14.01,2017.

Ruska vojska namjerava uvesti oko 2.300 ovih tenkova u svoje vojne snage tokom perioda 2017-2028. T-14 Armata je krenula sa ispitivanjima u ruskim jedinicama i njima su trenutno opremljena dva teška tenkovska bataljona, kako je izjavio zamjenik ministra odbrane Jurij Ivanovic Borisov za lokalne medije ranije. “Prva serija je vec kupljena od Uralvagonzavoda. Imamo ugovor za seriju od prvih 100 tenkova”, rekao je Borisov.
Inace cijena tenka po komadu je 3.7/3.8 miliona dolara sto je dosta povoljnije od "zapadnih" tenkova. Tenkovi su u biti vrlo važni za "kopnenu silu" kao što je Rusija i u DSR su omogućili protivnapad na Njemačku odbivsi ih sve do Berlina , uz znatne zrtve, no to je sad manje bitno.
*
Razvoj T-14 je započeo 2011 godine kao zamjena za T-95 MBT čiji je razvoj obustavljen. Razvoj T-14 Armate je dugo držan u tajnosti i trajao je 5 godina. Prvi put tenk je javno prikazan 2015. i to predprodukcijski modeli koji su vraćeni proizvođaču za poboljšanja i dalja testiranja. Ukoliko tenk bude zadovoljavao sve uslove serijska proizvodnja bi mogla započeti 2017.-2018.
*
Neki izvori govore da će T-14 Armata u potpunosti zamijeniti T-90, T-80 i T-72 što je jako malo vjerovatno jer nabrojani tenkovi uz modernizaciju još uvijek predstavljaju respektabilnu oklopnu silu. Za razliku od zapada koji nije razvio niti jedan potpuno novi dizajn MBT-a već se samo oslanja na nadogradnju postojećih. T-14 je čist novi dizajn s listom niza naprednih mogućnosti. On ima malo zajedničkog s trenutnim T-90 i drugim starijim sovjetskim tenkovima. Zapravo to je prvi ruski istinski novi tenk proizveden još od T-72, koji je razvijen 1973. godine.
*
Glavno naoružanje tenka T-14 je 2A82-1M 125-mm glatkocijevni top, opremljen automatskim punjačem koji može ispaljivati 10-12 granata u minuti s maksimalnim efikasnim dometom od 8 km sa ATGM-ovima ("anti-tank guided missile") i sadrži komplet od 45 projektila. Topu nije potrebna zaštita zbog ulaska štetnih gasova od ispaljivanja municije pošto je automatski punjen. Optički senzori tenka pružaju detekciju na više od 5km za objekte veličine tenka danju i najmanje 3.5 km noću zahvaljujući termalnim senzorima. Nišandžiji optika omogućava 4x i 12x zumiranje. Laserski daljinomjer ima domet od oko 7.5km.
Neki od ovih sistema su dvojaki te postoji još jedan, treći sistem koji omogućuje paljbu dok je tenk u pokretu. Posada koristi kameru visoke rezolucije koja obuhvata čitavih 360 stepeni vidnog polja. Prema dostupnim podacima probojna snaga 2A82-1M topa je 20% veća od one na njemačkom Rheinmetallovom topu L 55 (starija verzija L 44 se koristi na američkim Abrams tenkovima) te posjeduje malenu četvrtastu kutiju iznad, koja je najvjerovatnije zadužena za tačna mjerenja eventualne deformacije topa za balističke korekcije. Novi Vakuum-1 (APFSDS) sa stabilizatorima kinetički penetrator razvijen za 2A82-1M top je 900mm dugačak i sposoban je probiti 1.000mm čeličnog oklopa prema RHA (tj. oklop koji se računa kao čisto čelične homogene konstrukcije) na udaljenosti od 2.000m. Visoko-ekslozivna fragmentna municija Telnik HE-Frag s kontrolom detonacije je takodje ušla u službu. Top je kadar ispaljivati navodjene projektile s novim 3UBK21 Sprinter ATGM-om dometa 8.000 m. Ovi projektili mogu poslužiti i za PVO .
