@oboje
Ofkors. Znam. Slažem se. Nisam ni ja okretao svaki dinar dvaput, i mi smo znali izaći, zatulumarit, neplanirano proširiti rutu putovanja, potrošit na neke gluposti malo više od dnevnog budžeta, kupit neke lijepe sitnice za familiju i prijatelje – svatko bi to napravio..
Ali -
Ovo gore sam napisao samo kao okvirni pokazatelj za one koji nisu bili – konkretno - u Lat. Americi,  a žele strašno, a stalno ih neki vrag koči, uglavnom zabluda da čovjek mora bit dobro oparen da bi takvo nešto napravio.

Prečesto od prijatelja i poznanika slušam taj isti argument -   na VRH GLAVE su mi se popeli ljudi (a, ponekad mi se čini da je većina kod nas takva, cijelo okruženje je takvo) koji pričaju "Uf, kako ja volim putovati", i "U, što bi ja htio vidjet Maču Pikču" blabla, a kad dođe ono, „Pa, ajde onda, treba samo tolko i tolko novaca, zajebi more ove godine, napravi to“, zvuči im nemoguće, odustaju prije nego što su ozbiljnije i porazmislili, jer im se čini - neostvarivo.

I tu, da se razumijemo, ne mislim na one koji stvarno ne mogu, koji imaju zahtjevan posao, kratak godišnji, malo dijete ili sličnu situaciju - govorim o onima koji po svim kriterijima mogu to učiniti, ali kad netko to predloži kažu "Ma daj, ti si lud". Kad smo cura i ja rekli okolini da idemo, većina ljudi je govorila da nismo normalni. Kad smo se vratili, većina je uzdisala "Blago vama, i ja bih to isto". Dont geddit.

Jedan od issuea je lova - zato sam i napisao prethodni post: ljudima se čini  da za Južnu Ameriku, jer je jako daleko, treba pravo malo bogatstvo da tamo otputuje i malko doživi kontinent. A to je daleko od istine – pogotovo kad staviš u perspektivu običnih godišnjih odmora. Da ne spominjem „odlazak na skijanje“ od kojeg mi se kosa diže na glavi (ovih dana stotine tisuća Hrvata odlazi na „skijanje“ – baš me zanima koliko njih uopće briga za skijanje. Samo je bitno „to keep up with the Jones's“ – održat šaradu za prijatelje i susjede i društvo o tome kakav ti je lifestyle  ... ne znam kako je kod vas sa tom pošasti.. no, skrećem s teme..)

Svi mogu skupit lovu za more i za skijanje, uvijek se spizdi neka masna lova (što smo stariji i što više na szarađuje, to se više troši) na 2-3 tjedna ovdje ili ondje, tulumarenje, izlasci, neke večere ili produciranje, - o tome nitko nikad ne razmišlja, to ulazi u normalne troškove, to je  „jeftino“. Nitko nikad ne komparira lovu koju potroši na ljetovanje ili „skijanje“ koje ispadne kao i svako drugo, sa putovanjem iz tih svojih „snova“.
A razlika nije velika.

Osobno sam bio dolje oko pola godine, tako da je meni bila situacija nešto drukčija, i s vremenom i s lovom. ALI -  kad bih išao komparirati samo jedan vremenski odsječak od tih 6 mjeseci -
Kad sam računao koliko sam potrošio samo u zadanih 30-ak dana u kojih sam obišao cijeli Peru, od Pacifika do Maču Pikčua, te komad Bolivije, (uključujući avio-karte od Evrope do Juž. Amerike i natrag), ispalo je da je lova skoro isto kao ona kou sam spizdio u 3 tjedna godišnjeg prije 2-3 godine, kad sam išao malo na jedan otok, malo u Istru, malo se zezao, malo tulumario s društvom, suma sumarum, dobro ljeto, ali ništa posebno za pamćenje. Jebiga.

Samo sam htio istaknuti da se i taj *ebeni Machu kojeg cijeli ljudski rod - čini mi se -  „užasno želi vidjet“ može vidjeti za vrlo prihvatljive i nama dostupne novce ako ne ideš linijom manjeg otpora, i malo razmisliš o prioritetima.

Malo sam se razbaljezgao, ispuštam kroz sve ventile sad jer mi jednostavno nije jasno zašto toliko ljudi kod nas (mladih ljudi, da stvar bude gora) još razmišlja na takav jedan, stravično uzak način, ko da ne vidi dalje od nosa, a tvrdi da „stravično jednom želi vidjet ovo ili ono, da im je to neispunjeni san“.

Nota bene – većina ljudi s kojima smo po Boliviji i Peruu razgovarali (konobara, domaćina u hotelu/hostelu, vodiča na izletima, vlasnika/konobara u krčmama/restorančićima/pizzerijama, slučajnih ljudi s kojima smo se nepredviđeno sprijateljili ili samo proćaskali) bila je zapanjena otkuda smo. Kažu – kao, putnici, turisti iz Hrvatske ili općenito zemalja bivše Jugoslavije su baš rijetki. „Vi ste prvi“ smo čuli bezbroj puta. Nekoliko ih je reklo „Joj, jednom sam upoznao nekog iz Hrvatske/Jugoslavije prije XY godina“..itd., A vide svakojakih – od uobičajenih turista i bekpekera iz bogatijih zemalja, posljednjih desetak godina raste broj i putnika iz Rusije, Poljske, Češke, općenito istočne Evrope.  Ali nitko – ili, izrazito rijetki - iz naših krajeva. Ne znam kaj je to. Ne razumijem šta je to kod nas u mentalitetu, di nastaje ta diskrepancija. Zašto se iz ove zemlje /ovih zemalja u svijet odlazi samo „trbuhom za kruhom“, i nikako drukčije... Zašto smo toliko skloni konformizmu, da je bitnije imat zlatan lanac, dobar auto, lovu za počastit društvo, bilo koje slično govno, ić na to jebeno "skijanje" naprimjer, nego proputovat za iste te novce kuglu zemaljsku za što većina tvrdi da želi (navedite mi jednu osobu ne želi "putovati po svijetu")
... Don't geddit.. 

