Dobro,nije više klasična plastika,sad su polimeri u modi.Velika razlika... I jedno i drugo su opet štetni.

Opet ona priča sa čovečanstvom koje ne kapira kako rade stvari - ne možeš ti da imaš materijal koji je lak za dobijanje,lak na težini,a (prilično) čvrst,i s kojim se lako rukuje,a da nema on neke mane.
Nema plusa bez minusa.Vrline bez mane.Koristi bez cene,kako god oćete...

Imam druga koji studira smer zaštita na tehnologiji.Kad bi neki ljudi saznali to što oni uče,a tu spada i uticaj materijala na čoveka,pa odmah bi pobegli na pusto ostrvo.Nemaš pojma koji su to otrovi i toksini koji nastaju.


Pa,sam si sebi sad odgovorio.Delimično.Slažem se da treba maksimalno koristiti resurse,ali ne treba ni u tome preterivati,i svakako ne tako da se time ostvari veća šteta nego korist.

Nema logike da mi živimo u toksičnim barakama i vozimo se u šporetima,dok tamo negde trenutno jedan motor jednog 737 proždire 8 tona kiseonika,a brod ispod njega sagoreva tonu goriva svakog minuta.Ko što nema potrebe ni da živimo ovako alavo kako živimo.
O tome ja pričam.Kome je zaista stalo do planete,on će naći idealno,a zdravo rešenje.A ne da mi neko,i to uglavnom korporacije,pričaju o energetskoj efikasnosti,dok njihove mašine proždiru gorivo i kiseonik,dok krče neku tamo šumu jer upravo grade sebi novu,do koske "besnu" zgradu.

    Covecanstvo se ne moze smatrati civilizovanim sve dok postoji odnos poslodavac (kako obozavaju da kazu-gazda) - zaposleni, nebitno u kom obliku je poslodavac, da li u obliku drzave, drustvene svojine, robovlasnika, privatnika.

    Kroz istoriju, drustva su prolazila kroz mnoga drustvena uredjenja, tu i tamo su postajale ideje, napredne, o tome da se covecanstvo civilizuje, to se nije desilo, jer ocigledno nismo znali kako, sto je najvaznije, nismo imali tehnologiju koja bi podrzala razvoj civilizovanog drustva. Mozda je doslo vreme da raskrstimo sa prosloscu i postanemo civilizovani.

    Zapravo, ludilo kapitalizma se ogleda u tome sto sistematski unistava coveka, odnosno njegovu sustinu, unistava zivot na Zemlji i....to se podrzava. Monstruoznost ideje o zaradjivanju novca kroz ubijanje i pljacku, nasu odvratnu potrebu da one najgore medju nama podrzimo i damo im vlast, njihovu zavisnost od moci, novca i pohlepe mi nagradimo tako sto im damo mesto vise u nekakvoj drustvenoj hijerarhiji. Tim ljudima treba pomoc, treba se zapitati iz kakvog sveta i sistema vrednosti dolazi takva osoba?

    Kapitalizam brise prirodnu i humanu istoriju drustva, samim tim se dovodi u pitanje covek kao emancipovano, drustveno, prirodno i humano bice. Izjednacavanje istorije i buducnosti, stavljanje znaka jednakosti o nekakvoj "nepromenljivoj ljudskoj prirodi", baca se u demoral gro populacije planete, otupljujuci i spremajuci ih za pokorno obavljanje poslova, kroz tzv "slobodu izbora".

Zak Fresko, o automatizaciji/zameni ljudskog rada:

   Dakle, zamolio bih vas za malo paznje, kada je terminologija u pitanju.

   Rad: za mene je rad iskonska potreba svakog coveka da zadovolji svoje licne potrebe i afinitete, potreba da se nesto stvori, napravi, oblikuje, pokloni, isprica itd. Znaci, kada kazem "rad" dobijam asocijacije u vezi sa: hobijem, licnim ostvarenjem, zadovoljstvom, dobrovoljnost, aktivnost, drustvena korist, darezljivost (nesebicnost), sklonost itd.
   Rad (ljudski rad) ce postojati sve dok covek hoda Zemljom.

