Poučne pričice :: Biblioteka ~ Library

Toolbar

Pravilnik foruma

Burek marketing

Najčešća pitanja

Posetite Burek Prodavnicu

Zatvori

BUREK marketing

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 18. Avg 2025, 00:22:13

Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Stranice:

1 ... 29 30

32 33 ... 67

Tema: Poučne pričice (Pročitano 352121 puta)

vojvođanka

Poruka #300

15. Sep 2010, 23:47:41

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Мој тата када сам имао...

4 године

Мој тата може све!

5 година

Мој тата зна пуно тога.

6 година

Мој тата је паметнији од твог тате.

8 година

Мој тата не зна баш све.

10 година

Време у коме је мој тата одрастао било је другачије.

12 година

Па добро сад! Природно, мој тата не зна баш све с тим у вези. Стар је да би се сећао свог детињства.

14 година

Не обраћај пажњу на мог оца. Он је тако старомодан.

21 година

Он? Боже мој, тотално му је прошао рок употребе!

25 година

Тата зна понешто о томе, а то је због тога што има нешто мало искуства.

30 година

Можда да питамо тату шта би нам он саветовао.

35 година

Нећу учинити ништа а да се претходно не договорим са татом.

40 година

Питам се како је тата излазио на крај са тим. Био је тако мудар и пун искуства.

50 година

Дао бих све само да ми је мој тата сад овде па да ме саветује у вези са свим. Велика је штета што нисам више ценио његову мудрост. Могао сам много тога да научим од њега.

- Ann Landers -

IP sačuvana

Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Zatvori

vojvođanka

Poruka #301

18. Sep 2010, 00:25:04

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

"Kad god mi se dešavalo da me ljudi i prilike oko mene prisile na animalan život i biološku borbu, uvek sam uspevao da nađem neslućene i neočekivane utehe i pomoći koje su ličile na prava čuda. U stvari, to su bile proste i jasne misli koje su osvetljavale put na daleko ispred mene i iza mene i time mi davale i tačnu sliku i pravu meru moga položaja. U najgorim trenucima mislio sam ovako: ovaj užas od niskog života cena je kojom se plaća i iskupljuje sve visoko i lepo što smo znali i osećali, a pošto je sve ovo u najužoj uzročnoj vezi sa našom misli o Bogu i našim osećanjem lepote, treba naći snage da se i ovo primi i zavoli isto kao što se vole Bog i lepota sami. I kad oni koji me tlače, truju i jedu, i koji za drugi život i ne znaju, nalaze u sebi snage, izdržljivosti i veštine za borbu, zašto da je ne nađem ja koji sam gledao i koji ću opet videti sjaj drugog. lepšeg života za koji nijedna žrtva nije prevelika i nijedna cena previsoka?
Tako se u meni utvrđivalo saznanje da je svaki niži život u službi višega, da je sve povezano i osigurano i da je čovek svuda i u svako doba na svom pravom mestu i - samo prolazno. Sa tim skupim saznanjem čovek može sve podneti, jer je svaka bitka unapred dobivena samim postojanjem neuništive i prave misli. "

"Kad god čitam o podmuklom i upornom proganjanju nevinih ljudi, o tamnim spletkama i onom što se zove "podmetanje noge", "izvlačenje asure", "lomljenje vrata" - ja sve to uvek zamišljam negde daleko od sebe, izvan sveta u kome živim, negde u nekoj dalekoj prošlosti ili još daljoj budućnosti. Izgleda mi, ne znam zašto, da je takve stvari teško zamisliti u sadašnjosti koja znači naš život. A onda se setim da su i ta prošlost i ta budućnost sačinjene od neke i nečije sadašnjosti, da je i ova naša sadašnjost jednom bila budućnost i da će se nekad zvati prošlost - i svet mi dođe tesan i strašan kao klopka.
I zbog toga valjda, po nagonu neke nesvesne samoodbrane, ja ću već sutra, kad budem čitao o mračnim zlima i nepravdama koje ljudi čine ljudima, opet misliti na prošlost ili budućnost, isključujući sadašnjost. "

"Budite radosni kad god vam se za to pruza mogucnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci ciste radosti vrede vise nego citavi meseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri nasih sitnih i krupnih strasti i prohteva. (Njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava, njihova nezadovoljenja nisigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha!) A minut ciste radosti ostajeu nama zauvek, kao sjaj koji nista ne moze zamraciti."

