Rastanak


njene rijeci k'o rijeci stranca
kad traži put u kasni sat
shvatih 'ko je kad ime je rekla
oprosti nisam ti prepozn'o glas

veli mi davno sam znala
mi smo na staklu tek topli dah
nema još puno, al' i to bi dala
da te bar jednom ugledam

poznato zvono i stan
vrata otvorih sam
a tamo sjena, tek oci njene
i strah na licu umorne žene

rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
al' mojom voljom to nece bit

tišina moj je prijatelj stari
a rijec drag i rijedak gost
slažem slike k'o cvijet u herbarij
mislim na nju i prolaznost

ne gledam nikad' u dlan
ponekad pobjeci znam
od sitnih stvari i od žamora
do ploce hladnog mramora

rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te i ovaj put' ostavit'
rekla je odlazim, ovo je rastanak
moram te zadnji put' ostavit'
al' mojom voljom to nece bit'

Plati piće


plati pice da ti pricu ispricam
o covjeku s kraja prošlog stoljeca
kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
a junaka bilo k'o u pjesmi narodnoj

sloboda je zid s cvrstim vratima
a hrabrost je kljuc što vrata otvara
bez pitanja otš'o je medu prvima
i nije ga bilo pet dugih godina

ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja suzom natopljena

u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, rijeci pogane

kad se poslije svega kuci vratio
sto puta je rukom na se krenuo
krenuo pa stao jer i kad nemaš kud'
cekaj, Bog sve vidi i nije uzalud

ej, procvala mi ruža kalemljena
zemljo moja krvlju natopljena

u kamenu slova pišu stoje ponosno
navik živi onaj koji zgine pošteno
i zato ne bole rane, rane duboke
bole laži i prevare, rijeci pogane

za ovakve stvari krivi smo i mi
jer smo na junake svoje pljunuli
i tu prica moja ne završava

Vrime


nas cetvoro s kamena
a ravan stari šor
caca i ti, sestra, ja
voda, kruv i sol

do veceri studene
kad nan sta je sat
i s dvoje nas ostade
majko sirota

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku

prazna kuca, nad njon spi
Misec zarez žut
mi majko, kad ode ti
svak na svoj pošli put

sad ja iman, ka' i ti
moji' cetvoro
pa ih ucin voliti
i kamen i šor

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku
vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine i mašklin i plug

vrime vrti sve u krug
iz kamena tilo i dušu slavonsku
vrime vrti sve u krug
lozu, polje, stine i sjever i jug

cini se ka' juce vrime buduce

Tajna najveća


Pričaju mi da si nevirna
I da si me uvik lagala
A ja mislim neka dobro je
Sve prolazi i to proći će

I o tebi dušo govore
Da pod tuđe ideš prozore
Oku mome ti ne dolaziš
Nit sokakom mojim prolaziš
Ti si moja tajna najveća
Ti si moja ljubav jedina
Nikad nikog nije volio
Ko što dušo tebe volim ja

Daj reci mi moja ljubavi
Oćeš li me uvik voljeti
Oću dušo oću duše mi
Bez tebe mi nije živjeti

Tamburaši pokraj Dunava


Ja još pamtim iz mladosti moje,
kad se selom pjesma orila.
Čuli su se cijelu noć do zore,
tamburaši pokraj Dunava.

Jurili su po našem sokaku,
konji vrani, konji gizdavi.
I na njima opijena mladost,
Sto se nikad neće vratiti.

A u jesen ženili se momci,
na curama sjaju dukati.
Kad bi kola krenula kroz selo,
tamburaši su ih pratili.

Iznenada sakrili se negdje,
konji vrani, mladost pijana.
I od onda ne čuju se više
tamburaši pokraj Dunava.

Šumi, šumi javore


Ima jedna livada, na njoj drvo javora
ono tužnu priču zna, o nesretna srca dva.
Šumi šumi javore, neka grane govore
pa nek čuje zemlja sva, kako ljubav boljet zna.

Al' se jednom dogodi, dragi dragoj govori
ja sad moram otići, al' ću ti se vratiti.

Podno vita javora ona dragog čekala
puno ljeta proteklo on se nije vratio

Stari čikl


Ja sam samo stari čikl
Što je mnoge vode dosad vidio
Sad ne brodim više nikud
Šupalj sam malo natruo

Sve rukavce i limane
Velike rijeke ja sam oplovio
Pamtim sretne i teške dane
I nikad nisam tonuo

Nekad sam bio zdravo drvo
Nekad sam bio ja čamac nov
Previše puta nasukali me
Pa namazali katranom

Bilo je dana bilo je noći
Kada rijetko više itko dolazi
Kad iz tame svijetle oči
Strah te al moraš sakriti

Kada lete divlje guske
I kad zima ledom vodu okuje
Bio sam željan riječi ljudske
zvao al nitko ne čuje

Sad sam našo tiho mjesto
Ispod vrbe što nad vodom tuguje
Gledam mlađe gdje plove često
U magle jutarnje
Još pitam tu i tamo
Jel baš sve ovako stvarno trebalo
A onda shvatim nemam kamo
Stoput bi isto ponovio

Otvor' ženo kapiju


Od Požege i Županje, sve do Vukovara,
Nema nigdi ovaki bećara.
Otvor' ženo kapiju, man' se očenaša,
Evo mene i mojih pajdaša.

Mi smo momci veseli, srce nase tuče,
Ko kad žica na tamburi puče.

Kad se kući vraćamo, probudimo pijetle,
Cijelim putem krijesnice nam svijetle.
Otvor' ženo kapiju, man' se očenaša,
Evo lolo moji tamburaša.

I donesi rakiju, nek nam čaše zveče,
Pa nek pisma šokačka poteče.

Moja Juliška


Kad se sjetim ja moja Juliška,
kako si mene ljubila.
Kako smo samo ludo plesali,
dok su čardaš svirali.
Tvoje male slatke čizmice,
zemlju nisu dirale.
Nije bilo ljepše curice
od tebe golubice.

Meni čini se da su noći te,
zvijezde sve nama sijale.
Pokraj čarde trava polegla,
nama pamet pobjegla.

Samo Bog to zna moja Juliška,
gdje si sad, u čijim snovima.
Meni duša uvijek zaigra
kada čardaš zasvira.

Misli baja


Leži baja u srid lada dudova,
leži tako ne mari za nikoga.
Misli baja došlo vrime i meni,
ženit ću se i ja ove jeseni.

Gori vatra ispod stari kazana,
peće baja rakiju od dudova.

Došle duge noći mrkli šorovi,
zapivali oko duda svatovi.