@miroslav

OK.    mi Hrvati smo pokatoličeni Srbi; naročito Dalmatinci, as ti Gospe ...
         Srbi su onda pravoslavni Turci ... je li tako ?
         Turci su islamizirani Indijci - zna se
         ... šta su Indijci ?   Ne mogu spavati od brige   

Ajde sad bez zajebancije, nešto ozbiljno.

Hrvati i većina Srba, na ovom forumu, ne shvataju da su nekad postojali Srbi katolici u velikom broju. Znači, to nisu bili pokatoličeni pravoslavci (konvertiti), nego autentični (rođeni) katolici. Npr. otac Sv. Save je bio katolik, pa je kasnije iz političkih razloga konvertirao na pravoslavlje.

O tim Srbima katolicima je ovde reč. Oni su nastanjivali  Zahumliu (Hercegovina), Docleu (Crnu Goru) i južno jadransko primorje (južno od ušća Cetine pa sve do Skadra).
Šta se desilo sa njima? Najveći deo njih je konvertirao na pravoslavlje, u periodu skoro 2 veka apsolutne dominacije pravoslavne Raške (Nemanjića) nad ostalim srpskim zemljicama. Zato danas više nema Srba katolika u CG, a pre 800 godina su bili apsolutna većina stanovništva u Duklji (CG). Stefan Nemanja je rođen u Ribnici i kršten je po katoličkom obredu.

Manji deo Srba katolika je vremenom asimilovan u hrvatski nacionalni korpus, jer im je bilo lakše da sačuvaju veru svojih predaka (katoličanstvo) prihvatanjem hrvatstva, nego da konvertiraju. Zato je danas Dubrovnik čisto hrvatski grad.

Cuo sam da katolicka crkva priznaje krstenje u pravoslavnoj, dok nasa, ne znam za ostale, ne priznaje. Je'l zna nesto zasto je to tako? Zasto nasa crkva ne priznaje krstenje u katolickoj?

@zemunac2

Sa tobom se da pametno razgovarati / polemizirati - za razliku od ...
O Dubrovniku ... pitanje ...
Koliko je često među Srbima ime kao npr.  Marin Držić ?   ili  Ruđer  Bošković ?   ili  Ivan  Gundulić;    ne, Jovan - već Ivan

"Britannica" spominje ime: Frano,  kao oca ...

Ivan Gundulic -- Encyclopaedia Britannica
in full Ivan Franov Gundulic Croatian poet and dramatist whose epic poem Osman (the oldest existing copy is dated approximately 1651; it was first published ...
www.britannica.com/eb/article-9038521/Ivan-Gundulic - 43k -

a ti posto si zivio u tom dobu prelaska iz jedne ruke u drugu znaces da Srbi nisu slagali ko sto ce sutra siptari pricati poslije vise vjekova ako ga ne povratimo zar ne  ?
nego iz kog djela si ti ako si se nasao u ovoj grupi koja je po ovom textu bila Srbi?

Evo malo o Dubrovniku...

Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznaje vlast Bizanta. Prvi se puta u ispravama spominje 850. g. Oko 992. g. spalio ga je car Samuilo. Krajem 10. st. osniva se dubrovačka nadbiskupija i metropolija. Tada postaje crkveno neovisan od Splita. Od 1205. g. Mletačka Republika, koristeći križarski pohod, vlada Dubrovnikom, što traje do 1358. g. U vrijeme mletačke vlasti Dubrovčani dižu tri bune, ali se nisu mogli osloboditi mletačkog gospodstva.

Iako je priznavao mletačku vlast, Dubrovnik je uspio sačuvati autonomiju jer je birao Malo i Veliko vijeće, Senat, te ostale organe gradske samouprave. Komuna je 1272. g. dobila statut. U Dubrovniku se vrlo rano razvija trgovina, posebno sa zaleđem i to ponajprije s Bosnom u doba Kulina bana.

Stanovništvo se dijeli na bogatu vlastelu - patricije (Nobiles cives), gradski puk - pučane, obično na poslovima trgovaca i kapetana, kao i pisara, i kmetove, seljake koji rade za vlastelu - obrađuju zemlju.