Andric, Znakovi pored puta

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #302

18. Sep 2010, 00:26:22

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Projekcija

Zašto su ovdje svi sretni osim mene?
Zato što su naucili da po svuda vide dobrotu i ljepotu
-Odgovori ucitelj.
Zašto ja po svuda ne vidim dobrotu i ljepotu?
Zato jer ne možeš vidjeti spolja ono što ne vidiš iznutra.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #303

18. Sep 2010, 00:31:19

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Blago u kuhinji

Hasidska priča:

Jedne noći rabinu Izaku bi u snu rečeno neka otputuje u daleki Prag i tamo iskopa skriveno blago koje se nalazi ispod mosta što vodi u kraljevu palaču. San nije smatrao ozbiljnim, no kad je o tome sanjao četiri ili pet puta, odluči poći u potragu za blagom.
Kad je došao do mosta, na svoju nepriliku, otkrio je da most i danju i noću dobro čuvaju vojnici. Jedino što je mogao bilo je da izdaleka gleda most. Budući da je tamo dolazio svako jutro, jednog dana kapetan straže dođe do njega da otkrije zašto dolazi. Rabin Izak, iako zbunjen da nekome drugome kaže svoj san, sve ispriča kapetanu, jer je volio dobru narav tog kršćanina. Kapetan se grohotom smijao a potom reče: "Bože dragi! Ti si rabin i držiš da je san ozbiljan? Da sam i ja toliko lud da se ravnam po svojim snovima, danas bih bio negdje na putovanju kroz Poljsku. Da ti kažem san koji sam sanjao prošle noći, a koji se često vraća: glas mi govori da idem u Krakov i da kopam u potrazi za blagom u kutu kuhinje nekog Izaka, sina Ezekijelova! Ne bi li bilo nešto najluđe na svijetu u Krakovu tražiti čovjeka imenom Izak i drugog koji se zove Ezekijel, jer pola muškog svijeta tamo vjerojatno ima jedno ili drugo ime?"
Rabin je bio preneražen. Zahvalio je kapetanu za njegov savjet, žurno otišao kući, kopao je u kutu svoje kuhinje i našao blago od kojega je mogao udobno živjeti do dana svoje smrti.

Duhovno traganje je putovanje bez udaljenosti. Vi putujete od mjesta gdje se sada nalazite na mjesto na kojem ste oduvijek bili. Od neznanja do saznanja, jer ono što radite jest da prvi put vidite što ste oduvijek promatrali.
Tko je ikada čuo o putu koji te vodi k tebi samome ili da te preobražava u ono što si oduvijek bio? Duhovnost je, na kraju krajeva, samo način da postaneš u biti ono što jesi.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #304

18. Sep 2010, 00:34:13

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Drevne kultivacijske priče: Otpustiti varljivu osjećajnost

