sta nisi opravdavao? 

Razumio si Rasse sto sam htio reci a to je najbitnije...

Tibor Varadi: "Presuda Vukovarskoj trojci drastično smanjuje šanse Hrvatske"



24SI - Pravni zastupnik Srbije pred Međunarodnim sudom pravde Tibor Varadi ocijenio je da će presuda Vukovarskoj trojci drastično umanjiti šanse Hrvatske da pred tim sudom dokaže da je Srbija u ratu početkom devedesetih počinila genocid u toj zemlji.

"I dosad su postojale male šanse da Srbija bude proglašena krivom, ali su nakon te presude one mnogo manje", rekao je Varadi za današnji novosadski "Građanski list".

Tibor Varadi je ocijenio da je presuda izbalansirana i da uspostavlja "realne dimenzije" i dodaje kako ne vjeruje da će se Međunarodni sud pravde proglasiti nadležnim po tužbi Hrvatske protiv Srbije za genocid. "Ako bi se sud, za mene neočekivano, proglasio nadležnim, Hrvatska bi morala da dokaže genocid, što bi bilo veoma teško", rekao je Varadi.

On je naveo da se u presudi Vukovarskoj trojci nigdje ne pominje genocid i da trenutno niko iz Srbije pred Tribunalom nije ni optužen za to krivično djelo.

Pravni zastupnik Hrvatske Ivan Šimonović rekao je za ovaj list da će presuda imati i pozitivne i negativne efekte, iako ona nema nikakve direktne veze sa procesom pred Međunarodnim sudom pravde.

"Sud je u tom postupku ukazao na to da nedvosmisleno postoji komandni lanac, gdje je Mrkšić nalazi na čelu svih jedinica koje su djelovale na području ne samo jugoslovenske vojske, nego paravojnih jedinica i teritorijalaca. Za hrvatsku tužbu to olakšava utvrđivanje komandne odgovornosti JNA i države čija je to armija bila", kaže Šimonović.

(beta.co.yu)

Tuševljak: "Krivične prijave protiv komande Hrvatske vojske"



24SI - Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske do sada je u više navrata podnijelo okružnim tužilaštvima u RS i Tužilaštvu BiH krivične prijave i službene izvještaje protiv komandne strukture Hrvatske vojske čije su jedinice učestvovale u ratu u BiH i počinile krivična djela ratnog zločina nad Srbima, potvrdio je koordinator Tima za istraživanje i dokumentovanje ratnog zločina MUP-a RS Simo Tuševljak.

Tuševljak je u izjavi Srni naveo da MUP RS raspolaže obimnim dokaznim materijalom o učestvovanju regularnih snaga Hrvatske vojske u ratu na prostorima BiH i počinjenim krivičnim djelima ratnog zločina nad Srbima.

"Jedinice Hrvatske vojske učestvovale su ratu u BiH na području Posavine, visoke Krajine, Hercegovine i drugim područjima u kojima su počinjeni ratni zločini nad Srbima i gdje je pričinjena ogromna šteta na stambenim objektima", rekao je Tuševljak.

(24sata.info)

Hartmann: 'Šljivančanin je dozvolio zločin' 

Nakon šokantne presude “vukovarskoj trojci” Florence Hartmann, bivša glasnogovornica Carle del Ponte, otkriva razloge zbog kojih Tužiteljstvo nije htjelo dokazivati umiješanost JNA u agresiju na Hrvatsku i Vukovar. Za Jutarnji govori o tome kako je kao novinarka Le Mondea pisala o Ovčari i srela Šljivančanina.

• U Vukovaru ste bili nakon pada i okupacije grada. Što ste ondje vidjeli?

- Nakon pada grada ponovo sam išla u Vukovar, 21. studenoga 1991., u pratnji JNA. Dan prije našeg posjeta Vukovar je bio pun vojnika koji su nosili različite uniforme i oznake. Bilo je onih u uniformama JNA s zvijezdom, mobiliziranih vojnika s bijelom vrpcom na ramenu i drugih s raznim oznakama, npr. Bijelih orlova, četnika s bradama, šubarama. No, tog dana te se snage nisu više mogle vidjeti. Očigledno je postojalo naređenje da se skinu sve oznake neregularnih snaga. Ulice su bile prilično očišćene, mrtva stoka je sklonjena s putova.

Iako nisam pravnica, nije mi logično da Šljivančanin, kao zapovjednik vojne policije, nadležan za evakuaciju vukovarske bolnice i selekciju, nije odgovoran za sudbinu ratnih zarobljenika
Ponovo sam bila u Vukovaru u listopadu 1992. Pratila sam svjedočenje jedne osobe koja je preživjela strijeljanje u Ovčari. Išla sam kao novinarka Le Mondea s kolegicom iz agencije France Presse provjeriti je li masovna grobnica koja je pronađena polovicom listopada blizu Vukovara povezana s tim svjedočenjem.

