I te kako je povezano, jedno bez drugog ne ide.

Tekstovi su odlični.
Do sada sam susretala ljude koji imaju Poremećaje ličnosti grupe B. Na žalost to se kod nas još uvek ne prepoznaje kao poremećaj ličnosti. Svi misle da je to normalno. Tako često mogu da čujem izjave (i za muškarce i za žene) "Ma svi su oni/one isti/e" tj. svi lažu, svi varaju i sl. Niko nikom ne veruje a to sve više prelazi u paranoju. Neki čak ističu i da je "normalno" u današnje vreme da neko vara i laže.
Mogu da zaključim, koliko sam do sada primetila, da najveću ulogu u razvoju takvih ličnosti ima pre svega porodica a zatim i društvo kojim je ta osoba okružena.
Bitno je da sama osoba shvati da ima neku vrstu poremećaja i da se obrati pravoj osobi za pomoć (npr. psihijatru), pomoć i podrška pravih prijatelja neće izostati.

Za ovo si u pravu, s tim da treba dodati i genetiku, kao i razne kognitivne (jeste, Frojdu, priznajem kognitiviste, odrasti već jednom   --- ne obraćajte pažnju na mene) momente, kao što su, recimo, naučena bespomoćnost, itd.

Osobe sa poremećajima ličnosti teško su toga svesne. 
Obično su kod psihijatra zbog nečeg drugog, i tek tad se dijagnostikuje poremećaj ličnosti. Retko kad poremećaj postoji izolovano, obično je povezan sa mnoštvom simptoma, od kojih samo neki ulaze u definiciju poremećaja ličnosti.

Pregledao sam ovaj post i zapanjen sam da onaj koji daje savete "savetodavne ili psihoterapijske" uz napred navedene testove stavlja kao izvore: Blic, B92, Stetoskop, razne časopise - Alooo! - mislite li da su glupi nesrećnici koji imaju probleme pa mogu bez rezerve da veruju vašoj stručnosti očigledno ste psihijatrijski obrazovani jer tako nastupate a ne razumem šta radite na na mestu gde treba da pišu psiholozi ili vi mislite da je psiholog samo vaš laboratorij za diferencijalnu dijagnozu ili kvantitativnu procenu procenu. Nije li to zloupotreba psihijatrije! Uveren sam da je tako!
Razmislite malo čemu vam to služi - ne zaboravite učenje antipsihijatrisjke škole.

Smiri se, udahni duboko... 
Ovo nije usko specijalizovani forum iz oblasti psihologije ili psihijatrije.
Ovo je mesto na kome spajamo lepo i korisno, ozbiljno i zabavno.

Ako ti se odabir tekstova ne dopada, a ti ih nemoj čitati.
Ako imaš bolje tekstove, a ti ih postavi, bili bismo ti zahvalni.

Sa takvim tonom nije lepo da se ikome obraćaš, a post ti neću obrisati samo zato što bi to moglo biti protumačeno kao moja demonstracija sile.

Postoji i kulturniji način da se iznese kritika. Pronađi ga.

Molim vas da primite moje izvinjenje za napred navedene iznete kritičke primedbe, i molim da obrišete sa mojom dozvolom navedeni deo, taman posla da se ljutim. Bio sam više ljut na prijatelja psihijatra pa sam nemoćan pred njim ovo uputio vama!
Još jednom Vas molim da prihvatite moje izvinjenje!

Zabrinutost može pomoći u borbi protiv depresije



Nova studija o aktivnosti mozga u depresivnih i tjeskobnih ljudi pokazuje da su neke od negativnih posljedica depresija promijenjene - na bolje ili gore - ako se javi zabrinutost, odnosno tjeskoba.

Ova studija, objavljena u Cognitive, Affective & Behavioral Neuroscience, promatrala je depresivne ljude i dvije vrste tjeskobe - tjeskobno uzbuđenje (ustrašeno vrpoljenje koje se lako može pretvoriti u paniku) i tjeskobna nervoza (poznato kao osjećaj brige). Istraživači su koristili functional Magnetic Resonance Imaging (fMRI) na Beckman Institute's Biomedical Imaging Center kako bi promatrali aktivnost mozga u pojedinaca koji su bili depresivni, ali ne i tjeskobni, zatim tjeskobni, ali ne i depresivni te na kraju pojedince koji su bili na različitim stupnjevima depresije i imali jedan ili oba oblika tjeskobe. "Iako obično gledamo na depresiju i tjeskobu kao na dvije različite stvari, one se često događaju zajedno." kaže Gregory A. Miller, profesor psihologije na University of Illinois, koji je vodio ovo istraživanje zajedno s kolegicom Wendy Heller (također predavačica na University of Illinois).

