Rekli su ... :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Mesa Selimovic

Samo covjek s manom mora da pazi sta radi. Pogotovu kad nije
sam.

Tjerao sam glupu salu, a istjerao gadnu zbilju.

Sta je to s nama i sa zivotom, u kakve se to konce splicemo,
u sta upadamo svojom voljom u sta nevoljom, sta od nas zavisi, i
sta mozemo sa sobom.Nisam vjest razmisljanju, vise volim zivot
nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se
vecina stvari desava mimo nas, bez nase odluke. Slucajnost odlucuje
o mome zivotnom putu i o mojoj sudbini, i najcesce bivam doveden
pred gotov cin, upadam u jedan od mogucih tokova, u drugi ce me
ubaciti samo druga slucajnos. Ne vjerujem da mi je unaprijed
zapisan put kojim cu proci, jer ne vjerujem u neki narocit red
ovoga svijeta. Ne odlucujemo, vec se zaticemo. Strmoglavljeni sam
u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog odredjenog trenutka, kad
nas samo ta prilika ceka, jedina koja nas moze sacekati, u toku
mjesanja. Ne mozes je zaobici, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u
koju padnes. Pa plivas, ili potones.

Zenu ljubav podmladjuje.

Muskarci su uobrazeni i pokvareni, a zena ima mnogo vise
postenih nego nepostenih.

Zar muz uvijek posljednji sazna?

Medju zivim ljudima se sve moze desiti.

Carolija ljubavi vraca izgubljeno.

Navikao sam da trazim i ne nalazim, jedno je zavisilo do mene,
drugo je zavisilo ne znam od koga...

Da sam drukciji, da zivot nosim kao tegobu, da sam ogorcen,
poceo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik
koji se okrece protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, zivim kao i drugi ljudi, koji su
bez moga biljega, veseo i tuzan zbog obicnih stvari, veseo zbog
dobrih ljudi koji su pomalo zli, tuzan zbog zlih ljudi koji su
rijetko dobri...

Od svoje muke nisam uspijevao da stvorim ni veliki bol ni
veliku misao. Rodjen sam, izgleda, za sitne stvari, kao i vecina
ljudi, i nije mi zao sto je tako.
Posten sam koliko mogu, nikome ne zelim suvise zla, htio
bih da ljude vise volim nego sto ih zalim, molim se da mimo mene
prodje ono sto me se ne tice.

Laz moze sprijeciti zlo.

Kad bi sve ljude strpali u zatvor, ne bi bilo zlocina. Ali
ni zivota.

... hoce li uvijek biti hleba, to ne znam, ali djece ce biti...

Covjek moze povjerovati u sta god hoce.

Nesreca je kao vatra, istopi sve osim zlata.

Obraz se gubi u nevolji.

Je li ljudima od vlasti potreban krivac, pa izaberu koga
bilo, da bi opravdali svoje postojanje, i svoju surovost? Nije
vazno sta neko ucini, vec sta oni kazu da je ucinio.
Rat je surova ali postena borba, kao medju zivotinjama.
Zivot u miru je surova borba, ali nepostena, kao medju ljudima.

Volim ljude, ali ne znam sta cu s njima.

... eto lijepe price o covjeku koji cijelog zivota sanja
bogatstvo a zivi u sirotinji, koji je vise propatio zbog nade
u bogatstvu nego zbog siromastva.

Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.

Snom zivjeti, u nadanju, u cekanju, znaci ne pristajati na
ovo sto jest.

Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve
dvije se nekako mogu izljeciti, od trece nikako. Vlast je i
najtezi porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se
gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao carobni kamen, jer pribavlja
moc... Covjeka na vlasti podsticu kukavice, bodre laskavci, podrza-
vaju lupezi, i njegova predstava o sebi uvek je ljepsa nego istina.
Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo misljenje,
a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na
vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko
trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vjecne zakone, vjecna
nacela, vjecno ustrojstvo, i vezuci vlast uz boga, ucvrscuju svoju
moc. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja
drugim mocnicima. Ruse ih uvijek na isti nacin, objasnjavajucu to
nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru,
a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju
na vlast, kao nocni leptiri na plamen svijece.

