Nemačka doga


"Njegova slika sjedinjuje veličinu, moć, punoću tela i eleganciju.Ogroman pas krupiranih ušiju (to mu daje harmoničan izgled). Nemačka doga je skladno građen pas koji se puno i elastično kreće. Ima izrazitu glavu. Strašljivost i neurotičnost teške su greške. Dlaka je kratka, glatka i sjajna, u šest različitih boja: žuta, tigrasta, crna i bela, harlekin boje te crna i plava. Visina - najmanje 80 cm, težina najmanje 85 kg. Dočeka starost od oko 7 godina.Na strogrčkom novčiću već 36 godine prije nove ere nalazimo psa koji je neverojatno sličan današnjim dogama. Pretpostavlja se da je njemačka doga starogrčkog porekla i odatle proizlazi današnje poređenje sa lepotanom Apolonom. Prvi predstavnici najveće evropske pasmine pojavili su se 1876. godine na izložbi pasa u Hamburgu. Mnogim ljudima je taj pasji velikan nedostižan, jer za dogu treba mnogo novaca (hrana) i mnogo prostora, premda može živeti i u stanu. Nemačka doga se oseća neprijatno ako je oko nje mnogo ljudi. Po prirodi je prijatna i nije oštra. -Među dogama nema nasilnika. Kada je dobro odgojena i živi uz porodicu, prijatna je, ljupka i privržena životinja. Deci u razvoju izvrstan je prijatelj i odličan čuvar. Potreban je odlučan i dosledan odgoj. S neodgojenom dogom život je nemoguć. Sazrije tek u drugoj godini starosti.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački bokser


Srednje velik pas, lijepe postave i kvadratičnog izgleda (dužina tela je jednaka visini tela), s jakim kostima. Brz je i elegantan, ne sme biti krut ili premršav. Glava je dobro izražena: široka gubica i uski stop. Bore na koži se mogu pojaviti između dugih i kupiranih ušiju koje su tesno povezane. Donja čeljust je duža od gornje (predgriz), prekrivaju ih usnice. Izraz lica ne sme biti tužan već veran i ne oštar. Dlaka je kratka i sjajna, od tamno jelenje do žute boje, a najtraženija je boja između te dve. Tamna maska je ograničena na područje gubice. Visina 63 cm, težina nešto iznad 30 kg. Bokser doživi od 8 do 10 godina starosti. U standardu je posebno naglašen pravilan nosni dio lubanje. Precizno je opisana i narav. Po mišljenju ljubitelja tih pasa gubica je od velike važnosti i potrebna joj je brižna nega. Što to znači? Bokser je agresivan i oprezan pas, potreban mu je nježan, ali odlučan i dosledan odgoj. Možemo reći da je mek za učenje (ne uvijek), a prema gospodaru je osjetljiv. Potiče od borbenih pasa, neustrašivo se zna suprotstaviti protivniku i jak napad ga ne može prestrašiti. Pogrešnim odgojem može postati opasan nasilnik. lako se ubraja među službene pasmine, prije svega je kućni i porodičnii pas. Živahan je, razigran, izvanredno pažljiv prema djeci i ostalim članovima obitelji. Tipično je da se gura njuškom u ukućane kako bi dokazao svoju naklonost. Njegovu kratku dlaku je lako negovati. Skroman je i zadovoljan boravkom u stanu gde ne laje previše. Njegova živahnost i potreba za kretanjem zahtijevaju redovne i duge šetnje. Preporučljivo ga je školovati. Kod nas na žalost nisu propisani ispiti za priplodne životinje na kojima se ocenjuju prirodne osobine. Bokseri moraju biti temperamentni, tvrde konstitucije, unutrašnje čvrsti, jaki i izdržljivi. Za dozvolu uzgoja treba imati negativan rengenski snimak kukova (ne sme biti displazije). Bokseri mogu biti svojeglavi, posebno ih dobro treba naučiti da se odazivaju na poziv. Klub koji pozorno brine za razvoj pasmine ustanovljen je 1886. godine u Munchenu. Odakle potiče ime bokser nije poznato - možda je to ime dobio zbog agresivnosti, a možda je podrijetlom iz Velike Britanije, odakle su njegovi preci.Otac prvog njemačkog boksera bio je engleski buldog. Po njima imaju bokseri veće ili manje bele pege. Bela boja je u početku bila dozvoljena, ali od 1925. godine čisto beli bokseri više nisu bili priznati. Nešto bele boje još se uvek tolerira na prsima, trbuhu i nogama.Pored naravi, kod boksera pozornost privlači i njegova skladnost - mršavo i mišićavo telo koje odaje hrabrost.Stariji bokseri imaju često problema s kičmom što se primećuje kada pas ne može više galopirati i ne maše više tako intezivno zadnjim delom tijela (to radi jer ima kupirani rep). Nemački bokseri su više nego ostale pasmine skloni bolestima.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački dugodlaki ptičar


