ma nemoj, ove koje ja navodim su na teritoriju tadasnje austor uarske carevine, tj i krajine, xrvatske kao sto si ividi u isjecicma

Pogledaj ovaj link. 

http://www.cnmnr.org.rs/

i koliko tix danasnjix vlaxa ima??? 2000 ili 3, koliko fino tamo kod ono svestenika stoji da stoluje u kralovcu, a karlovac je u xrvatskoj, mojne ti meni tix fasix finti

Srpski pesnik muslimanske vere Osman Đikić (1879-1912) predstavio nam se kao pesnik, autor drama, publicista i političar.

Nedorečena i nervozna priroda, Osman Đikić je imao mnogo ličnih, unutrašnjih sukoba u duši, u životu. Bio je to dobar i civilizovan musliman koji se celoga života borio za lepotu i evropsko shvatanje muslimanske vere, a u njemu, duboko, živela i bujala krv Srbina.

Posle rođenja i prvih školskih dana u Mostaru, Đikić se bori za svoju veru i slobodu, protiv one druge, austrougarske. Zatim, odlazi u Carigrad, gde još više biva musliman. Ali, tamo je i istorija naroda njegove krvi, njegovog srpskog naroda. Osman Đikić je u Carigradu još veći Srbin, i on žuri u Beograd. U Srbiji, objavljuje zbirku poezije "Ašiklije", a onda napušta Beograd i radi kao činovnik u Beču, Brčkom, Sarajevu, Mostaru.

Kada je trebalo osnovati porodicu, svoj dom, Osman Đikić i tada ne zaboravlja da je Srbin. Glumica Zora Mihailović, očarala ga je. U Brčkom, govorila je stihove iz "Kosovske balade", pesme o srpskim vitezovima, o "ludim" srpskim ljubavima. Zora je bila iz Trebinja - "malog srpskog Beograda". Ova ljubav Osmana i Zore, iznenadila je ortodoksne muslimane. Ali, Đikić je želeo u svom domu "svoju malu Srbiju". Pre Zore, život mu je bio "nedovoljno srpski".

Đaurko lepa
Srpski pesnik islamske vere Osman Đikić autor je "Đaurke", koju su pevali vojnici u predahu između velikih bitaka
Sada je imao Srbiju, Zoru i pesmu kojom je poručivao dušmanima:

"... Ne, nikad neće, ko se Srbom zove,
Pred vama strepit', nit' se molit vama,
Nećete prepast' oči sokolove
Ovoga svjeta najžešćim mukama!"

Osman Đikić skoro da je priznavao bratsku krv kao prvu i trajnu vezu normalnog i zdravog pulsiranja ljudskog srca. U "Himni Srba muslimana", on poručuje:

"Pojmo pjesmu, nek se vije,
Neka bratska ljubav sije,
Kroz naš zavičaj!
Srpska vila eno hiti,
Da nam lovor-vjence kiti,
Pojmo složno haj!

Trebalo je biti dobar musliman i Srbin.

Osman Đikić bio je pod velikim uticajem Jovana Ilića. Naročito u pesmama inspirisanim Orijentom i Bosforom. Ali, iz svih tih stihova, kucalo je srpsko srce i pratilo ga do kraja života. I dalje, gledao je Beograd, hvatao se za bratsku srpsku reč i ruku, i čekao ostvarenje vekovnih snova. U pesmi "Ispovijed", koja je njegova lična himna porekla i rodoslova, Đikić kaže:

"... Islam mi je vjera sveta
Al' mi ona ništ' ne smeta
Da mi kuca srpsko bilo".

moralles, ne smaraj!
Od kada su to Sremski Karlovci u Hrvatskoj?

 

GHOST!!!

E dodikovac kada procita taj tekst o Osmanu sve ce mu postati jasno.  

Mokili samo za tebe! Ako ti ovo nije dovoljno, nema spasa za tebe!

Mokili,zasto si toliki mazohista?Sta to sebi pokusavas,da dokazes?
Vladati prilagodjenim terminima,kao cinjenicam nema ni naucnu,kao ni koluarnu utemeljenost.
Za nauku,ti pises i baratas ,jednostavno se sluzis van kontekstnim plasiranjem kao bajagi cinjenica?
A,za koluare,pises gluposti.Pa samim tim se prema tebi,tako i ponasamo.Mokili moras svatiti,da ti se rodjak Sreten poturcio straha radi,da se peto koleno od nesrecnog Sretena,nocima krsteci molilo Bogu.Isusu Hristu tajno,a Alahu javno?Ti ni sad ne znas da se molis Alahu arapskim jezikom!
Sta god da je nesrecni Sreten bio Srbin,Hrvat,Vlah,Bugarin,Francuz ili Italijan,poturcio se radi tepsije baklave.I to je to.

Moki znao sam da ne znaš istoriju, međutim i geografija ti je slabost.