Смрт је илузија коју ствара свест

Ako stanemo između željezničkih šina i pogledamo dokle nam pogled seže, vidjeti ćemo da se šine sve više približavaju ida se u krajnjoj točki spajaju.
Ne vjerujući u ono što vidimo, razumom korigiramo potpuno krivu osjetilnu informaciju i znamo da se radi o optičkoj iluziji jer se šine i dalje protežu jednako razmaknute.

Pretpostavimo sada da je netko stvarno izgradio prugu (ne ulazeći u razloge) tako da se njene šine ipak nakon nekoliko kilometara spajaju u jednoj točki. Iz početne promatračke pozicije to nikako ne bismo mogli razabrati, jer nam približavanje šina djeluje kako dobro znana iluzija, koju smjesta podvrgavamo razumskoj korekciji i "znamo" da su šine jednako razmaknute.
Naravno krivo.
Kako bismo se točno mogli uvjeriti u stvarnu protežnost željezničkih šina?
Jedino tako da dođemo na krajnu točku vidnog dosega i da se uvjerimo u razdvojenost ili spojenost šina.
Pazi vraga, sada bismo vjerovali svojim očima, a do maločas, ne samo da smo sumnjali u očevidni nalaz, već smo ga potpuno odbacili, potpuno uvjereni da se radi o iluziji.
Iz navedenog možemo izvući slijedeće zaključke:
Našim osjetilima ne možemo uvijek vjerovati, a isto tako ni našem razumu.
Ipak se volimo oslanjati i na osjetila i na razum, iako nam taj isti razum nalaže da se previše ne oslanjamo na njega samog, zbog njegove očigledne manjkavosti i nesavršenosti.

Vratimo se načas na @eyepheelYU-ovu izjavu:

"Jedinstveni i neponovljivi identitet svakog postojeceg zivog bica je dokaz postojanja zivota, a prestanak zivota tih istih jedinstvenih i neponovljivih zivih bica je dokaz postojanja smrti."

Čime bismo provjerili kvalitetu (ispravnost) gornje tvrdnje? (tu o dokazu nema ni govora)
Kojim osjetilima?
Kojim razumom?
Da li onima za koje unaprijed znamo da su vrlo dvojbeni i nepouzdani?
Ili bi trebali bez zadrške progutati ispraznu "sentencu": "Jedinstven i neponovljivi identitet svakog postojećeg bića je dokaz postojanja života...."?

"Ta tvrdnja je situacija kojom treba da se pozabavi medicina i o njoj da strucnu dijagnozu".

Eto nas opet na polaznoj točki:
Kako bismo znali da se radi o zdravom razumu?
Što je uopće zdravi razum?
Da li je to ona predodžba koju ti @eyepheelYU imaš u svojoj glavi?
Sve druge su rezultat bolesnog uma?
Vrlo zanimljivo misaono stajalište.
Osim toga medicina (američki psihijatar dr. Jeffrey Corbin) kaže i slijedeće: Od ukupne svjetske populacije, bez obzira na rasu, mjesta i uvjeta življenja, više od 60% ljudi zadovoljava sve uvjete za postavljanje psihijatrijske dijagnoze.
Ugledni zagrebački psihijatar dr. Vladimir Gruden, mnogo je skromniji u procjeni pa govori o 25% udjelu duševnih bolesnika u ukupnoj populaciji.
Kako bilo, radi se o viskim postotcima psihijatrijski suspektnih bolesnika.
No ti bi o tome trebao šutjeti, ukoliko nisi prošao sve preglede i testove normalnosti te dobio nedvojbeni certifikat da se ti osobno ne nalaziš u narečenim postocima.
Uza sve dužno poštovanje spram navedenih uvaženih psihijatrijskih autoriteta, čitajući tvoje priloge i komentare, vjerujem da isti nisu u svojim procjenama uzeli u obzir postojanje takvih tipova koji bez ikakvig suvislih razloga, u jasno postavljeno pitanje o životu i smrti, nasilno uguravaju nekompatibilne reminiscencije o negdašnjoj tzv. NDH, jer bi njihovi postoci neuravnoteženog stanovništva bio veći.