicima. Pocecu da to tumacim kao uvredu, a to zaista ne bi bilo zgodno.
Zamolio za malo vise obzirnosti, jer ni oni nisu ovde da bi ih neko na taj nacin tretirao.

Hvala za razumevanje.

alo RA
 
normalno da ljudi svakodnevno gledaju porodjaje ali ja kazem da ga ti nijesi vidjeo...ili jesi izvinjavam se :ozan-k

nije svakodnevno,ali mnogi ljudi su vidjeli boga...na razne nacine..mada tesko je da ti objasnjavam sada ne bi shvatio...

bogorodica se do sada pojavila mnogima...

interesantna tema,steta sto ne umijemo razgovarati bez prozivanja...i steta sto ne mozemo,makar na trenutke,napraviti otklon od sebe samih i svojih shvatanja i probati razumjeti,koliko mozemo potrebu za vjerovanjem i potrebu za nevjerovanjem.

jer,kada se malo bolje razmisli...to su dva lica jedne medalje

covjekovog nacina da se nosi sa strasnom cinjenicom...a to je da je smrtan!
da ce svijet postojati,a njega nece biti.
racionalizacija u vezi toga kod covjeka je stalna...smrt je tesko,koliko god sebe ubjedjivali da smo smrt prihvatili,vrlo tesko "svariti" i prihvatiti kao dio naseg egzistencijalnog postojanja i dio postojanja ljudi oko nas.potpuno prirodnog ciklusa koliko i sam zivot.

ali koliko smrt jeste prirodna za covjeka uvijek uskih poimanja?

Alber Kami,jedan od najvaznijih i najpoznatijih pisaca egzistencijalne literature 20 vijeka ( " Mit o Sizifu" toplo preporucujem ),filozof i covjek koji se citavog zivota kroz pisanje obracunavao sa Bogom, covjekom 20 vijeka i tvorac u literaturi i filozofiji pojma " apsurdnog covjeka "- obesmislenog,lisenog potrebe da vjeruje u nesto izvan sebe,materijalisticki nastrojen,ali i duboko nesrecnog zbog saznanja da je jedino upucen na sebe i svoje snage pri "rvanju" sa svojom konacnoscu...dakle,neko ko je,ukoliko pogledate i njegovu biografiju i zivot van literature,vodio zivot u skladu sa svojim idejama i uvjerenjima,je napisao nesto sto,ajde da kazem grubo ,nije licilo na njega...

" samo je onaj slobodan ko na pravi nacin sagleda smrt.
poslije toga sve je moguce.
ja ne mogu da vas natjeram da vjerujete u Boga.
vjerovanje u Boga svodi se na mirenje sa smrcu.
kada prihvatite smrt,problem Boga bice rijese- ne obrnuto."

nista novo,ako smo surovo iskreni prema sebi,pa priznamo koliko nas smrt negdje duboko uzasava...dakle,zadatak je samo na prvi pogled lak

sto bi rekao jedan manje- vise nepoznati anticki pjesnik: " o,zasto je tako tesko umrijeti?"

dakle,kao bicima od ocinjeg vida,bicima koji vole vidjeti,opipati,probati ukus neceg,dodirnuti...da bi smo znali,prihvatili,probali ili vjerovali...covjek je uvijek bolno razapet svojom protivurjecnom prirodom.

pitam se,koliko nam pomaze,smeta li nama ocinji vid da vidimo?
 

evo jos jednog lijepog citata,a koji bi problem ocinjeg vida,na najbolji nacin mogao objediniti:

"jer nista vrijedno dokazivanja ne moze se dokazati,niti nedokazati.
zato budi mudar,uvijek budi na osuncanoj strani nedoumice"

                                                Alfred, Lord Tenison

ako podjemo od pretpostavke da je jalovo dokazivati postojanje Boga i suprotno- dokazivanje da istog nema...dakle,vjecita nedoumica i nedoumica od pecinskog covjeka pa naovamo...da li to znaci da je bolje,ljepse ili bar smislenije vjerovati?
zdravije,mozda?
lakse?

ili je,paradoksalno,teze?

ne zamjerite,ovo je dio foruma za filozofska razmisljanja

e bas sam ti stopovao vreme da vidim kada ces da opomenes ovo stvorenje 
nadam se da me neces izbaciti zbog offa   
                                                                                                                                           

@sesircic
Dobro ti nama dosla na ovaj forum. 


@gottago
Nemas potrebe za stopovanjem. Nekada je fitilj duzi, nekada kraci, ali uvek gledam da koliko toliko to ne utice na odluke, da clanovi ne snose posledice, da razumem ovo ili ono, da sagledam iz sto vise aspekata, opravdam, racionalizujem, ... a onda dodjem do onoga, nisam Bog, covek sam sa svim svojim manama i vrlinama. Koliko god sam u mogucnosti, razvlacicu i trpecu, ali ponekad i preko ledja clanova. Medjutim, ako ja trpim, i pokusvam i radim sve ono sto sam naveo, .. clanovi ne moraju.
 

Joj Mit o Sizifu. To nije zdravo za mlađe od 18. Kako me je apsurd o kome Kami govori bacio u depresiju. To sam čitao u srednjoj školi, po profesorkinoj preporuci da bi bolje razumeli drugo njegovo delo "Stranac". Apsurd je opasan, ljudi sa strogo materijalnim pogledom mogu pasti pod njegovo dejstvo. Meni su se tad dešavale neke stvari na emotivnom planu, plus Kami, pa nije čudo što sam smisao tražio kroz religiju. No prošlo me je to, ali se i dalje pomalo bojim besmislenosti.