Mata


Mata je rođen jedne nedilje,
četrdeset neke godine,
otac nije za njega ni znao
s križnog puta kad se vratio.

Živili tako skromno al' ponosno,
u selu malom pitomom slavonskom,
seoske babe nisu ga volile
kad krene šorom navuku firange.
A ja, k'o da ga vidim još i sad,
u kas vraća konje s pojila,
selo priča, Matu ne briga,
samo konje brže potjera.

Onda je došla devedeseta,
otac reče sad il' nikada,
i Mata krenu k'o iz nekog sna
bez igdi išta al' srca velika.

Te su mu zime brata ubili,
spalili selo, konje odveli,
oca su našli nakon mjesec, dva
slomila ga tuga velika.

Bio sam s Matom prošle nedilje
kod crkve poslije mise jutarnje,
uz njega sin mu i djeca bratova,
pa gdje si Mata, kako je, pitam ga.

Veli mi sve će biti k'o ranije,
opet će selo okitit kapije,
sve ćemo vratit, al' jedno nikad ne,
uspomene što su nam nestale.

Majko jedina


Majko jedina
Dugo dugo ne vidjeh te ja
Kad si otišla
Na srcu mi želja zaspala
Srest ćemo se jednom majko
Među zvijezdama
Ti si za mene jedina

Ja ne tugujem
Tamo gdje si znam da dobro je
Ipak teško je
Tvoja ruka mi nedostaje

Rano s proljeća
Naša trešnja cvijetom ocvala
Noć kad spusti se
Oči tvoje u njoj sjaje se

Kuća na kraju sela


Moja je kuća na kraju sela
Tu zorom dođem a odem s noći
Pa pijem vina crna i bijela
I tražim lijeka svojoj samoći

O meni svašta govore lažu
Pusti ga, vele, taj dugo neće
Ne smeta meni kad ljudi kažu
Isti k'o otac tu nema sreće

ref.
Neka sam isti kao on
Dani mi idu uludo
Ma nek' sam isti k'o stari moj
Dok život juri ja ću lagano

Moja je kuća već dugo pusta
Oko nje raste visoka trava
Kriju je kiše i magla gusta
I u njoj moje djetinstvo spava

Konji bili, konji vrani


Još po danu nekako i mogu
Bis sakriti bez zamirke Bogu
Al' po noći kada sve utiša
Od sijanja san na oči neće
Ej kakve sam konje imo
Konje bile konje vrane
Konje bile konje vrane
I žerave razigrane

Upalite onaj fenjer stari
Neka svitli dok zora ne svane
Neka u njem gore uspomene
Na ljubavi na minule dane

Sve sam prodo rastepo imanje
Što ga za me stari dido smogo
Da bi mogo platit lumpovanje
Nebi l' srcu pijan pomoć mogo
Ej kakve sam konje imo
Konje bile konje vrane
Konje bile konje vrane
I žerave razigrane

Ej kakva sam kola imo
Za momačke lude dane
Ostala mi kraj salaša
Ispod duda krajputaša

Ostala mi kraj salaša
Pale na nji' suve grane
Ej kakve sam konje imo

Ja sam taj što voli tambure


Mnoge cure, mnoge cure
u me' gledaju,
al' se ljubit', al' se ljubit'
nikad ne daju
Ne gledajte, ne gledajte
cure u mene
aj'te amo, aj'te amo,
sjesti do mene
ne gladajte, ne gledajte
cure u mene
ja sam taj
što voli tambure.

Idem šorom, idem šorom,
žene šapuću
Pa me kradom, pa me kradom
zovu u kuću

Ispred kuće, ispred kuće
babe zasjele,
Pokazuju, pokazuju
prstom na mene

Heroji ne plaču


Što ostat će jednom od mene
Kad' usnama sudbinu dotaknem.

Samo tužne pjesme,
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.
Heroji ne plaču
I kad gube pobjeđuju
Heroji ne mole
Zube stisnu i prebole.

Što ostane jednom od čovjeka
Kad istina na vrata pokuca.

Samo tužne pjesme
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.

Garavušo garava


Garavušo garava, ti si mene varala
Ti si mene varala kad si mi govorila
Bit' ćeš moja ili ničija
Garavušo garava, ti si mene lagala

Šorom lipa miriše, srce moje uzdiše
Srce moje uzdiše, nema mi garavuše

Priskoćit ću plotove, privrnut ću stolove
Privrnut ću stolove, curo moja zbog tebe

Dva vita čempresa


Često se često sjetim tebe
Jedini prijatelju moj
A onda suza sama krene
I opet ona ista bol

Kažu mi sutra bit će bolje
Kažu da vrijeme liječi sve
Ja samo glavu spustim dolje
Kako kad više nemam te
Prokleta nek je sudbina
Tvoj rano prekinut je san
Samo dva vita čempresa
Uz tebe bdiju noć i dan

Često se često sjetim tebe
Jedini prijatelju moj
A onda suza sama krene
I opet ona ista bol

Dao si život dao sebe
Za ovaj ljepši bolji svijet
Sve dok nas ima dok smo ovdje
U nama živiš zauvijek

Da mi je soko ptica biti


Tamo gdje je Papuk planina
Gdje izvire voda studena
Na izvoru stoji momak mlad
Tužno stoji s tugom zbori

Što c'u jadan vodo studena
Ostavi me moja voljena
Za drugog se ona udala
Duša boli još je voli
E da mi je soko ptica biti
Pa da mogu svoje gnijezdo sviti
Svio bi ga iznad prozora
Gdje mi draga s drugim spava

Al' govori voda studena
Mladu momku srca ranjena
Gore glavu ima vrimena
Ljubav doce, tuga proce

Tamo gdje je dom


Tamo gdje me srce vuče,
za čim gine, zbog čeg' tuče.
Što je drago oku mom,
to se mjesto zove dom.

Kleknem, pa se prekrižim.
Svetu zemlju poljubim.
Kao majka miriše
kad se sinu raduje.

Evo mene moje nebo plavo,
na srcu si mom.
Dolazio nisam ti odavno
tamo gdje je dom.

Tamo gdje je dom...

Ja se moram vratiti
gdje su moji grobovi.
Pored rijeke granica,
tu je zadnja stanica.

Kleknem, pa se prekrižim.
Svetu zemlju poljubim.
Kao majka miriše
kad se sinu raduje.

Evo mene moje nebo plavo,
na srcu si mom.
Dolazio nisam ti odavno
tamo gdje je dom.

Evo mene, da l' još mjesta ima
tu na krilu tvom?
Zagrli me zemljo moja mila,
ovdje mi je dom.

Ovdje mi je dom...

Tamo gdje me srce vuče,
za čim gine, zbog čeg' tuče.
Što je drago oku mom,
to se mjesto zove dom.

To se mjesto zove dom...