@ Lauda

Je li to iz Carmine burane? Nisam se baš bavio srednjim vijekom pa mi je nepoznat.

@ Killer

Dodat ću, ali trebam malo srediti svoju zbirku, pa ću ih stavljati tematski. Mislim da će tako biti preglednije. A taj Classic prodaje li se u Bosni da nekog svog pajdu s granice pošaljem po koju kutiju?

Trebalo bi da ima pitaj nekog iz Bosne !!!

Da, to je iz Carmine. Interesovanje za srednji vek dodje posle Carobnog brega.

@ Lauda

E ako imaš dodaj onu IN TABERNA QUANDO SUMUS, a ja ću se pobrinuti za prijevod. Imao sam i ja negdje tekst, ali sam ga nekome posudio i do danas čekam da mi vrati.

Kad smo već kod latinskog jezika i književnosti pisane na tom (često puta krivo nazivanom mrtvim) jeziku red je da nešto napišemo i po mogućnosti i interesu i raspravimo o rimskoj kniževnosti. Dakle rimski dio latinske kniževnosti ima produkciju od preko tisuću godina iako se jedan dio latinske književnosti tog perioda danas ne drži "pravom" rimskom kjniževnošću nego posebnom skupinom, riječ je o prvim kršćanskim autorima. Za kraj rimskog perioda latinske literature se obično smatra godina 525. kada je objavljeno djelo Utjeha filozofije (DE PHILOSOPHIAE CONSOLATIONE), Severina Boetija koji je iste godina skončao svoj život u carigradskom zatvoru. Početak je teško utvrditi stoga se obično stavlja u 3. st. prije Krista kada je izvedena prva predstava u Rimu.
Ovdje ne bih htio nadugo i naširoko pisati o svoj rimskoj književnosti, nego ću se ukratko pozabaviti rimskim lirskim pjesništvom i jednim autorom Gaj Valerijem Katulom.
Rimsko pjesništvo svoj uzor pa skoro i korjen vuče iz Grčke i grčkih uzora odakle su preuzeti gotovo svi oblici, ali se ipak odlikuje svojevrsnom originalnošću, snagom izražaja i jezičkim umijećem što se osobito ogleda u stilu jer se period grčke i latinske rečenice umnogome razlikuju. Dok grčka rečenica teži kićenosti i učenosti, praktični rimski duh je tražio preglednost, sažetost i snagu koja se ogledala u toj sažetosti. Bez obzira na sve umnogome su Rimljani nadmašili svoje grčke učitelje. Čuveni oblik Epistule, pisma u stihovima doseže svoj nenadmašeni vrhunac upravo onda kada ga rimski duh obilježi ili filozofskom i književno-teoretičarskom erudicijom izraženom kod Horacija ili domoljubljem i patnjom protjeranog čovjeka kao što je to kod Ovidija. Epigram je tek savršeni primjer one rimske skromnosti i organiziranosti s kojom su Rimljani pokorili svijet i stvorili jedan od temelja današnje civilizacije. S malo riječi, u ponekad samo 2 stiha rimski su autori znali pogoditi srž stvari. Žestoko ubosti kada se radilo o ironiji, besramno uvrijediti političkog protivnika, nevjernu ljubavnicu, nesposobne šarlatane bilo koje profesije ili izraziti svu dubinu osjećaja domoljublja, ljubavi, predanosti obitelji ili znanosti, filozofiji ili pjesništvu.
Šteta je da danas moderni čitatelj ne može na svom prijevodu osjetiti svu tu snagu rimske epigramatike (i ne samo epigramatike). Rimska je lirika (i pjesništvo uopće) temelji na akcentualnoj vrsti stiha, kakva se danas više ne koristi. Radi se o pravilnoj izmjeni dugih i kratkih slogova u točno određenom rasporedu o kojem onda ovisi koji je to stih ili strofa. Praktički neprevodivo na ostale jezike, zauvijek će ljubiteljima pjesništva uskratiti mogućnost da pravilno ocijene i da uživaju u ARS POETICA-pjesničkom umijeću rimskih autora.

Prvi koji je kod Rimljana počeo pisati epigrame bio je Gaj Valerije Katul, rođen 87.(ili 84.) u Veroni. Kao mladić došao je u Rim na studij prava i retorike što je tada bio uvod u političku karijeru. No vrlo brzo okrenuo se pjesništvu. Njegov život i opus odredila je nesretna ljubav prema čuvenoj rimskoj ljepotici i zavodnici Klodiji. Iako je ona bila starija od njega 10 godina i udata, vrlo brzo postali su ljubavnici. No on joj nije bio jedini što je Katula mučilo gotovo čitav njegov život. U njegovoj zbirci CARMINA-Pjesme možemo pratiti dnevnik te ljubavi sa svim usponima i padovima: od idiličnog početka, preko prevara, intriga, više prekida i pomirenja do definitivnog kraja godinu dana prije pjesnikove smrti.
Katul se na svim popisima najboljih svjetskih lirika nalazi pri samom vrhu. Da nije napisao ništa osim slijedećih stihova zaslužio bi to mjesto. Radi se naime o savršenom opisu svake ljubavi i ljubavi uopće.


ODI ET AMO. QUARE ID FACIO FORTASSE REQUIRIS.
NESCIO SED FIERI SENTIO ET EXCRUCIOR.

