Lijep tekst, prekriven dokazima da je Bosna uvijek bila i ostala srpska...

Pregled

Shvatanje Konstantina Porfirogenita iz prve polovine X vijeka da je Bosna bila dio države Srbije nije usamljeno. U tom smislu svjedoče i drugi pisani izvori, nezavisno jedni od drugih. Jovan Kinam naziva bosanskog bana Borića (oko 1154 — oko 1164) „egzarhom dalmatske zemlje Bosne”, pri čemu isti pisac naziva Srbe „Dalmatima”. Zatim navodi da rijeka Drina odvaja Bosnu od „ostale Srbije”. U njemu savremenom izvoru, u Ljetopisu popa Dukljanina, stoji da se Srbija („Zagorje”) dijeli na Rasu, od Drine na zapadu do Lipljana i Laba na istoku, i na Bosnu, koja se prostire od Drine na istoku do Borove planine na zapadu. Prema prepisci papske kurije, od 1187. do 1238. godine Bosna se navodi kao „kraljevstvo Srbije, koja je Bosna” („regnum Servilie, quod est Bosna”). U istom smislu svjedoče i povelje velikog bana bosanskog Matije Ninoslava, koji u poveljama izdatim Dubrovačkoj opštini svoje podanike izričito naziva Srbima. Prema odredbi povelja predviđa se „ako tuži Srbin Vlaha, da se sude pred knezom dubrovačkim, a ako tuži Vlah Srbina, da se sudi pred banom”. Povelje bana Stefana II Kotromanića (1322 — 1353) o Stonu 1333. godine pisane su „dvije latinsci a dvi srьpscije”. Za njegove vlade dolazi do isticanja posebne državnosti Bosne, i to je rezultat samodržavnosti bosanskog vladara u odnosu na Nemanjiće. Oni su u svojoj vladarskoj tituli imali etničku odrednicu „kralj sve srpske zemlje i Dioklije i Dalmacije i Travunije”, „kralj sve srpske zemlje i pomorske”, „kralj i samodržac svih srpskih zemalja i primorskih”. Stoga ban Stefan II naziva državu Nemanjića „Raškom”, a cara Dušana „carem raškim”, a ne „carem Srba i Grka”, jer bi iz toga proizlazilo da je bosanski ban, koji takođe vlada Srbima, bio u vazalnom položaju prema Dušanu. Odlazak u manastir Mileševu i krunisanje Tvrtka za „kralja Srba, Bosne, Pomorja i Humske zemlje” 1377. godine sasvim je razumljiv korak koji proishodi iz državne tradicije Bosne. Najviše zbog odsustva podrške Srpske patrijaršije, koja je pripala knezu Lazaru Hrebeljanoviću, Stefan Tvrtko I nije mogao da odigra ulogu obnovitelja jedinstvene države srpskog naroda.

 

Ban Matej Ninoslav


Tekst koji govori da u Bosni, po ovom bosanskom vladaru, zive samo Srbi i Vlasi

N esumljivi dokaza da su u srednjovijekovnoj Bosni zivjeli srbi i to dok se ona jos prostirala samo u Sarajevskom i Zenickom okrugu (u dolini rijeke Bosne). U medjunarodnom ugovoru o raspodjeli nadleznosti u dubrovacko-bosanskim sporovima ban Matej Ninoslav eksplicitno svoje podanike naziva "srbljima" a dubrovcane "vlasima". Za prevaru ucinjenu od strane vlaha srbinu ugovara se sud bana (bosanskog), a za prevaru srbina nad vlahom sud kneza (dubrovackog). Nazivanje dubrovcana vlasima kao i latinsko ime njihovog kneza govori nam da su dubrovcani jos uvijek bili romani, dok su bosnjaci uveliko srbi (i osjecaju tu razliku)..Sve je napisano u vrijeme kada se Bosna nalazila na preko 100 kilometara od od dubrovacke granice - dakle nisu bili susjedne zemlje i ugovor se ne odnosi na srpska plemena u zaledju Dubrovnika. U Srbiji su za to vrijeme na vlasti nemanjicki kraljevi i oni se granice sa Dubrovnikom. To Bosni neuporedivo slabijom i manjom (i bez statusa kraljevine) nesmeta da se odredjuje kao srpska.

Vidjeti u:Lj. Stojanovic - "Stare Srpske povelje i pisma", I., 8, 9-10.



(Povelja Mateja Ninoslava, sina Radivoja, 1232-1235.)

Ban Matej Ninoslav


1232-1235

U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin!
Az rab Bozji Matej, a odmjelom Ninoslav, ban bos'nski veliki, kle se knezu
Dubrov'ckomu Zan Dandolu i vsej opcine Dubrov'ckoj.
Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je ban Kulin klel:
Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zledi.
A se pisah, imenom Desoje, gramatig bana Ninoslava, velijega bos'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih.
A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravije.

(Povelja Dubrovcanima)

Ban Matej Ninoslav, 1240

U medjunarodnom ugovoru o raspodjeli nadleznosti u dubrovacko-bosanskim sporovima ban Matej Ninoslav eksplicitno svoje podanike naziva "Srbljima" a dubrovcane "Vlasima". Za prevaru ucinjenu od strane vlaha srbinu ugovara se sud bana (bosanskog), a za prevaru srbina nad vlahom sud kneza (dubrovackog).

"A se jeste; ako vjeruje Srbljin Vlaha da se pri pred knezem dubrovackim; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred banom, a inomu Vlahu i inomu Srbljinu da ne bude izma."



 (Povelja Mateja Ninoslava, sina Radivoja, 1240.)

 

Bosanski vladari su sebe nazivali Srbima, kao sto su Srbljem nazivali i svoje stanovnistvo.
Tvrtko Kotromanic se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Da bi istakao jednorodnost dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog imena i ime Stefan, sto znaci "vjencani" (onaj koji je krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto (pogledati recimo posljednju rijec u prvom redu), kao sto se u povelji cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica. Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice porijeklo "roditelja mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mjestu - kralj Srba.

Kao izvor vidi povelje srednjovijekovnih vladara koje su mikrofilmovane sa originala i cuvaju se u Dubrovackom arhivu, a pogledaj i povelju bosanskog bana Ninoslava.

