Svojoj majci

Nije bilo pravde, ne Istine,
laž mila moja starice,
laž bogataša raskalašenih,
što ništa im sveto nije.
Tri Tvoja najljepša pupoljka
što odgajala ih jesi,
rukom zle svireposti,
Tebi su otrgnuli!!!

Obuzdaj se, ne ludi!
Ne traži nas više u svom bunilu,
odagnaj posljednjim grčem halucinacije,
ne priviđaj i ne nadaj se nikad,
sve je zakopano,
nismo u našim posteljama,
uzalud trpaš u peć drvo bagrema gorljivog,
ne očekuj, da vatra Te ugrije!
Majko! Vatrom spali nepravdu,
svojom ljubavlju, učini da izdržimo!

Težina suština

Znanja
Vječno zrela, zelena
Sad mi treba istina ovakva
Tad mi trebala istina onakva
To onda nisam znao
To sada znam
Nisam trebao, sad trebam
Onda sam znao onako
Sada znam ovako
Znao sam i tada

Ti ćeš doći u svojoj moći

Kad holokaust većinu trenom uništi
Ti ćeš doći u svojoj moći
Da duhove rastjeraš
Kad lešinari već obave svoj posao
Ti ćeš doći u svojoj moći
Da klicu zasiješ
Kad ni kosturima više traga ne bude
Ti ćeš doći u svojoj moći
Vratit ćeš se satane
Vrištim, rušim, razbijam
Najavljujem povratak njega
Većina oči javno spaljuje
Dok iščekuju povratak njega

Tiho

Doći će glasnik avetni
bez zvuka iščitati povelju
Oči naopako izvrnute klete,
bez spasa, sticat ćeš nevolju
Za stolom vjekovnim sjediš
i posljednju svoju kusaš večeru
Kuca na vrata, gledaš, nije nitko,
tiho je legla s tobom u postelju

Tiho (bajka)

Doci ce glasnik avetni
Bez zvuka iscitat' povelju
Oci naopako izvrnute
Bez spasa sticat' ces nevolju
Za stolom vjekovnim sjedis ti
Posljednju svoju kusas veceru
Kuca na vrata, gledas, nitko
Tiho je legla s tobom u postelju

refr: SMRT, SMRT, SMRT, SMRT

ponese majka djete u narucju
do izvora,izvorom lice mu umiti
zatece tamo jagode ora
imace cedo nejako hraniti
refr #2:
...jebem li ti krvavu majku,
ne pricaj mi pred spavanje bajku

Tko će reći

Tko će reći
da nisam imao snage,
da ruke su bile mi blage,
da malene curice drage?
Samo me pusti i odjaši
jer ovo je noć mojeg nemira,
tako bih glavom razbio izlog
pun južnog voća marljivom prodavcu!

To sam ja

Čudo
ali ne i čudovište
Mrak
ali ne i tama
Svjetlo
ali ne i sunce
Radost
ali ne i sreća.

Tko je ko

Pored trojice razderanih usana
Sa toliko mira prolazih mimo


Umirovljenik odijela bijela
Usplahiren rukama klati
“Oh, vodite ih do bolnice!”


Debeli je prasac imao novac,
Telefonom mogao pozvati spas
Nikud nije zurio svojim autom
I što im sam nije pomogao


Ja nastavih kriti se od milicije

To znam

Grlim Te Smrti!
Ti ugodnija i darežljivija
od zlosretne rijeke životne
mrtve, zatrovane, nemilosrdne.
Koliko moga sobom ponese
u prostranstvo tokom ka ušću,
da rasprši u nebrojeno čestica
sve sveto i jako od mene.

Dođi mi!
Ta voda što odnosi
a ništa izvorom ne daje
opakija od najljuće razvratnice
koja za sliku svog postojanja
potražuje žrtvu patnje duše.

Donesi umirući dah!
Šibaj, makar bol agonije bila ljuća
i nesnosnija no urlik rad oka sažganog,
daj udarac i prevrni mozak,
napadni duh izmrvljeni
da Tvoj zagrljaj spokoj mu učini.

Tog dana

Kad dodjem, povedi me
Tog dana budi predsjednik
I pozeli ono
Što je samo bogovima dostupno

Izaberi hotel za nas
I nasmij se, jer smo ih zajebali,
Divljacki, zagrli me i vrisni
Tog dana si najjaci

Zubima svojim odgrizni
Komad mesa mojega,
Ispljuni krv mi u lice
I reci jebi se

Nogama i šakama udaraj,
Skoci mi ludacki u prsa,
Ko tigar za vrat ujedaj
I zaboravi one što te lazu

Tog dana ti si pobjednik,
Sam gospodin ti se divi,
Nije grijeh me što da uciniš
Jer od sada za mene ziviš
I nasmij se, jer smo ih zajebali