Ali znas ko je kralj nad kraljevima?
Risto Djogo. njemu niko nije bio ravan. unikatan voditelj drzavnog dnevnika. sto je on imao bisera... pa ja mislim da je cijela BiH gledala dnevnik samo zbog njegovih tripova i da nikom nije bilo bitno o cemu on u stvari govori mimo tih svojih "izleta".
Ubijao se pistoljem, donosio fildzan da objasni kolika je alijina drzava, provocirao tako da je to zlo bilo slusati i gledati. ja mislim da je aliji uzeo desetak godina zivota. i na kraju ga skenjase braca srbi...

Risto, moj bivsi komsija... Sjecam se haosa kad su ga ubili poslije Cecinog koncerta u Zvorniku. Nisam mogao da iscekam svaki drugi dan da bi vidjeo njegovu sledecu provalu...

Slobodan Milošević - • Cetrnaesti i poslednji tajni susret Hrvoja Sarinica sa Slobodanom Milosevicem odrzan je 10. marta 1998. godine... Jedna od tema razgovora bila je Kosovo gde je u to vreme pocelo kljucati:

Vi Hrvati morate imati, i imate, interesa da budete u dobrim odnosima s medunarodnom zajednicom. Sto se mene tice, meni je svejedno... Ionako me vise nicim ne mogu kazniti. (BK TV, mart 1999.)

-------------------------------------------------------------------------------------

• Ove godine nasa zemlja imace dvostruko vecu stopu rasta od najvecih stopa rasta u Evropi. Spoljni faktori, u saradnji sa sa unutrasnjim, pokusali su da sruse ovaj rezim, ali u tome nisu uspeli zato sto je ovaj rezim narodni rezim, i ne moze se menjati spolja vec iskljucivo voljom gradana ove zemlje. (Decembar 1998.)

 

 

mislim da je rts nakon vaših prvih izbora izjavila da je slobina stranka osvojila 120% glasova

Mira Marković


• NIN, 18. decembar 1997.
“Zasto taj smutljivi emigrant iz Zagreba (Rade Šerbedzija) svoju folirantsku rolu ne igra na nekom drugom mestu na Balkanu ili u Evropi, nego bas mora da je igra u Beogradu. Nema smisla, zaista, da Beograd sam od sebe pravi smetliste za sav intelektualni i moralni otpad iz bivsih jugoslovenskih republika”!

 

• NIN, Novembar 2001.
"Da je pretio motornom testerom!? Nemojte da se šalimo. Nikakvom motornom testerom nije pretio, niti je imamo. Taman i da jeste, je l' to neki greh, kriminal?" Mira Markovic, predsednik direkcije JUL, o optužbi na racun sina Marka.

 



SANU, Ćosić

Nada, jul 1994.
“Rasturanjem Jugoslavije nacionalnim secesijama, uz odlucujucu ulogu Nemacke u savezništvu sa Evropskom zajednicom i Amerikom, i potom islamskih sila, objavljen je treci svetski rat sa onim istim ciljevima /… kao/ u oba svetska rata. Srpski narod je odgovorio odbrambenim ratom, ratom za svoj opstanak i svoju demokratsku drzavu. Uprkos svemu, ili baš zato, Srbi ce opstati i ostvariti svoje osnovne civotne i nacionalne ciljeve. Srbi ce stvoriti novu drzavu koja svojim karakterom treba da porice i prevazilazi nacionalne i ideološke ciljeve svih strana i ucesnika u srpskom gracanskom ratu, vocenom pod okupacijom od 41-45. Ovaj sadašnji rat i njegov cilj - jedinstvena drzava srpskog naroda - trebalo bi da ukine naše ideološke antagonizme i raskole iz gracanskog rata i Drugog svetskog rata. ... Dakle: nacionalno pomirenje izvršila je sama istorija.

 

Piše prof. dr. Andrija Nikić

Srpski agresori započeli su osvajački rat u Bosni i Hercegovini napadom na Ravno 2. listopada 1991. Tadašnji predsjednik predsjedništva BiH, a današnji (15.listopada 2000.) odstupnik Alija Izetbegović, tada izjavljuje "To nije naš rat", što dovoljno govori o odnosu Muslimana prema Hrvatima. U drugoj polovici 1992. godine dolazi do agresije Armije BiH na hrvatsko područje Novog Travnika, a zatim u početku 1993. i na ostala područja Travnika, Zenice, Bugojna, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Fojnice i drugih mjesta.


ps
"Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori ono što je dobro ili neka šuti." Hadis (Muslim)

"Svaki narod ima svoju obećanu zemlju. Naša obećana zemlja je Bosna. Pozivam vas da se za nju izborimo." Alija Izetbegović, 01.03.1995.