Svoj jezik bosanski vladari nazivaju srpskim
Bosanski ban Stefan Kotromanic (1322-1353) izdaje 1333. darovnu povelju Dubrovniku i kaze: "i zato stavljam ja gospodin ban Stefan svoju zlatnu pecat, da je vjerovano svaki da zna i vidi istinu. A zato su cetiri povelje jednake, dvije latinski, a dvije srpski, a sve su pecacene zlatnim pecatima".


(Povelja Stefana Kotromanica, 1333.)

Tada je bio obicaj da se izdaju po cetiri povelje sa istim tekstom, dvije na srpskom i dvije na latinskom. Ova povelje se moze naci u

Franc Miklosic, Monumenta Serbica, Bec 1858. str. 105-109
Lj. Stojanovic - "Stare Srpske povelje i pisma", I, 46.


Zapadni izvori i literatura
 
De Administrando Imperio, X vijek
Konstantin VII Porfirogenit poznat i kao CONSTANTINE VII FLAVIUS PORPHYROGENITUS (r. Septembar 905, Konstantinopolj [Carigrad, sada Istanbul, Tur.]--u. Nov. 9, 959), Vizantijski imperator od 913 do 959.

Njegovi spisi su obiman izvor o Vizantijskom carstvu i susjednim podrucjima. Njegov De administrando imperio (O upravljanju imperijom, latinski original se cuva u Vatikanskoj biblioteci) se bavi slovenskim i turanoidnim narodima i sadrzi obiman i detaljan istorijski i geografski opis naroda koji okruzuju Vizantiju. Porfirogenit ne poseduje samo podatke iz svog vremena, vec citira i carske arhive, koji sezu do njegovog prethodnika, Cara Heraklija(610-641) i ranije.

Glava 32 De Administrando Imperi-ja Konstantina Porfirogenita, ima naslov "O Srbima i zemlji u kojoj sada obitavaju", i koja govori o teritoriji naseljenoj Srbima ciji je sastavni dio sama Bosna, u kojoj napominje dva naseljena grada - Kotor i Desnik, oba jos uvijek neogredjenog geografskog polozaja.

 
"Anali" franackog hronicara Einhard-a, IX vijek
Izvor stariji od Porfirogenita vise od sto godina, franackog hronicara Ajnharda. On u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom djelu, za nasu istoriju dragocijenom, Ajnhard na jednom mjestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobjegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada zivjeli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim vjerovatno na podrucju danasnje Like.

"Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit"
, sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisi grad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije).
Franjo Racki, hrvatski istoricar, kaze, da kako se rimska provincija Dalmacija prostirala od Jadranskog mora do Panonije, pod tim Srbima, koje pominje franacki analista Ajnhard, smatraju Srbi u Bosni.


Povelja Dubrovniku
Rimski papa salje 1188, dubrovackom nadbiskupu plast i potvrdjuje stara prava dubrovacke crkve. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Servilie, quod est Bosna" (srpska kraljevina koja je Bosna). To je bilo vrijeme bana Kulina.

(regnum u to doba ne mora nuzno da znaci "kraljevina", Bosna je bila tada banovina)

Vidjeti u: I. Kukuljevic, Codex diplom, II, 148, str 21.)
 

 

U Peruđi 1252, Februara 24.

Ivan nadbiskup dubrovački izvještava opštinu dubrovačku o raspravi u vezi metropolitskih prava protiv barske nadbiskupije na papinskom dvoru, a javlja i druge stvari zanimljive za grad Dubrovnik. U pismu pominje srpsku Bosnu: "regnum Seruilie, quod est Bosgna" tj. "kraljevstvo Srpsko, koje je Bosna". (Regnum u to doba ne mora nužno da označava kraljevinu. Bosna je bila tada banovina.)

"...tria regna, videlicet regnum Zachlomie, regnum Seruilie, quod est Bosgna et regnum Tribunie. Et regnum Zachulmie extenditur vsque ad prouinciam Spalatensem, regnum Seruilie extenditur vsque ad prouinciam Collocensem, regnum Tribunie extenditur vsque ad prouinciam Dirachinam."

Vidjeti u: "Bullarium Ragusium", 401-402
 

Crkvene prilike

Rimski papa Grgur XI salje februara 3., 1373. godine pismo u kom kaže da "u krajevima Bosne žive skoro sve šizmatici i jeretici, osim onih koji su milošću božijom preobraćeni", ali takođe i "na granicama Bosne prema Ugarskoj, kao i u mestu zvanom Glaž i u mnogim drugim mestima, pomešano žive kako hrišćani, tako jeretici i šizmatici". Pet godina kasnije daje franjevcima crkvu u Modrušu kod Ogulina koja je "blizu šizmatika i nevernika".

Vidjeti u: T. Smičiklas, CD XIV, 494.; A. Theiner, Monumenta Slavorum I, 336; E. Fermendћin, Acta Bosnae, 40.
 
 
Ljetopis Popa Dukljanina, XII vijek
Ljetopis Popa Dukljanina, poznat i kao Barski Rodoslov, je jedan od najstarijih pisanih izvora i sacuvan je u svom latinskom prevodu iz XVI-og vijeka. To je vjerovatno djelo Barskog Popa od 1172 do c. 1196.

LPD je Srbiju podijelio na dva dijela, i to ovako: "Surbiam autem quae et Transmontana dicitur, in duas divisit provinciam: unam a magna flumine Drina contra occidentalem palagam usque and montem Pini, quam et Bosnam vocavit, alteram vero ab eodem flumine Drina contra orientalem plagam usque ad Lapiam et [ad paludem Labeatidem], quam Rassam vocavit".

"Srbiju, pak, koja se zove i Zagorje, podijelio je na dvije pokrajine, od kojih se jedna od velike rijeke Drine prostire prema zapadu do planine "Pina"; nju nazva i Bosnom, a druga obuhvata prostor od recene rijeke Drine prema istoku do "Lupia"-e i Skadarskog jezera; nju nazva Raskom."

Dakle, LPD Bosnu i Rasku naziva zajednickim imenom Srbija, sto jasno pokazuje jedinstven srpski nacionalni identitet.