U vrijeme uspona Raške uspješno se branio od njenih napadaja. U 13. st. vlast Dubrovnika raste na šire gradsko područje i susjedne teritorije. Tako se Lastovo dobrovoljno priključuje Dubrovniku, a od 1333. g. u sastavu Dubrovačke Republike je i Stonski rat tj. Pelješac sa Stonom. Car Dušan (srpski car) je prepustio Dubrovniku, kontrolu nad stonskim rtom (Pelješcem) uz naknadu od 500 perpera, plaćanje poreza. 1345. g. i Mljet ulazi u sastav Republike.

Ston je imao veliko strateško značenje za Dubrovnik jer je tako mogao kontrolirati plovidbu oko ušća Neretve i u Mljetskom kanalu. Prostor od Stona do Zatona Dubrovnik je osigurao kada je početkom 15. st. od Bosne kupio Konavle (istočni dio s gradom Soko 24. 6.1419. te zapadni dio s Cavtatom i Obodom 31. 12.1426.). Tada su utvrđene granice Republike koju od kraja 15. st. priznaju svi dubrovački susjedi.

Dubrovnik je potpisao brojne međunarodne ugovore s talijanskim gradovima (posebno s Pisom) i ostalim susjedima u zaleđu (Bosna, Srbija), većinom osiguravajući prevlast i povlašten položaj dubrovačkih trgovaca.

Zadarskim mirom 1358. g. Mletačka Republika se odrekla svih posjeda na istočnoj obali Jadrana u korist Hrvatsko-Ugarske Kraljevine. Dubrovnik je, u uspješnom diplomatskom potezu, prihvatio simboličnu vrhovnu vlast kralja (Ludovika I.), koja nije Hrvatsko-Ugarskoj davala doslovno nikakav utjecaj nad komunom i plaćao danak od 500 dukata, čime se osigurao i od nasrtaja Venecije.

Od tog vremena Dubrovnik sve više izgrađuje svoju samostalnost i neovisnost. Kneza biraju sami Dubrovčani, a nakon smrti Ludovika I. 1380. g. razvija se u samostalnu i priznatu Republiku.


I Zemunac imam jedno pitanje posto se ti u tome razumijes? Kako je to moguce da je kako kaze Vlado 30% Hrvata koji danas zive u Hrvatskoj porijeklom kada nam se genetika toliko jako razlikuje,koliko smo vidjeli na tvojoj temi Srbi najvise vuku porijeklo zajedno sa Turcima,ili Skandinavcima...a Hrvati vuku na Njemacku genetiku...sada se kod mene postavlja pitanje kako to Vlado tvrdi da ima 30% Hrvata koji su prije bili Srbi.

Malo ozbiljnosti na temi jer sve off-ove brisemo.
Kao sto je Vlado rekao...ko ne deli misljenje (ili ne zeli da prihvati cinjenice) neka zaobildje temu 

Na ovoj temi nema mesta spominjanu Kinaza i ostalih

imamo Ivan,imamo Boskovic,
Rudjera nemamo al sumnjam da ga i vi imate...
danas...
bar se ne sjecam da sam ga ikad cuo za ovih 28 leta
a sta je i cudno ako su se razna strana imena prepletala u takvim nazovimo ih internacionalnim i trgovackim gradovima,jel mislis da samo onedavno Ney Yorki Hong Kongi imaju mjesanu populaciju?
to su jos i stariji gradovi od Rima,Carigrada i Aleksandrije imali...

Ne sve isto ali slicno...ali Hrvati i Srbi imaju bas razlicito...i nemoraju se uzeti svi ljudi da bih se saznalo dosta je jedan dio da se ispita i onda se napravi prosijek...

Ime Ivan je slovenizirana verzija grčkog imena Ioanis. Jedino kod Srba se pojavljuje u dva oblika Jovan i Ivan. Ime Ivan je veoma popularno u Srbiji i danas.

Što se tiče imena Marin, to ime se kod Srba ne upotrebljava, ali postoji ženski oblik imena Marin, Mara i Marina.

Ruđer Bošković, ime Ruđer nije baš zastupljeno kod Srba, ali je zato prezime Bošković (i ime Boško) tipično srpsko. Postoje na desetine hiljada Srba koji se prezivaju Bošković, potiču iz svih mogućih krajeva Srbije, CG, BiH. Hoću da kažem da silni Boškovići nisu ni u kakvom srodstvu. Moraš da priznaš da je ime Boško kod Hrvata veoma retko.

Sam Ruđer Bošković se nikada nije izjasnio o svojoj narodnosti, najveći deo života je proveo u Italiji, majka mu je bila Italijanka (Paola Bettera). Njega svojataju čak i Italijani.