2) Nije isto. Jer ja mogu da proverim let paraglajderom. Da proverim da li je Laza pričao sa bogom, ne mogu nikako. Tako da niko ne zna kakva je božanska pozicija, to su sve ljudi izmislili.
Možeš i da proveriš komunikaciju sa Bogom, još lakše nego da poletiš paraglajderom.
Citat
3) Ovde si upao u logičku zamku nesvesno. Ako logika kaže sama za sebe da nije unirzalna, da li je taj iskaz onda univerzalan? Ako iskaz (da logika nije univerzalna) nije univerzalan (dakle ne važi svuda i u svako vreme) onda postoji mesto i vreme gde je logika univerzalna, tako da jebe te ova logika nedužnog.
Logika kaže da nijedan iskaz nije univerzalan . Logika kako je mi definišemo u našem logičkom sistemu ne može da bude kompletna i konzistentna u isti mah. Postoje iskazi za koje ne može da se kaže ni da su tačni ni da su netačni. To i jeste smisao Gedelovih teorema o nepotpunosti. Drugim rečima, ti misliš da si našao paradoks, ali logika je to već odavno predvidela.
2) Ne mogu, jer bog ne postoji.
3) Koja logika to kaže, tvoja specijalna sektaška?
Tvoje razmišljanje se svodi na zašto je Zvezda najbolji klub u zemlji, hoću da bude Partizan.
Netačno...bolja analogija bi bila: Zašto ti navijaš za strani klub, veruješ da je to jedini klub i pričaš stvari sa njihovog sajta koje znamo da su promenili, izmislili ili prepisali od drugih klubova za koje ti tvrdiš da i nisu klubovi?
Zašto Perun nije taj jedini bog ? Pa zato što ga ljudi tako ne percipiraju. Iz onoga što se zna o njemu, on je više neka vrsta besmrtnog i moćnog kralja, nego Bog.
Šta tebe sprečava da Peruna percipiraš tako, kao što su Jevreji u jednom trenutku počeli svog nacionalnog boga da percipiraju kao jedinog i izvršili redakciju svojih svetih spisa da se poklopi sa novim verovanjem? Izmisliš dodatne priče o njemu, urediš kanon... Što "pripadaš" tuđim izmišljotinama?
"Духовни разум учи да се болести и друге невоље које Бог шаље људима дају по нарочитом милосрђу Божијем, као горки исцељујући лекови болесницима и да помажу нашем спасењу и нашој вечној користи много сигурније него чудесна исцелења."
Знам да се (као на некаквој лествици) из "емотивног разума" уздижемо ка "интелектуалном разуму" самим своји одрастањем (Дете плаче због нечега због чега касније та особ(иц)а плакати неће.) Како се од "интелектуалног разума" уздижемо до "духовног разума"? (Примети да један "разуем" не укида следећи.)