ma htio sam, ali sam se nesto presabrao   

Dobro se presabiraš

varas se

Izvini, mislio sam da je Silajdzic doveo najvece islamske fanatike u Bosnu i da je Alija napiso Islamsku deklaraciju gdje se zalaze za stvaranje islamske drzave, ali ako ti kazes da se varam.....

Zvučiš kontradiktorno. Razmisli još jednom. Kažeš da ste bili prinuđeni birati između dva zla manje a onda podsećaš na već utaban put poltičkog i vojnog saveza sa Hrvatima? Misliš li da i mi to nismo znali? Upravo polazna tačka srpske politike u raspadu SFRJ je bila preventiva protiv zaživljavanja jednog takvog saveza, koji nas je koštao milion života u prošlom ratu. Ako su Hrvati krenuli naoružani istom onom ustaškom ideologijom, ikonografijom, pa čak i istim ljudima(!) (ustaškom emigracijom koja je pohrlila u zemlju) a vi ste osećali istorijsku bliskost i obavezu sa njima - šta ste, za ime Božije, očekivali kao naš odgovor?! Kako to da je svest o "istorijskom savezu" mirovala 50 godina, i za to vreme smo svi ISKRENO bili ubeđeni da nema većih Jugoslovena od Bosnaca, i to POSEBNO - Muslimana! Pa niko od nas Srba nije Jozu iz Lištice ili Antu iz Čapljine smatrao Jugoslovenom. Njih to danas i abolira. Ljudi bili - i ostali ustaše. Ali šta bi sa Mujom iz Doboja? Dalje, Beograd nikada Bosnu nije deklarisao kao srpsku zemlju. Bosnu smo videli kao zajednicu tri konstitutivna naroda i teritorijalno nedeljivu. Ali KLJUČNO je da je takva Bosna mogla opstati samo kao deo SFRJ. Ono što vi nazivate samostalnom Bosnom je u stvari Bosna bez Srba. I tu ste našli zajednički interes sa Hrvatima. I za Zagreb si se prevario. Hrvati su ti koji svojataju istoriju srednjevekovne Bosne, i koji po nekoj svojoj logici, polažu istorijsko pravo na tu zemlju. Njihovi apetiti su produkt jedne nakaradne rasističko-klerikalne sinteze i po svojoj suštini su van svake realnosti. Republika Srpska je iznuđeno rešenje, ali za nas JEDINO MOGUĆE. Što su pritisci veći - to je homogenizacija srpskog korpusa i s ove i s one strane Drine jača. Provokacija sa memorijalnim centrom Potočari, upravo svedoči o tome. Po pitanju Republike Srpske, više od bilo kog drugog esencijalnog pitanja - svi Srbi imaju isto mišljenje. Pročitaj ovo svedočenje Muhameda Filipovića. Ja sam ga naravno uzeo s rezervom, posmatrajući iz perspektive jednog Srbina. Tekst završava parolom tipičnom za političke pamflete, ali je celina teksta dragocena za razumevanja rata u Bosni.


http://www.bhdani.com/arhiva/166/t166feljton.htm

Osjećaj pripadnosti  Jugoslaviji je kod Bošnjaka nestao mahom, zbog skoro uživo praćenja pokolja u Vukovaru, odmahse postavilo pitanje ako je JNA( Jugoslovenska NARODNA armija) mogla da počini onakav zločin nad CIVILIMA onda više ta armija nije vojska svih naroda i narodnosti već je postala ekskluzivitet jednog većinskog naroda. Svi se u Bosni sjećaju ratnih izvještaja iz vukovarske bolnice kada su sa zebnjom sjedili i slušali izvještaj doktorice Vesne Bosanac o dejstvima JNA po gradu i samoj bolnici. E tako se izgubila vjera u Jugoslaviju i svi smo postali svejsni da ta država umire i ako ne poduzmemo nešto na vlastitoj odbrani(naoružavanju) i mi ćemo sa njom.
Nakon otvorenih neprijateljstava (Ravno) počela je opšta mobilizacija, pošto su se Hrvati zajedno sa nama izjasnili na referendumu za nezavisnu BIH, pošto su se u Hrvatskoj rasplamsale borbe muslimani su se vođeni onom narodnom da su neprijatelji moga neprijatelja moji prijatelji odlučili za savezništvo sa njima. U to vrijeme političari iz reda hrvatskog i bošnjačkog naroda su se u većini pitanja slagali, dobro je poznato vezivanje šahovnice za zelenim bajrakom  na mjestima širom BIH na kojima se glasalo na referendumu. Tako da se političko vojni savez sa njima činio logičnim.
Bošnjačka politika se ne zalaže za Bosnu bez Srba, nego za Bosnu bez entiteta, što nikako nije isto. Srbi su za vrijeme rata na teritorijama pod kontrolom ARBIH bili u istom položaju kao i Bošnjaci, istina dešavalo se ubistava i zločina ali to nije bilo isplanirano. U Sarajevu, Tuzli, Zenici i ostalim gradovima, koji nisu padali u ruke VRS i JNA, veliki broj srba je ostao i proveo cijeli rat i sada su živi i zdravi, a ja se ne mogu nešto sjetiti grada u RS u kojem je nakon što je osvojen ostao i jedan nesrbin.
Ja nisam rekao da je Zagreb prijateljski natrojen prema nezavisnoj BIH, već da oni igraju perfidniju igru, znam da je Tuđman sa Miloševićem dijelio Bosnu.

Muslimani nikad nisu voljeli Jugoslaviju, nego samo Tita koji im je  dao pravo da se nazivaju narodom. Pa da ti dam primjer Pala na kojim tokom cijelog rata nijednom Hrvatu nije niko rekao nijednu ruznu rijec. Hej, na Palama koji je 99,9% srpski grad koji su naselile izbjeglice iz Sarajeva. Cak ni ovi ljudi pod teskim stresovima nisu uradili nista nijednom Hrvatu.

ni u grudama a ni u širokom brijegu se niti jednom srbinu nije ništa dogodilo

Vidim tvoju ironiju, ali na Palama postoji katolicka crkva iz 1908.

u širokom brijegu postoji pravoslavna kapelica i groblje bez ijedne ogrebotine