 

Chronica Hungarorum

Janoš Turoci (János Thuróczy), ugarski hroničar iz 15. v., piše kako je ugarski kralj Bela Slijepi 1133. godine uzeo za ženu Jelenu, kćer srpskog velikog župana Uroša i sestru srpskog bana Bele I: "I tako je od svog tasta Uroša dobio u veno (vъno-miraz) onaj dio Srbije koji Grci zovu Bosna, a Ugri Rama. Poslije ovog događaja ugarski kraljevi su uvijek polagali pravo na Bosnu i zbog toga su vodili mnoge ratove sa Srbima."

Vidjeti u: История разньих славенских народовь... произведенная Јоанном Раичеиь Вiеннь, I-III, 1794, IV, 1795, str. 302.

Enciklopedija Britanika
1. The first recorded mention of Bosnia was written during this period by the Byzantine emperor Constantine VII Porphyrogenitus, who described "Bosona" as a district in "baptized Serbia."

2. TVRTKO KOTROMANIC (b. c. 1338--d. 1391), probably the greatest ruler of Bosnia, ruling as Bosnian ban (provincial lord, subservient to the king of Hungary) from 1353 and king of the Serbs and Bosnia from 1377.

3. The Ottoman Turks invaded Bosnia in 1386, and after many battles it became a Turkish province in 1463. Hum held out longer under rulers who styled themselves herceg ("duke") of St. Sava--a name recalled today in Herzegovina.

Preuzeto sa CafeHome...

Povelje bosanskih vladara dinastije Kotromanic u kojima se jasno vidi da su osjecali
etnicku pripadnost srpskom narodu

Povelja bosanskog kralja Stefana Tvrtka

Tvrtko Kotromanic se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Krunisan je po pravoslavnom obredu, iako je bio katolik. Da bi istakao jednorodnost dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog imena i ime Stefan, sto znaci "vencani" (onaj koji je krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto (pogledati recimo poslednju rec u prvom redu), kao sto se u povelji cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica. Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice poreklo "roditelja mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mestu - kralj Srba.



Povelja bosanskog kralja Stefana Dabise

Prevod prva dva reda: "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. Mi Stefan Dabisa po milosti Gospoda Boga kralj Srba (jedina etnicka odrednica u intitulaciji), Bosne, Pomorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja (intitulacija po oblastima - zemlje kojima vladar vlada ili kojima pretenduje da vlada)."



Povelja bosanskog kralja Stefana Ostoje

revod prva dva reda: "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. Ja Stefan Ostoja po milosti Gospoda Boga kralj Srba (jedina etnicka odrednica u intitulaciji), Bosne, Pomorja, Humske zemlje, Zapadnih strana, Donjih Kraja, Usore, Soli i Podrinja (intitulacija po oblastima - zemlje kojima vladar vlada ili kojima pretenduje da vlada)."



Povelja bosanskog kralja Stefana Ostojica

U svojoj povelji Dubrovniku Stefan Ostojic, bosanski kralj, na kraju drugog i u trecem redu navodi da "nasledjuje presto od svojih roditelja i praroditelja gospode srpske".



Povelja bosanskog kralja Stefana Tvrtka Drugog

Prevod prva dva reda (velika i mala slova): "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. Mi gospodin Stefan Tvrtko Tvrtkovic po milosti Gospoda Boga kralj Srba (jedina etnicka odrednica u intitulaciji), Bosne, Primorja i Humske zemlje (intitulacija po oblastima - zemlje kojima vladar vlada ili kojima pretenduje da vlada)." Ista titula se pominje na dnu povelje.



Povelja bosanskog kralja Stefana Tomasa

Prevod prva dva reda (velika i mala slova): "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. Mi Stefan Tomas po milosti Gospoda Boga kralj Srba (jedina etnicka odrednica u intitulaciji), Bosne, Primorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Usore, Soli, Podrinja i Zapadnih strana (intitulacija po oblastima - zemlje kojima vladar vlada ili kojima pretenduje da vlada)."



Bosanski vladari su sebe nazivali Srbima, kao sto su Srbljem nazivali i svoje stanovnistvo.
Tvrtko Kotromanic se krunisao za kralja Srba, Bosne, Pomorja i Zapadnih strana na grobu Svetog Save u manastiru Mileseva. Da bi istakao jednorodnost dinastije Nemanjica i Kotromanica, Tvrtko stavlja ispred svog krstenog imena i ime Stefan, sto znaci "vjencani" (onaj koji je krunisan). U ovoj povelji Tvrtkovo ime Stefan se istice veoma cesto (pogledati recimo posljednju rijec u prvom redu), kao sto se u povelji cesto istice srpska zemlja ili Srblje kao jedina etnicka odrednica. Na primer u petom redu Tvrtko jasno istice porijeklo "roditelja mojih gospode srpske". Isto tako, na dnu povelje, na desnoj strani, je ogromnim slovima istaknuto, na prvom mjestu - kralj Srba.


Sve gore navedene povelje su ispisane cirilicom, a posto ima nekih ljudi koji poistovecuju cirilicu i glagoljicu (sto je gruba greska), ispod se nalazi link za Zografsko jevandjelje iz XI veka, koje je ispisano glagoljicom!

Preuzeto sa CafeHome...

Bravo Vlado!!  
Stvarno si legenda!
Eto dao si najvece dokaze. Sad ce uskoro da se pojave neki "pametnjakovici" koji ce te vredjati i izmisljati razne stvari kako bi pobacili ove dokaze.
Bosna je bila SRPSKA, moze se reci da je i danas, i bice SRPSKA. SRBIJA I BOSNA UVEK ZAJEDNO.
Nikakva granica nas nece razgraniciti od Bosne ili obratno Bosnu od Srbije. Bosna i Srbija disu kao jedno i zato ce uskoro biti Srpska cela.
Mislim da si mogao i anketu dodati.

Anketa je suvisna... Ovdje imamo dokaze. Ako neko ne prihvata dokaze neka to zadrzi za sebe...
Ovaj tekst sam preuzeo sa CafeHome u cilju da ga i clanovi Burek Foruma procitaju i dopune svoje znanje o srednjovjekovnoj Bosni i njenim vladariama. Svako ko bude ismijavao i vrijedjao ove tekstove znaci da nije dobre volje i da je ovdje samo radi provociranja. Naucite svoju istoriju kako vam drugi ne bi prosipali pamet...


