realno,u diskusiji,razgovoru 2 ili više bliskih osoba,meni su odredjene teme,pa i ova,normalne. ali,ma koliko kratkovida starica ima ko zna koliko uspomena i mudrosti,ne želim da me neko zaustavi na ulici i započne ovakvu priču. jer se baš te osobe,koja me ne zna i koju ne znam,to i ne tiče. jednom sam imala situaciju gdje je neki čovjek,prijatelj nekih ljudi koje dobro znam i dragi su mi,pokušao da mi prorekne sudbinu iz šolje kafe. sad bolje razumijem zašto sam tada pozelenjela od bijesa. zato što ja nisam tražila tako nešto,nisam željela i on nema prava da se petlja u neke stvari koje ga se ne tiču. samo zbog toga što je stariji i što sam kulturna,bar u nekim granicama,rekla sam mu na normalan  način da to neću i zahvalila se. da sam htjela,prosti jadi,ali ovako....f*** off
tebi hvala na iscpnom odgovoru. pozdrav

postovanje tudje intime i tudjeg prostora meni je i sa bliskim osobama pravilo, a da ne govorim o neznancima.

kada sa neznancima komuniciram u raznim situacijama, a cesto mi se desava, nikada nemam potrebe da prelazim granicu ukoliko mi do znanja stavljeno nije ( sa njihove strane) da bih i eventualno mogla i smjela.

to je odraz opste kulture i postovanja kojeg se pretpostavlja da treba da imate prema drugom bicu.

nisam ni nezainteresovana ni hladna osoba...ali nisam ni neko ko je u stanju da lupa kao vo balegu, jer ga " cacka" sopstvena radoznalost i goruca zelja da pita sve i svasta u svakoj situaciji...

ono sto me eventualno interesuje umijem i mogu da saznam na nacine koji ne podsjecaju na nedostatke elementarne kulture i sizoidne ispade ravne izlivima emocionalno nedoraslog trogodisnjaka...ali u slucaju trogodisnjaka to je simpaticno

mozda u romanima i romanticnim filmovima izgleda sjajno " pratiti znakove kraj puta" u bukvalnom smislu...pa izigravati drogiranog Paula Koelja na sred ulice i u lice neznancu sasuti pitanje koje bi trebalo da mu promjeni zivot za sva vremena, ali u mojoj stvarnosti to znaci tri stvari:

ili ste nevaspitani i stoga imate problem u komunikaciji.

ili ste na nekim drogama.

ili imate oko tri godine.



a cak je pitanje u uvodnom postu naivno...sta sve covjek sebi umije i moze da dopusti sa neumjesnim pitanjima.

naivno.

Mislim da je prodavacica reinkarnacija Mahatme Gandija.

još je se sjećam,svakog detalja tog susreta 

Deda u pokusaju?

Iskreno... mislim da ste ovu situaciju shvatili previse ozbiljno...

Uostalom... cinjenica je da se lakse "otvaramo" pred nezancima nego pred ljudima koji su nam bliski...

Stid.... krivica... kajanje... obziri...strah da ce druga strana biti sokirana ili uvredjena... da cemo svoju poziciju uniziti... cine veliku ulogu u tome..

da Anea,ali je isto tako fascinantno da  nekog toliko voliš,svrastavaš u top...3,5,8..onih kojima vjeruješ,a opet se otvoriš strancu..mislim da je to svako od nas bar jednom do sad napravio,a razlozi su uglavnom ovi koje smo pobrojali

Sa strancima nemas taj "emotional baggage"... nemas obzira prema njima...

Zato se neko iskuka bakici u parku, a neko ode kod psihoterapeuta...

e,znaš čega me lično frka...da jednom taj stranac ne postane dio mog života..vjerujete li u ..ne sudbinu u pravom smislu te riječi,ali neki poredak stvari i neki vid zapisa onoga što mora da nam se dogodi?

i ovakim slucajebvima se uvijek daje odgovor ""i da i ne""