Prema legendi, nakon što je Shakyamuni podučavao Dharmu u Balrampuru, svi ljudi toga grada postali su plemeniti, uljudni i mudri. Oni su se međusobno poštovali i pomagali. Izgledalo je kao da je Balrampur raj.
Čovjek, koji nije bio budist, čuo je za ovo. On je dugo putovao do Balrampura da posjeti Shakyamunija i da ga pita za poduku. Međutim, tijekom putovanja, susreo se s nečim što nije mogao razumjeti.
Balrampur je bio u tropskom području, gdje je bilo mnogo otrovnih zmija. Dok je još bio van grada Balrampura, vidio je oca i sina kako rade u polju. Iznenada je otrovna zmija izašla iz trave i ugrizla sina. On je umro kratko nakon toga. Otac je i dalje radio kao i obično te je izgledalo kao da nije dirnut smrću svoga sina.
Čovjek, nebudist, je bio iznenađen pa je pitao starca: "Tko je ovaj mladić?"
"Moj sin."
"Tvoj sin je upravo umro. Zašto nisi žalostan? Ti i dalje radiš kao i obično. Da li je on zaista tvoj rođeni sin?"
"Zbog čega? Smrt je dio života. Blagostanje i propadanje stvari ima svoje vlastito vrijeme. Sada kada je osoba mrtva, ako je dobar, biti će dobar postupak za njega. Ako je bilo loših stvari u njegovom životu, on će odmah doživjeti zasluženu kaznu. Koje dobro mogu donijeti mrtvoj osobi ako plačem?" Starac je gledao u zabezeknutog nebudistu i pitao ga. "Da li ideš u grad? Mogu li te zamoliti za uslugu?"
Kad je nebudist rekao da može, starac je nastavio: "Kad prođeš drugu kuću na desnoj strani, nakon što uđeš u grad, molim te reci mojoj obitelji da ja trebam samo jedan ručak te da je moj sin mrtav, nakon što ga je ugrizla otrovna zmija."
Nebudist je bio jako iznenađen. Kako je starac mogao biti tako nečovječan? Njegov sin je upravo umro, a on ipak ne pokazuje znakove žaljenja. Povrh toga, nije zaboravio svoj ručak. Kako otac može biti tako hladan?
Nebudist je pronašao starčevu kuću. On je rekao starici: "Tvoj sin je umro nakon ugriza zmije. Otac me je zamolio da ti prenesem poruku, da on treba samo jedan ručak." Starica je zahvalila nebudisti ali nije pokazala nikakvo žaljenje. Nebudist je pitao: "Zar nisi tužna zbog smrti svoga sina?"
Starica je rekla: "Ovaj sin je došao u moju obitelj po svojoj volji. Ja ga nisam pitala da dođe. Sada je otišao. Ja ga ne mogu zadržati. Mi smo kao putnici koji prenoće u istom prenoćištu. Idući dan, svatko od nas ide svojim vlastitim putem. Nitko nikoga ne može zadržati. U stvari, nema potrebe nikoga zadržati. Isto je tako između mene i moga sina. Ja ne mogu upravljati njegovim dolaskom i odlaskom. To slijedi njegovu karmičku unaprijed određenu vezu." Nebudist je čuo ovo i pomislio kako je ovaj par zaista bešćutan.
U isti čas, sestra je izašla iz kuće. Nebudist ju je upitao: " Tvoj mlađi brat je mrtav. Da li si tužna?"
"On je već mrtav. Zašto bih bila tužna? Mi smo kao debla pričvršćena za splav. Mi plovimo zajedno po vodi. Kad naiđe velika oluja, splav se raspadne. Svako deblo slijedi svoj vlastiti put u struji. Debla se više ne mogu spojiti. Mi smo slučajno postali sestra i brat te došli u istu obitelj. Međutim, život je svakome drugačiji. Nema određenog vremena za život i smrt. On je otišao prije mene. Što ja mogu kao sestra učiniti?"
Kad je sestra završila govoriti, druga žena u kući je rekla: "Oh, moj suprug je mrtav".
Nebudist je bio još više zbunjen pa je zapitao ženu: "Tvoj suprug je mrtav pa kako se možeš ponašati kao da se ništa nije dogodilo? Da li si u srcu zaista ravnodušna?"
Žena je mirno rekla: "Naš brak je poput ptica na nebu. One ostaju zajedno po noći. U svitanje, one idu svojim vlastitim putem tražeći hranu. Svatko ima svoju vlastitu sudbinu. To je njegova sudbina, da se nije morao vratiti nakon što je poletio. Ja ga ne mogu zamijeniti. Ja ne mogu nositi njegovu karmu. Mi smo poput ljudi koji su se upoznali na našem putovanju. Mi moramo ići svojim vlastitim putevima prije ili kasnije."
Nakon što je čuo ovo, nebudist je bio vrlo ljut. On je čak zažalio što je prevalio toliki put da bi čuo takve riječi. On je mislio da će moći pronaći istinu, jer je čuo da su ljudi u Balrampuru najodaniji članovima svoje obitelji. On nije predvidio da su oni tako bešćutni.
Pa ipak, htio se je sresti s Shakyamunijem. Nakon svega, bilo bi zaista šteta vratiti se, a ne sresti Buddhu. Nako što je sreo Shakyamunija, nije ništa pitao. Međutim, Shakyamuni je čitao njegove misli i upitao: "Zašto si tako tužan?"
Nebudist je rekao: "Jer se moja nada nije ostvarila. Stvari koje sam susreo su protiv moje volje. Zato sam tužan."
"Tuga ne rješava probleme. Možeš mi jednostavno reći zbog čega si tužan", rekao mu je Shakyamuni suosjećajno.
"Došao sam izdaleka, jer sam saznao da su ljudi u Balrampuru čuli tvoju Dharmu i da su dobri. Međutim kad sam došao, susreo sam se s ovim apsurdnim stvarima ..." Nebudist je ispričao Shakyamuniju priču zemljoradničke obitelji. On smatra da ta obitelj nema nikave ljubavi, da i ne spominje susjećanje. On je mislio da se ove vrste stvari ne trebaju dogoditi u budističkoj zemlji.
Shakyamuni se nasmiješio i rekao mu: " Nije nužno tako. Ono što si ti želio čuti i vidjeti bile su stvari unutar principa ljudskog svijeta. Međutim, ponekad Dharma ne mora slijediti ljudsku prirodu. Kultiviranje je pročišćavanje ljudske prirode, podudarajući se s istinom. Obitelj koju si sreo nije bila u krivu u vezi principa. Oni su znali da ne mogu zauvijek zadržati svoja ljudska tijela. Kad osoba umre, svatko glasno plače za njim. Koje dobro to donosi mrtvoj osobi? Osim toga, život ima rođenje i smrt. Sreća pri rođenju i tuga pri smrti su znakovi zbrke koju svjetovni svijet ima prema životu i smrti. Krug života i smrti nikad se ne zaustavlja."
Nako što je čuo Buddhinu poduku, nebudist je iznenada razumio. Od tada se je preobratio na budizam i postao marljiv redovnik.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #305