Uvijek! 

pa znaci ovako. posto vama je svaki musliman iz BIH poturcen, izdajica itd itd, takodjer isto sa hrvatima iz bosne..znaci da su se oni ipak na jedan nacin htjeli da odreknu tog srpstva? i te veze sa srbijom ? kao i u svakom postu vasa istorija krece od kada vam to pase..a hajde kada se vec vracamo do 13-- da se jos vratimo koju stotinu godina unazad pa da vidimo ko su bili starosjedioci u Bosni pa cak i na balkanu.

Prije nego se vas dvojica počnete ljubiti i grliti:


Mnogobrojni osvajaci,koji su gotovo neprestano nasrtali na Bosnu,tokom njene duge historije,od Rimljana,Bizantinaca,Madjara,pa do Hrvata,srba,Turaka,Austrijanaca....nisu birali sredstva ni nacine da prisvoje Bosnu,a neki od njih su svoje agresorske ciljeve prenosili i na polje historije i fabrikovali na sve moguce nacine svakojaka totalno izmisljena "historijska prava" na Bosnu.Od svih zemalja agresora na Bosnu,najvise izmisljotina na racun Bosne su proizveli Hrvatska i Srbija,a i Habsburska monarhija,kao nekakv nasljednik "Ugarske Krune",nasljedjujuci,pored krune,i njene osvajacke pretenzije prema Bosni.Ali,sigurno,najagresivnija i najzlocinackija prema Bosni od sviju njih jeste srbija i srbi:

U sljedecih nekoliko primjera se moze vidjeti samo jedno: srpski pokusaji manipulisanja historijom Bosne,u cilju prisvajanja Bosne i to svim raspolozivim sredstvima,pa i prekrajanjem historije po vlastitoj volji:


PAPINO PISMO DUBROVCANIMA IZ 1187 GODINE

28.marta 1187 godine u jednom papinom pismu (buli) Dubrovcanima pojavljuje se po prvi put jedan vrlo zagonetan izraz "regnum Servilie,quod est Bosna",sto znaci:"Kraljevstvo Srbija,sto je Bosna",te su srpski historicari pokusavali da ovo prikazu kao "dokaz" da je Bosna bila srpska zemlja,sto je naucno dokazano kao apsolutno neistinito.

Ovaj izraz se pojavljuje samo jedno izvjesno vrijeme (do 1252 godine),a prije i poslije toga ne.Kako je nastao ovaj izraz?Radilo se,u stvari, o teznjama za prosirenje Dubrovacke nadbiskupije koju do 1187 godine sacinjavaju tri pokrajine,i to kraljevstvo Zahumlje,kraljevstvo Srbija i kraljevstvo Travunija.Ovdje je termin "kraljevstvo" samo crkvenog karaktera,odnosno tako papa naziva sve pokrajine/biskupije koje ulaze u sastav nadbiskupije,bez obzira sto mnoge nisu ni drzave,a kamoli kraljevstva u drustveno-politickom pogledu.

Od prvog poznatog papinog pisma Dubrovackom nadbiskupu 1022 godine,pa do te 1187,uvijek se spominjalo "kraljevstvo Srbija" i to samo formalno,(jer srpska biskupija jos od 1020 godine pripada Ohridskoj arhiepiskopiji)ali uz to nigdje nije dodavan umetak "quod est Bosna",jer je Bosna kao crkveno podrucje,odnosno biskupija,pripadala Splitskoj nadbiskupiji i nije imala apsolutno nikakve veze sa Dubrovackom nadbiskupijom.

Dubrovacka nadbiskupija je tokom vremena izgubila Bar,koji je promovisan u nadbiskupiju,a takodjer gubi i Kotor koji se takodjer oteo jurisdikciji Dubrovnika,kao i gubljenjem citave srpske biskupije,koja se otrgla od Dubrovnika jos 1020 godine,kada ju je Car Vasil II otrgao od Dubrovacke nadbiskupije i podvrgao Ohridskoj arhiepiskopiji,te je izraz "regnum Servilie" (kraljevstvo Srbija),bilo samo mrtvo slovo na papiru,jer u stvarnosti Dubrovacka nadbiskupija od 1020 godine nema nikakvu jurisdikciju nad "kraljevstvom Srbijom",ali je i dalje navodi,jedino eventualno kao pretenziju,a nikako kao stvarno cinjenicno stanje.Dubrovackoj nadbiskupiji je jedino ostala Trebinjska biskupija.U pitanje je dakle bio dosao i sam opstanak Dubrovacke nadbiskupije zbog manjka podloznih biskupija.

U takvoj situaciji Dubrovacki nadbiskup Tribun je morao naci nacina da prosiri svoju nadbiskupiju te onda pokusava pridobiti prostranu Bosansku biskupiju koja je u to vrijeme pripadala Splitskoj nadbiskupiji od koje se zeljela otrgnuti,jer su vrlo cesto Splitskim nadbiskupima bili Ugari,na koje se u Bosni gledalo kao predstavnicima neprijateljske Ugarske,kao konstantne prijetnje nezavisnosti Bosanske drzave.Ovdje je vrlo bitno zapaziti sljedece:Prije 1187 godine u papinim bulama Dubrovackoj nadbiskupiji postoji izraz "regnum Servilie",(kraljevstvo Srbija),I BOSNA SE NE PODRAZUMIJEVA POD TIME JER PRIPADA CIJELO TO VRIJEME SPLITSKOJ NADBISKUPIJI.,a onda odjednom uz umetak"quod est Bosna",Bosna se kao da podrazumijeva pod tim pojmom,i da pripada Dubrovackoj nadbiskupiji??!O cemu se ovdje zapravo radilo? Bosanski kler je sklopio dogovor sa Dubrovackim nadbiskupom,da se Bosanska nadbiskupija prikljuci Dubrovackoj i napusti Splitsku,sto je nekako moralo biti ozvaniceno pred papom,te Dubrovacki izaslanici uspijevaju "uvjeriti" Rimsku kuriju,da je Bosanska biskupija oduvijek bila dio Dubrovacke nadbiskupije,samo sto se to podrazumijevalo pod "regnum Servilie" i da bi se to pojasnilo da se uz "regnum Servilie" doda i umetak "quod est Bosna",sto je jednostavno bilo falsificiranje stvarnog stanja,a sve u cilju prosirenja Dubrovacke nadbiskupije,kao i otcjepljenja Bosanske biskupije od Splita.I Bosanska biskupija i Dubrovacka nadbiskupija su time ostvarili sto su zeljeli,a sve to su uredili da izgleda sasvim legalno pred papom,iako je cijela stvar bila daleko od icega legalnog.O tom " diplomatskom " uspjehu Dubrovcana Kr. Draganovic primjecuje ovo: " Papinska kancelarija, koja je znala nasjesti i drugim ocitijim povjesnim zabludama glede njoj slabo poznatog i uvijek nemirnog Balkana, nasjela je i ovom `neduznom' tumacenju spretnih Dubrovcana i dala ga uvrstiti na tako neobican nacin i u samu papinsku bulu ed g. 1187. Kad je jednom formula prodrla u papinsku povelju, ona ce se neko vrijeme zadrzati u bulama jos dvojice Dubrovniku sklonih papa, usprkos toga, da je u opreci i s povjesnim cinjenicama i s fakticnim stanjem u tadasnjoj Bosni "(Draganovic,Kat.crkva,732)