Službenici iz UN-a nisu željeli ništa reći o toj masovnoj grobnici. Zahvaljujući svjedočenju pronašli smo grobnicu izvan Ovčare. Ondje su već bile ruske plave kacige. Krajem listopada prvi smo put objavili - ja u Le Mondeu, kolegica u AFP-u - da su u grobnici na Ovčari nestale osobe iz vukovarske bolnice, što je UN potvrdio. Tri tjedna kasnije ponovo sam išla u Vukovar jer je tada proslavljena prva godina takozvanog oslobođenja Vukovara.

Grupa stranih novinara okupila se kako bi pratila izjave dužnosnika iz Beograda. Primijetila sam Šljivančanina kako hoda prema nama. Pošla sam prema njemu i pitala: - Što je bilo na Ovčari? On je odgovorio da je bilo mnogo mrtvih u Vukovaru i da ih je trebalo negdje zakopati. Time je pokazao da je tada znao da je Ovčara mjesto masovne grobnice, iako je pred Sudom tvrdio da je tek poslije saznao za Ovčaru.

• Je li logično da Šljivančanin i Radić nisu imali veze sa zločinom na Ovčari, kako stoji u presudi?

Suci peru ruke za sve ono što se dešava čim okrenu leđa. To sliči na uputu budućim ratnim zločincima kako da izbjegnu odgovornost tako da ona ostane na počiniteljima!
- Iako nisam pravnica, nije mi logično da Šljivančanin, kao zapovjednik vojne policije, nadležan za evakuaciju vukovarske bolnice i selekciju, nije odgovoran za sudbinu ratnih zarobljenika. On ih je predao Teritorijalnoj obrani i dobrovoljačkim jedinicama koje su se pozivale na četničku ideologiju i pozivale na zločine nad nesrpskim stanovništvom, a posebno Hrvatima. Sudsko vijeće smatra da ne postoje dokazi da je naredio ubijanja. No, nije ni trebalo nikakvo naređenje ili dogovaranje Mrkšića i Šljivančanina. Sam čin povlačenja vojne policije iz hangara na Ovčari značio je zeleno svjetlo za ubijanje, a dali su ga Šljivančanin, Mrkšić i ostali.

Uz to, odvođenje na strijeljanje počelo je odmah nakon što je izdan nalog za povlačenje vojne policije. Sva su vozila bila vozila JNA, gorivo također. Ne samo da im su im dane odriješene ruke da sa zarobljenicima rade što hoće, nego im je dana sva potrebna logistika da ih vode do polja i da ih strijeljaju. Tamo je ravnica, čuju se pucnjevi, mjesto strijeljanja je bilo blizu vojne baze na Ovčari. Vojna policija ili bilo koji drugi elementi regularne vojske nisu otišli vidjeti što se događa sa zarobljenicima u hangaru. To je, nažalost, logično jer su znali kakva će biti sudbina zarobljenika.

Zato ne shvaćam zašto su suci limitirali Šljivančaninovu odgovornost za sve što se događalo. Ali, suci nisu htjeli postavljati takva pitanja jer su imali nerazumljivu polaznu točku, TO i srpski dobrovoljci nisu više podređeni JNA. Time suci mogu oprati ruke za sve ono što se dešava čim okrenu leđa. To sliči na uputu budućim ratnim zločincima kako da izbjegnu odgovornost tako da ona ostane na počiniteljima!

• Kako se moglo dogoditi da Tužiteljstvo nije uspjelo dokazati nadležnost lokalnih zapovjednika JNA nad jedinicama TO i srpskih dobrovoljaca, ako se zna da je 9. listopada 1991. velika skupština SAO Istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema TO stavila pod zapovjedništvo JNA?

- To mi posebno nije jasno. Postoje i drugi dokumenti koji dokazuju zapovjedništvo JNA nad svim srpskim snagama na terenu u Hvatskoj. Na osnovi takvih odluka priznat je “ratni” staž i plaćene naknade.

• Zašto Tužiteljstvo nije podizalo optužnicu za napad na cijeli Vukovar?

- Jedna od pravnih poteškoća u slučaju napada na Vukovar (i na Sarajevo) je da se može, prema zakonima o ratovanju, grad u kojem živi civilno stanovništvo opravdano smatrati vojnim ciljem ako u njemu postoje oružane snage.


Izvor: jutarnji.hr

Nisi vala ni osudio... 

Pa nisam ni pohvalio a da je sramotno sto cine to svakako jeste...

Zanimljiv tekst...

---

Hrvatsko selo ratnog zločinca



KOZARAC - Ratni zločinac Mile Mrkšić rodio se u Hrvatskoj, u Gornjem Kozarcu, nedaleko od Gvozda, u kući u kojoj danas živi hrvatska obitelj Marković, ratni prognanici iz Bosne i Hercegovine.

