Pluton :: Astrologija ~ Numerologija ~ Ezoterija

Rodjenje je bol. Bol koja vodi u postojanje na jednoj novoj razini iskustva, u nekom novom "svijetu". Bol preobrazbe koja je, kao takva, nuzna. Ali - bol koja se, kao i svaka druga - zaboravlja, u trenutku kada nova svijest uspostavi i ucvrsti novi obrazac postojanja. Rodjenjem se sve mijenja, iz korijena, temeljito. Nema vise povratka na staro i u staro stanje svijesti kada je sve bilo drugacije. I zato je bol - nuzna, ali njen intenzitet moze varirati ovisno od stanja svijesti koja je u proces preobrazbe ukljucena.

Covjek u zivotu prolazi kroz mnoge bolne preobrazbe, kroz mnoga "rodjenja" i kroz mnoge male "smrti". U trenutku kada postaje evolucijski nuzno odstraniti stari, truli obrazac, koji poput tumora prijeti raspadu cijelog energetskog obrasca zvanog covjek, pojavljuje se - trauma. Naizgled izvana, u obliku nekog dogadjaja ili okolnosti koja rusi neciji "cijeli svijet", trauma je zapravo samo izraz duboke unutrasnje potrebe duse za evolucijom (bila ona toga svjesna ili ne).
U smislu astroloske simbolike, Pluton je taj koji ima zadatak voditi dusu "kroz pakao do rajskih dvera" i ma koliko mu tradicionalna astrologija pripisivala zlokoban utjecaj (a pod pojmom "tradicionalna" mislim na vrijeme otprije nekoliko desetljeca s obzirom da je ovaj planet otkriven "nedavne" 1930. godine). On simbolizira kolektivno nesvjesno sa svim svojim "nocnim morama" koje se, ipak, najcesce sanjaju tik pred "budjenje". Suocavanje je nuzno kako bi transformacija bila potpuna.

U stanju postojanja svijesti u svijetu dualizama, Pluton je taj ciji simbolicki raspon djelovanja ide od temeljne destrukcije i unistenja (materijalnog ili psihickog) pa sve do temeljne preobrazbe materijalnog u - spiritualno. Nijedan astroloski simbol nije u tolikoj mjeri odredjen tolikim krajnostima. Kao posljednja (za sada) od transsaturnovskih i transpersonalnih planeta on predstavlja kraj, sam vanjski rub suncevog sustava. Zato je i njegova simbolika protkana tom rijecju - kraj. Ali i - pocetak. Jer na kraju necega uvijek je pocetak neceg novog.

Vjerujem da Pluton u dubini svoje simbolike spaja covjeka sa svojim Tvorcem i to na razini onog dijela njegovog bica gdje se gubi ono osobno i, kroz kolektivno, stize do jedinstva svega sa svime. Pa i s Njim. Zato i postoje traume. Kako bi "uspavanu" svijest koja je zaboravila, zaigrana u materijalnom, probudio za neku novu fazu vlastite evolucije. Za koju je katkad nuzna temeljita preobrazba. Obrazaca po kojima ta ista "uspavana" svijest funkcionira. Zakrzljalih emocionalnih, intelektualnih, voljnih sustava koji po tim istim jalovim obrascima egzistiraju, s nejasnim osjecajem dubinskog nezadovoljstva svime onime sto "imaju" i sto "jesu" zapravo.

Hoce li "boljeti" ili ne, ovisi naravno najvise o otporu koji ta ista povrsinska svijest postavlja kao branu evolucijskim procesima. Jer, oni se moraju dogoditi, ma sto ego-svijest mislila o tome. Zakonom fizike to bi glasilo: vise otpora - vise boli.
Zato traumaticni dogadjaji katkada ne ostavljaju povrsinskoj svijesti puno vremena za otpor. U trenutku, djelicu sekunde, ruse se kao kula od karata svi "cvrsti" (citaj: materijalni) temelji koje je osobnost postavila kao granicu tzv. sigurnosti, ali i granicu izmedju sebe i - svoje evolucije. I ostaje jedini moguci izbor - temeljita transformacija cijelog sustava i gradjenje nekih novih obrazaca, novih temelja na kojima ce biti polozen osjecaj smisla postojanja, u potpunosti drugacijih nego oni koje je ona prijasnja "niza" svijest drzala jedinim ispravnima.