POVELJA BOSANSKOGA BANA NINOSLAVA DUBROVCANIMA (1232-1235)

Ova formula "regnum Servilie,quad est Bosna",zadrzala se izvjesno vrijeme u papinskim bulama,sve do 1252 godine i to od strane onih papa koji su bili naklonjeni Dubroniku,i to Klementa II u buli od 21.juna 1188 godine,te u dvije bule Grgura IX i to od 24.jula 1227 godine i 26.marta 1238 godine.Da bi,pslije sirenja bogumilstva po Bosni i jacanja bogumilske Bosanske Crkve, Rimska kurija otrgla Bosansku biskupiju od Dubrovacke nadbiskupije 26.avgusta 1247 godine i pripojila je Kalockom nadbiskupu u Ugarskoj.Dubrovacki nadbiskup Ivan je ,vodeci parnicu sa Barskim nadbiskupom o granicama izmedju njihovih nadbiskupija,pokusao je da ponovo da polozi pravo na ovu formulu,ali nije uspio da Bosansku biskupiju vrati Dubrovackoj nadbiskupiji,te je to bio zadnji put da se ovaj umetak "regnum Servilie,quod est Bosna" ikada vise pojavi u bilo kakvim papinim sluzbenim dokumentima,a koristiti ga kao neki dokaz o "srpstvu" Bosne,je vec odavno naucno odbaceno kao apsolutno neutemeljen argument.

"Az rab Bozji Matej, a odmjelom Ninoslav, Ban Bos'nski Veliki, kle se Knezu Dubrov'ckomu Zan Dandolu i vsej opcine Dubrov'ckoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je Ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u Bana Kulina hodili, bez vse habe i zledi. A ja kudje oblada, tudje si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zledi. A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih. A se jeste: ako vjeruje Srbljin Vlaha, da se pri pred Knezem; ako vjeruje Vlah Srbljina, da se pri pred Banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravije."srpski historicari su pokusavali da ustvrde,kako u toj "povelji" Bosanski Ban Ninoslav narod u Bosni zove Srbljima,a Dubrovcane Vlasima,sto je odavno dokazano kao potpuno neistinito. Ovu "povelja" je vrlo malih dimenzija,a u njoj pisar,inace iz Srbije, koji se zvao Desoje i bio zaposlen od Dubrovnika) navodi da je prije ove bila napisana glavna (prva) povelja,kada kaze"A se pisah, imenom Desoje, gramatig Bana Ninoslava, velijega Bos'nskoga, tako vjerno kako-re u prvih."

Sam Ban Ninoslav daje konacan odgovor po ovome pitanju i to pri poveljama Dubrovcanima iz 1240. i 1249 godine,gdje se spominju tri vrste ljudi,a to su Mi-narod u Bosni -"nasi ljudie",Vi-"Dubrovcani" i Oni-"Srblji i Vlasi" Stranke u ugovoru povelje su "Mi" i "Vi",odnosno Bosnjaci i Dubrovcani,a "Oni" - Srblji i Vlasi su samo sporedni dio ugovora,a sve ove tri grupe ljudi su razlicite izmedju sebe,sto se jasno vidi iz glavnih dijelova tih povelja,gdje Ban Ninoslav,obracajuci se Dubrovcanima zadrzava sebi pravo sudjenja Bosnjacima ("nasi ljudie"),u slucaju da bi ih tuzili Dubrovcani i zabranjuje "izmu",odnosno vansudsku odmazdu u krivicama ("i ne izma").U posebnim,pak,dodacima tim poveljama,govori se o "Srbljima i Vlasima",kao o posebnoj grupi ljudi razlicitoj od stranaka u ugovoru,odnosno od Bosnjaka i Dubrovcana.Kada bi "srblji i Vlasi" bili istovjetni sa Bosnjacima i Dubrovcanima,onda ovaj dodatak poveljama ne bi imao nikakvog smisla,jer je vec u glavnom dijelu povelje Ban Ninoslav zadrzao sebi pravo sudjenja Bosnjacima,koje bi tuzili Dubrovcani,i ne bi imalo nikakvog smisla ponavljati to ponovo!

Na osnovu svih raspolozivih autenticnih historijskih izvora,jasno se vidi da Srbi nisu domaci ljudi ni u Bosni ni u Dubrovniku,nego stranci iz Srbije koje su Dubrovcani upotrebljavali najvise za prijenos teske trgovacke robe,a u Zahumlju ih je domaca gospoda upotrebljavala kao najamnike za cuvanje stoke,pa im je i putem medjudrzavnih ugovora izmedju Bosne i Dubrovnika bio zasebno regulisan status pred zakonom.Tokom vremena su potpuno nestali kao pravni subjekt u Srednjovjekovnoj Drzavi Bosni,o cemu nam svjedoce i sve kasnije povelje Bosanskih vladara,koje se inace broje u stotinama!


