Gdje si?

pišem ti pismo noćima
sebe vidim u suzama
i pitam se što je to bilo
da mi te uzelo

i dalje, mrak, huk, tišina
sjedim u sobi punoj dima
čekam samo na te kada ćeš doći
staviti ruku na me i reći da sve će proći

njesečina polako se gubi
počinju neki momenti ludi
i šta da radim
pismo na stolu a ja stojim
gledam u novi dan i opet se bojim

ETERNITY

With the sore in thy eyes
I shall live forever
In eternity we will be together
Like a heart full of lies

When death comes
And takes you away
I shall live in thy sore
And for you my love
I shall not cry
But my sorrow will grow

One day there will be a child
Full of sore that lived in thy eyes
And for this child we shall live together
Till death comes and takes him forever

The eternity is like a ring
There is no end
Only the schratches are left
And the tears are spent

With you my love
I shall share this gift
And for you my child
I shall never die, but never be missed

...evo...dugo nista nisam okacila...citala sam vam pesme,i....ne znam,svaka pesma ima nesto u sebi...ali mene pesma dojmi tek onda kad osetim jaka osecanja i emocije...ne kazem da u ovim objavljenim nema takvih emocija,ali vrlo malo ima onih "univerzalne prirode"....joj ne znam,tesko je to objasniti sto zelim reci.."Plocnik smrti" je mozda jedina u kojoj sam to osetila...u svakom slucaju,cista petica svima 

hvala, hvala....

nad vodom

odavno nisam stajala nad rijekom
i gledala vodu kako teče

sjećam se
još sam bila dijete
mati me držala za ruku
i vodila preko Starog
ne sjećam se puno toga
tek čovjeka s frulama na uglu
i kamenja
kamenja na mostu
bilo je proljeće
sunčan dan
i netko je pravio lastu
bijah sretna

sinoć sam bila na mostu
kratko
pogledah vodu
u njoj stotine leševa
pruža ruke
dječji krik se zaori nad gradom
starčeva suza zastade u oku
čovjek s puškom zanijemi
plutali su prema jugu
bila sam tužna

ne volim stajati nad rijekom
samo pređem preko mosta
lakše  je

... kad bi mogao plakati
...u nekoj samotnoj kuci
...kad bi mogao
...izvaditi svoje oci
...i pojesti ih
...ucinio bih to
...zbog tebe!!!

Marijani za secanje.........

Eyes reveal everything

i see your sad eyes
like trees after the rain
the branches are full of water
and the drops have no end.....

why should i look at your eyes
i'm just a stranger passin by
but looking in that blue eyes
makes me wonder WHO AM I?

Died to young

it will be three years now
since you are gone
the mystery still sorrounds our lives

why did you do it
did we ever do something wrong
the questions with no answers
will always be a part of us

what was the pricw of your leaving
only the blood was spilt
and the others hav left
and again questions with no answers
surround your death my frinend


Uspomena na Maria Perhata (24.2.1989. - 16.9.2003.)

Uvijek u mom srcu......

Odrasla
Sjedim pored rijeke, u mislima otpuhujući maslačke...
Čemu? Nijedna želja nije ispunjena...Možda sam željela pogrešno.
Gledam plavičaste oblake meke što liče na san. Voljela bih i ja po zelenoj livadi trčati bosih nogu...
Ali, moj korak više nije lak, moje nebo nije više plavo.
Ja sam odrasla.

gdje je zapelo? gdje su balede o jeseni? soneti o zimi? pjesnici, sto ste se uspavali? to zimski san vec počeo?? ccc...hajde, dajte mi literature za citanje u dugim zimskim nocima....

Prvoj ljubavi

Kamo si nestao,
plavokosi dječače
s livada mog djetinjstva?
Koga li sanjaju
tvoje oči,
kao nebo bistre,
kao more duboke?
Tko li cjeliva
tvoja medna usta?

Sjetiš li se bar nekad,
u predvečerje rano,
kad zamiriše žuta dunja
sa bakinog ormara,
nas, razigrane djece,
i pjesme, i smijeha?

Zaspiš li kad
s mojim imenom
na svojim usnama?
Sanjaš li me kad?
Čuješ li
kako šušti trešnja
ona stara
ispod mog prozora
s kojeg sam te krišom gledala?

Pomisliš li kad
na mene
malenu djevojčicu,
koja sam te voljelo
u svitanje zore?
Na mene
koja sam ti brala
najljepše cvijeće,
pisala najduža pisma,
a nisam ti ih nikad dala?

Pamtiš li me,
moja prva ljubavi,
moj bijeli ljiljane,
najljepša stranice
mog djetinjstva?

Uhvatila nas neka blokada Lavice  . Neće reči u pero. Btw., svidja mi se pesma o mostu.
Evo nešto moje staro.

Tebi

Spuštam tebi na dlan sve svoje snove,
sve želje i reči, oživele noći, sve...
Dajem sve suze i molitve tebi,
koji neumorno stojiš
ispod mog prozora,,
a i ne slutiš šta se dešava u maloj sobi nemira.

Otvoriću prozore nek‚izlete ptice
duboko u duši skrivene, neka pevaju tebi,
neka te krilima odnesu do neba, ovog ogromnog i zatvorenog.

Sluštam tebi na rame sve svoje uzdahe, otete od Sunca,
neka ti kažu da neko ne leči rane sem tvoj srca,
i shvati kad nestane Sunce nestaću i ja,
kad poteče prašina, neću čuti obećanja,
ni videti ramove slika, ni prepoznati crvenu boju vina...

Zato ti sada dajem sve što ti pripada
i verujem u sutrašnji dan
i začaran krug tvojih očiju.

Nećeš me izneveriti...

Dajem samo tebi ovaj svoj grad
od karata načinjen,
i dan kao ljubav označen.
I ne poželi ništa drugo,
jer sve ostalo je već uzeo zaborav,
i ne čekaj dugo,
jer kratko traje jesenji dan...
                   
                    Jedinoj plavoj boji moga neba...

       Kraljica snova

Pogledaj u nebo
negde u smiraj dana
ceka te zavijena u odoru
crnju od noci

Pogledaj nebo u ponoc
videces nju
ceka te sa suzom u oku,
odsjajem na usnama

Znam,
pomislices da je zvezda
pogledaj bolje
To je ona, dama koja ceka

Nece biti lazi u senci vremena
samo tisina
ona ne zna reci besmislene
samo vecnu tugu poznaje

U njenim grudima vene zora

Beskraj je sve sto oseca
pruza ruke i nista ne dotice
poterazi je u kutku vremena
znas i sam da postoji

Oseti je nocas,
oslobodi je zvezda i dozovi je suzom
u odgovor ces cuti reci jedinstvene
zvezdanom prasinom tkane

"Voli me"
cuces i nestaces...