Snažan je, elegantan, mišićav i živahan pas. Rep je dug, ne previsoko postavljen, a na repu je lepa zastavica. Posebno je lepa njegova glava: plemenita je, duga, odnos među čeonim i nosnim dijelom je 1:1, uši su obješene i resasto odlakane. Smeđe oči moraju biti što tamnije. '' Njuška mora biti skladna s bojom krzna, što tamnije smeđe boje. Prsa su široka i duboka, nije vitak kao seter. Trbuh mora biti stegnut, da zadnje noge imaju dovoljno prostora za dug korak pri galopiranju. Dlaka je srednje duga (od 3 do 5 cm), ravna ili lagano valovita i priljubljena. Boja: od jednobojno smeđe do smeđe-bele. Dozvoljene su pege u nijansama smeđe boje. Visina - 58 do 70 cm. U žilama dugodlakog ptičara teče krv starih goniča, pasa za lov na ptice, vodenih pasa i engleskih specijalista za rad u polju. Krv tih predaka dala mu je svestranost. Dugodlaki ptičar dugo je bio šumarski pas i "Kratica za sve" nemačkim lovcima. Pasminske karakteristike su prvi put opisali 1879. godine, a i do danas gotovo nisu promenjene. Nemački dugodlaki ptičar je uistinu lep: kad ukazuje na divljač stoji s repom izravnatim s leđnom linijom. Elegantan je i napet, a ako se još i vetar igra zastavicom na repu, uistinu je privlačan. Taj robustan pas je vodljiv, posluša na najmanji mig svog gospodara. Duga dlaka čuva ga od hladnoće i vlage, posebno u radu u vodi. Kao i druge lovačke pse i njemačkog dugodlakog ptičara uzgajači preporučuju - lovcima. Nije pogodan za porodičnog psa. Teži oko 25 kg. Živi približno 12 godina.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački gonič


Lagan, visokonogi lovački pas elegantnog oblika, iako jak s neobično velikim repom. Ima dugu i mršavu glavu s visećim ušima koje su u donjem delu zakružene. Njuška kod tamnih pasa ima u sredini svijetlu prugu boje svežeg mesa. Oči su svetle i daju mu dobroćudan izgled. Ugriz je jak s posebno dobro izraženim očnjacima. Kratke je dlake, ali ipak nešto duže nego što je kod ostalih kratkodlakih pasa. Dlaka je oštra i gusta, na repu nešto duža. Boja krzna je smeđa do žuta sa crnim sedlom i bijelim oznakama. Po gubici i vratu je bijel. Oko vrata obično ima beli venac.Visina - 35 do 45 cm, težina 15 kg. Životno doba - 10 godina.U grupu goniča pripada i brak jazavčar. Nešto je niži, mišićastiji i čvršći. Visina mu je od 30 do 40 cm. Nemački gonič i brak jazavčar pokazuju svoju vrednost pre svega za lov u šumi i to na zečeve, lisice i divlje svinje.Pri traganju cijelo vreme štekću. Zbog njihove vernosti i izdržljivosti koriste ih i na teže prohodnim gorskim predelima. Trebaju biti u rukama stručnih lovaca.Najbolje se osećaju u prostranoj psetarnici iako su i dobri kućni prijatelji, po naravi veseli i prijazni.Love sami, ali i sa drugim psima na brakadama. Suprotno od engleskih lisičara (foxhound) i francuskih pasa za lov u čoporu (francuski crno - bijeli gonič) nemački gonič i brak jazavčar su tipični psi za brakade.U Nemačkoj ga zovu i olpenski gonič (Olper Brake) po području gde su mu 1955. godine odredili pasminski standard.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački igličastodlaki ptičar


