Otisli Tito, Jovanka, Kardelj i Pepica kod Karterovih u Bijelu Kucu na veceru. Poslije aperitiva i price u salonu, domacica ih sve pozva u trpezariju da veceraju. Kad tamo - zlatni escajg i zlatni tanjiri. Nisu jos ni sjeli kako treba a Kardelj vec maznuo jedan veliki tanjir i metnuo ga ispod kosulje.
Vidjela to Jovanka pa kaze Titu:
* "Joza, eno ga Kardelj mazn'o zlatni tanjir. Hocu i ja jedan!"
Tito poce da se vadi:
* "Cuj Jovanka, ne mogu ja tako krasti po prijemima zlatne tanjure. Ja sam osnivac pokreta nesvrstanih, najveci sin nasih naroda i narodnosti. Gdje ja da kradem tanjure po Bijeloj Kuci, molim te?"
Jovanka ni da cuje:
* "Hocu jedan tanjir, pojesce mi Pepica zivce kad se vratimo u Jugu."
Gleda Tile... Sta ce? Nema druge nego da mazne i on jedan tanjir.
Ustaje, zamoli prisutne za malo paznje i pocne:
* "Cijenjeni prijatelji, vi mozda to ne znate, ali ja sam prije no sto sam postao revolucionar i vodja komunista bio madjionicar."
Prisutni svi iznenadjeno gledaju, a Tile nastavlja:
* "Sada cu vam izvesti jedan od mojih omiljenih trikova."
Uzima jedan zlatni tanjir sa stola i nonsalantno ga stavlja ispod kosulje.
Muk u trpezariji, Joza se mirno zakopcava i nastavlja:
* "A sada molim vas, pogodite gdje je tanjur?"
Svi upere prstom u njega, a Tile ce seretski:
* "Kod Kardelja je."

 

staro... iz tog vremena