"Kao slučajno je znam"

Sklupčen u tvom malom dzepu
ti me nosiš, ti me vodiš
bez razloga da budem tu
ipak vrtiš me svojom igrom

u senci tvojoj svetlim
odbrojavam sate, minute
dok šapućeš tihim osmehom
vladaš celim mojim svetom

krilima hadraniela lebdiš
kontaktiraš zvezdani svod
dodirom neznim ti me gasiš
smisao gubim, nisam svoj

zanosnim notama treperim
kad osetim tvoj mekani glas
mimikom tajnom mene mamiš
četkicom spretno bojiš moj svet



"dok sve prolazi"

Olujna noć, mirno jutro rađa
u vremenima sporim, hodaj
tišina više od buke uši para
bez ikakvog razloga urlaj

Onda smanjiš ton i besno gutaš
u očima svojim pronalaziš laž
mislima stvarnim besciljno lutaš
jak je bol, al ne plačeš na glas

Ponovo se rodiš kišom okupan
malo po malo sebi komplikovan
izgubiš uvek ono slepo nađeno
ne tuguj, osećaj se iznenađeno


"gluva galama"

Misao, kao kap vode čista
u tmurnom okeanu plovim
zdrav razum je sve što imam
a ne ostaje mi ništa
u crnom snegu tragova nema
a iza sebe stalno gledam
lutam rečima paučinom satkanim
i ćutim, ne govorim
šarenom nebu težim stalno
a sivom dugom put pravim


Eto za početak.  (raspalite)
Inače duže vremena se bavim (neprofesionalno) muzikom, pa prirodno je da malo uletim i u ove "umetničke vode".  

prva je iz perspektive mobilnog telefona ? 

Hahahahaha... ne to mi nije bila namera, ali sad se smejem kad ponovo čitam sa tom idejom! xD

Očekivao sam mnogo veću aktivnost ovde. :ohwell:

Rijeci su idealne...bojim se da to nisi Ti.Volim poeziju ali direktnu kao "dugujem ti srce evo vadim ga iz grudi i nudim",ne volim ono "srce sam poklonio vukovima neka gladna usta hrane dok moju dusu neciju nikada uzeti nece"...samo nastavi

Pesme su 100% moje...
(ako misliš pod "to nisi ti" da sam kopirao negde)

Ono što mogu da naglasim, je da mi je veliki uzor Thom Yorke (njegovi tekstovi) iz "radiohead"-a, ne mogu reći da pokušavam da kopiram njegov stil, ali je poprilično imao uticaja na moju kreativnost.

"Izgubljeni cvet"

Dubok pogled, iznad tamno nebo
u očima zvezde sečeš
svaki dodir kao strela
po koži rukom krećeš

Svaki milimetar ti si sve
nisam savršen niti jak
noć je crvena, zašto nisam i ja?
rana, rana

Svet malen na dlanu držiš
sve su tajne tvoje
zadnja nota iz mene curi
mirišem tvoje slatke boje

minut za minut lovim
tako si lepa, dal sam ti drag?
ja nisam pobednik, al deliću sve
sama, sama

Ova ti je bas dobra... Jak tekst vrlo...

Prva ti je kao iz mobilnog rece ovaj gore...

Ostale dve dovoljno dobre,za te dve komponuj muziku...

Samo napred,Mozes da napravis nesto...

U današnje vrijeme kada se malo tko prihvaća pjesništva, već sam tvoj izlazak na poetsku scenu predstavlja svojevrsni intelektualni poduhvat vrijedan divljenja.
U znak poštovanja tvojim pjesničkim pregnućima, evo riječ-dvije o mojim utiscima na tvoje pjesničke predloške.

Već na prvi pogled bi se moglo reći da stanovitog pjesničkog smisla imaš, ali da bi postigao višu formu svoj pjesničkog izražaja (to je ona iza koje slijedi pisanje zbirke pjesama i njihovo objavljivanje), čini mi se da trebaš još dosta raditi na dotjerivanju i glačanju stiha.
Ovako, nedotjerani djeluju malkice zbrkano i bez suvilog reda.