Srednje je velik pas snažnog izgleda. Njegov pogled se čini ozbiljnim, čak i pretećim, zbog dugih i stršećih obrva. Oči su smeđe, kod svetlijeg psa mogu biti svetlije. Nosni dio lobanje je širok, nosni otvori su dobro otvoreni, njuška je, u skladu s bojom dlake, tamno ili svijetlo smeđa. Rep je srednje dug i ravan, dozvoljeno je kupiranje na polovicu. Dlaka je ravna i četinjasta. Položena je labavo i na leđima je duga , oko 4 cm. Po celom telu jedva da vidimo poddlaku, koja je zimi gušća. Na prednjem delu trbuha i po sredini prsiju na krznu je lagano naznačen razdeljak. Osnovne boje su smeđa i bela, s mrljama jedne boje ili bez njih. Visina - 60 do 66 cm, težina - od 25 do 30 kg. Ta je rasa najrjeđa među ptičarima. Oštrodlaki je inačica nekadašnjeg nemačkog kokošara. Nemački igličastodlaki ptičar svakako nije pas modernog uzgoja, kao što je recimo njemački oštrodlaki ptičar. To je stara pasmina, neki ga zovu i dugobradar. Raširen je bio u Češkoj i Moravskoj pa i u Brandenburgu. I danas ga još uvek uzgajaju u istočnoj Friziji gde su za osveženje pasmine upotrebili pse čeških ptičara (česky fousek). Nepoznavaoci teško razlikuju nemačkog igličastodlakog ptičara i češkog ptičara.Nemački igličastodlaki ptičar ne mari za loše vremenske prilike. Oštar je prema plenu, a i uopšte je oštriji od drugih nemačkih ptičara. Vrlo je nepoverljiv prema strancima, iako je inače vodljiv pas, koji se pušta voditi samo svojem gospodaru. Pravi je lovački pas, koji mora živjeti na otvorenom. Na bolesti je otporan, robustan je, doživi oko 12 godina starosti. Bolje bi bilo kad bi bio rašireniji.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački kratkodlaki ptičar


Plemenit je, lepo oblikovan pas s elegantno građenim telom. Kupiran rep i vitka, mada jaka glava dopunjuju njegovu plemenitost. Uši su visoko postavljene, ne preduge, leže tesno uz glavu. Pokrivene su finom dlakom. Usnice su tesne i naglašavaju izgled njuške. Zatiljak je mišićav, koža na vratu napeta, prsa su više dublja nego šira. Kao i za sve druge nemačke ptičare i za njega je karakteristično da visina odgovara telesnoj dužini. Dlaka je po celom telu kratka, gusta i čvrsta. Osnovna boja je smeđa, s belim ili bolje rečeno belim točkastim oznakama. Visina - 60 do 65, težina - od 25 do 28 kg. To je najstarija pasmina medu nemačkim ptičarima. Put joj je napravio dr. Paul Kleemann po kojem se zove i Pravilnik o uzgojnoj selekciji. Pas koji odgovara zahtevima tog pravilnika je vrhunski kratkodlaki ptičar.I kod te pasmine naziv ptičar nije odgovarajući. Odličan je, naime, u drugim aktivnostima: dobar je tragač na krvnom tragu, a zna i uloviti neke manje životinje. Moglo bi se reći da je mnogostrano koristan lovački pas. Pre rata su ga uspešno učili obrani i napadu. Njegovo kratkodlako krzno je jednostavno negovati. Nakon lova skoro da i ne zaprlja automobil i brzo se osuši kada ga koristimo za rad u vodi.Medu lovačkim psima nema ni jednog psa koji je vodljiviji i sposobniji učenju od nemačkog kratkodlakog ptičara. Svom gospodaru uistinu čita želje iz očiju. Pravi je lovački pas, kojeg možemo držati u stanu ili u kući. Potrebno mu je puno kretanja. Ima dobar apetit. Gotovo da nema displazije.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački lovni terijer


