ROMEO: (polupijan ispod njenog prozora)
Hajd' bona silazi, ne pravi se luda!

JULIJA: (pospana, bezvoljna, nikakva)
Ako ti moj stari sidje ostaces bez muda.

ROMEO: Nesto mi se, o prohtjelo bas,
ove prekrasne noci da mi je das.

JULIJA: Tvoj mac bih zarko osjetiti htjela, al' veceras oca m' ne bih
smjela.

ROMEO: Skraticu za glavu svakog' nek se zna, ko te bude im'o prije nego ja.


JULIJA : Romeo, Romeo daj jednom shvati, samo sam je tebi spremna dati.

ROMEO: Dobro, da ne bih mor'o tudje glave sjec'
ovog puta vjerovacu ti na rijec.

JULIJA: Hajd' sad kuci jebo ti sve,
joj vid' kolko je sati! Hajd' cuvaj se!

ROMEO: De barem tol'ko se odvazi, pa mi je na minut pokazi!

JULIJA: (taman krenu da skine gace)
Joj bjezi eto mi cace.

OTAC JULIJIN: Uhljupe jedan opet si dos'o, kako si samo kroz mine
pros'o?!

ROMEO: Nemojte cika Mato, Julija je moje zlato.

JULIJA (ocu): Ma ja ga uopste ne znam,
nisam ga zvala, dos'o je sam.

ROMEO: M'rsss ne lazi kujo mala! Znam ja sve kome si dala.

JULIJIN OTAC: Odlazi odavde bijedni psu dok nisi pao mrtav tu!

JULIJA: Ma ti si Romeo u seksu amater.
Udri ga babo jebes mu mater!

ROMEO: (dade se u panican bijeg, brzo k'o metak pobjeze uz brijeg)

JULIJA (prasnu u smijeh): A vid mangupa al' bjezi, a htio bi kraj mene da
leži.


JULIJIN OTAC: Babo ce tebi momka da nadje, a ovoga ce uhljupa neko zlo
da snadje

ROMEO (vice s brijega): E mangupe, dodji u carsiju ako smijes, da vidim
jesi l' spreman da se bijes.

JULIJA (cerekajuci se): Romeo, Romeo odjebi ba, ako nastavis tako ranicu
se ja.

JULIJIN OTAC: Idi kuci bolan Romeo, dok nisam s tobom asfalt pomeo.

ROMEO: Ako zovnem Hamleta mog jarana neces izac' iz bolnice mjesec dana.

JULIJA: E dobar ti jaran, dobro ga znam neki dan je trazio da mu je dam.

ROMEO: Opet lazes, on Ofeliju voli,
sta ima tebe za seks da moli.

JULIJIN OTAC: (Ode u kucu, vode da pije)

JULIJA: ( K'o fol ozbiljna a u sebi se smije.)

ROMEO: Odoh sada kuci ko te jebe,
idem da nadjem trebu za sebe.

JULIJA: Nemoj bolan Romeo strpi se do jutra, ako ne dobijem, dacu ti
sjutra.

ROMEO: Ma daji kome hoces sad mi je svejedno, ne zelim vise da zivim
ovako bijedno.

JULIJA: Ma steta da nestane taki sevac.
Ne zelis valjda da umres k'o djevac ?

(Zadize majicu pokaza mu grudi,
u Romeu poce zelja da se budi)

ROMEO (sav ushicen): O Julija oko moje crno, ma neka me pogodi puscano
pogodi puscano zrno.
Eto me k tebi, nemogu vise,
iako znam da crno mi se pise.

JULIJA: Dodji dodji, dilbere moj,
da vidim taj buzdovan tvoj.

ROMEO: (Trci, sa sebe odjecu skida,
draganu svoju ne gubi iz vida)
(Ulazi kroz prozor, na trosjed sjeda)

JULIJA: Pozuri dok babo utakmicu gleda!

ROMEO: Hajde,hajde, brze se skidaj!
Ako naidje ti vikni 'Kidaj!'

JULIJA: (Dohvati nekakvu polupraznu bocu, vise i ne razmisljajuci o
svome ocu) Hajd' da popijemo pa sta god da je, cula sam da onda duze traje.


ROMEO: Ne trazi case, picemo iz flase.


JULIJA: Hajd' ja cu prva prince moj.
Uh masalla, masalla kol'ki je taj tvoj!

ROMEO: (Uze iz Julijinih ruku flasu)
Hajd' da pijemo za ljubav nasu.

Ispraznise bocu za par minuta,
Julija postade k'o nesto ljuta.

JULIJA: Znas da moje srce tebe voli,
al' sad me nesto poce stomak da boli.

ROMEO: A joj meni djevojko bludna,
neces valjda reci da si trudna!

JULIJA: Marss, gluho bilo, stoko jedna,
tvoja su nagadjanja tako bijedna.

ROMEO: (Odjednom pade na tlo)
uh jebote, sta sam ovo popio!?

JULIJA: 'Otrov za pacove' evo bas citam, nisam prije stigla starog da
pitam.

ROMEO: O Julija, Julija ti nas sjeba.
E Romeo ludi tako ti i treba.

JULIJA: Izvini Romeo mislila sam da je vino, bas mi je izgledalo onako
fino.

ROMEO: (Faca mu je totalno bijesna)
Sad ce ti 'mala' ostat tijesna.

JULIJA: Ti umires ne saznavsi sta prava je ljepota, ne 'umoci' nista za
svoga zivota.

ROMEO: (dopuza do Julije blize)
Na tebe ce vjecno da mi se dize.
To izusti i dusicu pusti,
i a samo je htjeo da joj ga spusti.


JULIJA: (nestaje joj iz ociju plamen)
Kakva steta, a tvrd mu je k'o kamen.
(Zatvara oci posljednji put)
Znam babo ce biti na mene ljut.
---------------------------------------

3 dana poslije:

OFELIJA: Jes' cuo za ono dvoje ?
Bas steta, onako mladi.

HAMLET: Ma cuo sam bona, neg' se skidaj
dok nema nikog da se nesto radi.*

*dati ili ne dati pitanje je sad

bilo skoro