Ilija Marković sa suprugom i sinom u kuću se uselio prije pola godine nakon više od deset godina seljakanja. Nedavno je doznao tko je u njoj prije rata živio. Bila je to kuća Mile Mrkšića, ratnog zločinca, za kojeg pravoslavci iz Kozarca ni danas, nakon što je osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina iz Vukovaru, neće reći ništa ružno.

Većina ih govori da je Mrkšić bio dobar te da je u ratu činio samo ono što mu se naređivalo. Gornji Kozarac selo je usred Hrvatske u kojemu se o presudi Mrškšiću, Šljivančaninu i Radiću ovih dana nastoji ne govoriti.

 - Kad sam čuo da je bivši vlasnik kuće sada u Haagu,  prošao me neugodan osjećaj, a kad sam još čuo tko je to - sledio sam se. Ipak, najvažnije je da imam papire i da se ne brinem hoće li me netko sutra opet izbaciti - dočekao nas je Ilija Marković. Njegovu su obitelj iz Vareša protjerali muslimani, a ne pravoslavci. Imao je dvije kuće, štalu i njive, a sada jedva preživljava sa 800 kuna mirovine. Sretan je što ima krov nad glavom, pa makar to nekad bio krov zločinca Mrkšića. Od Mrkšića je u kući ostao i namještaj.

- Što me briga čija je to kuća bila! Sad je moja - dobacio nam je Ilijin sin Ante.

- A je li Mrkšić pravedno osuđen? - pitali smo Markovićeve.

- Kako može biti pravedno? Blaškić je dobio 45, Mrkšić 20. Gdje je pravda? - odgovorili su.

Markovići su jedna od tri hrvatske obitelji u selu naseljenom pravoslavcima. Jedan od susjeda, koji im je dao ključ Mrkšićeve kuće, je Mirko Mraović, ujak Mile Mrkšića, brat Mrkšićeve majke Evice. On i njegova supruga Ljubica rat su proživjeli u Kozarcu. Za sebe kažu da su Hrvati - pravoslavci, a ne Srbi.

- Da smo Srbi, živjeli bismo u Srbiji - rekao nam je Mirko.  Prisjetio se da je Mile kao dječak bio povučen i dobar đak. Njegov otac Dragan i majka Evica bavili su se poljoprivredom, a Mile je bio drugo od petero djece. Nakon osnovne škole otišao je u Borovo gdje je pohađao srednju, s Vesnom Bosanac, poslije ravnateljicom vukovarske bolnice, koja je bila jedan od svjedoka u postupku protiv Mrkšića.

- Nakon srednje škole Vesna je otišla na medicinu, a Mile na vojnu akademiju. Govorio mi je da je spasio njezina supruga i sina iz zatvora u Nišu, a ona je poslije svjedočila protiv njega - požalio se Mraović. On ni danas, nakon što je Mrkšiću izrečena presuda od 20 godina zatvora, ne vjeruje da je njegov nećak poticao ubojstva i mučio ranjenike.

- Pa zar nikad niste vidjeli snimke iz bolnice ni mrtva tijela u Vukovaru? - zanimalo nas je.

- Pa jesam, ali to se može namontirati - našao je objašnjenje.

- Ali on je zbog toga osuđen - inzistirali smo.

- Nije on to činio. Drugi su ubijali. Čak su počeli u prikolice trpati stvari da ih vuku za Srbiju, a on je naredio da unište onoga tko to bude činio. Mile je humano postupao - jamčio je Mirko. Objasnio je da bi on, da je na mjestu Haaga, odmah pustio sve: i Hrvate, i Srbe i Bosance jer “rat je narodu bio nametnut”. I Mirko je u ratu izgubio sina. Odvela ga je jugovojska u Bosnu i ondje je i poginuo.



Mraovićeva susjeda, prognanica iz Banje Luke, ironično je dobacila da bi voljela znati što je Mraovićev sin radio u Bosni.

Mrkšićev ujak Mirko Mraović ostao je živjeti u Kozarcu sa suprugom Ljubicom

 - Svi oni danas govore da su bili divni i pošteni, a tko je onda ratovao?! To sam Bog zna. Oni su bili anđeli, a tavan ove kuće bio je prepun vojnih odora kad smo se uselili, a nitko nije ratovao - razočarano je zaključila.  Kaže da je u Kozarcu o Mrkšiću čula samo lijepe priče.

 - Ja ne želim s njima imati posla. Ali da mi je dobro - nije. Bježala sam od njih s ognjišta, čuješ noću viku, galamu: idemo poklati?! I sad se sve završi takvim nepravednim presudama - rekla nam je. Šokiralo ju je kad je njezina susjeda Danica Nišić, djevojački Mrkšić, na televiziji, kad je Mrkšić uhićen, davala izjavu da je on dobar...

Nema pokrstavanja.

Samo nasilje nad manjinama....kako oni to objasnjavaju.

 
pa zar ne postoje hrvatski sajtovi,kako se nema gdje otici?
to jest nezavisni hrvatski sajtovi odvojeni od srpskih sajtova  voljom hrvatskog naroda