Bonnie Tyler - Total Eclipse of the heart...

u zadnje vrijeme ----------------->

Tesko pitanje.. Imam milion omiljenih pesama.  Evo jedne od njih:

http://www.youtube.com/watch?v=Xj7FeQ4wNQk 

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe.
Ni sad ne znam kako kraj nje legoh.
Bješe ljeto i na njoj malo robe.

Sva pokisla od ljetnjega pljuska...
Niz lice se kotrljale kapi...
Tanka suknja kukovima uska...
Gladna kuja za kurjakom vapi...

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
udje u njih baš kroz moju sobu.

Strgoh suknju, docekaše bedra,
niz kičmu mi tri put' prođe jeza.
Skidoh bluzu, dotakoh joj njedra,
jezik mi se u čvorove sveza.

Na prozor mi bješe smokva sjela,
netaknuta od veranja i kradje.
Čudila se što je doživjela
da vidi nešto i od sebe slađe.

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu.

Pričala mi kako živi sama.
Muž joj radi za njemačku marku.
Novca ima al' joj ljubav treba,
a ljuljala me kao more barku.

Možda i nije htjela...
Možda i nije htjela da se da...
Tijelo je vrelo...pogibija prava
a vani kiša pojačava.

A kod komšije igrali su karte.
Čule su se psovke i galama.
Časovnik je švercovao sate,
od prozora bježala je tama.

Zaspali smo onako postranačke
dok se zora žarila u licu.
Posle lude noći dubrovačke
često sanjam u polju ždrebicu.

A nije znala da sam pjesnik,
i da može u stihove moje.
Ašik Ajša u najboljem dobu
uđe u njih baš kroz moju sobu.

Ta noć prođe. Sa njom oba ljeta...
U onoj sobi ko zna ko sad živi...
L'jepu Ajšu ja više ne sretah...
Osta' pjesma, jedan papir sivi.

Kad ostane život bez kaputa
i u dušu zima se zavuče,
kada starost vidi kraj od puta,
sjećaću se k'o da bješe juče!

Ni sad ne znam kako je dovedoh
one noći do studentske sobe.
Ni sad ne znam kako je dovedoh...


...........

Ako nekad mozda čujes
gdje sonatu kiša svira
i gdje neki oluk plače
kroz tišinu noćnog mira
Gdje dolazih, tebe čekah
i gdje korak moj odzvanja
u mirisu ispod granja
pod prozorom tvoga svijeta,
Znaj, to sam jaaa...

I kad ponoc grad poljubi
kad umukne zvon' sa sata
kao andjel neki vihor
kad odškrinem tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhteć da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
Znaj, to sam ja...
znaj, to sam ja...

To sam ja
To sam ja...

Ako polja stanu sjetna
ako nebo umre s tugom
kroz noć tamnu voz zapišti
dok u maglu tone prugom
a kroz puste staze parka
miris tuzan nekud zaluta
i prije nego svane sjutra
ako tebi zora bane
Znaj, to sam ja...

Duša tvoja ako jednom
mimo volje sama krene
tražit spokoj, mir i ruke
dušu moju, tražit mene
a ne znade kud da krene
kad je ovi puti lazu
tad stihovi nek joj kažu
što ih svija struna moja
da zna, to sam ja...

...............

Ugledah sreću u odsjaju bjeline,
kraj samoći što u meni diše.
No, prošlo je ljeto i došla jesen.
Opet… lile su kiše,

lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema,
i onda si znala šaputati dugo bez kraja
dragi, i sutra bit ću tvoja.

Čudna je tama, tebi ni traga,
samo pustinja stara.
Nekog trebam ja,
bilo da si ti
neka, druga moja sreća
da nisam sam –
sve mi značiš ti.

Lile su kiše na staklene krovove grada.
Nikog, samo svijetla nijema…
…na pločniku mrtva priroda,
mrtvim bojama uprljan kist,
još jedna je moja ljubav
uvela kao žuti list.

Znam, dug put me čeka
životu dok pronađem sklad,
a bio sam tako blizu cilja…
…Svrativši nedavno na stari grad.

Sjećaš li se dana kada smo se sreli
na starom gradu
okruženi oronulim zidovima katedrale,
obasjani sjajem svijeća,
povezani muzikom.

Opet sam ovdje,
opet slušam Baha,
gdje si ti…?

Da li je trebalo da kažem tad
da svratiš opet na stari grad?
Te blijede slike katedrale sive,
igra svijetla, vizija
vedra i naga kao val.

Zaboravio sam Baha u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen,
suze trag, pogled blag.

Od tonova čudnih rodi se glas
i tvoja duša dobi stas,
laka kao san,
nježne ruke tople kao dah
i jedan tango, dodir plah,
svijet od svijeća, ruke od papira,
slika sreće i sjećanja,
plamen svijeća, zvona zvuk.

Bijeli dan i dodir grub
opet sna i jave rub,
nad mojom glavom ptica guk,
oblaci, nebo i dugi put…

i ima jos jedno 100 - 200 ali mrsko mi je sad traziti...

Sto je mnogo mnogo je 

I jos kad ti Aco stavis citat...Po' godine mi treba da prelistam.. 

jedna od omilj.

Sada, ova.. 
Mnogo mi se svidja..

kad se nocu smirim
i ocekujem san
slusam zadnja auta
kako zvizde kroz grad

umjesto gluposti
s plafona silazis ti
uz tihu muziku
opet skupa smo mi

memam pojma koji je dan
bas me briga sta se u svijetu zbiva
samo da te ubili nisu
da si jos u meni ziva

zelim da stotinu dana
ne svane dan
kad se nocu privuces
i gurnes me u san

ja sam nalik cistom zidu
ti si slika i ram
ja sam prazna tisina
ti najljepsa muzika sto znam

nista ljepse izmedju nas
no' sto je pjesma i sto je stih
nepresusni izvor si moj
ljepsi od svih

mi necemo promijeniti svijet
trave su davno dozivjele kraj
ali uvijek ce ih biti za nas
ljubavi znaj

kad se nocu smirim
i ocekujem san
slusam zadnja auta
kako zvizde kroz grad

umjesto gluposti
s plafona silazis ti
uz tihu muziku
opet skupa smo mi

nemam pojma koji je dan
bas me briga sta se u svijetu zbiva
samo da te ubili nisu
da si jos u meni ziva

zelim da stotinu dana
ne svane dan
kad se nocu privuces
i gurnes me u san

ja sam nalik cistom zidu
ti si slika i ram
ja sam prazna tisina
ti najljepsa muzika sto znam...