Da, da... povlačenje... toliko ste se uspješno povlačili da se niste zaustavili niti na obali, nego ste otišli sve do Krfa.


A tu priču o Srbima kao "glavnoj snazi za probijanje solunskog fronta" ne moraš prodavat meni. Prodaji je nekom Englezu ili Francuzu čiji je djed poginuo na solunskom frontu.

Хајде, де...без свађе и вређања.

Objasni kako je 700 Hrvata zaustavilo 140 000 Turaka?
Linkove, tekstove, bilo sta...

Za  Boga svetoga ti cinis nesto najgnusnije sto postoji:vredjas vojnike koji su tamo isli. Ama covece nismo se povlacili jer smo hteli, vec sto smo morali, jer je veliki broj Nemaca, Bugara i Austrougara hteo sve da nas pokolje, a ni smo bili bez municije, hrane, odece itd. Inace moj pradeda je bio na Solunskom frontu i preziveo je sve strahote. U njegovo ime prekini da pricas kojestarije samo iz ,,nacionalnih interesa".

Губити СВАКА битка? Леле, какву ли си ти повијест учио... Узгред, после тог Крфа распала вам се царевина 

Наравно. Кад је Хрват чуо за чојство и јунаштво? Елем, укратко: јунаштво је бранити себе од другога, а чојство бранити другог од себе.

koji smijeh...i ovo je vama povjesna tema LOL...mitomani, neznalice i ini držite se teme, a ona je predziže kršćanstva...o srpskom čojstvu i junaštvu pričajte nekom drugom, ne hrvatima 

misliš na bitku kod sigeta? 2.500 hrvata protiv osmanlije koji su krenuli na beč na čelu ni manje ni više nego sa sultanom sulejmanom veličantvenim. ta bitka, kao i njezin junak nikola zrinjski imaju jednaku važnost za mađare, kao i za hrvate.

spomenik nikoli zrinskom sigetskom i sulejmanu











1566.
Bitka za Siget. Hrvati, njih "dvi tisuci i tristo
i nekoliko vise" ( Crnko ), pod vodstvom Nikole
Subica Zrinskog, sigetskog zapovjednika od 1561. i
kapetana na desnoj obali Dunava od 1563., u tvrdjavi
Siget u jugozapadnoj Ugarskoj zadrzavaju u pohodu na
srednju Europu ogromnu tursku vojsku - vise od 90 000 vojnika
i 300 topova. Nakon vise dana neravnopravne borbe, 9. kolovoza
napustena je obrana najisturenijega sigetskog dijela Nove varosi, branitelji
su je zapalili i povukli se u Veliku varos; 19. kolovoza Turci su
zauzeli Veliku varos, 5. rujna branitelji su se povukli u unutrasnji
dio Staroga grada - vecina ih je izginula i preostao im jedino unutrasnji
dio sigetskoga Staroga grada. Turci su Zrinskoga pozivali na
predaju, nudeci mu citavu Hrvatsku, ali je on sve te pozive odbio
("jer nece nitkor u moju dicu prstom kazati"). Ujutro 7. rujna,
oko sest sati, Turci su svom zestinom napali i taj ostatak Sigeta
u hrvatskim rukama, bacajuci vatrene strijele i kugle i zapalivsi kuce Zrin
skoga. Ubrzo je citavi grad poceo gorjeti. Sva je turska vojska
posla na juris, noseci toliki broj zastava "da jim Bog racun znaj",
bubnjajuci i trubeci, i "ne bise viditi polja ni vode ni trstja, to bise
vse Turak, i polag paljanka vse jih je puno bilo". U takvim prilikama
Zrinski se odluci za juris, odrzavsi govor svojim ljudima:
"Zato ca ocemo totu goriti? Hodimo, vitezi, van iz toga grada u
Veliki grad i ondi se pobimo na lice s nasimi neprijatelji i
ondi pomrimo da nam bude po nasoj smrti dobar i posten glas!
Ki umre, oce z Bogom biti, a ki ostane, oce vazda dobar glas imati.
Zato ja ocu biti prvi i ja ocu najprvo pred vami pojti.
Ca ja budem cinil, to i vi cinite! Verujte mi, moja braco i vitezi,
da vas do smrti nigdar necu ostaviti". U odlucnom okrsaju Zrinski je
prvo bio ranjen, a zatim je i poginuo. Branitelji su se borili jos nekoliko
trenutaka, a zatim je vecina izginula; koliko se zna, spasilo ih se svega
sedam. U unutrasnjem dijelu Staroga grada, i oko njega, svugdje su
lezali mrtvi branitelji i napadaci, "da je vse po mrtvih ljudih clovik
hodil... i po gradu bi bil mogal krvi grabiti". Drzi se da su Turci u
borbama za Siget izgubili 18 000 konjanika i 7 000 janjicara.
Bitka za Siget bila je prva prekretnica u turskom napredovanju
i pocetak opadanja turske vojne moci.

U boj,u boj je hrvatska domoljubna pjesma. Napisao ju je i skladao Ivan Zajc 1866., a kasnije je pjesma uklopljena u njegovu operu Nikola Šubić Zrinski (1876). gdje je izvodi muški zbor.