Da zaključim:
Od prezntiranog materijala mogle bi se kreirati lijepe i pitke pjesmice, samo treba postojeću poetsku građu presložiti u kompaktniju cjelinu.
Javi se povremeno s još kojim uratkom da vidimo kako napreduješ.

Od srca ti želim da uspiješ u svojim pjesničkim nakanama.

sranje bolje pocni da pijes ili da se drogiras mozda bi ti bolje islo salim se naravno... Ok je sto se mene tice nije mnogo napadno, zanimljivo je citati... opustajuce... svaka ti cast 8+ od mene da se ne uobrazis

svaka poezija je lijepa na svoj nacin...posebno ona iz srca...kad ima neki poticaj....
neku odredjenu inspiraciju...msm...poezija koja ne dolazi...sa namjerom..kao "e sad cu da napisem pjesmu"...
nego ona..kad sjednes za komp..i radis nesto...
a stihovi sami od sebe..spontano... poteku...
na to mislim...

nisam ja neki kriticar....volim poeziju..volim da vidim to nesto u ljudima...sto se krije...kad
skupe hrabrost i  iznesu to na vidjelo...na neki kreativan i lijep  nacin...

Neki stihovi koje sam pisao,pa me zanima iskrena kritika vredili to ista da znam da nastavim da pisem

Zadnji dani

Sta je zivot bez srca
I cime se hrani dusa
Covek nemocan grca
Stegnuta mu je gusa
Nema vina i psenice
A pijani kao lubenice
Navuceni na borbu
Jednom nogom u grobu
Pevamo o prezivljavanju
Dok se nad nama izivljavaju
Jaki kao  zemlja
Ali demon se menja

Nastavi sa pisanjem...

Meni se sviđa. Poezija koju pišeš ima nešto osvežavajuće, moderno.. Nastavi da pišeš i razvijaj svoj stil. I da u skorijoj budućnosti izdaš barem 15ak zbirki pesama, za početak.

Sačekaj me

Sumorno jutro, sumorno veče
sumorni dani su iza mene
Umrtvljen i nikakav već duže vrijeme
klečim u sebi dok prolazi dan

Samo je sivilo oko mene
sive su zgrade, nebo i put
sivi su ljudi, njihove duše
bježe od sebe, nemaju kud

Sumorno jutro i sumorno veče
Na svakom početku zaželim kraj
Da dođe što prije i san mi donese
Da sumornu stvarnost sad zamijeni san

Ni ovaj dan ne čini se boljim
Praznina duše guši mi dah
Duša se bori al’ proslost boli
i sve što ostaje je nemir, strah

Da li će ovome doći kraj?
Šta je to potrebno da promjeni stvar?
Kada bih znao, bar kada bi’ mog’o
da duši vratim pređašni sjaj

I danas idem kao i juče
Što brže ka kraju jer nada još spava
Korak mi prati prijatelj stari
Svu tugu moju, osjeća, shvata

Na kraju tog dugoga, tužnoga puta
Na samom cilju ugledah nju
Oko mi stade a srce zaigra
Gorčina duše napusti ju

Te žive oči, ta crna kosa
taj osmjeh što ne skida sa lica svog
Kako je lijepa, kako je divna
Kako bih volio biti s njom

Nije mi rekla kako se zove
dugo sam stajao, posmatrao ju
Sa svakim pokretom bila je ljepša
a svakim osmjehom bliže srcu mom

Da sam mogao zaustavio bih vrijeme
nek vječnost ostane u trenu tom
Sve što mi treba tu bih našao
u njenom pogledu, djevojci toj

Ona je posebna, neobično draga
čim sam ju ugled’o znao sam to
Kao da sam dugo baš nju čekao
Kako baš sada, zašto baš tu?