18. Sep 2010, 00:36:34

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Ponekad se dobrim ljudima događaju ruzne stvari. I to je dio zivota, pa premda ponekad djeluje nepravedno, nije bas tako. Shvatila sam da ima stvari koje su vaznije od zivota, iako sam dugo mislila da je to nemoguce.Najvaznija rijec na svijetu je: LJUBAV! Evo tajne: ljubav se nalazi onda kada je ne moraš dati. To je osjecaj velikodusnosti i dobrote koji nitko ne moze iznuditi. Ljubav je prava samo onda kada je covjek daje od sebe iskreno bez ostatka. Nema sile, zakona, prinude koja bi mogla nekoga nagnati da voli. Ljubav se ne namjesta. Ona se slobodno nalazi i jednako tako slobodno i daje i to ne samo onda kada je oko nas med i mlijeko. Prava je ljubav kao kovina koja se testira na vatri.Pravi vatrometi zle kobi okruzuju nas posvuda, svaki dan. Zar to znaci da trebamo voljeti samo onda kad je to moguce? I kao sto srebro, ili zlato, stavljamo u vatru da bismo od njega dobili ono sto zelimo, tako i ljubav povremeno treba staviti u vatru kako bi ona postala cisca, plemenitija i dublja. Vidjet ces, ona tako postaje sjajnija i jaca.