Bez hljeba narod moze ostati, bez vlasti nece.

Zar se protiv zla mora upotrijebiti zlo? I ko ce to drugo zlo
iskorijeniti?

A covijek osjeca potrebu ne samo da misli vec i da kaze, cak
i vecu potrebu da kaze nego da misli. Tako se prazni, oslobadja
napetosti. Rijec je odliv suvisne krvi, i rasterecenje od muke,
privid slobode. Vlast bi trebalo da je njeguje i podstice, a ne da
je gusi, da priredjuje svecanosti govorenja, ili jos bolje, psovanja,
kao pjevanje, kao molitvu, kao ciscenje.

Narod je pust broj, rasuta snaga. Nema jednog cilja, nista mu
nije zajednicko, osim neposredne koristi i straha. Izdijeljeni smo.
Selo selu nece pomoci ako naidje opasnost. Svako se nada da ce
njega mimoici.

Ali neko mora povesti narod, osloboditi ga straha, pripremiti
ga na zrtve, da bi ga doveo do pobjede... U tom slucaju, vodje bi
stekle ugled i zasluge. I sta bi se desilo? Poceli bi da zive od
tih zasluga, svakog dana bi postajale sve vece, njihov ugled bi se
pretvorio u moc. Tako bismo, umjesto stare vlasti, dobili novu,
mozda i goru. To je istorija vlasti od pamtivijeka. Sve se ponavlja,
od odusevljenja do nasilja, od plemenitosti do tiranije...

Stari Rimljani su svoje heroje slali u izgnanstvo, i tako ih
cuvali za besmrtnost.

Covjekova nada je jaca od iskustva, ne moze je pokolebati
tudji neuspjeh.

Ne umirem od zelje za radom, ali kako drukcije da se zivi?

Lljubav je zrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi.
Ova zena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da
nad njom osjetim svoju moc.

Od Bosanca se moze svemu nadati. Godinama zivi kao pametan
covjek, a onda sve ucini da bi dokazao da je budala.

Ljudi se menjaju. Ali nagore.

Vise je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo vise| Samo
se zli dalje cuju i teze osjecaju. Dobri cute.

To je ono cigansko: kad bismo imali brasna kao sto nemamo masla,
dobar bismo kacamak napravili.

Svako nosi ponesto na dusi.

Za svakoga imamo razumijevanja osim za svoje najblize,
smatramo da nam njihova vjernost prirodno pripada, kao vlastita
koza.

... Ali se ne pamti razlog vec cin.

... smesna prica o junaku koji je to postao zbog straha, i
o postenju rodjenom iz stida.

Najteze je objasniti ono sto je najjednostavnije.

... A nije on opasan po drzavu, vec po nekoga ko misli da
je drzava.

Tudj zivot je jeftin.

Bas se lijepo narazgovarasmo, kao da smo se motkama mlatili|

Kad umrem svejedno je gde cu biti.

Slutnje ne donose nesrecu i zlo dolazi nenajavljeno. Ali i
dobro. Nevolje su nas stizale kad smo bili najmanje krivi, zasto
nas ne bi zaobisle kad mislimo da smo pod krivicom.

Nikad nisi tako njezan kao kad ti je tesko.

Nista ne mogu uciniti, ali mislim. Toliko mogu.

Lakse je nagovoriti ljude na zlo i mrznju nego na dobro i
ljubav. Zlo je privlacno, i blize je ljudskoj prirodi. Za dobro
i ljubav treba izrasti, treba se pomuciti.

Sve bih mogao postati, samo nista dobro. Vucibatina, lupez,
ubica, krvnik.