POVELJA STJEPANA II KOTROMANICA DUBROVCANIMA IZ 1333 GODINE

Ovim citatom iz Dubrovackog prijepisa Banove povelje srpski historicari su pokušavali pokazati da Bosanski Ban Stjepan II Kotromanic svoj jezik naziva "srpskim"(??),sto je ,naravno, apsolutno neutemeljen argument!Prvo,ovdje govorimo o nazivima pisama,a ne jezika,jer se u prijepisu povelje kaže "na latinsci" i " na srpsci",a ne kaže se "latinski" i "srpski"(naziv "cirilica" se udomacio tek u 16.stoljecu,zato pisar iz Srbije cirilicno pismo naziva "srpskim",kao sto to mnogi i dan danas rade u Srbiji.Tu treba napomenuti da cirilica nije srpsko pismo,nego Bugarsko pismo.Cirilicu nisu izmislili Srbi nego Bugari.Kada je cirilica potekla iz Bugarske razvile su se njene brojne verzije,pa su tako nastali srpska varijanta cirilice,zatim Ruska cirilica,Bosanska cirilica (itd.),koja se razvila u vise razlicitih tipova)Takodjer,Bosanski jezik se kao razlicit jezik od Bugarskog,Slovenskog,srpskog,hrvatskog i Ceskog jezika spominje tokom Srednjovjekovne Bosne,krajem 14 stoljeca u djelu "Skazanie iziavljeno o pismenah",koje je napisao Bizantijski putopisac,Konstantin Filozof.Drugo,ovaj prijepis povelje nije pisao Ban Stjepan II Kotromanic nego pisar iz Srbije.Naime,od 1174 godine,kada je srpski Veliki Župan Stevan Nemanja zauzeo Zahumlje,Travuniju i Duklju,pisari u Dubrovackoj Republici su bili Srbi.Dubrovcani bi upotrebljavali ove pisare i ponekad kada bi trebalo napisati i neku povelju za Bosanske vladare ili kada je trebalo izvrsiti prijepis originala,za potrebe Dubrovackog arhiva.Takodjer,ovi pisari iz Srbije su bili zaposljavani i na dvorovima Bosanskih vladara,prvenstveno zbog stalne prepiske Bosne sa Dubrovnikom.Dakle kroz tu vezu sa Dubrovnikom i potrebe Bosanskih vladara za korespodencijom sa Dubrovcanima,ovi pisari bivaju zaposljavani i u Bosni,i nije nikakvo cudo da se je moglo desiti da pismo ili cak i jezik kojim pisu nazovu "srpskim".Ali samo oni,pisari iz Srbije,ali nikako Bosanski Ban niti domicilni Bosanski pisari,sto je i vise nego i jasno iz stotina Bosanskih povelja koje su sacuvane u originalu.Naziv za pismo "cirilica",kao sto je vec receno, se udomacio tek od 16. vijeka,pa zato pisari iz Srbije cirilicu kao pismo uopste nazivaju "srpskim",onako kako ga i sami zovu,a ne Ban Stjepan II Kotromanic,cak Banovo ime u ovom prijepisu povelje pišu kao "Stefan",iako je njegovo ime originalno bilo "Stjepan" i kao takvo se i pojavljuje u svim originalima Bosanskih povelja koji su sacuvani,a u usporedbi originali ili prijepis,uvijek je mjerodavniji original,tako da se vec ovdje moze vrlo jasno vidjeti da Dubrovacki pisar pri prijepisu pravi znacajne jezicke izmjene,vise puta navodeci ime Bana Stjepana kao "Stefan".


BOSANSKA KRALJEVSKA PORODICA KOTROMANIC i POVELJA DUBROVCANIMA KRALJA TVRTKA IZ 1378 GODINE
Bosanski Kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanic,koji se krunisao za Kralja Bosne u Milima kod Visokog 1377 godine,suocio se odmah potom sa problemom priznavanja te krune na medjunarodnom planu,jer je tada novu krunu mogao priznati samo papa ili Rimsko-Njemacki Car.Oni nisu htjeli priznati Tvrtka za Kralja iz vlastitih interesa.Papa to nije htio uciniti zbog Ugarskog Kralja Ljudevita i Ugarskih pretenzija na Bosnu,a Rimsko-Njemacki Car to nije htio uraditi zbog svoga sina Sigismunda cija je zarucnica bila Marija kci Ugarskog Kralja Ljudevita,koji nije imao sina,te bi zenidbom njegove kceri Sigismund postao prijestolonasljednik Kralja Ljudevita i time donio Rimsko-Njemackom Caru potpunu kontrolu nad Ugarskom,i ponovo,zbog konstantnih tenzija izmedju Ugarske i Bosne nije htio priznati Tvrtka za Kralja.

U takvoj situaciji Kralj Tvrtko je morao da nadje nacina da opravda svoje krunisanje i ozakoni Bosansku Krunu,te se odlucuje da upotrijebi svoj rodoslov i uzme krunu susjedne Srbije (Raske),koja je bila bez Kralja u to vrijeme,cime bi bio priznat na medjunarodnom planu,a kada bi nju uspio uzeti,onda bi automatski bio u stanju dobiti medjunarodno priznanje za Bosansku Krunu,sto mu je bio prvi i krajnji cilj,te je stoga poceo da intezivno vojno osvaja neka podrucja Srbije,sto mu je bio temelj za njegovu pretenziju na srpsku krunu.