Nikola Šubić Zrinski (opera) zacijelo je najpopularnije hrvatsko glazbeno scensko djelo. Oznaku narodnog djela zavrijedilo je povijesnim konotacijama te mu i zbog toga pripada aura umjetničke tvorevine za sva vremena. O strogo glazbenoj vrijednosti toga djela, odnosno o nekim manjkavostima libreta, mnogi su povjesničari glazbe, muzikolozi i kritičari rekli svoje. Zrinjski je, međutim, prošao mnoge kušnje vremena, estetičkih i inih prosudbi, te uspio prebroditi negativne ocjene izrečene glazbenom i pjesničkom tekstu. Danas mu, međutim, više ne treba obrana. Djelo govori samo za sebe.

Praizvedba Zrinjskog (libreto Hugo Badalić) bila je 4. studenog 1876. u Zagrebu u tadašnjem Narodnom kazalištu. Dirigirao je sam autor. U riječkim dnevnim novinama La bilancia četiri dana kasnije objavljen je kratki prikaz u kojem se Riječani prisjećaju Zajca i smatraju ga svojim: "Nikola Šubić Zrinjski. Ovo je naziv novoga djela (glazbene trilogije) vrijednog našeg sugrađanina, maestra Zajca, predstavljenog prvi put prošle sedmice u Narodnom kazalištu u Zagrebu, na libreto gospodina Badalića. Uzdržavajući se izvijestiti o vrijednosti nove partiture, jer su nas o tome obavijestili zagrebački listovi, kao i prijemu kod tamošnje publike, utvrđujemo sa zadovoljstvom da je, po Agramer Zeitungu, vrijedni umjetnik doživio brojne ovacije, koje su dostigle vrhunac kad su se poslije treće slike na prosceniju ukazali predstavnici pjevačkog društva Kolo i poklonili kompozitoru veličanstvenu krunu, ukrašenu kićenom vrpcom nacionalnih boja."

Nikola Zrinski cijenjen je i poštovan i u dalekom Japanu prije svega zbog svoje časne i samurajske smrti. U počast tom činu, japanski muški zborovi nerijetko izvode ariju iz opere "Nikola Šubić-Zrinski" koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari (tada služeći u Austro-Ugarskoj mornarici) povlačili iz Sibira prema domovini, no brod im se nasukao pokraj Shimonoseki, jugozapadno od Honshua u Japanu. Tijekom popravka broda, mornari su bili nastanjeni u Kobeu, nedaleko od Osake, otprilike dva mjeseca, gdje su naučili lokalno stanovništvo pjesmu "U boj, u boj!"

26. veljače 2006. u dvorani Kokugian u Tokiju, japanski muški zbor od 1000 ljudi, vođen maestrom Katsuaki Kozaijem pjevao je "U BOJ", što je bio rekord takve vrste zborovskog pjevanja. Ovaj koncert posjetilo je 10.000 ljudi, a pokrovitelj koncerta, između ostalih, bila je i hrvatsko veleposlanstvo u Japanu.

evo kako ti izgleda kad japanci pjevaju U boj, U boj

http://www.youtube.com/watch?v=uKYRPzc_3M8&feature=related

a kako kad hrvati

http://www.youtube.com/watch?v=LVhUQa3JbI0&feature=related

< Juranic>(digne zastavu)

U boj, u boj!
Mac iz toka, bane,
nek dusman zna kako mremo mi!

< Zrinski, Alapic, Paprutovic, Eva,Casnici i vojnici >

Grad nas vec gori,
stize do nas vec zar:
rik njihov ori,
bijesan je njihov jar!

< Juranic>

K'o pozar taj grudi nase plamte,
utisa rik maca nasih zvek!

< Juranic, Zrinski i zbor>

K'o bratac brata
Zrinskog poljub’te svi!
Zrinskom na vrata,
vjerni junaci vi!

< Zbor>

Sad, braco!
Pun'mo puske, samokrese,
nase grome, nase trijese,
neka ore, ruse more!
Brus'mo ljute nase mace,
neka sijeku jace, jace!

< Eva, Juranic, Paprutovic, Zrinski>

Sad zbogom bud',
dome nas zauvijek,
oj, zbogom, od svud i svud
na te dusman ide prijek.
I vec u grob sveti trup sklada tvoj, al' nece!
Za te sin svak u boj se krece!
Dome nas, ti vijekom stoj!

< Svi>

Hajd' u boj, u boj!
Za dom sad u boj!
Ma paklena mnos
na nj dize svoj noz;
Hajd' u boj!
Nas mal, al' hrabar je broj!
Tko, tko ce ga strt'?
Smrt vragu, smrt!

< Zrinski>

Za domovinu mrijeti kolika slast!

< Svi>

Prot dusmaninu! Mora on past'!


ja vam kažem...pitajte, učite, a nemojte se samo provaljivati 

OK. Slava im za hrabru borbu, ali to je opet poraz. 

Posto su Turci ostali jos preko jednog veka u Ugarskoj sve do Austrijsko-Turskog rata 1683-1699,

KLIK !!!

Posto vidim da je taj poraz ostavio dubok trag u hrvatskoj povjesti i da su razne pesme obesmrtile bitku i borce, ipak se vi ne razlikujete od nas zato i nema razloga da pljujete nase bitke.

Drugo, prestani da smaras sa slikama. Poenta je u podacima i da se nesto nauci. Je'l moze?

naravno da je poraz...ali postoji jedna bitna razlika...ta bitka bi na koji način nije dio nekakve mitomanije. pola hrvata ni ne zna za ovu bitku, što je opet sramota, ali samo govori o tome koliko se na ovakve stvari gleda trezveno.

slike su djela mađarskih autora (želio sam samo naglasiti i mađarsku dimenziju u svemu tome).

Krbavska bitka se desila 100 godina posle Kosovske... ko je Osmanlije kocio tih 100 godina?