Ljepota ruze i njen miris??? Eto jos jednog primjera kakvoce o kojoj ti zelim nesto reci. Miris ruze sakriva se u njezinim laticama, a one se pokazuju tek kada se pupoljak otvori.. Pogledaj stabljiku ruze! Puna je trnja koje ti moze ozlijediti prste i zbog kojega ces sigurno neko vrijeme krvariti. Obrati paznju na to da se pupoljak nikada ne otvori sve dok trnje nije potpuno oblikovano. Kao da ti ruzin grm zeli reci: Ne! Ne dajem ti svoje cvjetove! Drznes li se uzeti koji, povrijedit cu te! Je li vrijedno rakrvariti prste da bi dosao do ruze? Iznad trnja, nalazi se nagrada.

Isto je tako u zivotu. Trnje, ti svakodnevni problemi svakoga od nas, tjeraju nas da ucimo, da se trudimo i da, gledajuci gore, prema boljem sutra pokusamo doci do cilja a da se ne ozlijedimo. Na taj nacin ucimo, kao djeca. Trebali bismo nauciti i to da budemo iskreno dobri, suosjecajni i plemeniti, jer ako to nismo, trnje ce nas povrijediti i zasijati u nama sjeme mrznje, gorcine, nepodnosljivosti. Jos sam nesto spoznala : svi smo mi slobodni.
I svi, muskarci i zene, bogati i siromasni, svi, svi ponekad iskusimo razocaranja, naidemo na trnje. Zbog toga mozemo zahvaljivati Bogu ili ga proklinjati. I kad ti u zivotu bude tesko, kad naides na trnje, znaj da te netko gleda i bodri te da postupis pravilno i da dosegens ruzu. Simbol ljubavi.

Uvijek izaberi ljubav. Izaberi da nesebicno dajes i zivi s posljedicama tog izbora. Ponasaj se prema drugim ljudima onako kako bi volio da se i oni ponasaju prema tebi.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #306

18. Sep 2010, 00:39:56

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Dotakni život

Želiš li upoznati život u svemu što on jest, dotakni tek rođeno dijete, osjeti njegovu nezaštićenu mekoću. Dotakni bolesne. Dotakni stare. Dotakni mrtve. Nemoj se dijeliti ni od koga. Prihvati dječju ruku, povjerljivu, željnu da je vodiš. Prihvati ruku mladog čovjeka, samosvjesnog i brižnog. Prihvati majčinsku ruku koja je vazda pripravna i brižna, vazda marna. Prihvati ruku čovjeka u punoj životnoj snazi. Osjeti njegovu snagu i skrbnost. Prihvati onemoćalu ruku bolesnika, i onoga vedrog, i onoga očajnog. I onoga posve otupjelog. Prihvati ruku starca, klonulu i osamljenu. Ruku u kojoj je još toliko životnosti, životnosti kojoj ne dostaje snage. Uzdrhtalu od životnih napora. I od strepnje i od čežnje. Osjeti ruku umrloga, zauvijek zaustavljenu. Zaustavljenu i nakon mnogo dobrote, i nakon mnogo dana nemara i samodostatnosti. Osjeti nevini i bezazleni djetinji miris. Osjeti trpki miris znoja čovjeka predana naporu za dobro svojih. Osjeti miris bolesnoga, sputanog svojom mukom. Osjeti miris života i smrti.

Poslušaj glas malenog djeteta koje tepajući ulazi u svijet. Glas zaigranog djeteta koje svoj život ispunja bez ostatka. Poslušaj zbunjene koji svoju nesigurnost nastoje zakriti podjednako i žustrinom i odmjerenošću svoga govora. Poslušaj govor gnjevnih i nezadovoljnih koji se osjećaju zatočenicima života. Govor ravnodušnih kojima ni do čega nije stalo. Poslušaj govor vedrih i zahvalnih koji svojom tankoćutnošću uvijek pronalaze dobro. Poslušaj govor onih koji su zamakli u poznu životnu dob, koji su naučili životu uvijek davati ono što je od njih, ne pitajući pretjerano za uzvrat. Poslušaj govor onih čiji glas trne i sažima se u svega nekoliko riječi, riječi koje se ne umiju doreći.