To je čisto lovački pas, poznat u oštrodlakoj i kratkodlakoj varijanti. Ima plosnatu glavu, koja je izmedu ušiju šira kao i kod foksterijera. Njuška je snažna, lica su izrazita. Njuška je crna, a ako je dominantna smeđa boja, može biti i smeda. Oči su odlučnog i pozornog izgleda. Uši imaju oblik slova V, u donjem delu su nagnute napred i prilično su velike. Leda su snažna i ravna, iako ne tako kratka kao kod foksterijera. Rep je kratak i jak. Dlaka je ravna, debela, tvrda i duga. Kod kratkodlakog lovnog terijera je čvrsta i debela. Boja: crna, crno siva ili smeđa sa svijetlijim oznakama, na slici je crna sa smeđim pegama. Visina - do 40 cm, težina - do 10 kg.To je nemačka pasmina koja je nastala ukrštanjem različitih engleskih kratkodlakih i oštrodlakih terijera, a započelo se sa staroengleskim "brokenhair" terijerom. Dobiven je pas koji sa svom svojom srditošću uništava štetočine.To ne može biti pas za pratnju i ne može živeti zajedno s decom, pripada samo u lovačke ruke. Njegov glavni posao je jamarenje, tj. lov na lisice i jazavce po tunelima.Zbog izuzetne oštrine koriste ga i lovci za zaustavljanje čopora divljači. Koriste ga kao krvoslednika, pa i kao psa za lov na veliku divljač (medvede). Dok sledi posebno je oprezan.To je pas koji može imati samo jednog gospodara. Uslov je da gospodar bude dobar vođa čopora. Robustan je i otporan, doživi visoku starost.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački oštrodlaki ptičar


Taj je ptičar plemenitog izgleda. Deluje pozorno i odlučno. Nešto duža, oštra i gusta dlaka dobro mu štiti telo. Skladno kretanje izražava moć. Mužjak ima dužu, jaču i širu gubicu nego ženka. Oči moraju biti jasne, čim tamnije. Uši su srednje velike i široko postavljene. Srednje visoko postavljen rep je kupiran. Koža je bez nabora. Dlaka je oštra, priljubljena i gusta. Gornja dlaka je duga od 2 do 4 cm, poddlaka je gusta. Boje: tamno smeđa do srednje smeđa, može biti i svijetla sa smeđim oznakama i pegama. Visina - od 60 do 67 cm, težina - od 25 do 30 kg. Doživi veliku starost.Nemački oštrodlaki ptičar je najbrojniji medu ptičarima, a po mišljenju vlasnika i najupotrebljiviji. Taj svestrani pas plod je osamdesetogodišnje pažljive selekcije. Nastao je od najboljih kratkodlakih i dugodlakih ptičara.Duga, gusta dlaka štiti ga od ozleda, do kojih može doći u lovu,pa i od lošeg vremena. lako je dlaka duža, dobro su vidljive anatomske karakteristike psa. To je inteligentan pas s odličnim pamćenjem, nešto pre sazre od drugih rasa. Jednostavno ga je odgojiti, nije nametljiv. Nije osvetnik. Bolje se razumije s decom nego s drugim psima. Dobar je čuvar. Može živeti vani, u psetarnici ili u kući. Moramo voditi računa da ima izvanredno razvijen lovački nagon. Prirodno je zdrav i otporan. Nemačkog oštrodlakog ptičara jako cene i hrvatski lovci, koji pažljivo nadgledaju uzgoj i osiguravaju kvalitetu na europskoj razini.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Nemački ovčar


