Moja je noć tiha... Zora je jos tiša... A dusha mi plaha... Pa joj prija hladna kiša... Moji su dani poput papira... Liče na redove drveća... Srce im pjesmu svira... Usred zime i proljeća... (odlomak)
Zagrljaj majke
Od djeteta... Putem vjetra... Pritisak smeta... Digla se jedra... Na trenutak... Zivis u bajci... Trazeci kutak... Bjezis majci... Grlis je silno... Srce otvaras... I neprestalno... Istu scenu ponavljas... Razocarenje u svijet... Tuga u dushi... Oduzimaju let... Al se ipak ne rushi... Svijetlosni most... Krila nevidljiva... Kako divan gost... A sjena stidljiva... Sapatom ublazi... Korake zvucne i jake... Srce uvijek pozeli... Narucje svoje majke...
Zora
Sum zore... Planine zbore... Cak i tise... Nego kapi kise... Sto se spustise... Na lice vedro... Dusha uzima jedro... Plovi... Jesu li snovi... Ne mogu biti... Vec ces osjetiti... Milost primiti... Jako je zagrliti... Pomisliti... Do juce ne bijase... Ni vatre ni vazduha... Dijete vedra duha... Pogledom te obara... Osjecaj u tebi stvara... Koliko si odlutao... I rob svijeta postao... Nisi isti ostao... Kakv si zelio... Podijeli... Neka svako odnese... Sta zeli... Pune kese... Srce se veseli... Zboreci moru:
"Samo ja i ti osjecamo zoru!"
To je to od mene za sad...poslije cu jos dodati, peace.
P.S----> Ko ne voli stihove, onda nek nas postedi svog komentara, a ko voli slobodno koment!
Obavestenje: Poruka je preseljena od strane moderatora vaterpolista (Vreme: 23. Jun 2011, 18:21:50)
« Poslednja izmena: 23. Jun 2011, 18:25:40 od Fiid Frost »
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom. I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...
Tema: 