Koncert je počeo, stala je kraj mene
Rekla je, da se upoznamo, zovem se Olja
Ovo do mene je Teodora, kako se zoveš?
Aleksandar

Nedugo zatim ostali smo sami
Oko nas muzika, ljudi i mrak
Malo smo pričali, više se smijali
Sve je slutilo na dobar kraj

Koncert je trajao, gužva, galama
razdvojili smo se samo na tren
Kada sam došao nije je bilo
Kuda je otišla, zašto, gdje?

Taj ten blagi, nijanse tamne
te oči svjetle pune života
te usme medne i ruke nježne
sve što mi treba, Olja je

Sve što sam želio od ove noći
postaje ona, iznenada
svi ovi ljudi, sva ova svjetla
su sada ništa a ona sve

Slika se stvara kako je ljubim
spuštam se tiho nih čvrsti struk
grli me strasno, odlučno, smjelo
osmjehom kaže, ostani tu

U ovom transu, vrijeme mi teče
sve oko mene je nebitna stvar
samo da dođe, da je opet sretnem
tih tamnih očiju da ugledam sjaj

Kada će već sve ovo da stane
u binu gledam a vidim nju
Ljudi idite, put mi oslobodite
Potrebna mi je, želim ju

U jednom času sve se pogasi
Na Ušću buka, koraka zvuk
Svi se raziđoše, samo ja ostadoh
na drugoj strani ugledah nju

Pogled mi luta po cijelom tijelu
mašta se budi, zastaje dah
da li da priđem do patika tih rozih
zagrlim ju snažno, poljubim u vrat

Dođoh do nje, ona se okrenu
zasija osmjeh, zvjezdani sjaj
Pa gdje si ti, reče mi srećno
Možda i ona, čeka, ko zna?

Taj osmijeh lijepi, izbora nemam
Ova noć će biti moja i njena
Ona me mami, možda i želi
usnama mojim podarit sjaj

Duša mi lebdi po majskom vjetru
U ovoj igri želim i nju
Priđi mi slobodno, želim te beskrajno
Činiš me srećnim, ljubavi pun

Tržni centar je prva stanica
s koje krećemo u neki klub
u kom će se desiti, ono što čekamo
poljupci strasni, zagrljaj čvrst

Neko dolazi, kažu da idu
i ona je s njima, mijenja se plan
Šta se to dešava, zašto me napušta
sve gubi smisao, ostajem sam

Svo vrijeme ju gledam, ponekad zastane
okrene glavu, kao da zna
da bez njenog prisustva, sreća ne postoji
ona je posebna, nezamjenjiva

Odlazi sve dalje, već se i ne vidi
pratim je pogledom, gledam u nju
Da li će mo se ponovo opet negdje sresti?
Kako da znam kad nije tu

Bezvoljno idem Brankovim mostom
Ispred mene je golgotski put
Tuga me slama, boli i peče
Ona je posebna, želim ju

Čime da zamijenim te zelene oči
Što iskrenim pogledom razgone mrak
Kako da izbrišem te prelijepe osmijehe
bisernih zubi Božanski sjaj

I sakog’ dana uvijek ista želja
Prilazim joj lagano, ljubim i znam
Ona me voli, iskreno, beskrajno
Svaki moj pokret unaprijed zna

Meni je skroz OK.
Svaki put,kada iznova pročitaš neki svoj tekst-pesmu ili prozu-uvidiš nešto što bi promenio.
Tome nema kraja-znam iz svog iskustva.
Ali,one retke,koje nisam dirao,danas su mi najbolje.
Podrška 

Otvorih blog tu cu da kacim pesme za pocetak , u pripremi je esej i prica,ostavite komentar i kritiku 
http://jovantheoutlaw.blogspot.com/

У пољу смрти
међу комадима меса
ја мртав стојим
покрај свога леса
У очима немим
без страха и бола
на смрт пљујем
док у јуриш крећем
Узалуд пуцате
ја више нисам човек
сада сам звер
и ваше сам крви жедан..