Život kao bajka

Na satu digitalnom treperi 03.37. Ne mogu zaspat. Palim noćnu lampu i još zaslijepljen svjetlom grabim prvu knjigu s noćnog ormarića: Posljednje predavanje. Dobio sam je za rođendan, a pročitao samo nekoliko rečenica s poleđine korica.  'Svjetski bestseler profesora informatičkih znanosti Randyja Pauscha dirnuo je milijune ljudi i zasigurno zauvijek promijenio njihove živote. Nakon što je saznao da je zloćudna bolest od koje boluje u završnoj fazi, pred svojim studentima i akademicima održao je završno predavanje. On je izgubio bitku s bolešću, ali ostat će u srcima svih koji'…. Kad-tad ću je pročitat, ali ne baš sad. Ne da mi se ustat pa škiljim da vidim što se još nudi u dosegu desne ruke. Svugdje po podu su razbacane slikovnice. Među njima i jedna umirujućeg naslova: Najljepše bajke svijeta. To je to što mi noćas treba. Nešto što će me kao djetešce nježno uljuljkati u san. Namještam jastuk i poplun te konačno, kad sam našao pravi položaj, krećem s prvom od najljepših bajki s nadom da ću već na drugoj stranici  zaspat - bajkovito.

Ivica i Marica: 'Bio jednom jedan siromašni stolar koji je imao sina Ivicu i kćer Maricu. Bio je udovac, ali se ponovno oženio  jednom zločestom ženom koja ih je mrzila. Jedne noći, stolar nikako da zaspi razmišljajući o problemima pa reče svojoj ženi: Kako ćemo ovako dalje? Žena mu odgovori:  Riješimo se djece. Ostavit ćemo ih u šumi!'  Opa, kako se ja toga nikad nisam sjetio. Malo jest radikalno, ali ušteda bi bila znatna. Odlučujem ipak preskočit ovu toplu obiteljsku dramu pa krećem na sljedeći klasik.

Palčić: Živio jednom siromašan drvosječa sa svojom ženom i sedmero djece, sve samih dječaka. 'Posljednji, najmlađi dječak bio je tako malen da su ga prozvali Palčić. Jedne godine zavladala je takva bijeda da drvosječa i njegova žena više nisu znali kako bi prehranili svoju djecu . U svom jadu i očaju pomišljali su da je bolje da ostave djecu u šumi nego da ih gledaju kako umiru od gladi'.

Sklapam knjigu da bih ponovno provjerio naslov: Najljepše bajke svijeta. Već sam pomislio da nisam slučajno posudio iz knjižare neki priručnik o tome kako smanjiti životne troškove za vrijeme recesije. Očito su roditelji tada bili ekonomični  ko Ryanair i Germanwings zajedno. Po čemu su te bajke lijepe osim po lijepim ilustracijama lijepe plave djece izgubljene u šumi?  Valjda sam igrom slučaja baš potrefio dvije najmanje lijepe od svih najljepših bajki ove divno ilustrirane slikovnice za najmlađe, pa krećem  dalje na Pepeljugu:

'Bila jednom jedna dobra i draga djevojčica (početak mi se već sviđa) koja je jednog tužnog dana ostala bez svoje mame. Ostala je sama s ocem, ali on se uskoro ponovno oženio, i to ženom koja mu je dovela u kuću dvije ružne i zlobne kćeri. Godine su prolazile, a Pepeljugu je maćeha sa svoje dvije kćeri sve više iskorištavala. Svakog je dana jadna djevojka morala doživljavati nova poniženja'... Hajde, pomišljam, ipak nije tako strašno. Mogla je i ona završiti u dubokoj šumi da su maćehi kao klinki čitali bajke. 

Snjeguljica i sedam patuljaka: 'Prije mnogo godina u dalekoj zemlji živjela je dobra kraljica.  Najveća joj je želja bila da dobije djevojčicu. Uskoro je kraljica rodila prelijepu djevojčicu. Lice joj bilo bijelo poput snijega i zato joj je kraljica dala ime Snjeguljica. No ubrzo je kraljica umrla, a kralj se oženio drugom ženom. Bila je lijepa (but guess what?), ali pakosna i ohola'.  Nakon što joj ogledalce veli u facu da Snjeguljici ne bi mogla bit ni druga pratilja, ova malo izgubi samokontrolu te je, da citiram, 'pozelenivši od bijesa odmah pozvala lovca i zapovjedila mu da Snjeguljicu odvede u šumu, tamo da je ubije i kao dokaz donese joj njezino srce'.  Baš tako lijepo piše.