Sto je vise straha, vise je reda.

Nijedan covjek nije dovoljno pametan.

Niko ne zali manje svoj zivot nego mlad covjek, a poslije,
sto vise stari i sto manje ima razloga da zivi, sve vise se hvata
za zivot.

Rat je najveca prljavstina ljudska i najstrasniji zlocin.

Ne volis da budes na smetnji, ne volis da te ko krivo
pogleda, ne volis da ti iko ruznu rijec kaze. Kako onda mislis
da zivis?

Volim da mislim ono sto mi je drago nego ono sto je
vjerovatno.

Pitam sta bilo, govorim sta bilo. Da ne cutimo.

Mladi ljudi cesto cine ludosti, jer zele nemoguce.

Sve sto kod nas vrijedi, to je ludo.

Veci igraju, manji placaju.

Jedan ne pamti, drugi ne zaboravlja. Jednome je svejedno, drugi
kvari.

Covek je nepopravljiv, i najcesce laze sam sebi.

Nista znacajno se ne moze uciniti javno. Javno se laze, javno se
govore velike rijeci, javno se pokazuje spoljni izgled, javno se vrsi
nasilje. Vazne stvari, dobre ili rdjave, cine se tajno, one se pri-
premaju dok mi slabasni spavamo...

Cudo je kako niko na polozaju ne ocuva postenje. Ili se boje
guzve i promjene, a valja zivjeti i kad te smijene, ili je polozaj
takav, pa je tesko ne uzeti, dok te ne smijene.

Nema prijateljstva medju mocnima.

... radije ostaje s manje dostojanstva a s vise novca.

Ako je vlast nevolja, pohlepa je cini snosljivom.

Hodacemo bez razloga, radovacemo se, bez razloga, smijacemo se,
bez razloga, s jednim jedinim razlogom, sto smo zivi i sto se volimo.
A kud ces veci razlog.

Ludost je jaca od covjeka.

Sve bi se u zivotu moglo izdrzati za kratko, i da budes dobar,
i hrabar, i pazljiv, ali zivot ne traje kratko, a nista ti ne moze
postati tesko kao obaveza koju sam sebi nametnes u jednom casu
slabosti ili odusevljenja. Stid te da odustanes, muka da istrajes.

... ruzno je manje neprijatno kad se o njemu prica nego kad se
vidi.

Muz koji zeli sebi dobro, poslusace ono sto mu zena kaze.

Ima ljudi, mada su retki, kojima ni bol ni misao ne uniste
vedrinu i jednostavnost. Cak ih ucine boljim.

Covjek zeli moc.

Slucajno prisustvujem zivotu, i sve sto ucinim, nije moje.

... zivot je zanimljivo rvaliste u kojem jedni padaju, drugi
pobjedjuju, a ne zato sto su gluplji ili pametniji, vec zato sto
su jedni nespretni, drugi lukavi. Nespretne ne treba zaliti, bili
bi surovi kao i oni drugi, samo kad bi ih slucaj ili sreca bacili
nekome na ledja. Ne treba se uzbudjivati ni zbog cega, i najbolje
se svemu smijati, i paziti da ne dodjes pod zrvanj. Ako neces da
budes odozgo, pricuvaj se da ne budes odozdo, i zivi kako ti je
volja.

Kada prodajes, sve je jevtino, kada kupujes, sve je skupo.

Najmanja je mogucnost da pogrijesim ako budem cutao.

Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.

Sto ne znam, ne mogu ni kazati nikome.

Sirotinjska suza je teska.

Strah je najgora izdajica.

Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo.

Prica o zivotu: ako se tuzimo kako nam je tesko, klonucemo; ako
kazemo zivotu: izdrzacu, neces me slomiti, muka postaje laksa.

Porucio je dvije case rakije, za sebe i za mene, i popio obadvije.

Sreca mu je iznenada pala pred noge, samo zato da bi vidio kako
nije ni on za nju ni ona za njega.