*
Sekundarno naoružanje čini Kord 12.7mm mitraljez s 300 metaka i 7.62mm PKTM koaksijalni mitraljez s 1000 metaka. Oba su daljinski kontrolisana. Dodatno, 1000 metaka može biti spremljeno odvojeno. Mitraljez 12.7mm je montiran na vrhu kupole iznad otvora komandira za izviđanje što sprječava vizuelne "prepreke", dok je mitraljez 7.62mm smješten sprijeda na kupoli.
*
U daljem rrazvoju T-14 bi mogao biti opremljen 2A83 152mm topom umjesto sadašnjeg. Ovaj top konstruisan za T-95 prototip posjeduje vrlo brze APFSDS ("Armour-piercing fin-stabilized discarding-sabot", inače "sabot" predstavlja sistem ispaljivanja iz cijevi topa koji sprečava izlaz gasova ispred projektila prilikom ispaljivanja) granate s probojnom brzinom 1.980 m/s. Medjutim ruski inžinjeri su se odlučili za 125mm top pod predpostavkom da bi dalji razvoj municije bio dovoljan za povećanje efikasnosti dok bi top većeg kalibra donio vrlo malo prednosti. T-14 može koristiti PVO projektile, a mitraljez 12.7mm može biti zamijenjen protiv-avionskim 30 mm.
*
T-14 je pogonjen ChTZ 12N360 (A-85-3A) dizel motorom koji razvija 1.500ks. Maksimalna teoretska snaga motora je 2.000ks, ali se ne koristi u uobičajenim uslovima jer znatno smanjuje životni vijek motora koji je projektovan za 2.000 sati rada pri standardnih 1.500ks što je uporedivo sa savremenim tenkovskim motorima te 10.000 sati pri smanjenoj snazi od 1.200ks. Motor je elektronski kontrolisan s operativnim radijusom 500km, te ima 12-brzinski automatski mjenjač, brzina tenka je 80-90km/h što je dosta brže od "zapadnih" tenkova. Tenk ima 7 x 700 mm "točkova" (zaštićenih gumom) sa svake strane koji pokreću gusjenice. Ima mogućnost suspenzije najmanje prva dva takva točka i zadnjeg, te mogućnost uvlačenja jednog od prednjih prilikom okreta. To kao i neki drugi podaci sugerišu djelimicnu hidrauličnu suspenziju baziranu sa prilagodljivim hidrauličnim aposrbcijskim mogućnostima udarca koji se ovim i drugim djelovima podvozja udvostručuje. Ovo omogućava unaprijedjenu sposobnost okretanja trupa tenka uz aktivnu suspenziju koja omogućava ciljanje mete brže za 2.2 puta te omogućava znatno veću pokretljivost tenka pri traženju cilja i reakcije tenka. Tenk takodje ima unaprijedjene torzione šipke koje povećavaju trajanje vješanja do 40%. Mnogo pažnje je posvećeno pokretljivosti tenka. Relativno mala težina od 48 tona uveliko pridonosi dužini trajanja sistema vitalnih za mobilnost tenka kao i njegovo prebacivanje na zahtjevana područja različitim transportnim sredstvima. Dva T-14 sa svom potrebnom opremom mogu biti nošeni ruskim transportnim avionom An-124.