Mrzim i volim. Možda me pitaš zašto to činim.
Ne znam, ali osjećam da je tako i to me ubija.

Imam i Tabernu i prevod.

In taberna quando sumus               When we are in the tavern,
non curamus quid sit humus,           we do not think how we will go to dust,
sed ad ludum properamus,              but we hurry to gamble,
cui semper insudamus.                 which always makes us sweat.
Quid agatur in taberna                What happens in the tavern,
ubi nummus est pincerna,              where money is host,
hoc est opus ut queratur,             you may well ask,
si quid loquar, audiatur.             and hear what I say.

Quidam ludunt, quidam bibunt,         Some gamble, some drink,
quidam indiscrete vivunt.             some behave loosely.
Sed in ludo qui morantur,             But of those who gamble,
ex his quidam denudantur              some are stripped bare,
quidam ibi vestiuntur,                 some win their clothes here,
quidam saccis induuntur.              some are dressed in sacks.
Ibi nullus timet mortem               Here no-one fears death,
sed pro Baccho mittunt sortem:        but they throw the dice in the name of
                                          Bacchus.

Primo pro nummata vini,               First of all it is to the wine-merchant
ex hac bibunt libertini;              the the libertines drink,
semel bibunt pro captivis,            one for the prisoners,
post hec bibunt ter pro vivis,        three for the living,
quater pro Christianis cunctis        four for all Christians,
quinquies pro fidelibus defunctis,    five for the faithful dead,
sexies pro sororibus vanis,           six for the loose sisters,
septies pro militibus silvanis.       seven for the footpads in the wood,

Octies pro fratribus perversis,       Eight for the errant brethren,
nonies pro monachis dispersis,        nine for the dispersed monks,
decies pro navigantibus               ten for the seamen,
undecies pro discordaniibus,          eleven for the squabblers,
duodecies pro penitentibus,           twelve for the penitent,
tredecies pro iter agentibus.         thirteen for the wayfarers.
Tam pro papa quam pro rege            To the Pope as to the king
bibunt omnes sine lege.               they all drink without restraint.

Bibit hera, bibit herus,              The mistress drinks, the master drinks,
bibit miles, bibit clerus,            the soldier drinks, the priest drinks,
bibit ille, bibit illa,               the man drinks, the woman drinks,
bibit servis cum ancilla,             the servant drinks with the maid,
bibit velox, bibit piger,             the swift man drinks, the lazy man drinks,
bibit albus, bibit niger,             the white man drinks, the black man drinks,
bibit constans, bibit vagus,          the settled man drinks, the wanderer drinks,
bibit rudis, bibit magnus.            the stupid man drinks, the wise man drinks,

Bibit pauper et egrotus,              The poor man drinks, the sick man drinks,
bibit exul et ignotus,                the exile drinks, and the stranger,
bibit puer, bibit canus,              the boy drinks, the old man drinks,
bibit presul et decanus,              the bishop drinks, and the deacon,
bibit soror, bibit frater,            the sister drinks, the brother drinks,
bibit anus, bibit mater,              the old lady drinks, the mother drinks,
bibit ista, bibit ille,                this man drinks, that man drinks,
bibunt centum, bibunt mille.          a hundred drink, a thousand drink.

Parum sexcente nummate                Six hundred pennies would hardly
durant, cum immoderate                suffice, if everyone
bibunt omnes sine meta.               drinks immoderately and immeasurably.
Quamvis bibant mente leta,            However much they cheerfully drink
sic nos rodunt omnes gentes           we are the ones whom everyone scolds,
et sic erimus egentes.                and thus we are destitute.
Qui nos rodunt confundantur           May those who slander us be cursed
et cum iustis non scribantur.         and may their names not be written in the
book of the righteous.

Moram reći da je ova pesma jedna od najboljih u celom delu, međutim ona je otišla malo predaleko od uobičajenih tema vaganata, kao i sve iz dela In taberna, osim možda Cignus ustus cantat.

Samo još jedno pitanje.
Koja je razlika između "veni" i "venias".

"veni"- 1. lice jednine indikativa perfekta aktivnog (došao/la sam)
"venias"- 2. lice jednine konjunktiva prezenta aktivnog (prevodi se najčešće kondicionalom, došao/la bi, konjunktiv označava najčešće potencijalnu radnju ili strogu zapovijed)

Ako ti je ovo nedovoljno pošalji tekst gdje si to našla pa ću ti objasniti u kontekstu.

A što se prijevoda tiče, vjerojatno ne znaš kako se još može prevesti ono "septies pro militibus silvanis". Doslovni prijevod bi bio sedam puta za šumske vojnike, tj razbojnike. No u kontekstu pjesme i srednjovjekovnog "slenga" "miles silvanis" može značiti i, da prostite, "muška stvar".

Pa, gde bih našla nego u Carmini. Ja sam znala da je to konjuktiv, međutim konjuktiv mi baš nije ulazio u glavu  (valjda zato što ga nema u srpskom), pa...
   Veni, veni, venias,
   ne me mori facias.

E ovdje je onda "veni" imperativ.

"Dođi, dođi, (obavezno) dođi,
ne čini da umrem."


(Ovo obavezno je taj konjunktiv jusivni-zapovjedni, izražava najstrožu moguću zapovjed.)