   Ono cemu treba da se tezi, ako zelimo da jednog dana osvanemo kao covecanstvo koje moze da kaze za sebe da je civilizovano je--kraj posla, profesionalnog zanimanja! Posao je povezan sa: teranje, prisila, moranje, korupcija i mito, grabezljivost, bahatost, egoizam, licni interes, zavist, dug, zelenasenje, trka, kasnjenje, stres, hijerarhija, gusenje kreativnosti kroz skolovanje, prilagodjavanje nekakvom trzistu, na kraju bolest svake vrste....

   Civilizovano drustvo je drustvo koje svakom pojedincu omogucuje pravilan psihofizicki razvoj. Kada bi svako od nas mogao da zadovolji svoj san iz detinjstva, mladalacki san. Danas, se takve stvari obicno gube negde u "Bermudskom trouglu", definisanim sa: prilagodjavanje trzistu-roditeljske ambicije-mogucnost zarade-ugled u drustvu itd (svakako, ovaj "trougao" ima mnogo vise od tri ugla). Posao stvara nesretne, frustrirane, neostvarene individue, koje tako dalje "zrace" svoju porodicu, prijatelje, posao koji obavljaju, drustvo uopste.

   Svakog dana, trecinu dana provodimo ne radeci nista korisno, vec poslujuci, praveci pare! Ne radimo nista sto konkretno koristi drustvu, vec ispunjavamo obaveze na koje smo pristali nekakvim "ugovorom o radu".
Dakle, ne radimo nista sto nas ispunjava (cast izuzecima, koji su vrlo retki), vec odrzavamo sistem, koji nas upropascuje.

preuzeto sa: b92.net
Robot operisao pacijenta

Britanski doktori su spasili život jednom čoveku koristeći robotičku tehnologiju, u prvoj operaciji te vrste u svetu.

[/img]

Hirurzi iz bolnice Sent Meri u Londonu koristili su 960.000 evra vrednog robota kako bi popravili defekt krvnih sudova kod pacijenta, koji je mogao da umre da operacija nije obavljena.

Beri Merčant je prvi pacijent na svetu koji je imao ovakvu operaciju, a bolovao je od aneurizme abdominalne aorte, koja je slabila zid glavnog krvnog suda, koji se prostire od srca do stomaka.

S obzirom na to da je aneurizma bila veoma blizu arterija koje su vodile do bubrega, njeno stanje je zahtevalo da se ubaci specijalni stent koji je trebalo da ojača bolesni deo i omogući protok krvi.

Postavljanje metalnog stenta rukama može biti jako teško i zato su doktori koristili robota kojim su upravljali pomoću džojstika, kako bi popravili oštećeni deo u organizmu.

“Osećam se odlično posle operacije. Bio sam malo nervozan kada sam čuo da su baš mene izabrali za operaciju koju do sad nikada nisu izvodili, ali su me brzo uverili da sam u odličnim rukama,” rekao je Merčant. Doktori veruju da ovaj sistem obezbediti tretmane za hiljade ljudi koji imaju sličan problem.

e cist primer ... to za mobilne telefone je smrt.. (antena mts-a) postavljena u zgradi do moje .. silni ljudi oboleli od tumora,raka i leukemije....

    Sto se tice kompletne automatizacije ljudskog posla (ne i rada),mislim da bi to bio vrhunac civilizovanog drustva. To je vrlo tesko razumeti za osobu koja se ne susrece svakodnevno sa idejama o automatizaciji ljudskog posla i koja projektuje sadasnji sistem vrednosti na buducnost. Na tom nivou razvoja ljudskog drustva, svaki pojedinac bi trebao da bude na dosta vise mentalnom razvoju nego sto smo mi sada. To ce se desiti ong trenutka kada gotovo svaki pojedinac dostigne svoj maksimum potencijala. To znaci da ce ljudi tada govoriti o monetarnom sistemu kao sto mi sada govorimo o davnoj proslosti ljudskog roda. Vrlo bitna stvar je da, mi ne moramo da cekamo hiljadu godina da prodje da bi dosli na ovaj stadijum drustvenog uredjenja, jer posedujemo vrlo razvijenu tehnologiju, koja ceo ovaj proces moze da ubrza.