Tvrtkova krvna veza sa srpskom kraljevskom porodicom Nemanjic je bila vrlo tanka i to po zenskoj liniji i tek u cetvrtom koljenu,posto je jedna od njegovih baba (Jelisava) bila kci Raskoga Kralja Dragutina i Ugarske princeze (katolkinje),te je po tome bio rodjak Urosu Nejakom i to tek u cetvrtom koljenu,pa je Tvrtkovo pravo na srpsku krunu po tome bilo vrlo slabo,jer je tada bilo mnogo drugih,koji su po krvnoj osnovi imali puno jace krvne veze sa Nemanjicima,a sa time i zakonsko pravo da uzmu srpsku krunu.Npr. Jovan Uros,sin Dusanovog brata Sinise,koji je prema srpskom nasljednom zakonu imao prvenstveno pravo da preuzme srpsku krunu,zatim Dragisa i Konstantin Dejanovic,sinovi Dusanove sestre Teodore (Eudoksije),vise prava imao je i Lazar Grebljenovic.Uz to Tvrtko je bio Kralj Bosne,zemlje tudje Srbima,i Tvrtko bi se brinuo samo za to da ojaca Bosansku Drzavu,sto je vec pokazao 1373 godine kada je nakon poraza Nikole Altomanovica otkinuo jedan dio Raske i ujedinio ga sa Bosnom.Takodjer "...ni u jednom od srpskih rodoslova nema nikakvog spomena vladara iz Kraljevske porodice Kotromanic" (Cirkovic) , te su Tvrtkove sanse da uzme srpsku krunu bile veoma male,a da bi ih povecao on pocinje vojno osvajati samu teritoriju Srbije,a sa time je rastao i njegov uticaj u ovoj susjednoj zemlji.

Tvrtkov prvenstveni cilj je bio da izdjejstvuje medjunarodno priznanje sebe kao Kralja i Bosanske Krune,a takodjer je jako bio zainteresovan i za tzv. "Mitrovdanski prinos" ,kojeg su Dubrovcani placali Kralju Raske (Srbije),tako da na koncu ipak to uspijeva uraditi i biva okrunjen negdje na tlu Srbije,najvjerovatnije u pravoslavnom manastiru Milesevo,te uz srpsku krunu uzima i titulu "Kralj srbljem,Bosne,Primorja i Zapadnim Stranam"" i ceremonijalno ime "Stefan",koje je takodjer islo uz srpsku krunu i znaci "vjencani" - "onaj koji je krunisan",iako je njegovo krsteno ime bilo Stjepan i sam bio katolik i to do kraja svog zivota.U svojoj povelji Dubrovcanima od 10.aprila 1378 godine Tvrtko veoma jasno kaze da je ovjencan sa dva kraljevska vijenca (Krune) i to prvo Bosanskom,pa onda u "srpskoj zemlji" sa srpskom("'spodobi me (Krist) sugubim vincem iako obaja vladicastvaja ispravlati mi, pr'vije od ispr'va v' bogomdarovan'niji nam' Zemli Bosni, potom ze gospodu mojemu Bogu spodobl'u me naslidovati pristol' moih praroditel` gospode sr'b'sk....").Ovdje je vrlo bitno uociti vrlo jasno da kada Tvrtko govori o svome pravu na srpsku,pored Bosanske Krune,navodi "praroditelje gospodu srbsku",bez obzira koliko je njegova krvna veza bila minorna sa srpskim vladarima (Nemanjicima),da bi pri kraju te iste povelje Dubrovcanima iz 1378 godine naveo i svoje licne pretke "praroditelje gospodu Bosansku",kada kaze:"...I upomenuše Kraljevstvu mi o svojih zakoneh i uvjeteh i poveljeh,koje su imali s praroditelji Kraljevstva mi,z gospodom Bos`nskom...",time praveci vise puta krajnje jasnu razliku,da jasnije ne moze,izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko.Bosanska Kraljevska Kruna je za vrijeme Kralja Stjepana Tomasevica konacno priznata i od strane pape,naravno, kao razlicita kruna od srpske. Jos jedan primjer: Tvrtko pravi jasnu razliku izmedju Bosanske i srpske zemlje,kada kaze da "ide (iz Bosne) u srpsku zemlju po krunu" ("....I idoh' v' sr'b'skuju zemlju zelaje i hote uskripiti pristol'...").Usprkos svega toga neki srpski historicari su pokusavali "dokazati" da je Tvrtko bio Srbin,a sav narod kojim je vladao da su bili Srbi,jer se "jedino Srbi pominju u njegovoj kraljevskoj tituli",sto je ,naravno,krajnje besmisleno. Titulu "Kralj srbljem" nije izmislio Tvrtko,nego je ona ceremonijalno isla uz srpsku krunu,kao i ime "Stefan".Dakle,radi se o vec postojecim izrazima,koje je Tvrtko samo uzeo u ceremonijalnom smislu i o nicemu vise.Kada se Kralj Tvrtko u svim svojim poveljama i drugim dokumentima eksplicitno obraca narodu u Bosni naziva ga jedino i iskljucivo Bosnjacima (starinskim nazivom za Bosnjake "Bosnjani") i pravi jasnu razliku u mnogim poveljama izmedju onoga sto je Bosansko i onoga sto je srpsko,dok je vec spomenuta titula "Kralj srbljem" samo jedan ceremonijalni i vec utvrdjeni izraz,kojeg dakle nije Tvrtko izmislio i ne postoji apsolutno nikakav osnov da se to pokusava interpretirati kao Tvrtkov vlastiti iskaz o tome kako se zovu svi njegovi podanici u etnickom smislu,jer je takva tvrdnja pobijena vec u startu,posto Kralj Tvrtko narod u Bosni,kada mu se obraca,jedino i iskljucivo zove Bosnjacima,i nikako drugacije!Da je Kralju Tvrtku titula "Kralj Srbljem" bila samo od ceremonijalne "vaznosti" pokazuje i cinjenica da Kralj Tvrtko 1390 godine odbacuje tu titulu u potpunosti,te od tada njegova titula glasi :"Kralj Raske,Bosne,Dalmacije,Hrvatske i Primorja",sto jasno govori,ono sto je vrlo poznato,da su titule samo jedno politicko sredstvo,koje se mijenja po potrebi,i nista vise.Kasnije takodjer i drugi pripadnici Bosanske Kraljevske porodice Kotromanic ponovo uvrstavaju izraz "Kralj Srbljem" u svoje titule,iz potpuno slicnih razloga kao i Tvrtko,ponajvise zbog velike ekonomske koristi kroz ubiranje "Mitrovdanskog prinosa",a svi iz Bosanske Kraljevske Porodice Kotromanic,kada mu se eksplicitno obracaju,narod u Bosni zovu isljucivo Bosnjacima.