OK, verbalna dijareja je gotova.
@dionizije – nisi prije spomenuo – fakat me jako zanima – di si bio dolje? Diga me, amigo: U kojim zemljama, koliko dugo, kad je to bilo, kakvo ti je iskustvo? Znam što pričaš o egzistencijalnim prioritetima, nažalost, i meni je sad nakon povratka situacija "the dream is over", ali ne zadugo, nadam se.

machu picchu

cuzco, peru - festival Inti Raymi

ono zadnje na slici je peruanska poslastica (ono što se krka za slavlja - ko kod nas janjetina) - zamorac 

da, slazem se da se mnogi kriju iza faktora "novac", i to pogotovu oni koji ga imaju, znam ljude koji sigurno, ali sigurno, imaju u dzepu dovoljno para da kupe sve sto citava moja porodica poseduje, a opet, isti ti kad me sada sretnu negde svaka druga recenica im je:
ma lako je tebi, ti studiras u italiji, boli te uvo .. ili: jaooo.... blago tebiiiii ....
a niko ne moze da me ubedi da ne bi mogli i oni, samo kad bi hteli da guzicom mrdnu iz stolice za koju je ista srasla .. al ovako je lakse, zavidis (ili "zavidis") nekome ko hoce da nesto u zivotu uradi/vidi, da stvarno vidi, ne samo da prica o tome kako bi video i sta bi radio ..

ovo pisem jer mi se cini da je moj komentar na prethodnoj strani pogresno shvacen

inace, ja sam od onih koji imaju dva para pocepanih farmerica, patike u raspadnom stanju, istu jaknu vec 5+ sezona, nekolicinu majica kupljenu neke x godine na rasprodaji, ali zato cim imaju 200e u dzepu ne pohrle u shoping, nego odu 5 dana u pariz

dobro.. sad .. ne treba bas ici ni u drugu krajnost, istina ..

hehe, nalazim se u tome (odjevno i pojavno, mislim )

ma, naravno da ne treba ići u krajnost - ali opet - koliko je tih likova (govorim o našem društvu, mentalitetu) koji su uopće otišli u tu krajnost? Stravično malo, jedva da su spomena vrijedni.
Ali,  99 posto ljudi (mlađih ljudi, još "nepritisnuti" životom) se nalazi u ovoj drugoj, truloj krajnosti, koja stvarno jest krajnost - 'forma bez sadržaja' - i to je ono što me često raspižđuje - čitav sustav vrijednosti (među mladim ljudima i u Hrvatskoj i u Srbiji podjednako, uvjeren sam) počiva na tome - i tu je došlo do onog nevjerojatnog amalgama - najgluplje iz tradicije ovih naroda (seljački uskogrudni, provincijalni, zadrti mentalitet), u kombinaciji sa socijalističkim naslijeđem ("ne talasaj", konformiraj se) se spojio sa najglupljim modernim, zapadnjačkim vrijednostima (konzumerizam, površnost, blještavilo forme, izrazita zatupljenost duha). Nekako mi se čini da smo jedinstveni po tome.

Stvarno ne podnosim ove naše bajne prostore
 

Al, dobro, da ne brazdim dalje u offtopic...

fina definicija

upravu si, dosta off, aj daj jos slika

još par scena sa open-air festivala u Sacsaywamanu kraj Cuzca .. Mali peruanci su najljepša djeca na svijetu 

bemti, zaboravio sam okrenut fotke! sorry

attaque

ako si pregledala cijelu temu, vidjeces neke od mojih postove,.. gdje,kad i sl.. ne da mi se da nabrajam gdje sam sve bio na ovoj nam jedinoj planeti.. (iako sam to zbog insistiranja nekih clanova nabrojao na jednoj drugoj temi) .. iako me bilo malo stid..
Konkretno Latinsku Ameriku, nisam bas pregazio bio sam samo u Brazilu (Rio, i cijeli sjever Brazila.. 20tak dana Venezuela few weeks - , i u Dominikancu isto. .. ah da bio sam i u Buenos Airesu ali to ne brojim kako je bilo poslovno par dana.. a jos bih volio vidjeti Meksiko,Boliviju i Chile)

a za ono gore: fina elaboracija.. ali .. ali.. necu  da bude blasfemicno pa cu simplificirati: ne mozes ti svrstavati ljude u kategorije i zaokruzivati konkluzije... isuvise je tu faktora razlicitosti!
A ta socijalna strana: -Vjeruj mi kad kazem da neki ljudi jedva mogu platiti studije ( a mnogi cak ni to ! ), neki ni kiriju... ja poznajem takve ljude, ja poznajem mnogo takvih ljudi..i .. kod ovog sam stao i cutao...
Ne neki ljudi to definitivno ne mogu napraviti. I kao tako, neki (u toj realnosti) dream kao Prag,Budimpesta pa i Pariz super zamjenjuju Rio,Karakas,Kuala Lumpur,Singapur,Ulan Bator... s punim pravom i respektom.

Ja sam imao neku srecu pa su se gospodin Life i gospon Travel nasli i provodali me okolo kugle.. I jos ce nadam se..

High 5  od mene

@attaque

Moje oci samo ovako gledaju  u tvoje slike,prelepo ,nema sta