*
Posada T-14 od tri člana je zastićena u unutrašnjoj kapsuli odvojenoj od spremnika s municijom čiji oklop ima 1.000-1.000 RHA (čisti homogeni čelik) izdržljivost protiv APFSDS projektila i 1.200-1.400mm protiv HEAT granata, povećavajući mogućnost preživljavanja posade u slučaju "fatalnog" pogotka. Oklop tenka je kombinacija nove legure čelika poznate i kao 44C-SV-W dizajniran od strane JSC Instituta za čelik, keramike, kompozitnih materijala te je prvenstveno smješten u prednjem dijelu tenka kao i prisutne eksplozivno reaktivne zaštite. I trup i kupola su opremljeni Malakhit dvostruko eksplozivnim reaktivnim oklopom (ERA="explosive reactive armour") sistemima sprijeda, postranično i na vrhu. Oblik kupole je dizajniran da smanji radarski i termalni potpis. Tenk koristi integrisani kompjuterski sistem kontrole koji nadzire sve elemente modula reaktivnog oklopa. U borbi ovaj sistem može analizirati prijetnje te ili predlagati njihovu neutralizaciju ili automatski dejstvovati kako bi ih uništio, dok bez spoljnje prijetnje može uočiti ili ispraviti eventualne "greške" posade. Tenk raspolaže elektronskim sistemima za borbu protiv PT mina, čeličnog rešetkastog oklopa za motor i dvostrukog aktivnog sistema zaštite. Serijska proizvodnja keramičkih komponenti oklopa za ovaj tenk je započela sredinom 2015 godine. Zahvaljujući brojnim kamerama različitih namjena tenk može dejstvovati danju, noću kao i otežanim vremenskim uslovima.
*
T-14 posjeduje najnoviji sistem aktivne zaštite „Afghanit“ koji uključuje radar milimetarske talasne dužine za detekciju, praćenje i presretanje protiv-tenkovskih projektila s tandem nabojem i kinetičkih penetratora. Trenutno maksimalna brzina meta koje se mogu presresti je oko 1.700 m/s (mah 5) s budućom mogućnošću povećanja na 8.8 Maha. Ovaj aktivni zaštitni sistem pruža zaštitu sa svih strana tenka te svrstava T-14 ispred svih sličnih borbenih sistema.
*
Prema nekim podacima i analizama T-14 Armate, glavni senzor „Afghanit“ aktivne zaštite tj. njegovi glavni senzori su četiri postavljena na stranama kupole koji su vjerovatno AESA radari, čije je područje dejstva 360 stepeni s mogućnošću jednog postavljenog na vrh kupole. Prema tim podacima aktivni dio se sastoji od dva različita elementa zaštite "hard-kill" APS (pet lansirnih "tuba" koje se nalaze na bazi kupole) i "soft-kill" (četiri lansera protivmjera koji su smješteni na rotirajućoj bazi i dva koja su usmjerena naprijed). Ovi su vjerovatno namijenjeni za lansiranje salva projektila odmah kreirajući gustu dimnu zavjesu namijenjenu uništavanju vođenih projektila, laserski ili infracrvenih, vizuelno vođenih u kombinaciji s milimetarskom dužinom radarskih talasa). Prvi je usmjeren za uništavanje nadolazećih projektila (nevođenih raketa ili granata), dok je drugom namjena ometanje ATMG-ova uzrokujući da izgube iz cilja metu. Za te poslednje se vjeruje se da su efikasni protiv treće i četvrte generacije ATMG-ova poput „Hellfire“-a, TOW-a, BILL-a, Javelina, Spikea, Brimstonea i JAGM-a, kao i sensor-fused oružja (SFW=projektili od zapaljivog materijala koji se zapaljuju na jednom kraju i gore cijelom dužinom da bi detonirali eksploziv na drugom kraju).
Ukupno 10 Afghanit spremnika se koristi, pet na svakoj strani kupole. Kada se kupola usmjeri naprijed, oni štite prednji dio kupole otprilike 60 stepeni na svakoj strani. Kada detektovana prijetnja dolazi sa strane ili odpozadi, kupola odmah lansira veliki broj projektila prema prijetnji. Neki ruski izvori tvrde da je hard-kill sistem efikasan i protiv penetrirajuće municije od osiromašenog uranijuma stabilisane krilcima APFSDS ("Armour-piercing fin-stabilized discarding-sabot") brzine od 1.5-2 km/s, no neki zapadni stručnjaci su skeptični tvrdeći da fragmentacioni naboji ne mogu učiniti mnogo protiv ovih "nabijenih" penetratora, dok bi mogli uzrokovati devijaciju kursa prilikom "dolaska" do same mete, ali ne bi mogli puno učiniti da je zaustave. „Afghanit“ hard-kill lanseri su dugačke tube grupisane po 5 komada između prednje strane kupole i trupa tenka. Oni izbacuju elektronski aktivirane naboje koji detoniraju eksplozivno oblikovan penetrator prema prijetećoj meti u svim smjerovima.