Dotakni život. Dotakni ga i duhom i tijelom. Čitavim svojim bićem. Kroz dodir ćeš osjetiti život. Postati živ. Dotakni život. Ti si njegov dio. On se prelijeva kroz tebe. Nemoj zaustaviti, nemoj nepotrebno uznemiriti njegov tok.
Budi živ.

Stjepan Lice

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #307

23. Sep 2010, 23:37:40

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Beskućnik

"Posećujući okrepljujuće časove meditacije, čuo sam predivnu priču o jednom učeniku meditacije. Želeo je da sažaljenje postane deo njegovog svakodnevnog života. Živeo je sam u stanu u velikom gradu. Na dnu stepeništa, u hodniku zgrade, životario je jedan beskućnik.

Kao i većina prolaznika, učenik meditacije je svakodnevno prolazio pored beskućnika ne gledajući ga. Nekoliko puta mu je udelio nešto sitnine, uglavnom iz osećaja krivice, ne trudeći se da na njega obraća pažnju niti da o njemu razmišlja. Nije bio ni nemilosrdan ni zao, jednostavno je bio ravnodušan.

Učeći meditaciju ubrzo je video da mora da otvori svoje srce prema svojim bližnjima - ne samo na rečima, već u stvarnom, svakodnevnom životu. Shvatio je da bi najbolji početak za postizanje tog cilja bio upravo taj beskućnik.

Jednog dana je izašao iz svog stana, sišao niz stepenice i pogledao ga pravo u oči, kao da mu je blizak prijatelj. Beskućniku je bilo neprijatno i odmah je skrenuo pogled. Ipak, vrata sažaljenja su konačno otvorena.

Sedmice su prolazile i učenik meditacije je svakoga dana prolazio pored beskućnika, pažljivo se trudeći da ga pogleda u oči. Svakoga jutra, pre izlaska iz zgrade, učtivo bi rekao: "Dobro jutro. Kako ste danas ?" I svake večeri, vraćajući se kući s posla, rekao bi: "Kako ste proveli dan ?"

Ljubaznost se napokon isplatila. Malo - pomalo, beskućnik je izlazio iz svoje čaure i počeo da mu uzvraća poglede, u nekoliko navrata se i osmehnuo. Konačno, posle izvesnog vremena, počeo je da mu odgovara na postavljena pitanja. Odgovarao bi: "Jutros sam prilično dobro. A vi ?" Uveče bi rekao: "Večeras mi je bolje nego jutros. Hvala na interesovanju." Njegovo samopouzdanje je raslo.

Vremenom je to preraslo u ritual u kojem je učenik meditacije počeo istinski da uživa. Iskreno se radovao susretu sa svojim "prijateljem", otkrivši istovremeno da mu je sve lakše da se sprijatelji sa ostalim strancima.

A onda je jednog dana beskućnik nestao bez traga. Učenik meditacije se naprasno rastužio, pitajući se šta bi mogao da bude razlog. Dani su prolazili ali beskućnik mu je i dalje nedostajao. Na kraju se jednostavno pomirio s njegovim nestankom i sećanja su počela da blede. Nastavio je sa svojim uobičajenim životom.

Jednog dana, oko mesec dana kasnije, kada je u povratku s posla ušao u zgradu, na stepenicama je sedeo nepoznati čovek. Kada mu je prišao ovaj je odmah ustao da ga pozdravi. Nije poznavao ovog stranca koji mu je ipak, kao kroz maglu, odnekud bio poznat.

Čovek je ispružio ruku i rekao: "Izvinite što Vas ometam, g-dine, ali samo sam hteo da Vam se zahvalim."

"Da mi se zahvalite ?", uzvratio je učenik meditacije. "Na čemu?"