    To ce biti vreme kada ce svaki pojedinac biti toliko napredan da ce gotovo svako dete od 12 godina moci da projektuje "svoj" samoodrziv grad, kada nece biti potrebe za bilo kakvim pisanim zakonima, policijom, menadzerima i ostalim zajebancijama. Naravno, do ovoga se ne dolazi preko noci. Ako neko misli da je ovo nemoguce, neka se seti Mocarta, koji je sa 12 godina komponovao prvu simfoniju, dok sa druge strane postoje ljudi koji ni danas ne mogu da startuju automobil. Kako se postize to da jedno drustvo ima sto vise Mocarta i slicnih ljudi? Stalnim unapredjivanjem kvaliteta zivota, mentalnih potencijala, dakle, svaka naredna generacija moze da startuje sa mnogo vise inteligencije nego prethodna. Kao primer ovoga sto pricam, neka svako zamisli, recimo naucnika iz 19. veka, dakle osobu sa vrlo razvijenom svescu i inteligencijom za to doba, zatim tu osobu nekim cudom teleportujemo 200 godina u buducnost i pokusamo da mu objasnimo princip rada interneta. Znaci, mi danas imamo decu koje sa 3-4 godine barataju internetom, kao necim sto je sastavni deo zivota.

    Monetarni sistem, kroz obrazovanje, sistem vrednosti stvara razmazene, lenje, zaglupljene i usko strucno obrazovane individue, koje ce sto efikasnije raditi jedan mali deo posla, odnosno nece razumeti siri sliku i nacin po kej mfunkcionise zdravo drustvo.

    Apusrdno je govoriti o tome da ce po automatizaciji ljudskog posla, velika vecina ljudi samo da se izlezava, spava i da nikog nece biti briga ni za sta. U stvari, to je jos jedna u nizu gluposti koje danasnji covek sa odredjenim sistemom vrednosti, prenosi i na buducnost. Dakle, covek je svesno bice, ima potrebu za istrazivanjem, izazovima. Danasnji covek "radi" po citav dan i sve sto zeli u zivotu je da se odmori, nadalje, zivi u velikoj oskudici, placa racune i stalno razmislja o egzistenciji. Eliminasanjem oskudice, otvaraju se potpuno nova vrata i pogledi na zivot coveka, nove mogucnosti.

    Ljudi treba da se otarase filozofije monetarnog sistema koja glasi odrpilike ovako "Resavanje problema me ne zanima, ako ne donosi profit". U stvari, problemi danas i stvaraju profit, sto vise problema, to je profit veci.

    Vrlo mi je tesko da zamislim (mozda je do mene) da ce po zameni ljudskog posla masinama, postojati osoba koja ce po citav dan da se izlezava na Suncu, pored mora, sve dok se ne pretovri u skelet. Za mene je to filozofija monetarnog sistema, uvek smo u skripcu sa parama i vremenom. Sozbriom da svaki dan radimo, a samo 20 dana godisnje odemo negde gde na trenutak zaboravimo za posao, namece nam iluziju o tome kako je u stvari privilegija da odemo na nekakav "odmor", da pobegnemo od svakodnevne rutine. Kada bi ljudi imali vremena na pretek, ubedjen sam da bi posle 10 meseci zivota na moru to postalo dosadno, siguran sam da bi vecina odluzila i rekla "ajde da vidim kako je na planini".

    Dakle, danasnji covek je opsednut idejom o slobodnom vremenu, svakom sekundom, jer je cinjenica da ga imamo malo i kad ga imamo trudimo se da sve podredimo sebi i samo sebi (ima tu citav niz psihologije o tome kako nasa secanja uticu na sadasnje slobodno vreme, kako nasa okolina utice na pojam o slobodnom vremenu itd, ali o tom potom...)

preuzeto sa: http://www.tportal.hr
Intervju: Dzeremi Rifkin
Energija će putovati kao informacije

[/img]

Ugledni američki ekonomist koji je u svojoj bogatoj karijeri savjetovao, između ostalih, njemačku premijerku Angelu Merkel i francuskog premijera Nicolasa Sarkozyja, govorit će u utorak, 28. rujna na T-HT-ovoj konferenciji Znanjem rastemo koja se održava u zagrebačkom Hypo Centru. Tim smo povodom razgovarali s njime


Gospodine Rifkin, Vaša posljednja knjiga 'Empatična civilizacija: Utrka za globalnom sviješću u krizom pogođenom svijetu', i pitanja koja ona tematizira bit će predmet Vašeg predavanja u Zagrebu sljedećeg tjedna. Knjiga nam se čini više filozofskom i optimističnijom od svih Vaših djela te ostavlja dojam kao da ste se pomirili s teškoćama s kojima se suočavamo. Jeste li izgubili žar?