Maćehe su očito u vrijeme braće Grimm i Andersena bile redom sociopatkinje, a majke kronično mrtve,  dok su očevi bili samo nakupina stanica bez vlastite volje. Čovjek se pita, ako su to bile bajke tog vremena, kako je tek izgledao stvarni život?  Ako je suditi po ovim vrlo  potresnim svjedočanstvima jednog vremena, možda bi ipak trebalo pripaziti kad vam netko počne hvaliti stara dobra vremena i tradicionalne obiteljske vrijednosti.  Možda vam samo priča BAJKE!

http://bigblog.tportal.hr/mile?BlogCalendarDate=26.4.2010

Smatram da je poenta gledanja ctraća, bilo kojih, da ih dete dok je malo, ne gleda samo već u društvu roditelja koji će sa njim da razgovara, ukazuje na dešavanja, uzroke i posledice postupaka aktera tih dešavanja.
Ako roditelj ima zdrav i stabilan sistem vrednosti, dete će uz njegovu pomoć, lako usvojiti model po kom je ružno lagati, varati, biti zao, ohol, krasti...da su ljubomora, zavist i sebičnost loše osobine.Roditelj je tu da detetu ukaže i razdvoji realnost od mašte i da usmeri dečije razmišljanje ka kreativnosti i mentalnom zdravlju.

Uz pravilno usmeravanje od strane roditelja dete će usvajati željeni i ispravni model ponašanja i ramišljanja.
Kada dete malo poraste, ono će i u najgorem crtaću umeti da nađe neku humanu poruku ili će jednostavno odbiti da ga gleda.

Kada malo dete samo gleda ctraće, vrlo je diskutabilno kakve će poruke da vidi i usvoji.

Gledao sam sve ove crtace(i dan danas gledam Yu Gi Ox i mislim da je najjbolji crtani),mislim da nema coveka koji nije gledao Rendzere,Kornjace...I nikad meni ili nekim ljudima koje ja znam nije palo napamet da oponasaju itd. A danas sta se gleda ? Nodi ? ,ovi crtaci sto sam naveo nisu poucni toliko ali svima su zanimljivi i ako roditelji vode brigu o deci nema razloga za brigu,a ne da pustaju po meni ,,retardirane" danasnje crtane filmove.Toliko od mene.

Opet tvoj strah od Azijata... 

I nemoj mi reci da nisi gledao Robotech?

@tekst "Život kao bajka"

Moja omiljena bajka je bajka o Matovilki... divna stvar...
Od roditelja koji trampe svoju dugoocekivanu cerku za struk matovilca (salata) preko toga da devojka godinama zivi zakljucana u kuli, da nepoznati mladic stupa s njom u seksualne odnose i ostavlja je trudnu, vestice koja oslepljuje tog istog mladica koji luta svetom u potrazi za ne znam cim (tu se verzije razlikuju) do konacnog ubistva vestice...

A tek kad se setim Bas celika...

Sandra,Medvedići su baš fini nekako Magic,Mumijevi... to su neki ok crtani ..e da,i Štrumfovi!
sad ima i neka Andjelina balerina...kad nešto pogledaš,miševi i medvedi-jedni koji su apsolutno odvratne,a drugi opasne životinje,u crtanima su prikazani kao jedni od simpatičnijih

Da, baš čelik. Brat daje sestre onom ko prvi zatraži, nema veze što su to zmajevi, orlovi, sokolovi.

Deca treba da žive u realnom svetu. Taj realni svet, pogotovu u ratnim vremenima, uključuje smrti roditelja, bolesti i razaranja. Taj normalni svet uključuje i pokvarene i pohlepne i lažljive ljude a ne samo pufnaste oblačke. Kako kaže Artur Bloh u Marfijevom zakonu: Napravi nešto što idiot može da koristi i samo idiot će to koristiti. Za normalno razvijene osobe potreban je stimulans i izazov doziran u normalnoj kategoriji. Dete od tri godine može da odgleda Laku noć deco ali sa sedam godina mu je dosadno. Tada želi svet u kome se likovi bore za svoje mesto u društvu i to je normalan socijalni razvoj.

Masonski simboli deci ne znače ništa. Takođe deca zdravo za gotovo prihvataju telo i njegovu anatomiju a seks je pojam koji počnu da razumeju tek sa ulaskom u pubertet. Uostalom seks nije zlo nego je nasušna potreba odraslih ljudi, golo telo nije ružnio.

Mnogo je nasilnije kad dete gleda prirodnjački film u kome lavovi love i ubijaju plen, ajkule raskidaju tunu, ili neki saurus lovi nekog drugog saurusa.

tu do 5 godina,lagan je i veseo

to jeste Simion,ali što se ovog konkretno tiče...scene prikazane u pojedinim crtanima njih ne pripremaju,nego podstiču
bar tu moramo da ih poštedimo,a kroz vaspitanje i odrastanje da ih pripremimo za ono što ih čeka,bez mnogo uvijanja. kao što  preporučuju da,kada učimo dijete da govori,stvari nazivamo pravim imenom,a ne da ih uljepšavamo kako bi ih lakše zapamtilo,jer ga tako zatupljujemo

Slazem se sa tim,a ne da gledaju Teletabise ili po meni najgori crtani u istoriji Majstor Bob