Tacno tako marniko, ali nevredi to govoriti onima koji su slepi i koji su pametniji od milijardu drugih ljudi.

Ne -- "nemamo". Odnosno hinduizam nema takvo nesto. Daleko od toga.

To je davno prevazidjena teorija, nastala kao projekcija hriscanskog Weltanschauunga prvih istrazivaca hunduizma na kulturu koju nisu poznavali, pa su pokusavali da u njoj prepoznaju neke toboznje univerzalizme, koji su ustvari bili ogranicenost samih tih istrazivaca njihovim sopstvenim zapadnim monoteistickim hriscanstvom (uz eventualno jos dodatno minimalno poznavanje judaizma i grcko-rimske tradicije).

Ne postoji kodifikovan hinduizam, razlicite njegove struje imaju razlicita verovanja, neki su potpuni ateisti -- kao sto su to nominalno i budisti -- jer "bog" nije jedino nacelo koje se moze postovati, neki su monoteisti jer veruju da su sva bozanstva varijante jednog bozanskog pra-nacela (sto eventualno lici na ipostazi u hriscanstvu, ali ih ne mora biti ni u kom slucaju 3), veliki broj hinduista su politeisti sa daleko vecim brojem "glavnih" -- kako si to vrlo nevesto nazvao -- bogova, neki veruju samo u jednu jedinu boginju kao zenski princip itd, neki su dualisti itd.

Ali, jos jednom, najvaznije je da lista svetih knjiga nije kodifikovana kao u zapadnom monoteizmu nego da ono sto je za jednu grupu hinduista sveto za neke druge je samo deo tradicije ili cak potpuno nevazno i obrnuto, a neki ukljucuju sva ucenja do kojih mogu da dodju.

Zato tamo nema vrhovnog autoriteta. Ljudi odabiraju svog "vodju" (gurua) koji ih poducava. To je najcesce neko ko ziiv u istom gradu ili pokrajini, i ima slicna verovanja kao sto su ona u kojima je ucenik odrastao, ali ima i ljudi koji iz Chenaija (Madras) odu na drugi kraj, npr. u Kolkatu, gde su potpuno razlicita verovanja.

OK je to. Evo pitanja za tebe: da li postoji neki podsistem u hindu verovanjima koji postuje znacajniji procenat stanovnistva? (kao sto su npr suniti najbrojniji kod muslimana) Interesuje me cisto informativno.

Ovo se odnosi na mene, pretpostavljam. Zar ćeš ostavit slijepog da i dalje posrće i ludog da propadne. Pomozi mi costa daj mi odgovore koje tražim. To nisu detalji, nego fundamentalna razlika. Vjera nije stvar trenutne preferencije, već radikalan izbor.
To da je vjera plod kulture i tradicije je liberalni pokušaj da se diskvalificira svaka moguća organizirana religija, pokušaj urušavanja zdrave duhovne klime i na koncu istinskih vrijednosti. Vjera je susret Boga i čovjeka, a ne neka kulturna nadogradnja.
Pravoslavni i katolici su braća u vjeri, razlike se ne nalaze na području vjere već na području discipline i autoriteta, no to je neka druga tema.
To povezivanje je prevladavajuća duhovna klima sadašnjice, a označava se zajedničkim imenom New Age. Vjera se pokušava umotati u celofan i ponuditi se u globalnom hiper marketu kao novi proizvod dostupan svima taj proizvod nudi osobno oslobođenje, blagostanje; a možda i novi svijetski poredak vječnoga mira. Sve ovisi o našim preferencijama, kao kad idemo u kino, i biramo film tako su danas ljudi u mogućnosti danas biti kvazi hinduisti sutra kvati pravoslavci prekosutra animisti... sve je ponuđeno, sve je divno i krasno i svako je u pravu, a nitko nije kriv i zlo ne postoji i svi će biti spašeni. Krasno kao da gledam hollywoodske filmove u kojem su svi lijepi i pametni i pravda uvijek pobjeđuje.
Što se tiče onoga što je Tralalalala napisao o Hinduizmu s tim se slažem, osim možda jedne ograde koja je možda plod zapadnjačke potrebe za klasificiranjem. Naime, hinduističkim se može nazvati samo ono što se direktno poziva na Vede i priznaje svetost bar određenog dijela tekstova u tom korpusu, utoliko Budizam ne bi bio hinduistička slijedba.
Inače, duh koji obilježava hinduizam puno više odgovara današnjoj duhovnoj klimi nego što to odgovara duh kršćanstva. Hinduizam je sklon sinkretizmu, a onda i relativizmu.

To jednostavno nije tacno. To je opet projekcija zapadnog pogleda na svet i zapadnih merila na jedan svet koji nije zapadni.

Svakome je jasno da sami hinduisti imaju vise prava da odluce sta je za njih hinduizam nego sto na to ima prava nekakav decko iz bivse Jugoslavije koji promovise hriscanstvo noseci kapu dvorske lude na glavi u svom liku ("ikonici" njegovog "avatara" -- obratiti paznju na vredjanje hriscanstva i hinduizma nazivima za ovu digitalnu manipulaciju, za sta "omobran" naravno nije kriv).


Nisam ni rekao da je budizam pravac hinduizma, nego samo da neke struje hinduizma -- JEDNAKO KAO i budizam -- imaju duboko ateisticki Weltanschauung.

Naravno, budizam -- uzgred na nasem jeziku to se pise malim slovom -- jeste sekta koja se razvila iz hinduizma, jednako kao sto je hriscanstvo (i ovo se pise malim slovom) sekta koja se razvila iz judaizma.



