strasno.Pa da li se zna sta je uzrok svim tim samoubistvima?

ne .... niko nista ...
pa socijalna razlika verovatno . Jer u Zr po nekim statistikama ima oko 35 000 ne zaposlenih a jos pola od toga je na birou ili ne prijavljeno itd ... i prosecna plata je oko 6-7000 dinara ..... pa valjda zbog toga , nemam pojma ali jebeno je ....

greh- jer Bog je dao zivot

Pa Onka samoubice se radjaju kao samoubice i njima je to predodredjeno ... znaci uopste mi ih nije zao . Ako je ta osoba toliko labilna pa uradi tako nesto onda i ne trebada zivi !

hm- ne znam kako da ti objasnim kratko receno jer ovo su ozbiljne stvari- i ja smatram da je to glupo i egoisticko da neko izvrsi samoubistvo- ali svako ima nekog u okolini ko je mislio to da uradi - bio bi iznenadjen jer te osobe vrlo dobro glume i nemozes ni da primetis sta se snjima desava i u njihovu glavu sta se krece- prema tome eto znam da nije uredu ali bolje je nekom pomoci nego ga suditi da je idiot- svi smo mi na razliciti nacin spremni da se sa problemima suocimo- neki su jaki a neki ne - au sto je ovo kratko - celo pismo hihi

where is your heart  

A sta mislite o eutanaziji ? Zakonom je dozvoljena u Holandiji i Belgiji.
Jeli i to grijeh, isto kao samoubistvo, ili...?

Ebiga,opet je to igranje boga,ali to je i zaebano skroz na svoj nacin...pogotovo kad neko ubije nekoga koga voli da se ovaj vise ne pati......jezovito....ne moze covek da bude pametan....ne daj boze nikom

Već smo negdje pisali o grijehu i ja sam stajališta da je grijeh "moguć" samo unutar Crkve i crkvenog konteksta i tako gledajući grijeh nije ono što mi proglasimo, odnosno ne proglasimo, nego ono što se kosi Božjoj volji i Božjim načelima, odnosno zapovijedima. I unutar tih "crkvenih granica" Crkva drži i smatra neke čine grijehom, bez obzira na to što se to smatra tradicionalnim, pa čak i nazadnim. Samoubojstvo i eutanazija, o kojoj smo također pisali, a koja je sama po sebi dosta kompleksna, spadaju u tu grupu, ne samo grijeha, nego i teških grijeha. Argument je jasan. Nitko osim Boga nema pravo oduzeti drugom život! Zašto? Zato jer mu on taj život nije ni dao! Ponavljam, ovo mišljenje "vrijedi" samo unutar Crkve i za pripadnike Crkve, pa svi oni koji nisu ili se ne smatraju pripadnicima Crkve, mislim da nemaju pravo napadati Crkvu zbog tih pitanja. Pogotovo je to važno danas kad se svi pozivaju na sekularizaciju i razne slobode, a onda ne poštivaju slobodu Crkve i vjernika da žive svoja uvjerenja. Svi koji smatraju da je samoubojstvo i eutanazija opravdana, ne bi se smjeli osječati ugroženima zato jer Crkva drugačije gleda na ta pitanja. A upravo zbog te ugroženosti, tj. nekog "nutarnjeg" znanja da Crkva brani život, tj. jednu klasičnu i tradicionalnu vrijednost, oni napadaju Crkvu i time neposredno i vrijednost života. Malo sam skrenuo s teme, no htio bih reći još samo jednu stvar. Time što neke države prihvaćaju eutanaziju, nije ukinuta griješnost čina, nego se vidi da zakonodavstvo više ne počiva na pozitivnom Božjem zakonu, nego je svoje uporište pronašlo negdje drugdje, tj. u nekom ljudskom propisu, koji, između ostalog, podliježe vremenu, nekim utjecajima, okolnostima, što taj propis čini vrlo elastičnim, tj. vremenom se on sve više i više "rasteže" i granice dopustljivosti popuštaju. Drugim riječima, time što je nešto zakonom dopušteno, konkretno eutanazija, ne znači da je i pravedno, tj. da nije još uvijek grijeh.

Već smo negdje pisali o grijehu i ja sam stajališta da je grijeh "moguć" samo unutar Crkve i crkvenog konteksta i tako gledajući grijeh nije ono što mi proglasimo, odnosno ne proglasimo, nego ono što se kosi Božjoj volji i Božjim načelima, odnosno zapovijedima. I unutar tih "crkvenih granica" Crkva drži i smatra neke čine grijehom, bez obzira na to što se to smatra tradicionalnim, pa čak i nazadnim. Samoubojstvo i eutanazija, o kojoj smo također pisali, a koja je sama po sebi dosta kompleksna, spadaju u tu grupu, ne samo grijeha, nego i teških grijeha. Argument je jasan. Nitko osim Boga nema pravo oduzeti drugom život! Zašto? Zato jer mu on taj život nije ni dao! Ponavljam, ovo mišljenje "vrijedi" samo unutar Crkve i za pripadnike Crkve, pa svi oni koji nisu ili se ne smatraju pripadnicima Crkve, mislim da nemaju pravo napadati Crkvu zbog tih pitanja. Pogotovo je to važno danas kad se svi pozivaju na sekularizaciju i razne slobode, a onda ne poštivaju slobodu Crkve i vjernika da žive svoja uvjerenja. Svi koji smatraju da je samoubojstvo i eutanazija opravdana, ne bi se smjeli osječati ugroženima zato jer Crkva drugačije gleda na ta pitanja. A upravo zbog te ugroženosti, tj. nekog "nutarnjeg" znanja da Crkva brani život, tj. jednu klasičnu i tradicionalnu vrijednost, oni napadaju Crkvu i time neposredno i vrijednost života. Malo sam skrenuo s teme, no htio bih reći još samo jednu stvar. Time što neke države prihvaćaju eutanaziju, nije ukinuta griješnost čina, nego se vidi da zakonodavstvo više ne počiva na pozitivnom Božjem zakonu, nego je svoje uporište pronašlo negdje drugdje, tj. u nekom ljudskom propisu, koji, između ostalog, podliježe vremenu, nekim utjecajima, okolnostima, što taj propis čini vrlo elastičnim, tj. vremenom se on sve više i više "rasteže" i granice dopustljivosti popuštaju. Drugim riječima, time što je nešto zakonom dopušteno, konkretno eutanazija, ne znači da je i pravedno, tj. da nije još uvijek grijeh.

OK, tacno je da je zivot dar Bozji, da ga Bog daje i uzima... Medjutim...
Oduvek me je interesovao ceo koncept zrtvovanja u hriscanstvu...
Npr, da li je onaj koji svesno i namerno zrtvuje sebe da bi spasao druge samoubica?
Evo, banalan primer... Telohranitelj koji se baca ispred nekoga i prima metak. Cisto pravnicki gledano, jeste, s obzirom da je svojom voljom okoncao zivot... On je imao izbor: da se baci ili ne, bas kao sto covek koji zeli da se baci sa zgrade ima izbor. Znaci, cim je on izabrao da se baci, svestan da ce taj izbor za posledicu imati gubitak zivota, da li je on samoubica?