. Srpska Republika - kolebanje Muslimana (1991.-1992.)
I dok su Muslimani i velika vecina Hrvata suradjivali u nastojanju da odrze BiH kao jedinstvenu drzavu triju naroda, SDS u skladu sa svojom stoljetnom velikosrpskom politikom radi na podjeli te drzave i njenog djelomicnog ili cjelovitog pridruzenja Srbiji, odnosno postojecoj “trecoj” Jugoslaviji. SDS tada ubrzano ustrojava svoje lokalne organe vlasti, zatim proglasava pet autonomnih oblasti koje cine srpsku autonomnu paradrzavu. Dok se 1991. vodi rat i traje agresija Srbije i Crne Gore na Hrvatsku, dok je izvrsitelj tih osvajackih napadaja Jugoslavenska armija potpomognuta dobrovoljackim jedinicama iz citavog srpsko-crnogorskog nacionalnog korpusa, SDA se ne snalazi, misleci kako ce je obici taj sukob. Tada Alija Izetbegovic izjavljuje kako to nije “njihov rat”. Muslimani naivno vjeruju da ce ih zastititi Jugoslavenska armija, pa se ne spremaju za obranu i ne pozivaju svoje casnike i vojnike da napuste tu vec sasvim srbiziranu armiju.
Kad je Jugoslavenska armija napustila Sloveniju u tzv. “vikend ratu”, kad je zaustavljena i porazena u Hrvatskoj ujesen 1991., povukla se otud sva u BiH, u svoja vec prije pripremljena uporista. Tako je BiH postala golemi logor prepun ljudstva i vojne tehnike. Pod njihovom zastitom Srbi u BiH bojkotiraju Skupstinu (parlament) BiH (9. sijecnja 1992.) pa proglasavaju jednostrano Srpsku Republiku, a od kolovoza 1992. i Republiku Srpsku koja je s jednom cetvrtinom zauzete Republike Hrvatske (nazvana Srpskom krajinom), trebala biti zapadni srpski etnicki bedem.

Buduci su svojom zakasnjelom i neorganiziranom obranom izgubili istocnu Bosnu, Muslimani-prognanici su naselili pretezito srednju Bosnu s namjerom da Hrvate potisnu otud prema zapadu, tj. prema Hrvatskoj. Tada se pojavila prosudba: “Ako smo bili slabiji i izgubili od Srba, jaci smo i potisnut cemo Hrvate!” Ili: “Srbi nam hoce uzeti teritorij, a Hrvati dusu!” (tj. vjeru, naciju). Kad se Hrvati nisu i nakon prijetnji i pritisaka s muslimanske strane htjeli povuci sa svojih polozaja i iz svojih naselja, poceli su manji sukobi i nesporazumi. Hrvati su se povukli iz svih zajednickih organa vlasti BiH, a u proljece 1993. poceli su sukobi izmedju Muslimana i Hrvata i otvoreni rat u srednjoj Bosni, u Mostaru, u porijecju rijeka Neretve i Rame. U iniciranju tih sukoba imale su vaznu ulogu i inozemne tajne i vojnicke sluzbe i sredstva obavjestavanja, poglavito iz Srbije.

HIC

Ovo malo pokaziva kako je Milosevic sirio i sta je zelio sa ratom protiv NATO pakta:

”Milošević prizivao bombardovanje“
13. novembar 2006. | 18:42 | Izvor: SENSE
Hag -- Milošević i "jastrebovi" u njegovom okruženju su prizivali malo bombardovanje Srbije, rekao svedok na suđenju u Hagu.

Ratomir Tanić je na suđenju "kosovskoj šestorki" rekao da su "jastrebovi" priželjkivali što veće civilne žrtve kako bi time pokazali da je NATO zločinačka organizacija. On je opisao kako je u drugoj polovini 1997. Slobodan Milošević počeo pripreme za nasilno rešavanje kosovskog problema.

Drugog dana svedočenja na suđenju šestorici bivših političkih, vojnih i policijskih zvaničnika Srbije optuženih za zločine na Kosovu, Ratomir Tanić je rekao da je, pošto nije mogao da osigura "institucionalnu podršku za rat", Milošević uspostavio "privatni lanac komandovanja" kojim je zaobilazio Generalštab Vojske Jugoslavije, tadašnje rukovodstvo Službe državne bezbednosti, vladu, skupštinu i ostale legalne institucije.

