A kad opet

Ona para na ogledalu
iz dubine duše što dah je stvori,
za uspomenu otisak usana,
tako snažan a nestalan.
Sad lako mogu razumjeti
moć dana i noći Istine,
surove koliko sablja glavosječe
ili pak slobodne ljepotom
koliko i viđenje čeda iz kolijevke,
što majku bi u strahu obgrlilo.

I danas
I danas trajem raščerećen
nakon toliko porinuća i lomova,
zasada a i čupanja sile moje,
korijena mladosti slobode bi života.

Vidiš me!
Vidi me zlosrećo kako uspijevam
iz ploda vremenima trula i razmrskana,
utrta u prtine konja u galopu,
vidi, vidi me zavisti trgovačka
kako ponovo u pup postajem,
da cvijet, cvijet bez broja cvjetova
biti će u zanosu nudeći radost,
nudeći svima sa suzom zasićenom
nek uzberu bar jedan za se cvali,
uzmu mene, moj oblik, miris i boju!

Advokat

Stoko, kurve, podli psi
U sarenoj odjeci
Otac krade pa i sin
VSS, lopovi

Kupili ste "Porche" nov
Na dva kata dom komfor
Sve ste stekli posteno
Nije bilo pogresno

Otac ti je advokat
Boris se za napredak
Svoje plitke pameti
Kozu derat bi i ti

refr:
Odjeca ti je sarena
Pamet ti je sarena
Glava ti je razbijena
Tvoja mama pojebena

Attila

Koliko kapi sadrži more
Koliko teške su Pirinejske gore
Sad se pitam ne htijuć odgovore,
jer moje, bore, govore;
ja pripadam suncu
koje smiruje ravnicu,
ljubim im krv, suzu, klanicu
u kojoj su najbolja grla nestajala…
Mađarsko sunce mi grije,
grudu rodnu, srce je izgubi
Mađarsko sunce daje stalnost
težini vakuuma, mojeg puta
Reče, priberi se

Šenaj

Šenaj
…pomamne i zlosretne sirene
bježat će pred najezdom samo glasa Tvojeg

Šenaj
…trgat ćeš pogledom oka tog udarnog
žice što razdvajaju potčinjene naspram osvajača

Šenaj
…darivat ćeš melem ranama natrulim
koje vijekovima surovi otrovi su izjeli
Šenaj

…u danu, eh, u noći 31. ožujka 1987.
Ovu pjesmu posvetih onom o kom ništa
ne znam, sli eto, on postoji, onog koji će
sudjelovati u podjeli našeg postojanja! I
tako postupi…
…kako li samo ovo smislih, ovo kao da
nekom Bogu nad Bogovima je posvećeno, čovjaeku
koji treba doći, zaustaviti kataklizmu, njega nema a
ja žudim i čekam.

Šetajmo

Neon nad paučinom
Laskava slika raskoši
Naše riječi i korak
Osvrnusmo se na hod
Nismo obzir ispustili

Taj prizor, pauk
To veće od Eifela
...od kanjona Kolorada
...od žrtava rata
...od žetve i poplave
...od kletve ranjenika

Od rijetkih bisera van niza
Ne zna se smijaati Mona Liza
Ne, jedino gledanje naše
Salve zurenja ukrštene
Pored nas njiše se suh ljulj
Ja to nazovem ljubav

Željezni Punker

koračam kroz zasićeni mrak
noćas me kostur htjede ubiti
sa sabljom, u crnoj plahti, iza leđa
šutnja, šutnja, ni riječ se ne izusti

danas, sutra i zauvijek
moju ruku hladnu drži
ja sam bez očiju i slijep
vodi me, željezni Punker

Majke suze otrov sadrže
po pruzi su rasuta sva crijeva
zašto su me proboli
ne mogu, a želim vidjeti

i noći, i dani, i sunce, i inje
kako se uz kokain osjećaš
sirena, netko je pregažen
vodi me, željezni Punker

vi, kojima oči nisu iskopane
odvedite me do žalne majke
isključite prokletu sirenu
ovo nije, nije priča iz bajke

ovo je dječak bez istine
kažnjen, jer nije molio
ovo je insert iz života
bože, zašto sam se rodio

moj hrabri, željezni Punkeru
ruku jače, jače mi stegni
kad padnem, sine digni me
odvest ću te do druge obale
i tamo neka me spale
na kraju, kad sve ispričam
crvima ne želim biti hrana
ni mrtav neću da se prodam.

Čekanje

Recite ruži da me ne čeka,
slobodno neka svoje latice odbaci,
recite ružinu trnju mrije neka,
u mladosti mojoj opaki su znaci.

Neću nikoja cvijeća raskošna,
jedino pri zemlji raslinja niska,
brzi vjetar što lako, svako, deblo obori,
tome mome cvijeću ne otrgnu ni lista,
ne može ništa...

Postoje tratine korijenja pune,
vidici što skrnavit nije im širinu,
zadatak mi zaustavit navale bumbara,
što odnijet bi mojega peluda prašinu,
i sinu mome Attili, usvojenom, ushit.

Kad podivljalo more agonije
jasna ljubav jako znade krotit!

Čiji je bog

Kao majci kojoj tko zna zbog čega
sva su čeda rano umirala
Tako meni suze...

Boli njezine pri svakom porodu
nisu joj priječile za redom rađati
Tako meni suze...

Uz urlik krv njoj uništenoj
iz otečene dojke nadirala
Tako meni suze...

Joj kad ništa nade nije bilo
njoj su mrtvu vadili maternicu
Tako meni suze...

Tijelo vlastito srcu posta viškom,
nađe ponor, za sebe, za križe
Tako meni suze,
plakao za braćom
kojoj mladost
satra divlja sila!

Bačva

Gotovo potpuno zaptivena
Strši kao osveta Vremena
Točno ispod, gdje mi je dupe
Zraka primam od male rupe
Nemam kamo sebe pomicati
Zglobovi bolno idu oticati

Što voda do grla,
ispod sebe serem
Pijem tu vodu
u kojoj se perem
Moje mrzle usne
zaposjele pijavice
Bar da zube imam
poklati prokletnice
Ne snivaj moje usne
uplakana djevojčice
Bježi, bježi, bježi
i tebe će pijavice

Beduin

Svatko ima svoju kucu
Neko vilu neko jahtu
A ja samo plahtu
Ja sam beduin
Neko ima svoju kucu
Neko vilu neko jahtu
A ja samo plahtu
Ja sam beduin