znaci po tebi ustasa = hrvat?

Alo cedo dosta te vase filozofije.
Znaci koljac-ustasa.
Ko prica o obicnom hrvatskom narodu.

Ma ti znas sta se desavalo u okolini. Cuj mudjahedini pobili i silovali sve srbe i onda srbi pozvali vojsku manjeg entiteta da dodje upomoc. pa ja tebe pitam ,ako su mudjahedini sviju pobili kako je iko mogao onda pozvati vojsku ? 
ma ti si pravi biser. 


MIT O BRATUNCU: BLATANTNA MANIPULACIJA BROJEVIMA 

Navodi da je broj srpskih žrtava u Bratuncu, u periodu između aprila 1992. i decembra 1995. godine, tri hiljade su očiti falsifikat. Istraživanje koje je IDC proveo najopsežnije je provedeno u Bosni i Hercegovini nakon rata i dokazuje da je ukupan broj žrtava tri do devet puta manji od broja koji je Srbija i Crna Gora navela u svojoj argumentaciji u sporu sa BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu.

Vjerovatno najočitija ilustracija uveličavanja broja žrtava je Kravica, srpsko selo u blizini Bratunca koje su snage Armije BiH napale na pravoslavni Božić, u jutro sedmog januara 1993. godine. Prvotni navodi da je taj napad za razultat imao stotine civilnih žrtava su se pokazali lažnim. Uvid u originalnu dokumentaciju Vojske Republike Srpske, jasno pokazuje da je broj vojnih žrtava zapravo daleko veći od civilnih. Prema dokumentu pod naslovom "Ratni put Bratunačke brigade" VRS-a broj ubijenih vojnika je 35, ranjenih 36, dok je broj civilnih žrtava 11.

Uz informacije koje je IDC dobio od članova familija i rodbine žrtava i informacija prikupljenih tokom inspekcije grobalja, IDC je sakupio i sve primarne izvore, zvaničnu dokumentaciju Ministarstva odbrane Republike Srpske i Bratunačke brigade VRS-a, kao i djela koja su objavljivali srpski autori. Žrtve su potom svrstane u dvije skupine na osnovu sljedećih kriterija: općina prebivališta u vrijeme izbijanja rata, i općina u kojoj je došlo do prerane i nasilne smrti.

Nakon što su svi izvori međusobno uspoređeni, i nakon uklanjanja imena koja su se ponavljala rezultati su pokazali da je u Bratuncu ubijeno i poginulo 119 civila i 424 vojnika iz prve grupe. Broj civilnih žrtava u drugoj grupi je isti (119), dok je broj ubijenih vojnika 448. taj rezultat pokazuje da je 26 vojnika VRS-a, osim pripadnika Bratunačke brigade, učestvovalo u borbama u i oko Bratunca i izgubilo živote.

Inspekcija vojnog groblja u Bratuncu pokazala je da od 383 žrtve pokopane nije moguće utvrditi tačan uzrok smrti za 63 žrtve, iako je vjerovatno da i te žrtve umrle za vrijeme trajanja rata. Usto, 139 žrtava koje su živjele drugdje u vrijeme izbijanja rata i poginule u borbama na drugim bojištima u Bosni i Hercegovini danas su pokopane u vojnom groblju u Bratuncu. Među njima, 48 žrtava pokopanih u Bratuncu živjelo je i poginulo u Hadžićima; 36 je živjelo u vrijeme izbijanja rata i poginulo u Srebrenici; 34 u Vogošći; tri u Konjicu i još tri u Ilijašu; dva pripadnika VRS-a živjeli su u vrijeme izbijanja rata i poginuli u Sarajevu, još dvoje na Ilidži i po jedna žrtva u Trnovu, Palama i Tuzli.

Od preostalih žrtava izvan Bratunca, jedna je prije rata živjela u Kiseljaku, i poginula u Hadžićima; jedan je vojnik u vrijeme izbijanja rata živio u Srebrenici, a poginuo je u Jajcu; trojica poginulih su u vrijeme izbijanja rata živjeli u Travniku, i poginuli su u Hadžićima, trojica su živjeli na Ilidži i poginuli u Hadžićima, devet je živjelo u Sarajevu, a poginulo u Hadžićima, jedan je živio u Hadžićima, a poginuo u Vogošći i jedan je živio u Zenici, a poginuo je u Vogošći, a jedan je živio u Zenici u vrijeme izbijanja rata i poginuo je u Srebrenici. Dalje, jedan od pokopanih vojnika živio je u Tuzli u vrijeme izbijanja rata i poginuo na tuzlanskom bojištu, jedan je živio u Bosanskom brodu, a poginuo u Olovu, a jedan je živio u Srebrenici i poginuo u Bihaću. Na koncu, dvije osobe koje su živjele u Kaknju, a poginule u Hadžićima pokopane su na vojničkom groblju u Bratuncu, kao i jedna osoba koja je živjela u Hadžićima, a poginula na Ilidži; dvojica vojnika koji su živjeli u Vitezu u aprilu 1992. godina, a poginuli u Hadžićima; četiri predratna žitelja Konjica koji su poginuli u Hadžićima, dvojica žitelja Pala koji su poginuli u Hadžićima, sedam predratnih žitelja Zenice koji su poginuli u Hadžićima, jedan stanovnik Vareša i jedan stanovnik Kaknja, koji su obojica poginuli u Ilijašu.

