5.1 BROKERI I DEALERI
5.2 OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI
5.3 PRIMARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE
5.4 SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE
5.5 BURZA VRIJEDNOSNICA
5.6 OTC FINANCIJSKO TRŽIŠTE
5.7 Tokijska burza
5.8 Londonska burza
5.9 Singapurska burza
5.10 Zürich Stock Exchange
5.11 Frankfurtska burza
5.12 Kuala Lumpur stock exchange
5.13 Philadelphijska burza
5.14 NYSE
5.15 CBOT
5.16 Praška burza
5.17 Stockholmska burza
5.18 Pariška burza

---

BROKERI I DEALERI

Brokeri i dealeri su specijalisti za prodaju i kupnju vrijednosnica na sekundarnim financijskim tržištima. Najveći dio sredstava potrebnih za poslovanje brokera i dealera osigurava se kreditima od banaka i sredstvima klijenata na posebnim računima koja se koriste za kupnju vrijednosnica.
Dealeri nastupaju kao principali, kupujući i prodajući vrijednosnice za vlastiti račun, očekujući dobit i preuzimajući rizike promjena cijena i kamatnih stopa.
Brokeri su posrednici između kupaca i prodavača koji posluju za njihov račun i naplaćuju posredovanje u obliku provizija – naknada. Brokeri su tržišni posrednici, mešetari koji pružaju tržišnu uslugu ne preuzimajući rizike. Posluju sa širokom javnošću, ali i sa dealerima. Osim brokera vrijednosnica postoje i specijalizirani brokeri za određena tržišta, kao npr. hipotekarni brokeri.
Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju sa širokim krugom investitora, u kontaktu su s većinom sudionika tržišta, bave se savjetovanjem i strukturiranjem portfelja svojih klijenata.
Diskontni brokeri  su brokerske kuće američkog financijskog tržišta koje, za razliku od ostalih brokera, klijentima pružaju uži obujam usluga i uz znatno nižu cijenu od uobičajene. Obično ne posluju uz proviziju, već sa klijentom ugovaraju fiksni iznos naknade. Posluju na veliko i specijaliziraju se za manji broj vrijednosnica ili usluga.

OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI

Otvoreni fondovi (open-end fund) imaju promjenivi broj udjela. Ulaganjem novca u fond kreiraju se novi udjeli i povećava se veličina fonda. Fond je na zahtjev člana dužan reotkupiti prodane udjele pa svaki takav reotkup znači smanjivanje broja udjela i veličine fonda. Kod ovog fonda ne postoje ograničenja u broju udjela i takvi se fondovi povećavaju odnosno smanjuju zavisno od ponude i potražnje za udjelima. Otvoreni fondovi egzistiraju u 34 zemlje. (Unit Trust, Mutual Fund, Money Market Mutual Funds)
Zatvoreni fond (closed-end fund) formira “pool” vrijednosnih papira, emitira ga i prodaje u kratkom roku. Tu nema limitiranja sa početnom cijenom, već se “pool” prodaje po ponuđenoj cijeni. Broj udjela je fiksan i ne može se vršiti reotkupljivanje. Udjeli se prodaju na sekundarnom tržištu ili se mogu ponuditi reorganizatoru fonda.
Zatvoreni fond je izuzetno siguran i kod njega se radi o vrijednosnim papirima najvišeg boniteta.
Vrijednost udjela i fonda kalkulira se dnevno kao NAV vrijednost ili neto vrijednost fonda: to je ukupna vrijednost svih vrijednosnica u fondu umnoženih s njihovom dnevnom tržišnom cijenom uvećana za vrijednost ostale aktive. NAV po udjelu se dobije podjelom ukupne vrijednosti fonda s brojem udjela. (Investment Trust, Real Estate Investment Trust)

PRIMARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE

Primarno (emisijsko) tržište je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novčana štednja ili trenutno nezaposleni novac. Novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugoročna novčana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i njihovom rasprodajom završava život toga instrumenta na primarnom tržištu, a sve ostale prodaje odvijat će se na sekundarnom tržištu.
Sve poslove za poduzeće na primarnom tržištu obavljaju investicijske banke:
1.   analiza tržišta,
2.   ocjena,
3.   određivanje uspjeha emisije,
4.   vrste i cijene vrijednosnih papira,
5.   registracija emisije,
6.   raspisivanje poziva na upis,
7.   distribucija.
Velike investicijske banke najčešće otkupljuju emisiju i tako preuzimaju rizik, a emisiju prodaju na sekundarnom tržištu.
Posebno značenje na primarnom tržištu imaju informacije:
a)   bonitetu emitenta vrijednosnica i
b)   rejtingu tvrtke.
Bonitet je izraz koji sintetički izražava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rejtingu emitenta služe investitorima  pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrđivanju tržišne pozicije, a time i cijene vrijednosnice na emisijskom tržištu.


SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE

Na sekundarnom financijskom tržištu se odvija stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora došli prethodnom rasprodajom na primarnom tržištu. Tu se mijenjaju vlasnici već emitiranih vrijednosnica, odnosno vrijednosnice se prodaju prije njihovog dospijeća. Zato se ovo tržište zove i transakcijsko tržište, ili tržište “druge ruke”.
Sekundarno tržište je posebno organizacijski i pravno regulirano da bi se zaštitili sudionici. Funkcija sekundarnog financijskog tržišta je održavanje likvidnosti sudionika i oslobađanje novčanih sredstava za plasmane. Transakcije se obavljaju najčešće u bankama, na burzama, na OTC tržištu, i “iz ruke u ruku”.


BURZA VRIJEDNOSNICA
Burza vrijednosnica je organizirano i centralizirano fizičko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem članovi burze trguju prema specifičnom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti račun (dealeri, traderi). Organizacijska struktura je organizirana kao udruženje članova. Trguje se samo listiranim – uvrštenim vrijednosnicama.
Dokaz o ispunjavanju uvjeta za uvrštenje:
1.   godišnja dobit,
2.   broj dionica ponuđenih javnosti,
3.   broj krupnih dioničara,
4.   neto-aktiva,
5.   minimalne tržišne vrijednosti,
6.   minimalni broj vlasnika po 100 dionica i sl.
Tvrtka mora podnositi godišnja i periodična izvješća, organizirati skupove dioničara i iznositi u javnost financijske informacije. Najveći promet na sekundarnom tržištu ostvaruje se preko burzovnog tržišta. Pri tome se na burzi najviše trguje običnim dionicama, obveznicama, a ponešto i preferencijalnim dionicama. Burza je pokazatelj stanja i kretanja privrede. Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tržištima. Indeksi su: DJIA, S&P 500, NASDAQ i Nikkey.


OTC FINANCIJSKO TRŽIŠTE

OTC tržište (over the country) drugi je važan oblik organiziranog sekundarnog tržišta. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najčešće nisu, ali mogu biti uvrštene i na burzama. U svijetu ga je 1971. godine formiralo udruženje američkih dealera kao sustav automatskih kotacija na mreži spojenih računala (dealeru je u svakom trenutku ostvarena mogućnost da sazna ponudbenu i kupovnu cijenu). Posao se zaključuje telefonom, telefaksom ili teleksom, bez fizičkog susreta sudionika. Na američkom OTC tržištu kotira 40.000 vrijednosnih papira, od kojih je aktivno 15.000, a dnevno se trguje sa oko 3.000 vrijednosnih papira.
Ovo tržište se dijeli na podtržišta, kao što su:
a)   tržište certifikata o depozitu,
b)   tržište bankarskih akcepata
c)   tržište federalnih fondova.

1.   Tokijska burza

Povijest

1870. – sustav vrijednosnica
1878. - Tokyo Stock Exchange Co. Ltd
1943. – Japan Securities Exchange
1945. – prekid trgovanja

Burze osnovane 1949.g.:Tokyo, Osaka, Nagoya

-   danas je jedno od vodećih tržišta kapitala u svijetu, ima 792 zaposlena, te je druga burza po kapitalizaciji iza NYSE i drži 92% transakcija u Japanu
-   organizacija – 1.11.2001. promijenila je status iz d.o.o. u d.d.
-   ima statutarnu obvezu objavljivanja svih podataka vezanih za upravu
-   korporativni revizori su vanjski revizori burze; ima 4 člana (CEO jedne brokerske kuće koja sudjeluje u poslovanju)
-   Uprava – brine o svakodnevnom poslovanju burze
-   NO – kontrolira upravu i određuje dugoročne poslove; ima 11 članova od kojih je 6 vanjskih; njih imenuju 4 posebna odbora:
1.   Odbor za tržišnu strukturu
2.   Odbor za samoregulaciju
3.   Disciplinski odbor
4.   Odbor za nominacije i naknade

