Malopre sam bio u temi "nacionalnost" i naipsao sam sta sam napisao, a tek sada sam primetio ovu temu - gde me nadjoste   .

Jedna stvar koja je meni zapala za usi kada je papa bio u BL bio je njegov govor u kome se ispricao sto su neki sinovi katolicke crkve pocinili zlocine nad "drugima" (ocito Srbi, Jevreji i Cigani ne zasluzuju da budu tako opisani, nego su "drugi"). Ali, NI U JEDNOM TRENUTKU nije rekao da se katolicka crkva odrice tih sinova, ili da su oni to sto su ucinili ucinili bez njenog znanja i blagoslova. Dakle, oprostite na mom srpskom jeziku - veoma kurvanjsko izvinjenje.

Zalim svoj hrvatski narod koji je toliko opijen papom i katolicanstvom da ne ume racionalno da rasuduje! Zalim i svoj srpski narod, jer je mali i bez papinih blagoslova nece moci nista u ovom svetu u kome vlada takav kurvinski podao sistem. Izvinite na iskrenosti, ali ako Biblija naziva taj sistem kurvom, sto bih se ja skanjerao?! Zalim sve dobrodusne i postene katolike koji nemaju snage da izadju iz tog sistema u ovom trenutku.

Znam da je SF protiv zahuktavanja strasti, ali budući da dobro poznaje i Sashu1 i mene, a budući da se i nas dva poznajemo toliko da znamo da nijedan nema išta osobno protiv drugoga, ipak ću reći par riječi.

Svaka religija u svom poslanju ima toleranciju, mir, spasenje ljudi i slične altrusitičke siljeve, ali kako znamo iz povijesnog iskustva svaka ima neke svoje pripadnike, ili one koji se vole kititi njenim perjem, a kojima gore spomenuti pojmovi ne znače baš previše.

Ono što bih ja htio pitati i primejtiti je zašto svi ipak vole isticati katolike (ili bolje rečeno "katolike") kao zločince, a omiljena im je i generalizacija, a ostali kao da i ne postoje, dapače nazvat će ih se baš drugima. "Drugi" su u redu, oni se samo brane, onoi ovo ili ono. A evo, kako Sasha1 napisa, sram bilo jednog katolika kad upotrijebi naziv "drugi" za iste. Konkretno Srbe, Židove i Cigane (ili bolje rečeno i njima, barem u barbarsko-katoličkoj Hrvatskoj draže Rome). Sale, malo si pobrkao neke lončiće. Ajde Srbi su mahom pravoslavci, pa su kao takvi imali svoja razdoblja patnji od "katoličkih" pritisaka. Židovi su jel narod-religija (danas doduše s najviše ateista, iza Albanaca i Nizozemaca), pa su i oni kao dežurni žrtveni janjci patili, osobito od poznatih katolika Nijemaca i nacista, u drevnoj jezuitsoj državi Rusiji su im mjerili noseve i popisivali ih kao potencijalno opasne, a sačuvana je značajna arhivska građa od crteža tih noseva, a poznati papist Staljin je pobio dobar dio liječnika Židova čak i nakon holokausta. No nema veze.....Al kad Sasha1 spomene Rome, onda i sam malo generalizira. Naime ima i Roma katolika vjerovali vi ili ne, pa bih ja sad kao cjepidlaka trebao bjesniti što Sasha1 i njih trpa u isti koš s onima koji katolici nisu.

No što je stvar.....treba malo širu literaturu čitati, pa će neke stvari biti jasnije.

Kako je već poznato većini ovdje, moja malenkost je sin majke rimokatoličke crkve, ali ista nije niti će ikada tvrditi da je katolička crkve jedna idealna institucija koju drugi nagrđuju, puj, sram ih i stid bilo. Al moja malenkost, koja sticajem interesa i okolnosti, volje i dostupnosti literature zna malo i o putru drugih (pardon, ne drugih, nego pravoslavaca, protestanata, muslimana, Židova......) kako u odnosu prema mojim sumišljenicima, tako i jednih prema drugima, al neće zbog toga pisati o drugima kao zavedenima, neprijateljima, licemjerima i kurvama. Ne zbog toga što oni to možda ne bi bili (mada ja osobno ne mislim tako, al tko zna što je prava istina, pitanje koje je Isus postavio Pilatu, al nije na njega i odgovorio), nego iz neke pristojnosti i poštovanja prema drugim tradicijama, njihovim sljedbenicima i njihovim mišljenjima.

Naravno ovo je otvoreni forum, i Sashin post primam kao kritiku i sugestiju, a ne kao napad na sebe ili nešto što meni predstavlja nešto važno, osobito što ga poznajem osobno i cijenim njegove stavove, ma koliko se ne slagao s njima, al neka i ovo bude prihvaćeno tako.

Pa u tom smislu još koju rečenicu. Lijepo je Sale primjetio da smo mi, barem neki među nama, osjetljivi, ali prije svega ponosni na sadašnjeg (naglašavam, sadašnjeg) papu i da teško podnosimo neopravdane (po našem sudu) kritike na njegov račun. A zašto? Ni meni nije simpatična osoba recimo pape Aleksadra VI, al što ovaj papa ima s njim, osim što obavljaju istu funkciju, naravno ne na isti način? Piše u postu Sashe1 da papa nije izopćio one u svom stadu koji su obrukali to isto stado.

11-orica apostola napustila su Isusa u odsudnom trenutku. Kojeg je od njih Isus izopćio?

Kao " sin majke rimokatoličke Crkve" slažem se u svemu s Laslom i samo mogu pozvati da se ne vraćamo stalno na istu stvar za koju smo se više puta ispričali, nego da se ta isprika prihvati, pa da možemo ići naprijed, naravno u želji da se nekakvi propusti i zločini više nikad ne ponove.

