Razbijte mitove o vibratorima :: Zenski kutak ~ Samo za njene oci...

Bolje ga je imati..... u svakom slučaju od viška glava ne boli.... Smiley

Vibrator na lekarski recept

U povijest je ušao kao uređaj za medicinsku masažu, a danas nas vodi slici sretnog heteroseksualnog kućanstva; takvog koje će uključivati njega, nju, njezina zeca te baterije koje traju i traju...Histerija je bila najčešća dijagnosticirana ženska mentalna bolest u XIX. stoljeću.

Danas znamo da se pod tom dijagnozom krio veći broj raznovrsnih psihičkih poremećaja, a ponekad i ništa više od intenzivne frustracije životnom situacijom. U vremenu u kojem žene nisu zarađivale, niti im je bilo dozvoljeno pohađati fakultete, “histerija” je morala biti prisutna. Paradoksalno, to je vrijeme u kojem je rođena naprava koja i dan-danas paralizira puritance.

Nakon što je u prvoj polovici XIX. stoljeća otkriveno da masaža zdjeličnog područja na neko vrijeme otklanja simptome - omogućujući da se pacijentica pošalje natrag mužu i djeci - 50-ih godina 19. stoljeća se pojavio hidroterapijski tretman histerije koji se sastojao od masiranja genitalija bolesnice mlazom vode. Nedugo potom jedan je američki izumitelj patentirao stroj koji je liječnike u potpunosti oslobodio prakticiranja te radno intenzivne terapije. Tako smo dobili prvi uređaj za masažu i ujedno - prvi vibrator. Dimenzije su bile monumentalne. Naprava, koju je pokretao omanji parni stroj pričvršćen za donji kraj drvenog okvira, bila je veličine luksuznog bračnog kreveta. No, već je 1873. godine elektromotor zamijenio parni stroj, što je omogućilo početak minijaturizacije.

Treći u krevetu

Vibrator je tako ušao u povijest kao uređaj za medicinsku masažu. (U Teksasu ga je i dan-danas moguće kupiti samo uz recept.) O nekadašnjem učinku te terapeutske naprave ne postoje, nažalost, zapisi liječenih žena. Znameniti je neurolog Charcot, jedan od Freudovih učitelja, na nekom primanju navodno ovako prokomentirao pitanje o podrijetlu histerije: “Dragi kolega, odgovor za kojim tragate nalazi se ispod trbuha muževa naših pacijentica.” Ako je Charcot barem djelomično bio u pravu, magična sprava “oboljele” žene nije vraćala kućanskim poslovima i ostalim bračnim dužnostima zato što je medicinska znanost uspjela dešifrirati histeriju, nego zato što je uređaj djelotvorno zamjenjivao nezainteresirane ili nemoćne muževe.
Gotovo 150 godina kasnije, velik broj liberalnih i seksualno oslobođenih žena (a i muškaraca) u Hrvatskoj i dalje drži kako su seksualne igračke za one “nezadovoljne ili nemaštovite”. Ta odbojnost često izvire iz straha da će nas pomagala “izbaciti iz igre”, učiniti manje intimnima ili ograničiti našu kreativnost. No, treba li doista tu spravu vidjeti kao tehnokratsku zamjenu za prste, jezik ili penis ili, naprotiv, kao zaigrani produžetak njezina ili njegova seksualnog uma u igri u kojoj “ništa nije sveto”?

Sve ovisi o tome što seks za vas jest, a što nije. Ili, bolje, što bi sve seks za vas mogao biti. Pokušat ću to ilustrirati jednim kliničkim primjerom. Riječ je o muškarcu u 50-im godinama koji je nakon odstranjivanja prostate zahvaćene karcinomom ostao bez erekcija. Kako Viagra kod njega nije imala efekta, seksualni je život vrlo brzo nestao iz braka - na njegovu jedva prikrivenu sramotu i njezino, još slabije prikriveno, nezadovoljstvo. Nakon određenog vremena, prijateljica, lezbijka, predložila mu je rješenje: umjetni penis (dildo) učvršćen oko pasa. Inicijalni otpor i nelagodu, koji su se temeljili na stavu kako je riječ o nadomjestku, protezi koja potvrđuje invaliditet (on), odnosno da je nemoguće i, štoviše, nemoralno uživati s predmetom (ona), nakon kratkog je vremena zamijenilo radosno otkriće novih erotskih mogućnosti. Za njih dvoje, dildo je postao posvojeni “treći” u krevetu, erotični objekt koji im je vratio seksualni život na iznenađujuće prihvatljiv, svjež, drukčiji i manje predvidljiv način.

Slavni zeko

Činjenica je da oni koji ga ne koriste najčešće imaju krivu predodžbu o vibratoru. Današnji su aparati poglavito kombinacija dilda (falusoidni dio) i masažera (vibrirajući, elektromehanički dio). Za razliku od kičastih replika penisa u boji kože, s umjetnim žilama i epskih dimenzija, vibratori koji žene doista koriste su zanimljivih, često apstraktnih, oblika i psihodeličnih boja. Iako neki izgledaju kao čudan perec, dizajniran kako bi stimulirao kontroverznu G-točku, dok su drugi figurativniji, a treći potpuno apstraktni ili barem zbunjujući, svi oni poklanjaju dužnu pažnju klitorisu. No, možda niti jedan tako zdušno kao slavni zec (The Rabbit) i njegovi brojni klonovi, čije su vrijedne uši opjevane i u popularnoj TV seriji. Razvoj novih materijala, oblika i funkcija rezultirao je novim društvenim fenomenom - kućnom prodajom seksualnih igračaka. ženski su kružoci, na kojima se tradicionalno demonstrira novo posuđe ili kozmetička linija, tako postali veselo subverzivni i oslobađajući.
Vodi li nas sve to drugačijoj slici sretnog heteroseksualnog kućanstva u budućnosti? Takvog koje će uključivati njega, nju, njezina (recimo, plavoga) zeca te baterije koje “traju, traju… i traju”? Ako vam se to čini zastrašujućom utopijom hladnog i otuđenog seksa, možda mogu ponuditi umirujuću misao: kada bismo se doista tako slijepo odavali užitku, umjesto zvonjave mobitela već bi nas odavno prekidalo samo brujanje vibratora.

Cosmopoliten.hr