Jeremy Rifkin: Ne, upravo suprotno – vjerujem da se tema suosjećanja s ljudima provlači kroz moj rad u proteklih trideset godina. U ovom trenutku, kad se nalazimo na civilizacijskoj prekretnici – svršetku industrijske ere zasnovane na fosilnim gorivima te kritičnom trenutku kad se suočavamo s mogućnošću gašenja ljudske vrste – smatram da je nužno postaviti pitanje: što činimo? Napisao sam knjigu jer smatram da trebamo učiniti korak naprijed u globalnoj svijesti. Moramo razmišljati na način da smo jedina vrsta koja nešto može učiniti s planetom te shvatiti da svi živimo u jedinstvenoj biosferi. Ako ne možemo učiniti taj korak, možemo se suočiti s nestankom s ovog planeta.

U knjizi pokrećete kontroverznu temu: rast ljudskog suosjećanja ima svoju cijenu u potrošnji energije. Porast humanosti znači gubitak energije. Zovete to paradoksom i smatrate da je to jedan od razloga zbog kojih ljudska vrsta, nesposobna 'misliti lokalno i djelovati globalno', uporno kaska za vremenom. Koliko je snažna antiteza suosjećanja i entropije, i imate li rješenje za paradoks?

Jeremy Rifkin: Paradoks je gorko-sladak, a ako pogledamo kroz povijest, zaključujemo i da je utemeljen. Novi energetski režimi nam omogućavaju da stvorimo složeniji životni poredak. Potom se pojavljuju nova komunikacijska sredstva kojima organiziramo složenost ovih energetskih režima. Složeniji životni poredak omogućava ljudima veću individualnost, koja im pak omogućava više suosjećanja u smislu solidarnosti s drugim pojedincima.

Suosjećanje u vrijeme dok su ljudi preživljavali loveći nije se protezalo dalje od granica jednog plemena. Pojavom logičke svijesti, suosjećanje se proširilo na pripadnike iste vjerske skupine – Židovi su suosjećali sa Židovima, muslimani s muslimanima, kršćani s kršćanima. Nakon prve industrijske revolucije, stvorili smo ideološku svijest i empatiju koja se širi na novu fiktivnu obitelj zvanu nacionalni identitet. Sad odjednom Nijemci suosjećaju s Nijemcima, no možda ne i s Francuzima, primjerice. Dakle, što je civilizacija složenija i stvara više suosjećanja, zapravo stvara više entropije.

Taj paradoks moramo prekinuti, a nova, treća industrijska revolucija, na čijem razvojnom planu imam priliku raditi, daje nam priliku da to učinimo. Naime, doći će do distribucije obnovljive energije uz korištenje internetske komunikacijske tehnologije. Ovo znači da smo svi ovisni jedni o drugima kad je riječ o protoku energije kroz biosferu, baš kao što smo povezani u društvenim prostorima interneta. Time se stvara globalna svijest – naši nacionalni, vjerski i drugi identiteti ostaju, no uklapaju se unutar većeg okvira.

Zbog vaših prethodnih knjiga nazivaju Vas 'onaj koji poziva na uzbunu' (eng. alarmist). Smatrate li da je takva etiketa korektna? Smatrate li da je povjerenje u čovječanstvo izgubljeno?

Jeremy Rifkin: Knjige koje sam napisao bave se izazovima s kojima se suočavamo. Da, smatram da živimo u alarmantnim vremenima, no mislim i da društvena bića mogu biti nadahnuta i mogu stvoriti nove vizije za našu budućnost te bolji svijet za naredne generacije. Onaj tko smatra da nema razloga za život naprosto je praznoglav. Moramo biti svjesni izazova s kojima se suočavamo, no istodobno ne dozvoliti da nas oni svladaju. Moramo pokušati stvoriti vrstu civilizacije koja bi nam omogućila održivi i mirni život. To je velika misija. 