Trgovina

-   na TSE se trguje vp (dionicama i obveznicama) i derivatima (futures, options)
-   pokazatelji razine cijena na burzi su burzovni indexi – TOPIX
-   na TSE su uvrštene 2132 kompanije
-   Trading participants – direktni kontakt s burzom, trguju preko posrednika
-   Non-trading – nema direktnog kontakta
-   nalozi se izvršavaju telefonski ili preko Interneta
-   dionice i obveznice: obične dionice, državne obveznice, strane obveznice, «straight» obveznice, konvertibilne obveznice, obveznice s garancijom, EFT (investicijski fond dionica koji prati kretanje cijena jednog indexa), REIT, Margin Trading (trgovci posude vp na određeno vrijeme)
-   derivati:
•   TOPIX Indeks futures
•   S&P/TOPIX 150 Futures
•   TOPIX opcije
•   Opcije na dionice
•   Opcije na JBG obveznice

Indexi
-   TOPIX, TOPIX nove serije indexa, REIT, S&P/TOPIX 150, s&p Global 1200 (globalni indeks koji se sastoji od 7 indexa; SAD, Kanada, Azija, Pacifik, Europa, Lat. Am)
-   TSE je strogo nadzirana institucija (iznutra i izvana) – pokretačka snaga japanskog gospodarstva


 
2.   Londonska burza

-   otvorena i utemeljena je 1691. g.
-   1553.g. počeci dioničarstva u VB
-   1694.g. prvi primjer modernog burzovnog poslovanja
-   prvi brokeri okupljaju se pod organizacijom Royal Exchange
-   ulaz na burzu je slobodan za članove, no ne-članovi moraju platiti ulaz
-   1711.g. prvo javno zaduživanje
-   kompanija raspisuje zajam, rast kapitala sa 10 mil. na 500 mil funti u 3.g.
-   godinama se izdaju ogromne količine obveznica
-   svjetski ratovi nisu imali veći utjecaj na burzu
-   1960.g. odluka o izgradnji nove zgrade; u potpunosti je izgrađena 1972.g.
-   26 katova, a svaki kat je specijaliziran za pojedini segment transakcija
-   potpuno je automatizirana – ne trguje se otvorenim nadvikivanjem
-   dnevno – 30 000  transakcija
-   kotira 7000 dion, 65% prekomorskih kompanija
-   glavna područja poslovanja su: emisijske, brokerske usluge, informacijske usluge

Burzovna tržišta

-   glavno tržište i AIM
-   glavno tržište je tržište kompanija iz svih sektora, 2000 kompanija, 400 internacionalnih iz 60 zemalja
-   AIM tržište mladih i rastućih kompanija
-   stupanjem na glavno tržište tvrtkama se povećava značaj

Trgovinske usluge

-   trgovinske platforme koje koriste brokerske kuće diljem svijeta
-   informacije o tržištu – kvalitetne info, sa samo 15 minuta zakašnjenje
-   RNS – servis vijesti tvrtkama
-   info o sudionicima na tržištu i o FTSE indexima

Tržište obveznica

-   posebno se ističu vrste obveznica
-   70% poslova oko euroobveznica se izvršava na LSE

Vrste obveznica:
porijeklo – domaće, strane, euroobveznice
rok dospijeća – kratkoročne i dugoročne
forma i pravne karakteristike
struktura

Emitenti obveznica:

-   mogu biti velike korporacije, vlada i njene agencije, lokalne vlasti, multilateralne institucije

Proces emisije
1.   davanje punomoći
2.   due dilligence (ovjera dokumenata)
3.   priprema
4.   lansiranje
5.   upisivanje i zatvaranje
6.   trgovanje na tržištu
Stranke pri emisiji:
vodeći manager i sindikat
pravni savjetnici
agenti
klirinške kuće
povjerenik
fiskalni agent

-   klirinška kuća- dva sistema nadgledanja; euro clear, clear system
-   fiskalni agent – osigurava naplatu duga i ?

Uvrštavanje obveznica na burzu

-   proces uvrštavanja se odvija u nekoliko faza
-   moraju se postaviti UKLA (UK Listing Authority)
-   troškovi uvrštenja – naknade UKLA i burzi, a naknada ovisi o veličini obveznice, ne plaća se godišnja naknada

Usluge klijentima

-   promoviranje AIM statusa, RNS vijesti, medijski centar, kalkulator naknada
-   IRS pregled cijena, indikatori, porfolio, Risers & Fallers, Share monitoring service

 
3.   Singapurska burza

-   prva Azijsko – Pacifička samostalna burza; osnovana 1.12.1999.

