aj da se vratimo malo blize samoj sustini...razumem komentare u odnosu na danashnju situaciju..verovatno ta situacija ima veze sa time..ali mozda vishe da se bacimo na primer : Dali je ujedinjenje izvrsheno pravilno u smislu ...ocigledno da su pojedini delovi novonastale drzave bili nezadovoljni samim nacinom ujedinjenja..tj ingerencijama koje su zadobili u novoj drzavi.,..pa se ushlo u pregovore....o stvaranju banovine Hrvatske sa vetjim ingerencijama...postavljanju bana...negodovanju Srpske strane na ta nastojanja Hrvata ali i Slovenaca....dosta kasnije i pregovori sa Macekom...dali je diktatura kralja Alexandra bila dobar potez kao nastojanje da se ocuva Jugoslavija nekim jakim unitarizmom i centralizacijom koja je na kraju proizishla u diktaturu ?..i konacno ne reshavanje problema...a sledio je pocetak II sv. rata...
Naravno da je ditaktura bila loš potez. Što se tiče ujedinjenja po mojim saznanjima hrvatski narod je prihvatio Kraljevinu zbog toga što su hteli da se otrgnu od Ugarske prevlasti ?! .Kasnije je došlo do problema u državi, svako je vukao na svoju stranu i eto. Najbolje rešenje je definitivno bilo da im se da samostalnost i gotovo, verujem da posle nikada ne bi došlo do ovoga što se desilo.
Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati! Preporuke za clanove:Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Često se u postovima nekih od vas, ali u izjavama različitih srpskih političara, književnika, ekonomista onog doba čuje rečenica:"Da samo mi dali Hrvatima veću autonomiju...., ili da smo ima dali ovo ili ono....."
A postavlja se pitanje a što su to Srbi mogli dati Hrvatima, a da ovi već to nisu imali? Teritorij? Ekonomsku podlogu? (Namjerno govorim u relaciji Hrvati-Srbi zato što je to bio najveći problem.)
Ako Država SHS i nije bila međunarodno priznata, ako je i imala slabe i nedovoljon opremljene vojne jedinice, ako je na kraju krajeva i kratko postojala, ipak je došlo do UJEDINJENJA, a ne do PRIPOJENJA i stvorena je bila nova država, a ne proširena (ili ako netko više tako voli) Velika Srbija.
Ali političari, žandari, birokrati onog doba nisu bili povjesničari, nego ljudi različitih struka. Pašić - inžinjer, Trumbić - pravnik, kao i Pribićević i Radić, Ljuba Davidović - učitelj..... Treba se zapitati kakvo je bilo njihovo "predznanje" o onima "drugima". U tom kontekstu zanimljiva je analiza osnoškolsih i srednjoškolskih udžbenika za povijest u Srbiji i Hrvatskoj (koja je u sklopu AU imala školsku autonomiju) prije rata. Dakle mali Nikola Pašić je u školi naučio i u život ponio da postoje Srbi triju vjeroispovijesti: pravoslavne, muslimanske i katoličke, koji žive na području od Kupe do Sofije (svi Srbi), s tim da se katolici vole nazivati i Hrvatima, što je posljedica AU urote protiv Srba. Mali Stjepan Radić je također učio o jednom narodu, ali jugoslavenskom koji ima tri plemena: slovensko, hrvatsko i srpsko, a tu su se negdje uvijek nalazili i Bugari, s tim da je njihova prisutnost u hrvatskim udžbenicima ovisila o trenutačnim srpsko-bugarskim odnosima. Dakle dolazimo do zaključka da su većina Hrvata bili svjesni trenutačnih razlika Hrvata i Srba, koje tek treba nadvladati, ali nikakvim makar i onomastičkim podlaganjem jednih drugima, a Srbi su imali zadaću "ispraviti istorijsku nepravdu" koju su počinili mađarski i švapski špijuni. Naravno da Radić ili Pašić nisu bili tako ograničeni (jer pokazalo se da je ograničenje i jedno i drugo mišljenje), ali neki prosječni činovnik ili žandar ili vojnik...... Kako je dakle moglo biti nekom poručniku Hrvatu, kojem su u AU vojsci zapovjednici doduše bili neki npr. Werner Schultz ili Lajos Batthyany, ali koji su morali naučiti hrvatski jezik, jer je bio zapovjedni u pukovima hrvatskog domobranstva, kada je došao u zajedničku vojsku gdje je jedino pismo bila ćirilica (dotada iako se učila u školama, slabo poznata većini prosječnih Hrvata)? Ovime ne želim skretati raspravu u smjeru tko je kriv za probleme (iako iz mog posta možda ispada da su Srbi bili no.1. po tom pitanju), nego želim upozoriti na pitanje međusobnog (ne)poznavanja običnih ljudi koji su to ujedinjenje imali provoditi na terenu.
Kolega Laslo slazem se u vwetjini stavri sa tobom..dakle i sam sa naveo ...problematiku davanja tj tog jakog unitarizma koji se nastojao ocuvati..mada i taj stav o tadasnjim politicarima je mozda aj da kazem malko prenagljen...mene su ucili u skoli o Titu...i nosio sam crvenu maramo...cak su mi uvalili u 8 razredu i knjizicu omladinskog saveza komunista...i obrazovan sam u tom dhu..sto ne znaci da sam se razvio u tom pravcu pa postao neki debilitet koji podrzava SPS i Slobu....iako u delu o tome ko je sta trebao dati ..u potpunosti se slazem sa tobom...ipak je to trebala biti ravnopravna zajednica a ne neki centralisticko unitaristicki rezim koji je kasnije logicno presao i u diktaturu..
Svi znamo koliko je Jugoslovenska ideja stara, Jugoslavija kao tvorevina te vrste kakve je stvorena posle prvog svetskog rata ipak bila usiljena kombinacija... nismo mi za jednu drzavu... bar ne svi da se skupi deo iz svake drzave napravili bi raj na zemlji ali koktel sa svim sastojcima je smrtonosan.
od početka je barem mislim ta jugoslavija bila greška, ne treba nikoga siliti da budemo zajedno, neka svako pravi i gradi svoju državu i neka je uređuje kako narod hoće, što je više naroda i teritorija to je složenije. neka svako bude zadovoljan da ne bude u manjini.