Slijep čovjek uđe u restoran i sjedne. Konobar, koji je također i vlasnik, preda gostu jelovnik. "Oprostite gospodine, ali ja sam slijep i ne mogu čitati jelovnik. Molim Vas, samo mi donesite prljavu viljušku od prošlog gosta i ja ću naručiti nešto od toga. Malkice zbunjen, vlasnik ode do hrpe prljavog suđa i uzme prljavu viljušku, te je preda slijepoj mušteriji. On uzme viljušku, stavi si ju pod nos, pa naruči: "Da, upravo to želim, mesna štruca sa pire krumpirom".
"Neverojatno" reče vlasnik sam sebi na putu prema kuhinji. Kad je stigao u kuhinju, sve ispriča kuharici Mariji, koja mu je usput i žena. Slijepa mušterija je pojela svoj ručak i otišla. No vlasnik je smatrao da tu nešto ne štima, te da ga je čovjek zafrkavao. Reče ženi da će ga idući puta testirati.
Drugi dan kad je vlasnik vidio slijepu mušteriju kako ulazi u restoran, otrči u kuhinju i kaže ženi "Uzmi ovu viljušku i protrljaj je po svojim gaćama prije nego ju odnesem onom slijepom gostu".
Kuharica Marija tako i učini. Kako je gost sjeo, vlasnik je vec bio spreman sa viljuškom, te reče "Dobar dan gospodine, sjetio sam Vas se od prošli puta, te imam već spremnu viljušku za Vas. Gost stavi viljuško pod nos, udahne i reče: "O, pa nisam znao da Marija ovdje radi!"