Izuzev niza upozorenja o budućnosti ljudske vrste u Vašem radu, kako zamišljate da će svijet uistinu izgledati za 50 godina?

Jeremy Rifkin: Mogu prognozirati kako će izgledati, no povijest je nepredvidiva. Za 50 godina možemo biti u velikim problemima. Ako se ne pozabavimo klimatskim promjenama, može se dogoditi da svijet završi u kompletnom kaosu – masovna preseljenja stanovništva, masovna umiranja od gladi, premještanje eko sustava kakvo nije viđeno u povijesti naše vrste. S druge strane, ako uspije treća industrijska revolucija, ako pretvorimo milijune zgrada u mini-elektrane koje mogu stvarati i koristiti zelenu energiju i ako internetska tehnologija bude mogla distribuirati tu energiju kroz široke, inteligentne mreže diljem kontinenata, možemo umanjiti potrošnju goriva koja umanjuje klimatske promjene, što vodi do održivog života. Ovo je ujedno i službena pozicija EU i plan je službeno prihvatio Europski parlament. Razvijaju ga agencije Europske komisije i bit će primijenjen do 2050. Ne znam hoćemo li ga stići primijeniti na vrijeme, no plan B ne postoji.

U knjizi 'Europski san' tvrdite da Amerikanci 'žive da bi radili', Europljani 'rade da bi živjeli' te da europski humani pristup kapitalizmu dovodi do zdravijeg, bolje obrazovanog stanovništva. Jeste li se, u svjetlu krize u Grčkoj i drugdje u Europi, predomislili? Koji se kontinent, po Vama, bolje nosi s krizom?

Jeremy Rifkin: SAD je u velikim problemima, puno većima od Europe. Dobrobit društva određuje sposobnost raspodjele dobara. U šezdesetima je američko društvo imalo najstabilniju srednju klasu na svijetu. Danas smo 29. od 31 zemlje OECD-a s disparitetom prihoda (prazninom između vrlo siromašnih i vrlo bogatih). Samo Turska i Meksiko su iza nas. Svaki sedmi Amerikanac i svako peto dijete u SAD-u živi u potpunom siromaštvu. Imamo 17 posto realne nezaposlenosti, kad ubrojimo i one ljude koji su odustali od traženja posla. Dug domaćinstava narastao je na 11 trilijuna dolara! Potpuno smo švorc! Velika je podjela između bogatih i siromašnih, zemlja je sve više polarizirana.

Čvrsto vjerujem u tržište, predajem u najstarijoj poslovnoj školi na svijetu, obučavam čelnike kompanija naprednim programima menadžmenta. Tržište stvara poduzetnički rizik, osobnu odgovornost i kreativnost. No ako je tržište neregulirano, to može dovesti do krajnosti – bogati postaju bogatiji, siromašni siromašniji, a društvo opasno. No socijalni model i državna briga o svima dovodi do gubitka osobne inicijative.

Vjerujem da se socijalni model i tržišni model trebaju uravnotežiti – neka tržište bude kreativno i poduzetnički orijentirano, no socijalna komponenta treba biti prisutna da bi se plodovi tržišta mogli raspodijeliti na odgovarajući način, da nitko ne bude zapostavljen. Amerika je izgubila tu ravnotežu – sve se svodi na tržište i zato su milijuni ljudi ljuti, uspaničeni i bez novca.

Knjigu 'Kraj rada' napisali ste prije sadašnje gospodarske krize. Mislite li da je trend koji opisujete u knjizi – odvajanje troškova i zarade koju rad donosi – doveo do sadašnje krize? Koji je odnos krize i nove društvene polarizacije u trenutačnom globalnom ekonomskom sustavu?