T-14 je takodje opremljen NII "Stali Upper Hemisphere Complex" koji se sastoji od dva upravljana, cilindričnog oblika nosioca od kojih svaki sadrži 12 manjih naboja i na vrhu kupole vertikalni lansirni sistem sa još dva slična punjenja u skladu s tenkovskom soft-kill aktivnom zaštitom. Dodatno, koristeći AESA radar i PA mitraljez, moguće je uništavati nadolazeće projektile i spore granate. (osim kinetičkih penetratora). Jula 2015. zamjenik direktora Uralvagonzavoda tj. proizvođača tenka je izjavio da je T-14 nevidljiv radarima i infracrvenoj detekciji zahvaljujući radarsko apsorbirajućem premazu i rasporedu komponenti s toplotnim potpisom koji su smješteni duboko u trupu.
*
Američki i Ruski stručnjaci za oklop imaju nesuglasice oko ovih izjava. Penzionisani američki oficir je izjavio da osjetljiva moderna termalna tehnologija može detektovati objekte poput kretanja vozila, pucanja iz oružja, izloženog člana posade, ili izduva motora koji pogoni 50-tonski tenk bez obzira na raspodjelu komponenti koje generišu toplotu. Takodje je istakao kako većina "stealth" tehnologije u Rusiji se koristi za avione kako bi se smanjio njihov radarski odraz od vazdušne ili zemaljske detekcije, dok kod kopnenih vozila bi bila neprepoznatljiva od zemaljskih smetnji za optimizovanje zaštite od vazduh-zemlja detekcije i da se te dvije opcije nužno ne poklapaju.
*
T-14 Armata je opremljen sa 26.5-40 GHz AESA radarom koji ima domet od 100km i koristi se uglavnom u APS-ovima. Do 40 vazdušnih i 25 zemaljskih ciljeva do 0.3m veličine mogu biti praćeni istovremeno. Sistem praćenja pruža soluciju za automatsku paljbu radi uništenja mete, koji zatim mogu biti proslijedjeni za kontrolne kompjutere APS-a koji kontrolišu glavno oružje. Tenk može davati podatke o ciljevima artiljeriji i učestvovati u vazdušnoj odbrani kao i imati izviđačku ulogu.
T-14 koristi vrlo zaštićene komunikacione kanale koji mogu povezivati više tenkova u komandnom centru. Komandant i nišandžija imaju vrlo slične višespektralne preglede situacije, sa vidljivim elektromagnetskim spektrom i termografijom te s njima povezanim kanalima kao i laserske mjerače udaljenosti. Komandirov pregled je instaliran na vrhu kupole i ima 360 stepeni vidno polje, dok je nišandžijin smješten u udubljenju lijevo od topa te je podređen komandirovom i dodatno je opremljen sa periskopom direktnog opažanja te laserskim označivačem za ispaljivanje SACLOS "Semi-automatic command to line of sigh" protivtenkovskih projektila. Nivo detekcije objekata veličine tenka za oba člana posade je 7.500-8.000m po danu kroz TV periskopski senzor i 3.500m noću kroz termalni. Takodje postoji i pomoćni senzor sposoban za noćni pregled sa 2.000-1.000m udaljenosti.
Uz standardne periskope za osmatranje vozač ima naprijed montiranu infracrvenu kameru i brojne zumirajuće TV osjetljive kamere. Video kamere su smještene za cjelokupni pregled situacije za posadu jer nema kamere na naprednijem mjestu na površini kupole radi otvora na njoj. Ova 360 stepena osmatračka kamera je možda jedan od najzanimljivijih aspekata tenka jer je bila nužna pošto bez nje posadi bi bila znatno ograničena vidljivost. Posada smještena u prednjem dijelu kupole bi imala vrlo loš pregled situacije ukoliko kamera ili video senzori otkažu.



(ruske.novosti)