SGX:
7 operativnih grupa:
1.   tržišna grupa
2.   grupa za proizvode i usluge
3.   grupa za strategiju i poslovni razvoj
4.   operativna grupa
5.   grupa za tehnologiju
6.   grupa za korporativne usluge
7.   grupa za management i regulaciju

2 vrste proizvoda i usluga:
1.   vrijednosnice
2.   izvedenice
-   trgovanje njima se odvija preko mreže brokera

Prednosti SGX:
•   diversifikacija poslova
•   mnogobrojnost usluga
•   inovativnost
•   sustav osobnih računa
•   tehnološka inovativnost
•   stabilnost i integritet Singapura
•   dobar zemljopisni položaj

Uprava SGX-a funkcije:
•   odobravanje strategija i financijskih ciljeva
•   upravljanje rizikom i internom kontrolom
•   odobravanje kandidata za članove uprave
•   odobravanje god. Proračuna

Regulativne fje:
1.   emisijska regulacija
2.   nadzor članova
3.   nadzor tržišta
4.   zakonsko sprovođenje
5.   upravljanje rizikom

 
4. Zürich Stock Exchange

Povijest Zürich SE
Burze u Švicarskoj su za razliku od burzi u ostatku Europe osnivane relativno kasno. Razlog tome je bio nedostatak uvjeta koji tvore osnovu redovnog burzovnog poslovanja. Brojna poduzeća koja su postojala sredinom 19. stoljeća bila su većinom obiteljske tvrtke koje su kapital dobivale od pojedinaca. Gradnjom željezničkih pruga, kada su se industrija i trgovina počele ubrzano širiti porasli su javni rashodi, te je tada porasla i potreba za razvojem tržišta kapitala. U to vrijeme se također javljaju i razne kategorije vrijednosnih papira.

Prva burza u Švicarskoj osnovana je u Ženevi 1856.g., Baselu 1876. i Zürichu 1877. godine. Zapravo je već više od 100 godina bila regulirana mešetarska trgovina u Zürichu. Mešetari, tzv. senzali ili posrednici su preuzimali narudžbe za račun trećih osoba, u čije ime su ih izvršavali i obavljali skromnu trgovinu vrijednosnim papirima koje je u to doba postojala. 1877.g. su se svi izravno povezani u trgovinu vrijednosnim papirima ujedinili u jednu organizaciju – Zürichšku burzu. 1883. g. prihvaćen je zakon o tzv. mercantile brokers i brokerima (stockbrokers), stavljajući tako prethodno privatno organizirano trgovanje na burzi pod nadzor kantona Zürich. Jedan od glavnih razloga toga je bilo oporezivanje tj. prikupljanje sredstava za kanton. Jedno vrijeme burza je bila zatvorena, ali nakon toga je opet počela sa radom. 1896. banke su formalno primljene na burzu uz mešetare. Uspješno poslovanje u 19.st.Nakon sloma burze 1912.g. donesen je zakon o trgovanju vrijednosnicama. Pojačana je kontrola nad burzom.

Nakon zatvaranja burzi u Baselu i Genevi dolazi do koncetracije trgovanja na Zürichškoj burzi.

Uprava burze
Burza u Zürichu posluje pod nadzorom burzovnog nadzornika kojeg postavlja kanton Zürich. U Švicarskoj ne postoji burzovno zakonodavstvo konfederacije. Izvjesna područja burzovnog zakonodavstva regulirana su različitim zakonima (zakonom o bankama, zakonom o vrijednosnim papirima i krivičnim zakonom). Odvijanje poslova na svim burzama regulirano je statutima, pravilima i uzancama pojedinih burzi. Burzom upravljaju Generalna skupština, Upravni odbor i auditori, odnosno revizori.

Članstvo na burzi
Za razliku od ostalih burzi broj članova burze u Zürichu nije ograničen te na Zürichškoj burzi ne postoje posebni mešetari koji preuzimaju naloge od banaka i izvršavaju ih na burzi. U Zürichu, kao i u drugim švicarskim bankama, banke posluju sa vrijednosnim papirima preko svojih predstavnika.