Jeremy Rifkin: Nema dvojbe da nove tehnologije mijenjaju dosadašnje poimanje rada. Primjerice, u Kini je u posljednjih 10 godina 50 posto ljudi eliminirano iz radnog procesa, jer su nastale inteligentne tehnologije koje su jeftinije od najjeftinijeg radnika. Čak i tijekom ove recesije, tvrtke su postale produktivnije, a tehnologija sve više zauzimala mjesto radnicima. Problem je taj što ako nemate radnike, nemate prihod. Bez prihoda – tko će kupovati proizvode?

No smatram da će nam na kratke staze (u narednih 40 godina) treća industrijska revolucija dati nešto prostora, jer će dosadašnje poimanje rada postaviti infrastrukturu za treću industrijsku revoluciju. Moramo stvoriti izvore obnovljive energije širom svijeta, moramo pretvoriti naše zgrade u elektrane da bi one na licu mjesta mogle stvarati energiju iz solarnih i geotermalnih izvora te vjetra i vode. Moramo postaviti tehnologiju za čuvanje ove vrste energije, stvoriti pametne načine njezina prijenosa. Riječ je o poslu koji će donijeti milijune radnih mjesta. No budući da će tijekom tih 30-40 godina inteligentna tehnologija zamijeniti masovni rad, morat ćemo početi obrazovati naredne dvije generacije za zapošljavanje u civilnom društvu, u stvaranju socijalnog kapitala.

Gospodine Rifkin, za tjedan dana stižete u Hrvatsku. Bili ste savjetnik premijerke Merkel, premijera Sarkozyja, Zapatera, Sokratesa i Janše. Što ste im savjetovali i biste li nešto slično preporučili hrvatskoj premijerki, gospođi Jadranki Kosor?

Jeremy Rifkin: Hrvatska ima izvrsnu priliku postati predvodnicom treće industrijske revolucije u regiji. Smatram da je vrijeme za generaciju mladih ljudi u Hrvatskoj koja je odrasla na internetu i koja je naviknuta stvarati vlastite informacije i dijeliti ih putem cyberspacea da počne stvarati vlastitu energiju i dijeliti je diljem Europe.

preuzeto sa: http://www.sintef.no

Robotics for oil & gas platforms

The Norwegian oil and gas company StatoilHydro has developed a new concept for a remotely operated oil & gas platform located offshore. The goal is to develop this platform within 2015. In order to support research on robotic and instrumentation systems for this platform concept, StatoilHydro has cooperated with SINTEF and financed a robotic lab facility in Trondheim.

A remotely operated platform must be equipped with intelligent and reliable robotic and instrumentation systems that enable operators located onshore to monitor and control all processes taking place on the platform.



The idea behind the platform concept is to install large modular process sections in a completely unmanned area of the platform. There will be open corridors between each rack of process equipment in order to allow access by one or more robotic manipulators. These manipulators are positioned by a large gantry crane that moves above all the process sections as seen in the illustration below. The illustration also shows two smaller manipulators attached to the base of the main manipulator. These are meant for carrying video cameras and lights, thereby giving operators on shore a satisfying view of the work area.



In order to support research on robotic and instrumentation systems for this platform concept, StatoilHydro has financed a robotic lab facility in Trondheim. The lab has been developed by the Gemini Centre for Advanced Robotics, where both SINTEF and NTNU participate. The initial version of the lab facility was complete in 2006, but the lab is continuously being further developed. The robot manufacturer KUKA has supplied the robotic system installed in the lab.

preuzeto sa: b92.net
Hologramski radnici na aerodromu

Obično su ljudi zabrinuti da im roboti i savremeni uređaji ne oduzmu posao, ali ovog puta su se holgrami lukavo “uvukli” među zaposlene na aerodromu.

[/img]

U Parizu, jedan od najvećih aerodroma Orly sprovodi test program tako što zamenjuje radnike na prolazima hologramskim projekcijama koji izgledaju baš kao prave osobe, a nisu ni isfrustrirani zbog velikog prtljaga koji želite da ukrcate na let.

[/img]

Kada dođe vreme da overite svoju kartu, živi čovek koji radi na terminalu će pritisnuti dugme da bi aktivirao holograme koji potom preuzimaju deo posla, pozdravljajući putnike i omogućavajući im da dobiju informacije o letu. Projekcije, koje izgledaju kao ljudska bića od pleksiglasa, su baš kao stvarne osobe a tako i zvuče.