Fata i Mujo se bude usred olujne noci, u tri ujutru.
Neko jako lupa na
njihova vrata.

Mujo otvara vrata kuce, a pred njim stoji pijanac,
pjan ko zemlja, jedva
stoji na nogama.

Pijanac moli Muju da izadje da ga malo pogura.

"Nema teorije", odjebe ga Mujo s vrata, "tri je
ujutru, covjece!" i zalupi
mu vrata pred nosom.
"Ko je bio?" pita Fata.
"Ma neki pijanac, trazi da ga poguram" odgovori Mujo.
"Jesi li mu pomogo?" opet pita Fata.
"Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz
kabla!"

"Sram te bilo", nalijepi ga Fata. "Sjecas l¡ se, kad smo
prije dva mjeseca
vracali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj
kisurini, da se ona dvojica
momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi
odande izvukli."

Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuce, otvori
vrata i prodere se u mrak
i kisu:

"Halo, jesi li jos tu?"
"Jesam", dere se pijanac.
"Treba li te jos pogurati?" pita Mujo u mrak.
"Treba, hvala lijepo!" kaze pjanac.
"A dje si?" pita opet Mujo.

"Evo me na ljuljaski!"

 

 

 

bilo, neka stoji 

 

 

 

 

ne da je bilo nego je biloooooooooo