Sve Kraljevske porodice u Evropi su mijesane krvi i to sa razlogom,prvenstveno zbog cinjenice da se u pogodnom trenutku mogu posluziti svojim rodoslovom radi ovladavanja odredjenom zemljom i to vrlo cesto bez da se sluze ratom kao sredstvom.Tako se isto Bosanska Kraljevska porodica Kotromanic sluzi svojim rodoslovom u cilju postizanja nekih svojih ciljeva i to preko ledja Srbije (priznanje Bosanske Krune,ubiranje Mitrovdanskog prinosa i sl.)Da bi to postigli morali su dokazati kakvu-takvu krvnu vezu sa kraljevskom porodicom doticne zemlje,sto Tvrtko i radi,sto objasnjava i njegovu teatralnu upotrebu rijeci "praroditelja mojih gospode srbske",jer je krvna veza bila glavni uslov da bi se uzela pod svoje Kraljevska Kruna doticne zemlje,i bez obzira koliko je u stvarnosti bila minorna njegova krvna veza sa Nemanjicima,on to pokusava izraziti tako da zvuci bez ikakve sumnje,jer je ulog bio prevelik,prije svega, - Tvrtkovo medjunarodno priznanje kao Kralja ! Neki madjarski vladari su po slicnoj osnovi kao i Tvrtko proglasavali sebe nosiocima srpske krune,ali srpski historicari nikada nisu pokusali da dokazu da je Madjarska "srpska zemlja",mada za to "imaju" potpuno iste argumente kao i za Bosnu.Nemaju ih nikako.Niti jedan jedini.

I zato:

Covjece ne pada mi na pamet da citam ovo smece koje je moglo napisati i malo dijete... Nigdje nije pomenut ni jedan izvor, kao sve su to Srbi pogresno protumacili, a Hrvatski istoricari kao i uvijek znaju vise.(citaj: stvaraju istoriju kako njima odgovara) Ja tebi navodim svijetske izvore i "opopljive dokaze", a ti meni citiras tekst sa www.zemljabosna.com koji su napisali poturceni Srbi kako bi izmislili i opravdali svoje postojanje... Grohotom se smijem... Hrvati su u pravu, a citav svijet je u zabludi... 

ima jedna zemlja da 'prostis................

@vlado85
pa eto sa tim i dokazujes nase argumente o tome da se sa tobom i tebi slicnim nemoze raspravljati o bilo kojoj temi jeli ti samo citas ono sto tebi pase,  a cinjenice preskaces...
eh vlado jarane moj evo ti par pitanja. Kada su svi muslimani iz bosne, po tebi, bili srbi jednom , dali si se ikada pitao zasto je BAS toliko SRBA iz Bosne i Hercegovine preslo na islam? zasto ih nema toliko u srbiji? u makedoniji? u hrvatskoj?bugarskoj? Siguran sam da ima jedno dobro objasnjenje za to.  Siguran sam da je jedan mali dio srba preso na islam da bi ocuvali svoju zemlju, ali nije uopste toliko koliko ti navodis. Eh sada ja imam jednu drugu stvar za tebe kada vec pricas o poturcenim srbima i tim jeftinim tezama da i ja onda upotrjebim jednu isto takvu jeftinu. Kao sto "svi" ZNAJU da pod "turskom okupacijom" je vladalo pravilo o "pravu prve bracne noci"..sto znaci.  kada beg posjeti kmeta srbina i ostane na konaku imao je pravo da bira koja od zena udanih ce da spava sa njim,to je bilo zakonski i legalno. Znaci po toj nekoj teoriji svi su srbijanci turci, ili vecina njih, kao i ti isto govoris o poturcenim muslimanima. DOKAZ NA TO:zasto su srbi toliko crni? a zna se odakle su srbijanci dosli na balkan, sa kojeg predjela evrope. Ali nije, za to ima jako racionalan odgovor. Vidis kako je ta teza blijedna? Ovo pravo nije postojalo, kao ni teorija da su svi muslimani iz BIH poturceni srbi.

E ovo postujem... Ovo su argumenti, ne citirani, ali realni i predstavljaju tvoje misljenje... a ne da mi Hrvat citira neku prodanu dusu sa sajta koji je nastao iz mrznje prema Srbima i svim ostalim... Pogledaj malo tekstove pa ce ti biti jasno. Toliko neistine i prema Hrvatima...
Dalje... Ne smatram ja da su svi sadasnji muslimani bili samo Srbi... Bosna je bila zemlja na koju su doselila Slovenska plemena... (Srpska i Hravatska) bila je granica na kojoj je sa zapada djelovao Papa i katolicanstvo, a sa istoka Vizantija i pravoslavlje. U jednom istoriskom razdoblju Bosna je bila klin koji je odvajao Hriscanstvo tj na cijoj zemlji je stanovnistvo prihvatalo jeres. Dolaskom Turaka na Balkan mnogi ljudi prihvataju Islam, da bi prezivjeli, neki iz ljubavi prema njemu, a neki zbog moranja... Stanovnistvo u Bosni je bilo najpodloznije (iz pomenutih razloga) na prihvatanje islama i iz razloga sto su turci tezili ka zapadu, a dalje nisu mogli... Najjace turske snage su bile smjestene u Bosni... Teza da samo u Bosni postoje muslimani, nije tacna. Koliko imas samo procenta muslimana u Srbiji... preciznije u Sandzaku, Vojvodini, Kosovu, pa u Makedoniji, Bugarskoj... Pogledaj pospis stanovnistva ovih zemalja. Postoje i Goranci koji su muslimani, a slave neke pravoslavne obicaje kao sto je krsna slava... Ljudi nisu zaboravili identitet. Ovo je moje misljenje nastalo na osnovu mog znanja koje sam stekao iz skole i proucavanja nase istorije. Ti ne moras da se slozis sa njim, to mi nije cilj, ali moras da ga postujes kao sto sam ja postovao tvoje, jer je proizaslo na osnovu tvog znanja, a ne ono besmisleno citiranje...

PS nije mi jasno sta si htjeo da kazes sa ovim: Zasto su Srbi toliko crni? To je isto kao da pitas Svedjanina zasto ih na Euroviziji predstavlja rasna crnka, a turke zasto in predstavlja kaubojac... Na osnovu cega si ti to zakljucio, sam bog zna...