"Vidite", rekao je stranac,"nekada sam živeo upravo ovde, pod ovim stepenicama. Toliko sam se stideo sebe i imao tako malo samopoštovanja da me niko nije poznavao." Posle kratke pauze, nastavio je. "Godinama unazad niko nije bio ljubazan prema meni. Niko nije hteo ni da me pogleda, a kamoli da mi posveti vreme. Nisam imao prijatelja niti sam cenio sebe. Onda ste Vi počeli da me primećujete. Bili ste ljubazni prema meni. Na kraju sam shvatio da, ako Vi možete da budete ljubazni i ukažete mi poštovanje, onda bih možda i sam mogao da budem ljubazan i pokažem sebi malo poštovanja. Tako sam se pokupio i pronašao posao i stan. Kupio sam novu odeću. Moj se život preokrenuo. A znate zašto ? Zbog Vas. Vaša dobrota i želja da me poštujete i budete dobri prema meni promenili su moj život. Samo sam hteo da Vam se zahvalim."

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #308

30. Sep 2010, 22:01:13

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Površan i pravi prijatelj

Površan prijatelj počne razgovor s cijelim kupom vijesti o svome životu.
Pravi prijatelj pita: » Što je novoga kod tebe?«

Površan prijatelj misli, da su teškoće, o kojima govoriš, svježe.
Pravi prijatelj kaže: » O tome gunđaš već 14 godina. Pokreni se već jednom i učini nešto!«

Površan prijatelj te nikada nije vidio plakati.
Pravi prijatelj ima ramena promočena od tvojih suza.

Površan prijatelj ne zna tvoje roditelje po imenu.
Pravi prijatelj ima njihov telefonski broj u adresaru.

Površan prijatelj donese već skuhano jelo na tvoju zabavu.
Pravi prijatelj dođe ranije, da ti pomogne skuhati i ostane dugo, da ti pomogne pospremiti.

Površan prijatelj ne voli da ga nazoveš, kada je već legao u krevet.
Pravi prijatelj pita: » Što te je zadržalo, da nisi i ranije nazvao?«

Površan prijatelj bi s tobom razgovarao o tvojim problemima.
Pravi prijatelj bi ti volio pomoći da ih riješiš.

Površan prijatelj se kada te posjeti ponaša poput gosta.
Pravi prijatelj otvori tvoj frižider i sam se posluži.

Površan prijatelj misli, da je s prijateljstvom gotovo, kada se prvi put posvađate.
Pravi prijatelj zna, da nakon svađe pravo prijateljstvo tek počinje.

Površan prijatelj očekuje, da ćeš mu uvijek biti na raspolaganju.
Pravi prijatelj zna da će uvijek biti tu kada tebi zatreba!

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #309

30. Sep 2010, 22:07:59

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Chrome 6.0.472.53
	Nokia

Vrabac kod psihijatra

"Sljedeći, molim!" - reče psihijatar i začudi se kad ugleda jednog vrapca kako ulazi u ordinaciju. No, on brzo dodje sebi i pozdravi vrapca tako što mu se nakloni i uze u svoju veliku ljudsku ruku desno krilo pacijenta.
"Što vas dovodi k meni?" - upita doktor pokušavajući sakriti zaprepaštenje.
"Gospodine doktore", reče vrabac i sleti na stolicu za pacijente. "Vjerujem da mi još samo vi možete pomoći."
"Pa, vidjet ćemo," reče doktor, "recite, gospodine vrabac, zašto dolazite k meni?"
Vrabac obori glavu i pogleda jednim okom u profesora. "Zovem se Franjo. Moja majka je vrlo poštovala sv. Franju Asiškog, zato mi je dala to ime. Ona je bila vrabica sa sela i ja sam na selu odrastao, ali kasnije, nakon njezine smrti, preselio sam u grad, htio sam više vidjeti, više učiti...i sad sam vrlo nesretan."