Pravougaonog je telesnog oblika, jak i mišićav. Isijava moć svojih predaka, inteligenciju i pokretljivost. Telo mora biti građeno funkcionalno, harmonično i skladno. Već na prvi pogled mora biti vidljiva razlika među spolovima. Kreće se kasom, stoga su kod nemačkog ovčara posebno važni pravilni uglovi među udovima. Glava je suha, s jakom klinastom gubicom. Uši moraju biti uspravne i postavljene tako da su ušne školjke usmerene napred. Na repu je dlaka nešto duža. Rep mora doseći skočni zglob. Dlaka je oštra, a poddlaka gusta. Osnovna , boja je crna s odgovarajućim oznakama pšenično smeđe do sive boje.Visina mužjaka - od 61 do 65 cm, ženki - od 55 do 60 cm.Nemački ovčar je najomiljenija službena rasa na svetu. Uzgajači i ljubitelji su udruženi u u WUSV (Svjetski savez njemačkih ovčara). Samo u Nemačkoj je 150 000 članova Društva nemačkih ovčara i oko 15 000 prijavljenih uzgajača. Nemačkih ovčara na svijetu ima 1,5 milion.Prvi pas koji je bio upisan u knjigu nemačkih ovčara bio je "Horand von Grafrath", koji se prvobitno zvao "Hektor-Linksrhein" i postao je otac svih ovčara. Njegov vlasnik, konjanički satnik Max von Stephanitz, ovako ga je opisao: "Horandu von Grafrathu je sudbina namenila upis pod brojem jedan u rodovnu knjigu nemačkih ovčara. Za tadašnje kinološke zanesenjake to je bio pas koji je ostvario njihove snove. Bio je dovoljno velik, jakih kostiju, lepih telesnih linija, s plemenitom glavom, suhim i žilavim telom, izvanredno skladno građen. Imao je i primerne osobine.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)

Njufaundlend


Velik je i snažan, uvek okretan pas, koji se lagano kreće. Dok hoda zadnji mu se dio leđa Ijulja levo i desno. Pametan je pas. Glava je snažna i široka s jako razvijenim temenom. Stop je izrazit, mada prelaz iz čeonog u nosni dio lubanje nije strm. Usne su suhe. Pogled je miran, pozoran i dobrodušan. Njufaundlend ima dugu, ravnu i gustu dlaku. Na dodir je tvrda, skoro gruba. Na ledima je često vidljiv razdjeljak. Crne je boje, dozvoljena je i zarđalo smeda. Visina mužjaka - 68 do 75 cm, težina - od 50 do 62 kg. Živi srednje dugo. Prvobitni njufaundlend je u Newfoundlandu pomagao ribarima vući mreže na kopno i bio je nešto drukčiji od sadašnjeg. Njufaundlend je srodan eskimskim psima za vuču, a u literaturi ga često spominju zajedno s labradorom. Današnja pasmina je nastala oko 1860. godine. Bila je omiljena radi dobrog karaktera, a kasnije i zbog prijatnog izgleda. Njufaundlend je prijatan porodični pas, s razvijenim porodičnim nagonom. Izvrstan je pas za decu. Ne tuče se i može živeti zajedno s malim psom. Ima uravnoteženu narav, a potreban mu je i uravnoteženi gospodar. Rado se potčinjava i po na ravi je oprezan. Laje malo, više reži, što obično Ijudima s lošim iskustvima, presedne. Nije mu potrebno puno kretanja. Vrlo rado ide u vodu ako za to ima priliku. Masna donja dlaka sprečava vodu da prodre do kože. Sklon displaziji.


Koriscen materijal iz knjige "Velika knjiga o psima" ( autora Ulrich Klevera)