Nikad me ne mozes toliko povrediti, koliko ja mogu trpeti! Nikad ne mozes biti toliko djubre, koliki ja covek mogu biti! Jedino sto ja tebe uvek mogu pogledati u oci, al' ti mene nikad neces moci!!!
Opraštam, jer nemam pravo da osudjujem, sudim i naplacujem... Ne zaboravljam, jer su prokockali poverenje... I dalje se smijem...Nije vam jasno...Nisu me ubili... Ja zivim u realnom svetu, gde me jedino mogu iznenaditi DOBROTA I ISKRENOST, a toga je tako malo, nazalost.
Zaljubiš se, zavoliš nekoga, daju ti pravo da veruješ u sreću, a onda ti uzmu to. I ostave ti samo prazninu u grudima gde tišina kuca umesto srca. I ne mogu više da te slušam kako pričaš o ljubavi. A toliko si slep, da ne možeš primetiti pravu ljubav, ni da trči za tobom godinu dana. Da li si nekada osetio prazninu u grudima, toliku da si siguran da ti je neko iščupao srce? Da li zamišljaš onu koju voliš i izgubiš dah u trenutku, svestan da bez te osobe ne možeš disati? Jesi li ikada pao na kolena, pred onima koji cene ponos? Jesi li pokušavao da vratiš izgubljeno, kada je to nemoguće? Jesi li ikada tu osobu braniopred njenim prijateljima, i ako vas više ne voli? Jesi li promenio sebe toliko da budeš zahvalni osobi koja te je ostavila? Ljubav je kada se nekoga ne odrekneš zbog njegovih mana, vec mu pomogneš da ih ispravi. Ljubav je kada čekaš onoga koga voliš i kada znaš da neće doći.