Broj žrtava iz srednje Bosne može se objasniti poslijeratnim migracijama stanovništva, odnosno organizirane evakuacije srpskog stanovništva – očigledno evakuacija se odnosila i na grobove – naročito onog iz perifernih dijelova Sarajeva. Tadašnje političko vođstvo RS-a pozvalo je lokalno stanovništvo da napusti Sarajevo, koje se ovom pozivu odazvalo u toj mjeri da su neki djelovi Sarajeva narednih nekoliko mjeseci bili nenaseljeni. Dio tog stanovništva je potom naseljen u Bratuncu, a njihovi najmiliji ponovo pokopani na tamošnjem groblju; njihova smrt, međutim, predstavljena je kao posljedica akcija koje su poduzimale snage Armije BiH iz Srebrenice.

Podjednako je važno i to što je u ukupan broj poginulih Srba na teritoriji općine Bratunac uključen i niz stranih državljana (uglavnom iz Srbije i Crne Gore, odnosno Hrvatske). Barem 15 takvih osoba izgubili su živote tokom borbi u Bratuncu; skoro svi su pripadnici paravojne skupine koja je stigla u Bratunac u Aprilu 1992. godine na poziv bratunačkog SDS-a i u suradnji sa Resorom državne bezbjednosti Republike Srbije (vidi svjedočenje Miroslava Deronjića pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju). Neke od ovih osoba poimenično su Vesna Krdžalić, Dragica Mastikosa, Aleksandar Grahovac i Sreto Suzić, koji su poginuli u borbama vođenim 29. maja 1992. godine u Sandićima pored Bratunca. Sve njih su vlasti RS-a potom svrstale u "žrtve muslimanskog terora". Međutim, državljani Srbije su, sudeći po evidenciji Bratunačke brigade, nastavili stizati tokom cijele 1992. godine: jedan je poginuo u borbama tokom augusta (Žarko Komnenski), a još jedan u borbama u novembru (Đuro Vujaklija). Dalje, podaci o gubicima Bratunačke brigade VRS-a pokazuju da su "dobrovoljci" stizali i tokom 1993. godine, kao što je Dragan Milićev (poginuo u borbama tokom januara 1993. godine) i Dragoslav Stanković koji je poginuo mjesec dana kasnije.

http://www.idc.org.ba/projekti/mit_o_bratuncu.html 

Zalosno je da neko mora manipulisat sa brojem stradali kako bi postigao neku svoju istinu, moralnu satisfakciju ili sta ja vec znam. Vidim da i oni koji priznaju srebrenicu kao uzasan zlocin, genocid, se smatraju kao ustase, izdajice, narkomani itd...da nije zalosno bio bi smijesno..

Šta znači ovo? Da je u Srebrenici bilo manipulisanja brojem stradalih? Konačno da neki balija prizna...

Ovo je sramota.
ja sam obisao taj kraj,nema nijedne cele kuce u okolini Srebrenice,sve isarane mecima.
Dovoljno je za zadusnice ili godisnjicu pokolja otici na Bratunacko groblje i videdi koliko grobova ima i koliko ljudi dolazi da zali za zaklanima i ubijenim.
Postoji spisak sa imenima i osnovnim podacima svih 3000 ubijenih ljudi.
Uradio ga je Obraz i udruzenje logorasa uz pomoc nadleznih sluzbi

Vanja kad god pnkusa da ispadne duhovit u nekom svom nazovi sarkazmu, obavezno ispadne glup. Batali, vanja, vidis da ti ne ide.

Balija ne moze da prezali pare koje je vec potrosio, pa sad kao mi lazemo i falsifikujemo podatke.
Pa nismo mi, vi, pa da to radimo!

Slazem se s tobom da je uzasno da neko manipulise zrtvama rata kako bi postigao svoje ciljeve, politicke ili bilo koje druge. Samoi nemoj da na osnovu par clanaka ili natpisa sudis o pitanju kao sto je broj zrtava u Bratuncu i selima oko Srebrenice, jer to jednostavno nije pravedno. Ako se toliko interesujes za pravdu i istinu onda je najbolje tako da pocnes da priznajes zlocine koji su se desili svuda u BiH. Ne stoji prica likova iz Sarajeva, da je jedina legitimna sila u BiH bila Armija BiH i da oni stoga i nisu mogli ciniti zlocine ili ako su ih i cinili bili su u situaciji gdje su jadni bili isfrustrirani i potreseni pa eto nisu znali sta rade. Naser Oric je osudjen za spaljivanje sela oko Srebrenice i licno ubijanje Srba u njima, to ni jebeni Hag nije mogao da porekne, dokazi su prosto boli oci. (kao sto rece covjek spaljenje i napustene kuce i sl), ali su te postenjacine istog lika osudili na samo dvije godine (sto se poklapalo sa vremenom provedenim u pritvoru) za te zlocine jer je kako rekose bio u posebnim uslovima. Toliko za sada.

Hehe, vanja, pa sad gledam reprizu Utiska, pa jel ovo neki tvoj, ili cak mozda ti, ponavlja ove tvoje gluposti o zakonu o kaznjavanju poricanja nepostojeceg genocida. Evo u kakvoj ste vi zlocinackoj ekipi, samo je dovoljno slusati ih!
Hrvat ne moze da razume zasto negiramo genocid?
Pa zato sto ga nije bilo!

on nije Hrvat 

on je predsednik SNV u Hrvatskoj i zastupnik Srba u Hr. Saboru. Inace Srbin

nece biti zakon o kaznjavanju poricanja nepostojeceg genocida, nego zakon o kaznjavanju poricanja genocida.

Обрни, окрени - вербални деликт.
Комуњаре остају комуњаре.