Koliko je meni poznato cela juzna Indija (ne samo dravidska, nego i jedan deo Arijanaca na jugu) su sivaiti, a Siva i Kali/Durga su veoma postovani i na Severu -- narocito u Bengalu.

Ti si svepametan, pronaci ces ti mozda i lek za svoje slepilo i gordost.


To nema nikakve veze sa danasnjim duhom, nego ima veze sto hinduizam nije vezan za nikakav postulat niti hinduizmom upravlja jedan covek, pa je samim tim i slobodnija religija i mnogo prilagodljivija vremenu. No i hriscanstvo je prilagodljivo vremenom, to samo zavisi od osobe do osobe. Srecom ja znam dobre hriscane, pa mi tvoje teorije zvuce lucidno i tragikomicno. Neodoljivo podsecaju na svakodnevna, i ne samo svakodnevna, nego i istorijska stremljenja katolicke crkve da sve oblikuje po svojoj volji i da preobracuje takozvane "jeretike" na "jedini" Kristov put izbavljenja.

Poenta price je - koliko je ljudi toliko je puteva prema onostranom (namerno necu da kazem Bogu da bih bio opstiji). Nekome vise odgovara da bude grupisan sa drugim ljudima (plod licnih misljenja, uverenja, kulture), dok drugi traze svoj put. Ja sam odabrao hriscanstvo - pravoslavlje i u njemu sam nasao svoje istine kojih se ne bih nikada odrekao. Jedno od mojih uverenja je da je gordost najveca mana i "majka" svih grehova. Kazem da je moja religija za mene najbolja ali mi skromnost nalaze da postujem ostale religije i verovanja (sve dok mi se ne mesaju u zivot i mene ne vredjaju) jer mislim da ni mnogo pametniji i obrazovaniji od mene nisu mogli da rese problem kojim se mi ovde bavimo, pa onda sigurno necu moci ni ja. Ako Sokrata nije bilo sramota da kaze da nista ne zna, nije ni mene!

Jeste da se mnoga hindu verovanja kose sa hriscanskim - to su dva poprilicno razlicita sveta - ali necu da pljujem na nesto sto ima tradiciju od 12000 godina, iz licne skromnosti, pa makar se i ne slagao u detaljima. Ti Domobran radi kako ti srce kaze, ja znam da je moj put ispravan ali zato necu niciji tudji da vredjam.

Ja licno verujem da postoji zlo i kazna, a kakva je kazna to niko ziv ne zna, da budemo iskreni.

Da se malo vratimo na 'prave staze'...
Biblija je prije svega knjiga koja na 'ljudski način' pokušava govoriti o Bogu i zato se u njoj pojavljuju slike koje je čovjeku moguće predočiti. Prije svega treba imati na pameti kontekst u kojem je nastajala Biblija da bi mogli prosuditi i protumaćiti ono što piše. Biblija je pisana u kontekstu vrlo osječajnih, ali slikovitih ljudi. Onih ljudi koji sve što postoji objašnjavaju slikovito. Tako i 'peć','oganj' i sl. nisu 'pravo' stanje nego preneseno. Naravno ovdje iznosim svoje viđenje pakla. Prije svega pakao je odsutnost Boga, kao što je i zlo odsutnost Dobra. No što to znači? Teško je to objasniti. Zamislite si emisiju koju najviše mrzite na TV-u. I TV i ta emisija su samo usporedba. Pakao je da stalno, bez prestanka gledate tu emisiju, ali s nemogućnošću popravljanja, tj. to emitiranje nikad neće prestati. Pakao je neprisutnost Boga i ta je neprisutnost stalna, tj. bez ikakve mogućnosti promijene. U 'stvarnom' svijetu imate mogućnost prebaciti program i naći nešto drugo, a prije tog prebacivanja imate nadu da tamo nije ista ta emisija. U paklu te nade nema. Pakao je 'prostor', zapravo stanje bez Boga i bez nade u promijenu. U tom je težina pakla. I to je muka.

Slazem se sa tvojim vidjenjem. Medjutim (vazno medjutim) i za najgoreg coveka ima nade da ce se vratiti iz pakla, po mom misljenju. Po hriscanskom gledistu, Bog ne kaznjava tek radi kazne, postoji razlog. Nas Bog je Bog ljubavi. Bacanje duse na vecnu muku mora da ima cilj - trajno pokajanje. U drugom slucaju, sve te muke ne bi imale smisla i Bog bi izgubio bitno svojstvo - da je izvor dobra. U tom slucaju logicnije je da se gresne, nepopravljive duse vecno unistavaju. Inace na Pedesetnicu od Uskrsa, u pravoslavnim hramovima se cita i posebna molitva za duse koje su u paklu, jedan jedini dan u godini. Da ne postoji nada, ne bi se to ni citalo, zar ne?

A muka se sastoji u tome da pojedinac ne zna kada ce iz te muke izaci jer onostrani svet ne pati od jedne neizbeznosti materijalnog sveta - vremena. Tako treba to posmatrati (po mom misljenju, sigurno ima onih koji se ne slazu).

Opet se -- nazalost  -- besmislena digresija u samozadovoljno hriscansko misionarenje perfidno promovise kao povratak na nazovi-pravu temu.

Prava tema ne moze nikako biti nesto sto polazi sa tacke gledista da je monoteizam -- i to jedna specificna grana monoteizma, tzv. hrsicanstvo -- nekakvo nesto sto navodno poseduje nekakvu apsolutnu istinu, jer je takav pristup problemu potpuno pogresan, neumesan i diletantski.