Neko je rodjen za srecu, neko za belaj.

... treba biti junak, ili budala, pa se ne bojati. Ne ponosim se
suvise sto nisam budala, a ne mogu biti junak i da hocu, petlja mi
slaba...

A meni se cini da je strah najveca sramota ovog svijeta, i
najvece ponizenje covjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bic, uperen
u grlo, kao noz. Covjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen
njime, kao vodom. Plasi ga sudbina, plasi ga sutrasnji dan, plasi
ga vladajuci zakon, plasi ga mocnije covjek, i on nije ono sto bi
htio biti, vec ono sto mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se
sutrasnjem danu, poslusno ponavlja zakon, ponizno se smijesi
mrskom mocnom covjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sacinjena
od straha i postajanja.

Ako je ponekad tuzan, to je zato sto se sjeca sebe zeljenog,
sebe sanjanog, kakav bi mogao biti da nije ovo sto jest.

Treba li da kazem i da vise ne progovorim?
Treba li nesto da ucinim, pa da vise nikad nista ne ucinim?
Treba li da cutim, zadovoljan sto sam ziv?

Ne vrijedi se, vala, ni bojati. Nije lako ne bojati se, ali
ne vrijedi. Prodje covjeku zivot u strahu, pa kao da nije ni zivio.
Sta ce mu onda i zivot?

Cast hrabrosti, ali je bolje bez nje. Dobro je ne strepeti
ni pred kim, ako se moze, a jos bolje ako se ne mora. Junastvo
traje tren, strah cijelog zivota, i pametnije je brinuti se za
cio zivot nego za tren. Najbolje se bojati unapred, da se ne bi
ubojao unazad.

... cineci dobro, ucinis i zlo. A vrijedi li dobro ako ne
moze proci bez zla?

Ponekad je korisno znati da ima i gorih od nas.

Ljudska milost je kratkotrajna.

Lako je biti dobar covjek. Tesko je ostati ziv.

Potrebno mi je da povjerujem. Volio bih da zivim s laznom
nadom nego sa sigurnim beznadjem.

Svi ugrozeni cinovnici pisu pisma, trazeci pravdu koju
zaboravljaju kad je dijele.

Postao sam njegova potreba, a on moja navika.

Da ne ucinis nepravdu trazeci pravdu|

... pitao sam se, da li je covjek posten ili neposten, ako se
casnim sredstvima sluzi za ruzne ciljeve. I da li je posten ili
neposten, ako se necasnim sredstvima sluzi da ostvari casne ciljeve?

Ucinio sam malo, ali sam ucinio svjesno. Zar da uprljam i to
malo?

Da li zene sve objasnjavaju ljubavlju?

Ne mogu biti odgovoran za ono sto nije moja svjesna odlluka i
misao.

Kako su ljudi glupi| Cine zlo, da im se zlo vrati.

Nista covjeku nije vaznije od svog mira i od srece koju sam
stvori. Zato je treba cuvati, tu svoju srecu, opkoliti je sancevima,
i nikome ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tice,
zivot je surov, ljudi zli, i treba ih drzati na odstojanju. Neka
budu sto dalje od svega sto je tvoje i sto ti je drago.

Iskustvo i mudrost su nevolja a ne prednost.

Zaustavice te na svakom koraku, ogadice ti svaki pokusaj,
ponudice ti bezbroj dokaza da je najbolje cutati, mirovati, gledati
iz prikrajka.

Samo neiskustvo i ludost daju krila| Razbice se onaj ko ne
postuje tudja gorka iskustva, to je istina.

Ima bogatasa, zato ima i sirotinje.

Vise je tuge u istini nego u svemu sto mozemo da izmislimo.

... kako ljudi lako pristaju da se pusti tudja krv.

Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.

U pocetku ljubav,
u zivotu mrzna,
na kraju sjecanje.

Ljubav je ipak jaca od svega.