"gde su nam obecane fotografije?"

oblachak mator jesam, ali zaboravan nisam
Vracajuci se lestos na jedan od vise kratkih boravaka u Beograd, prelazio sam granicu iz Hrvatske u Srbiju. Cele noci je bilo kisovito, munje,gromovi itd. Znate kako je u autobusu - slomljen si i samo bi da spavas ali kad sam ugledao nebo sa ovim teskim crnim i olovnim oblacima, pokidano mestimice u fleke paprjastih iskidanih ivica i kada se sunce jos spremalo da izroni iz "okeana u kome provodi noc", zaboravio sam na spavanje. Kako da spavam kad je drama na pomolu. Fotografija mislim da nikada nece nadmasiti zivu sliku neba, pa makar bila i milion puta bolja od ovih mojih uslikanih iz autobusa u voznji ispunjenog hrkotanjem usnulih putnika. Horizont je bio presvucen teskim crnim somotom oblaka. Sunce se probijalo kroz zlatne poderotine i svojom nadnaravnom magijom i alhemijom svetla pretvaralo iskidane oblake i njihove ivice u prizore dostojne da se ispod njih odigravaju bitke Aleksandra makedonskog, Napoleona ili, sto je jos teze i dramaticnije, Kronosvo gutanje vlastite dece, Heraklovo ludilo ili pak Don Kihoteov napad na vetrenjace, odnosno zle dzinove.
"Oooo Rosinante, pogledaj kako nebo pozdravlja nas plemeniti phod, ima li lepseg prizora?!" (izmislih ovo, nije to Don Quihote kazao, ali prizor je sam iznudio da pocnem da reziram )


 

Prelepo. Hvala sto si ovo podelio sa nama

 
Ima jos ove scene koja se lagano menjala...

i jos ovo, gde tama ponovo ovladava...

Slike su...Keva!

prelepo 

Одлично  

Svaka cast na fotografijama 

Evo jednog zanimljivog linka koji sam koristio dok sam spremao ispit iz Vazduhoplovne meteorologije
http://www.weatherscapes.com/gallery.php?cat=clouds

u jbt gde se to uči ?

radulac nema letenja bez znanja metorologije!