Šta mislite o povijesnom pravu? Najčešće se ovaj argument poteže u teritorijalnim razmiricama dvaju ili više naroda. Onda se tu ubacuje i etničko, pa i termin povijesne krivnje i sl. Iako se pri afirmiranju povijesnog prava najčešće dolazi do pretjerivanja, iz iskustva svi znamo koliko se običan narod zapali takvim idejama.

U ovoj raspravi se možemo dotaći više takvih pitanja i primjera, jer ih je Europa prepuna.

Termin se zaista cesto spominje na TV , ali mi niko do sada jasno i konkretno nije objasnio znacenje. Mislim jasno je to meni, donekle, ali samo donekle. Neko polaze pravo na neku teritoriju na osnovu istorijskih cinjenica.

Upravo tako. Znači neki teritorij je jednom bio npr. Danski i sad zato opet mora biti danski, iako je u međuvrmenu izmijenjao nekoliko gospodara od kojih su neki bili i duže od Danaca.

Postavlja se pitanje koliko to može biti realno opravdanje?

Je l da ne pričamo o "našim" primjerima kojih smo prepuni.

Moze biti relano opravdanje ako na toj teritoriji i danas zivi velika vecina Danaca koji zele da zive u svojoj drzavi.

Ali što sa slučajem kada dva naroda imaju "povijesno" pravo na neki teritorij? I jedni i drugi su imali taj teritorij u sastavu svoje države, i jedni i drugi tamo imaju crkve, grobove svojih junaka, pripadnici i jednog i drugog naroda žive na tom području.

Uvek neko zivi duze, uvek nekog ima vise. Ako je jedan bio genocidan prema drugom treba mu ukinuti pravo i sl.

Pa evo jednog konkretnog primjera. Pruska.

Pruska je regija na Baltiku koju su u ranom srednjem vijeku naseljavali Prusi (u lingvističkom smislu) narod srodan Litavcima i Letoncima. Na vlastitu nesreću bili su pogani što je privuklo pažnju Njemačkog viteškog reda koji od 12. stoljeća počinje svoj prodor na to područje i uskoro pokorava veći dio Pruske. Ostatak zauzima Poljska.

Pruska u srednjem vijeku:




Počinje, često surovo, pokrštavanje Prusa i njihovo etničko propadanje, odnosno germanizacija i polonizacija. Mala šansa napretka ukazala se u vrijeme reformacije u njemačkom dijelu Pruske koja je pristala uz Lutherovo učenje, ali za spas Prusa i njihovog jezika bilo je prekasno. U istom stolječu imamo prva djela na pruskom jeziku, ali ona označavaju i njegov kraj. Krajem 16. st. pruski jezik je definitivno izumro. No nestankom naroda ne nestaje i ime. Za koje stoljeće Prus će postati sinonim za najradikalnijeg i najmilitariziranijeg Nijemca, a Pruska (u širem smislu) ona središnja točka oko koje će se integrirati njemačka nacija u jednu državu.

U 18. stoljeću tijekom sedmogodišnjeg rata, ruske trupe nakratko zauzimaju jedan dio Pruske (sada poznate i pod nazivom Istočna Pruska, dok je Zapadna zapravo Poznanjsko vojvodstvo), ali je ubrzo napuštaju i to za nekoliko stoljeća biva jedini vid ruske prisutnosti na tom teritoriju.
U istom stoljeću Königsberg postaje i značajan kulturni centar te u njem djeluje i jedan od najvećih filozofa Immanuel Kant.

Krajem 18. stoljeća Pruska postaje jedna od najjačih sila Europe i sudjeluje u podjeli svog susjeda Poljske, te time regija koju znamo kao Pruska dobija svoj konačan oblik pod njemačkom vlašću s relativno manjom skupinom poljskog stanovništva.

U idućem stoljeću Njemačka će se okupiti oko ove zemlje koja je pak obuhvatila najveći dio njemačkog govornog područja.

Pruska nakon austro-pruskog rata 1866. kao najjača njemačka država. Svjetlo ljubičasto označena područja su teritoriji koje je Pruska tada stekla.



Nakon poraza u drugom svjetskom ratu Pruska postaje žrtva Staljinovih teritorijanih pretezija prema Poljskoj, te biva dana kao naknada Poljskoj za odstupljena područja SSSR-u. Sam Königsberg je pak izuzet od toga i dodjeljen direktno Rusiji, a jedan mali dio dobila je Litva. Sve zemlje "nasljednice" protjerale su i surovo istrijebile njemačko stanovništvo koje je tu već stoljećima živjelo (i osjećalo njemački, ako već originalno nije bilo njemačkog porijekla).
Ovdje treba napomenuti da je Austrija "nagrađena" obnovom vlastite državnosti i teritorijačnog integriteta iako je otpor Hitleru u njoj bio najmanji (Hitler je isto bio Austrijanac ), dok je cvijet pruske aristokracije surovo istrijebljen zbog svog pokušaja atentata na Hitlera i spašavanja njemačkog obraza i časti.



(Crne linije označavaju današnju teritorijalnu podjelu Pruske.)


Postavlja se pitanje ima li Njemačka pravo na povrat ovog teritorija?

1. Njemačka kultura je bila dominantna u Pruskoj kroz skoro 8. stoljeća
2. Njemačko (germanizirano) stanovništvo je bilo apsolutna većina kroz svo to razdoblje.
3. Poljska, a osobito ruska prisutnost je bila marginalna kroz svo to razdoblje.
4. U Kaljiningradu (nekadašnjem Königsbergu) i danas živi sve veća njemačka etnička skupina. (Ruske vlasti same doseljavaju povolške Nijemce, nakon što su ovi bili više od polas stoljeća raštrkani po sibirskim zabitima.)


ALI:

1. U u sva tri dijela Pruske njemačka prisutnost je ipak premala da bi omogućila miran prijelaz pod njemački suverenitet.
2. Postoji još nekoliko teritorija koji bi se po istom principu mogli vratiti Njemačkoj, što bi osobito Poljsku drastično smanjilo.
3. Potomci nekadašnjih Prusa ne pokazuju interes za povratak na negdašnja ognjišta. (Sudetski Nijemci su jedini glasni u svojim zahtjevima za tim.)
4. Europa je krcata sličnim teritorijima.


DAKLE: Povijesno pravo je nesumnjivo na njemačkoj strani. Nesumnjivo je i to da Njemačka neće tražiti povrat tog teritorija. Ali pod pretpostavkom da to učini: može li se izbrisati sadašnjost i 60 godina i vratiti prošlost? Mogu li se zanemariti današnja situacija i uređenje?


Eto malo je opširnije, ali i pogodno za diskusiju.

Danas kada se svi ujedinjuju i kada cim predjes nasu granicu ti si u ujedinjenoj evropi u kojoj ne postoje razlike u jeziku, novcu, interesima i sl, besmisleno bi bilo da se tako nesto desi.. ali kod nas, van Evrope i nije.

Ček nakon svog mog truda ti budeš tako sažet???????? :mad:  :wink:


Nije poanta u tome hoće li Njemačka zatražiti povrat Pruske ili ne, nego pod pretpostavkom da to učini bi li to moglo naći uporište u povijesnom pravu?


(P.S Kad se vratim s mora, naći ću neki primjer iz prostora izvan EU. Sad ne stignem.)

Pazi, mozda oni realno i imaju to pravo, ali je za njih sada nezamislivo da to zatraze... Nekada mozda, kada je bilo vazno da drzave budu sto vece i da ceo narod zivi u jednoj, danas... ceo narod i zivi u jednoj, granice su tu cisto reda radi, ali bukvalno reda radi