Na kraju krajeva, i "plutonova" 8. kuca simbolizira traume koje iniciraju "smrti" starog i "radjanje" novog, ciscenje svih vrsta (mentalnog i inog) otpada koji usporava evoluciju, sve krajeve i pocetke koji temeljito preobrazavaju stupanj vibracije svijesti. Ona, kao i Pluton sam, simbolizira onaj dio ljudske svijesti koji je cijelo vrijeme u kontaktu sa svojim bozanskim dijelom, bila toga svjesna ili ne. Osma kuca, dakle, izravno "diktira" procesom evolucije kroz iskustva rusenja i destrukcije, nakon kojih slijedi regeneracija, a onda i - transformacija uz, neminovno - osvjescivanje.

Pluton, dakako, energetski "operira" s onim dijelovima tzv. vise svijesti svakog pojedinca i njegova pozicija u karti i aspekti koje ima u odnosu na druge planete ukazuje na onaj dio puta, onu tocku do koje je na svom evolucijskom putu taj isti pojedinac stigao, kao i na to kakve su manifestacije iskustva utjelovljenoj svijesti potrebne kako bi se "probudila" i usmjerila dalje u svojoj "spiritualnoj vertikali". On, dakle, ukazuje na to gdje ce pritisak, ali i otpor biti najveci, katkada do te mjere da izazove traumu koja otvara vrata za neko - novo rodjenje. Kad kazem - otpor, mislim na one dijelove osobnosti koji zele zadrzati postojece stanje i opiru se promjeni, i evoluciji kao takvoj, ili one dijelove osobnosti koji su u toj mjeri "mracni" da ih svijest skriva i od same sebe, imaginarno se bojeci suocavanja s vlastitim Hadom. Iz straha, valjda, da ce ju vlastiti mrak nepovratno progutati kao odvojenu svjesnu jedinicu koju sama ljupko zove "Ja".

Pluton simbolizira kolektivno nesvjesno. Ali samo do one tocke dok se i to kolektivno nesvjesno ne preobrazi u - "kolektivno svjesno". A to se nece dogoditi sve dok se svaki "nesvjestan" pojedinac ne suoci kako sa svojim vlastitim, tako i s kolektivnim "mrakom" koji generacije i generacije onih "nesvjesnih" pohranjuju u dubinu svojih "podsvijesti", noseci ih eonima kroz brojne manifestacije postojanja. Tu silnu "hadovsku" energiju destrukcije u kojoj cuci sjemenka novog radjanja i preobrazbe nakon tektonskih promjena u vrijednosnim sustavima. Zato, ma kako zvucalo cudno, Pluton ipak daje izbor. Izbor sluzenja "mraku" vlastitog otpora budjenju i spiritualnoj evoluciji koji neminovno vodi u destrukciju, zlo, povrjedjivanje, unistenje, ili, pak, "svjetlo" spoznaje, kroz budjenje nove svijesti nakon boli i traume, jer svako "rodjenje" jest bolan proces, ali ga je vrijedno proci zbog temeljitog prociscenja i potpune transformacije koju nosi.

Manifestirani svijet utemeljen je na dualizmu, na odvojenosti, i upravo je to taj prvi grijeh u koji je svijest zapala. Odvojenost. I gubitak spoznaje o jedinstvu. I upravo silni strah od gasenja te male svijesti (i prije svega gubitka osobnosti s kojom se niza svijest identificira) stvara, izmedju ostalog, i strah od smrti (Pluton), i upravo isti taj grijeh odvojenosti kojim se mala svakodnevna svijest zagrnula stvara sve boli ovog svijeta i postojanja. I upravo je on razlog svim destrukcijama, rusenjima, unistenjima (Pluton) sve do one tocke u vremenu kada ce ono "vise ja" nadrasti ili transcendentirati materijalnu svijest i spoznati svoju povezanost s onim Jednim. A tada Pluton vise nece biti rusitelj, vec Bog sam.

Autor: Goga Kovačević