Koracam bosa tvojim tragom Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu U tvom odelu trazim odlutalu toplotu Pogledom doticem sve sto si ti gledao Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho Blagosiljam dane kad cuvas svoje zdravlje Ponavljam sve mazne reci koje smo ikad rekli Secam se zaveta tvojih ociju Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene Sa svakim danom se suocavam umorna srca, tromih nogu To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage A ostatak mi treba da bi te sacekala.
Kazu da je covek inteligentno bice... U redu... Ali zasto onda pravi gluposti zbog kojih se posle kaje... I zna da ce opet to uraditi... Iznova i iznova, dok ne shvati da mu je zivot proleteo u ispravljanju sopstvenih gresaka koje je svesno cinio... A koje je mogao da spreci... Samo da nije buljio u televizor i pio pivo, dok su druge, mnogo vaznije stvari, prolazile pored njega... Tako uglavljen u fotelju pred TV-om ili mozda racunarom, nije ni video da je zapravo zavrsio svoje bitisanje... Poslednji otkucaji sata vec su tu blizu... Jedinog sata koji se ne moze vratiti unazad... A kada se okrene za sobom, onda je sve vec kasno...
Ljubav...Mozda je to samo prosta rec...Ali ipak ima slozenije znacenje...
LJ kao procvala ljubicica koja mami pcelu da je dodirne... U kao umor posle neprospavane noci pune strasti i uzdaha... B kao bol koja prestaje samo poljubcem voljene osobe... A kao avion koji u brisucem letu ispisuje poruku ljubavi... V kao veliko volim te kao najdrazoj osobi na svetu...
Ne pustajte svoje najmilije,vec ih jos vise stegnite uza se i recite im da ih volite... Puno... Nista vas nece kostati, a njima ce mnogo znaciti...
Pokucaj na vrata sudbine svoje... Mozda ce ti otvoriti put u dubinu duse... Zrak svetla sto prolazi kroz odskrinuta vrata... Ceka da pokaze mesto tvojih secanja... Zaboravi na brige i prepusti se misli... Jer jedino tako ces shvatiti poruku srca... I jedino tada ces biti neizmerno srecan...
Dugo sam sedeo i razmisljao o vremenu proslom... Trazio pouke i pokusavao proniknuti u tajnu zivota... Naci odgovor zasto covek toliko gresaka pravi... A kasnije se kaje sto nije na vreme ucinio nista... Shvatio sam da nije samo sudbina podelila uloge... Vec i mi sami idemo putem neizvesnog...