Zbogom Milutine iz Subotice

neka ih presele u dvorište silajdžića i u komšiluk alije,

Osjećaj pripadnosti Jugoslaviji je kod Bošnjaka nestao mahom, zbog skoro uživo praćenja pokolja u Vukovaru, odmahse postavilo pitanje ako je JNA( Jugoslovenska NARODNA armija) mogla da počini onakav zločin nad CIVILIMA onda više ta armija nije vojska svih naroda i narodnosti već je postala ekskluzivitet jednog većinskog naroda. Svi se u Bosni sjećaju ratnih izvještaja iz vukovarske bolnice kada su sa zebnjom sjedili i slušali izvještaj doktorice Vesne Bosanac o dejstvima JNA po gradu i samoj bolnici. E tako se izgubila vjera u Jugoslaviju i svi smo postali svejsni da ta država umire i ako ne poduzmemo nešto na vlastitoj odbrani(naoružavanju) i mi ćemo sa njom.
Nakon otvorenih neprijateljstava (Ravno) počela je opšta mobilizacija, pošto su se Hrvati zajedno sa nama izjasnili na referendumu za nezavisnu BIH, pošto su se u Hrvatskoj rasplamsale borbe muslimani su se vođeni onom narodnom da su neprijatelji moga neprijatelja moji prijatelji odlučili za savezništvo sa njima. U to vrijeme političari iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda su se u većini pitanja slagali, dobro je poznato vezivanje šahovnice za zelenim bajrakom na mjestima širom BIH na kojima se glasalo na referendumu. Tako da se političko vojni savez sa njima činio logičnim.
Bošnjačka politika se ne zalaže za Bosnu bez Srba, nego za Bosnu bez entiteta, što nikako nije isto. Srbi su za vrijeme rata na teritorijama pod kontrolom ARBIH bili u istom položaju kao i Bošnjaci, istina dešavalo se ubistava i zločina ali to nije bilo isplanirano. U Sarajevu, Tuzli, Zenici i ostalim gradovima, koji nisu padali u ruke VRS i JNA, veliki broj srba je ostao i proveo cijeli rat i sada su živi i zdravi, a ja se ne mogu nešto sjetiti grada u RS u kojem je nakon što je osvojen ostao i jedan nesrbin.
Ja nisam rekao da je Zagreb prijateljski natrojen prema nezavisnoj BIH, već da oni igraju perfidniju igru, znam da je Tuđman sa Miloševićem dijelio Bosnu.