Svima kršćanima trebaju biti na pameti, prije svega, one Isusove riječi koje su zapisane u Matejevu Evanđelju ( i na paralelnim mjestima kod sinoptika), Mt 7, 1 - 2: " Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se..." Priznajmo da kao ljudi svakodnevno griješimo i da netko zbog nas trpi, ali to prvenstveno primjenimo na sebe, a ne na druge, a drugima opraštajmo kao što želimo da se i nama oprosti.

Samo par riječi o ekskomunikaciji, tj. isključenju iz zajednice vjernika. U katoličkom pravnom nauku ima nekih grijeha koji ipso facto povlače za sobom ekskomunikaciju, tako da ne treba naglašavati da su ti i ti ljudi isključeni, jer su se sami svojim činom isključili iz zajedništva.

To nije bilo vracanje, nego cisto analiza tog cuvenog govora. Isprika je prihvacena, ali sam ja zamijetio da se "majka crkva" nije odrekla onih koje je nazvala "svojom djecom". Doduse, "majka-crkva" se nije odrekla nikada ni Hitlera, niti ga je ikada zvanicno izopcila iz svojih redova.

Crkva nikog ne " naziva" svojim djetetom, nego onaj koji krštenjem ulazi u Crkvu postaje njezino dijete i kao prava majka ne može se odreći svoga djeteta bez obzira kakvo je, a i pitanje je koliko bi iskreno to majčinstvo bilo da ga se majka u najtežim situacijama odrekne. A i sve da ga se i odrekne, siguran sam da Bog nikad ne diže ruke, od ikoga, bez obzira što je učinio. Isto se i odnosi na Crkvu jer joj je Bog rekao: " ... Pa da se i majka odreče svoga djeteta, ja se tebe odreći neću nikada...".

Bog itekako dize ruke od ljudi, zasto u Bibliji postoji ono sto se naziva "neoprostivim grehom"?

Jos jedan primer: tolika povika na Boga zbog onih naredbi u Starom zavetu da se odredjeni narodi istrebe! Niko se ne pita ko su i kakvi bili ti narodi. A ono sto povijest pise o njima je da su cinili zlodjela jednaka onome sto su radile ustase i cetnici, na primjer, osim sto su bili pogani do srzi i sluzili poganska bozanstva. I Bog je za te narode naredio da se satru da ni bilo sta sto pisa uza zid ne ostane (da, to pise u Bibliji i nemamo razloga za lazno skanjeranje i skromnost, jer Bog je sasvim realan i pristupacan).

Bog prihvaca grijesnike koji se kaju i odrice se svakoga bezakonika. Naravno da on voli i sprski i hrvatski narod jednako kao i sve druge, ali ako se ti narodi ne budu pokajali od svojih grijehova, od Boga ne mogu ocekivati nista posebno, nego ce samo sebi nametnuti jos vise patnje na glavu.

Mislim da Bog ipak ne diže ruke od čovjeka, od svoga stvorenja, jer da diže ne bi dao Adamu i svakom čovjeku drugu šansu poslavši svoga Sina jedinca "... da se spasi svaki koji povjeruje u Njega." Istina je da u Bibliji piše o neoprostivom grijehu i da ne pišem o povijesti tog neoprostivog grijeha, spomenuti ću da Novi Zavjet navodi grijeh protiv Duha Svetoga kao jedini neoprostivi. Za sve ostale grijehe ne možemo reći kako će Bog prosuditi. Iz naše perspektive neki čini mogu biti " na propast", no kako mi možemo znati što će Bog odlučiti. Bog će svakome od nas pokazati što smo učinili dobra i zla za svog života i po tome će nas nagraditi. Istina je da u svakom čovjeku postoji moralni red koji mu govori što je dobro i što nije i mislim da će to biti prasudno, a kod nas kršćana i više od toga, tj. sve ono što nam je Isus Krist naložio.
Najvažnije je da mi, posebno kršćani, ne odbacimo nikoga, nego da svakome damo šansu za obraćenje kakvu je, između ostalog, nama dao Bog. Mislim da posebno u tome moramo biti " ... savršeni kao što je On savršen."

Tacno, spasice se onaj ko poveruje u Isusa Hrista, stavise ko veruje Njegovoj Reci (Jevandjelje po Jovanu 15:15). Pa tako koljaci o kojima je ovde rec sigurno nisu spaseni, a ni autori isprika okruglih pa na ugao tesko da su blizu izvornoj veri Isusa Hrista.  

Kako " provjeriti" koju ili kakvu vjeru netko ima? Kako " provjeriti" što je određeni čovjek osetio na svojoj smrti? Kako " provjeriti" gdje se on u vječnosti nalazi?
Mislim da je na sva ova pitanja vrlo teško, rekao bih i nemoguće odgovoriti, jer mi ne možemo ništa znati, nego možemo samo moliti za takve i ispričavati se za njihove zločine, ako mislimo da je na nama da se ispričamo. Kršćanin je vjernik i jedino što može - vjerovati - da je Bog milostiv i nadati se da će se svaki čovjek pokajati zbog svoje zloće i što je još važnije da će dobiti mogućnost oproštenja i otkupljenja svojih grijeha. Jer, tko zna što će od nas sve biti i što smo u stanju do kraja našega života učiniti.

Apostol Jakov je rekao da se vera poznaje po delima i da je vera bez dela mrtva. Samim tim, po delima cemo znati kakva je cija vera.

Krist je jos rekao da se drvo po rodovima poznaje!

Dakle, sve je jasno kao dan.