"Znači gradski život vam ništa ne doprinosi?", upita profesor.
"Život u gradu je dobar, u osnovi i nije ništa drugo nego život na selu. Teškoće koje ne mogu svladati su i ovdje iste kao i tamo." Zatim vrabac duboko uzdahnu i nastavi dalje:" Moja majka je bila jako vesela. Voljela je svaki dan i cijeli svoj život. Brinula se za naše dobro, imali smo uvijek dovoljno za jelo, ali ona bi imala vremena i da cvrkuće s drugim vrabicama, da leti po svijetu i da nas uči nove pjesme. Ja sam mislio da je to normalan način života, jer ona nam je često pričala o nekom čovjeku koji je rekao: Nebeski Otac nam uvijek daje dovoljno za jesti i mi se ne trebamo brinuti. I ja se nisam nikada brinuo, letio sam tamo kuda sam htio, pjevao sam kako sam htio, zastao sam tamo gdje sam želio jer sam znao da Otac brine o meni. Medjutim što sam više upoznavao druge vrapce, to sam više shvaćao da sam ja drugačiji od ostalih. To me dosad nije smetalo jer su mi svi zavidjeli na mojoj radosti. Ja živim rado i želim svima reći kako je lijepo biti na ovom svijetu. U povjerenju, ja sam poznat kao skladatelj mnogih novih vrapčijih pjesama." A onda mali Franjo utonu, pun jada i nevolje u svoju stolicu i ispriča dalje:"Sad sam upoznao jednu vrabicu koja mi se jako sviđa. Za mene je važno što ona misli, a ona misli kao i mnogi drugi - Mora se misliti na budućnost, štedjeti i skupljati crve, graditi veliko gnijezdo (po mogućnosti s terasom) za cijelu budućnost. To me je učinilo jako nesigurnim. Ona je rekla da ne spoznajem pravo znakove vremena, da se moram prilagoditi drugima, cijeli svijet se brine za budućnost, a ja nisam sasvim normalan što ovako živim. Zato i jesam ovdje kod vas, gosp. doktore, i ja bih želio postati normalan, ali nikako ne mogu zaboraviti kako sam dosad sretno živio, bez ikakvog tereta i u potrazi za novim uvijek sam bio sretan, a sad to uopće nisam. Možete li mi pomoći gosp. doktore?"

Prođe duži moment šutnje.
"Ne", reče profesor najblaže što je moguće da ne bi malog Franju previše iznenadio. "Ne, ja vam ne mogu pomoći zato što vam zavidim."
"Zavidite?! Meni?!", upita Franjo.

"Da. Vidite, u mojoj praksi razgovaram svakodnevno s ljudima koji su izabrali drugi put, koji misle kao i vaša vrabica. Većina njih je već sagradila gnijezdo za svoju budućnost. I zbog samog truda i napora su zaboravili na smijeh i pjevanje. Zaboravili su gledati dalje od ruba svog gnijezda, zaboravili su da je svijet velik i pun lijepih stvari. Oni se trude da njihovo gnijezdo bude sve veće i raskošnije, a ljute se na svoju djecu koja u velikoj radoznalosti sjede na rubu gnijezda i pokušavaju odatle odletjeti. Moram vam iskreno reći da nije za nas ljude jednostavno imati povjerenja u jednog Oca. Previše smo mi djeca svog vremena i uz to previše volimo sigurnost i udobnost. Zato vam zavidim na toj snazi da živite u vanjskoj nesigurnosti, a u unutarnjoj radosti. Ja vam mogu dati samo jedan savjet - ostanite takvi kakvi jeste, vaša vrabica će moći od vas mnogo naučiti." Profesor pogleda Franju preko ruba svojih naočala, a Franjo spusti glavu i pokuša sakriti radost u svojim okruglim očima.
"Znači da sam sasvim normalan?!", morao je još jednom upitati i uz to se zacrveni.
"Zavidno normalni!", potvrdi profesor i uzdahnu dok je ispraćao vrapca Franju do vrata.

IP sačuvana

Zatvori

Stranice:

1 ... 29 30

32 33 ... 67

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 18. Avg 2025, 00:22:13

Prebaci se na:

Oznake: zrnu ljepote jesi zuti udaljena sanjao dovoljna poslati blisku grijeh
ovom crvenom prijatelj velikim lepim znacaj caura razlika coveka tedi

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.