Na čelu tog "privatnog lanca" su, prema Taniću, bili Nikola Šainović i Milomir Minić, a tadašnji komandant III Armije, general Nebojša Pavković je, kako je opisao svedok, "imao sklonost da udovoljava njihovim zahtevima" za korišćenje trupa, tenkova i teškog naoružanja VJ bez znanja tadašnjeg načelnika Generalštaba, Momčila Perišića.

Pošto su Perišić i tadašnji šef Državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić pokušali da se suprostave takvoj nelegalnoj i voluntarističkoj upotrebi sile na Kosovu, obojica su tokom 1998. godine smenjeni i na njihova mesta su dovedeni Miloševićevi poslušnici, general Dragoljub Ojdanić i Radomir Marković.

Tanić tvrdi da mu je Perišić početkom 1999. godine pokazao "super tajno" pismo, koje je kao načelnik Generalštaba sredinom 1998. godine uputio Miloševiću, u kojem protestuje zbog nezakonite upotrebe vojske na Kosovu, pokušaja komandovanja jedinica VJ od strane "nenadležnih lica", nastojanja Ministarstva unutrašnjih poslova da potčini sebi neke vojne jedinice, preskakanja nivoa komandovanja i drugih nepravilnosti.

Pismo je prilikom prvog Tanićevog svedočenja u maju 2002. uvedeno u dokaze optužbe protiv Slobodana Miloševića, a danas se našlo i među dokazima protiv šestorice njegovih nekadašnjih saradnika.

Tanić je danas ponovo opisao incident iz oktobra 1998. godine, kada je tadašnji potpredsednik srpske vlade Vladimir Štambuk, kojeg je opisao kao jednog od Miloševićevih "jastrebova", na jednom prijemu pred ambasadorima Velike Britanije i Nemačke rekao da Srbiji "ne bi smetalo malo bombardovanje od strane NATO".

Zapadnim ambasadorima su "pale vilice od zaprepašćenja", rekao je Tanić i opisao kako je Štambuka poveo na stranu i pitao ga "šta mu bi da tako priziva bombardovanje?"

Štambuk mu je na to, kako kaže, odgovorio da bi "malo bombardovanje od strane NATO-a bilo odličan izgovor za eliminisanje opozicije u Srbiji i čišćenje Albanaca sa Kosova". Štambuk je dodao da je to "stav porodice", odnosno Miloševića i njegove supruge Mire Marković.

Sličan cinizam prema žrtvama je, tvrdi Tanić, tokom intervencije NATO-a ispoljio i sam Milošević, koji je odbijao različite zapadne ponude za prekid bombardovanja govoreći da je potrebno "još civilnih žrtava kako bi se pokazalo da je NATO zločinačka organizacija".

Tanić tvrdi da je četiri dana pre bombardovanja Radio-televizije Srbije iz inostranstva obavestio Službu državne bezbednosti da je planiran napad i uveren je da je ta informacija odmah prosleđena Miloševiću, a da je on odlučio da se zaposleni ne evakuišu i tako ih svesno žrtvovao.

 

pokaziva sta? fulao si deceniju.
i usput temu.
1.6.1993
Dve granate su ispaljene na grupu od približno [glow=red,2,300]200 ljudi koji su ili gledali ili igrali fudbalsku utakmicu [/glow] na parkiralištu okruženom sa tri strane stambenim zgradama, a sa četvrte putem za Lukavicu, u stambenom naselju Dobrinja 3B. Poginulo je najmanje 12 ljudi, među kojima i 3 dece mlađe od 15 godina, a ranjeno najmanje 70 ljudi, među njima i 10 dece. Vatra je otvorena sa teritorije koju je držao VRS, otprilike iz pravca istok-juogistok.

fudbalska utakmica sa 200 ljudi, i to 93. kada je dnevno padalo 1.000.000 granata na Sarajevo...

a izvor? sta mislis?

Ja sam imao 11 godina kad je rat u BiH bio na vrhuncu i u to vrijeme gledao sam i jedan i drugi dnevnik i ostalo mi je u sjecanju alijin ratno husacki dnevnik na celu sa sarajevskom vucibatinom Senadom Hadzifejzovicem, svaka druga rijec mu je bila cetnici od 7 do 77, nije mu bio vazan ni pol ! Uglavnom Srbin, dok se to nije moglo cuti na dnevniku SRT osm provalija Riste Djoge i kulturnog izvjestavanja Ilije Guzine! Neka im je laka crna zemlja!