Narodne poslovice
Srpske narodne ženske pesme za pevanje
Narodne priče
Narodne pesme
  Sadržaj
Basne

U buduće ćemo sve narodne umotvorine: basne, poslovice, pesme, priče i slično postavljati u ovom thread-u.

Lisica i kokoške

Opazila lisica kokoške zatvorene u kafezu pa se svakojako mučila da ga otvori i pojede ih, ali nije mogla. Onda reče: '' Videla sam i pojela mnoge kokoške, ali ovako slabe kokoške, kao što su ove u kafezu, nisam videla. Neka ih još koji dan, dok se malo bolje ugoje, pa ću ih potražiti opet.'' I ode žalosna.

Nije vjera tvrda u jačega

Udruže se tri vola, te otidu u planinu veliku dje je bilo dosta trave i vode. Dodje vuk da ih pokkolje, ali oni se pribiju jedan uz drugoga, pa dočekaju vuka na rogove, te im vuk ne mogne ništa. Vuk se domisli, pa se privuče blizu Bijelonje, te ga zovne i reče mu: '' Dogovorite se ti i Rudonja, te mi izdajte Galonju, nemojte ga braniti, pa će ostati sva paša vama dvojici''. Bijelonja pristane, pa još Rudonju nagovori te vuku izdadu Galonju. Pošto vuk smiri Galonju, opet Bjelonju i posavetuje ga da mu ovaj izda Rudonju, pa da za njega samoga sva paša ostane. Bijelonja pristade i Rudonju smiri, onda kidiše put Bijelonje. Bijelonja mu reče: '' Zar ćeš pogaziti vjeru, vuče? '' A vuk mu odgovori: '' Nije vjera tvrda u jačega! ''

Ženidba sjajnoga mjeseca

Falila se zvijezda danica:
"Oženiću sjajnoga mjeseca,
"Isprosiću munju od oblaka,
"Okumiću Boga jedinoga,
"Djeveriću i Petra i Pavla,
"Starog svata svetoga Jovana,
"Vojevodu svetoga Nikolu,
"Kočijaša svetoga Iliju."
Što se fali zvijezda danica,
Što se fali, to joj i Bog dao:
Oženila sjajnoga mjeseca,
Okumila Boga jedinoga,
Odjeveri i Petra, i Pavla
Starog svata svetoga Jovana,
Vojevodu svetoga Nikolu,
Kočijaša svetoga Iliju.
Stade munja dare dijeliti:
Dade Bogu nebesne visine,
Svetom Petru petrovske vrućine,
A Jovanu leda i snijega,
A Nikoli na vodi slobodu,
A Iliji munje i strijele.

Sunce i mjesec prose djevojku

(iz gornjeg primorja)
Pade magla po Bojani,
Sitna rosa po livadi,
Nitko rosu proć' ne može,
Noga joj se popljužnula,
Prsten joj je oskočio,
Mare Marka potvorila:
"Ti mi, Marko, prsten nađe."
Marko joj se kunijaše:
"Nijesam ti prsten naša'.
No sam sinoć s vojske doša',
Puštah hrte i ogare,
Puštah hrte niz livade,
A ogare uz dubrave,
Do Dunava dohodiše,
Nad Dunav se nadzirahu,
Al' su u grad devet bratah,
Devetina sestru 'maju,
No ih sestru sunce prosi,
Ni jedan je brat ne daje,
Najmlađi je brat davaše,
Ona braća govorahu:
"A ne, brate, jedan brate!
"Jer je sunce ognjevito,
"Sestru će ni izgoreti."
S druge strane mjesec prosi,
Ni jedan je brat ne daje,
najsrednji je brat davaše,
Sva ga braća poslušaše;
Jer se mjesec promjenjuje,
Ona ima svojte dosta:
Sve zvijezde za jetrve,
Prehodnicu drugaricu,
A danicu zaovicu.
(Narodna pesma)

Vila zida grad

(iz Crne Gore)
Grad gradila b'jela vila
Ni na nebu ni na zemlju,
No na granu od oblaka;
Na grad gradi troje vrata:
Jedna vrata sva od zlata,
Druga vrata od bisera,
Treća vrata od škerleta.
Što su vrata suha zlata,
Na njih vila sina ženi;
Što su vrata od bisera,
Na njih vila kćer udava;
Što su vrata od škerleta,
Na njih vila sama sjedi,
Sama sjedi, pogleduje,
Đe se munja s gromom igra,
Mila sestra su dva brata
A nevjesta s dva đevera;
Munja groma nadigrala,
Mila sestra oba brata,
A nevjesta dva đevera.

Konstantin apostol slovenski

(IX vek)
Proglas

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Jer kao što bez svetlosti radost neće biti
oku koje vidi božju tvorevinu svu,
no sve ni lepo ni vidljivo nije,
tako i duša svaka bez pismena
ne vidi božija zakona dobro,
zakona knjižna, duhovnog, zakona koji raj božiji javlja.
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
A drugu pak priču mudru veoma
da govorimo: žudi koji se ljube,
hoće rasti božijim rastom;
jer ko vere ove ne zna prave,
kao semenu koje pada na njivu,
tako na srcima ljudskim
treba dažda božija od pismena
da uzraste plod božiji više.
Ko može priče sve reći,
koje izobličavaju bez knjiga narode,
govorom sa smislom koje ne kazuju?
Ni ako jezike sve ume
ne može iskazati nemoć ovih.
Uostalom svoju priču da iznesem,
mnogo uma u maloj reči kazujući:
jer nagi svi su bez knjiga narodi...
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

Sava Nemanjić
(1175-1235)

Slovo o mukama

Pomešah se sa stokom nerazumnom
i izjednačih se s njom,
bivajući ubog dobrim delima,
a bogat strastima,
ispunjen sramom,
lišen Božje slobode,
osuđen od Boga,
oplakan od anđela,
bivajući na smeh besovima,
obličavan svojom savešću,
posramljen zlim svojim delima.

I pre smrti bivam mrtav,
i pre Suda sam se osuđujem,
pre beskrajnje muke
sobom sam mučen od očajanja

Nemanjina poslednja želja

Čedo moje, učini mi ljubav,
položi me na rasu, koja je za moj pogreb,
i spremi me potpuno na sveti način,
kao što ću i u grobu ležati.

I prostri rogozinu na zemlju
i položi me na nju
i položi kamen pod glavu moju,
da tu ležim, dok me ne poseti Gospod
da me uzme odavde.

Slovo o umu

Naš um da bude
na nebesima u gledanju,
na krasotama rajskim,
u stanovima večnim,
na anđeoskim zborovima,
u životu onde...

Kakvo li će tu biti zborište
od mnoštva ljudi
od Adama do svršetka!...

Radi toga nam,
draga braćo moja,
treba tugovati
i zamišljati se u ovom životu
kao oni koji su izvan sveta,
kao oni koji imaju život
na nebesima.