"U nacionalnoj studiji o razini psihijatrijskih poremećaja, tri četvrtine onih koji su dijagnosticirani s ozbiljnom depresijom imali su bar još jednu dijagnozu. U puno slučajeva, oni koji su imali depresiju imali su i tjeskobu i obrnuto." Dosadašnje studije su se bile usredotočile na ljude koji su bili ili depresivni ili tjeskobni, kaže Miller. Ili su gledali na depresiju i tjeskobu zajedno, ali bez razlikovanja različitih oblika tjeskobe. Miller i Heller dugo su branili teoriju da je tjeskoba s kroničnom zabrinutošću drugačija od panike ili ustrašenog vrpoljenja koji karakteriziraju tjeskobno uzbuđenje. U ranijoj fMRI studiji, otkrili su da dva oblika tjeskobe proizvode potpuno drugačije oblike aktivnosti u mozgu. Tjeskobno uzbuđenje 'osvijetli' regiju mozga odmah iza uha (right inferior temporal lobe). Briga, u drugu ruku, aktivira dio mozga koji je povezan s govorom (left frontal lobe). Drugi su istraživači otkrili da depresija, sama po sebi, aktivira desni frontalni dio mozga.

U novoj studiji, skeniranje mozga obavljeno je dok su pacijenti izvodili zadatak u kojem su trebali imenovati boje riječi koje su imale negativno, pozitivno ili neutralno značenje. Ovo je omogućilo istraživačima da promatraju koji regioni mozga su se aktivirali kao odgovor na riječi s emocionalnom konotacijom. Istraživači su otkrili da je fMRI ispis mozga zabrinute ili osobe u depresiji koja izgovara riječ s emocionalnim značenjem značajno drugačiji od osobe koja se 'vrpoljila' ili bila panično depresivna. "Kombinacija depresije i tjeskobe, i to samo jednog tipa tjeskobe, daje različite rezultate u mozgu," kaže Miller. Ono što je najviše iznenađujuće, tjeskobno uzbuđenje (vrpoljenje, strah, panika) pojačavalo je aktivnost u prednjem desnom dijelu mozga koje je aktivno i u depresiji, ali samo onda kad je razina tjeskobne nervoze, ili brige, bila na niskim razinama. Aktivnost neurona u regionu lijevog prednjeg dijela mozga, onaj dio koji je inače povezan s funkcijom govora, bila je viša u depresivnih i zabrinutih (ali ne i uplašenih) pojedinaca.

Unatoč njihovoj depresivnosti, ljudi koji su bili zabrinuti pokazali su se uspješnijima i na zadatku izgovaranja emocionalnih riječi od onih koji su bili uplašeni ili su se vrpoljili. 'Zabrinuti' su bolje uspijevali ignorirati značenje negativnih riječi i usredotočiti se na zadatak, koji je bio identificirati boju (a ne emocionalno značenje) zadanih riječi. Ovi rezultati također sugeriraju da bojažljivo vrpoljenje ponekad pojačava aktivnost u mozgu povezanu s depresijom, dok se 'briga', baš nasuprot, može boriti protiv depresije, dakle sniziti neke negativne učinke depresije i straha, kaže Miller. "Može se dogoditi da određena vrsta tjeskobe pomogne u procesuiranju podataka u jednom dijelu mozga, a istovremeno onemogućuje procesuiranje podataka u drugom dijelu mozga", kaže Miller te dodaje: "Izgleda da je briga nekad i dobra. Možda će vam pomoći da bolje isplanirate neke stvari, a možda i da se uspješnije usredotočite. Izgleda da postoje i dobre strane nekih naizgled loših stvari."

Izvor: University of Illinois at Urbana


Preuzeto sa: Znanost

cesta pojava...

zabavne su ove psihoanalize,ko da citas crni humor

Омашио си тему, амиго.