Da bi poduzeće moglo pristupiti burzovnom poslovanju mora prethodno dobiti dozvolu države i postati član Burzovnog udruženja, te mora raspolagati s određenim minimalnim kapitalom. Buduće banke članice (Ring Banken) moraju uživati odličnu reputaciju, jednako kao i njihova uprava, najveći dioničari kao i osoba koja će biti ovlaštena da u ime banke trguje na burzi. Taj, tzv. predstavnik mora biti švicarske nacionalnosti i mora dokazati temeljito i dugoročno poznavanje švicarskog tržišta vrijednosnih papira i to putem dviju preporuka koje mu daju članovi Burzovnog udruženja međutim  strana nacionalnost većine dioničara ili uprave ne predstavljaju prepreku.  Uz dozvolu za profesionalno trgovanje na samoj burzi izdaju se dozvole i za profesionalno trgovanje vrijednosnim papirima izvan burze. Tako danas, pored 26 banaka koje su članovi Burzovnog udruženja, preko 100 drugih poduzeća posjeduje tzv. «B» licencu.

Svatko tko je dobio dozvolu za poslovanje na burzi mora pri kantonu Zürich deponirati određeni garantni polog i plaćati godišnju  pristojbu koja se obračunava na temelju obujma poslovnih transakcija. Povrh toga svaki burzovni agent mora deponirati određeni iznos kod Burzovnog udruženja. Depozit služi kao garancija za korektno poslovanje i za bilo kakvu globu koju može odrediti Odbor burze.
POSLOVANJE BURZE U ZURICHU
Na burzi u Zurichu postoje dva okrugla šaltera, ringa. Na jednom se trguje obveznicama, dok na drugom dionicama. Untar ringa se nalaze brokeri, a oko ringa stoje predstavnici banaka koji međusobno trguju. Jedan od brokera unutar ringa izvikuje po određenom redoslijedu vrijednosne papire, a predstavnici banka izvikuju količinu i cijenu uz koju prodaju (Geld) ili kupuju (Brief). Poslovanje se odvija izravno između predstavnika bez posredovanja brokera.
Osim ovog službenog načina poslovanja koji se naziva (fra. a la criee), postoje jos dva načina poslovanja, to su:
•   Pre-market dealings (trgovanje prije tržišta) – koje se obavlja neposredno prije otvorenja službenog burzovnog sastanka uz ring za obveznice, ali se ne odnosi samo na obveznice, nego na sve vrijednosne papire. Te transakcije ne podliježu kontroli niti su službeno registrirane.
•   over-the-counter trading – gdje se trguje vrijednosnim papirima za koje je zatraženo kotiranje na burzi, ali ono još nije dobiveno. To se poslovanje odvija po određenim pravilima i u prvom redu mora postojati publicitet o tim vrijednosnim papirima, kako bi se zaštitili interesi i sigurnost eventualnih investitora
Na burzi se mogu sklapati promptni i terminski poslovi.
•   promptni poslovi (spot, cash) poslovi moraju se likvidirati, tj. platiti i isporučiti najranije sljedećeg, a najkasnije petog dana nakon zaključenog posla. Promptni poslovi obveznicama čine oko 70% čitavog poslovanja.
•   terminski poslovi mogu biti fiksni i premijski.
o   kod fiksnog terminskog posla ugovara se isporuka i plaćanje vrijednosnog papira u nekom budućem roku, ali ne dulje od dva mjeseca. U službenoj tečajnici se terminski poslovi označavaju križićem. Jedan križić (+) označava likvidaciju krajem tekućeg mjeseca, a dva križića (++) likvidaciju krajem sljedećeg mjeseca.
o   premijski poslovi (opcije) su terminski poslovi kod kojih kupac ili prodavalac može uz unaprijed plaćenu premiju (''dont'') odustati od posla.
Nalozi za kupoprodaju v.p. moraju biti jasni i određeni, te mogu biti limitirani i nelimitirani.
•   limitirani nalog- sadrži cijenu uz koju neki v.p. treba kupiti ili prodati, što znači da se može prodati uz višu cijenu od one navedene u nalogu ili kupiti uz nižu cijenu od one navedene u nalogu.
•   nelimitirani nalog – glasi kupite ili prodaje ''najpovoljnije'', što kod kupnje znači najjeftinije, a kod prodaje po najvišoj cijeni koja se može postići.
Swap nalozi sadrže istodobno nalog za prodaju jednih i kupnju drugih v.p.
PROIZVODI BURZE U ZURICHU (VRIJEDNOSNI PAPIRI)
Na Švicarska burza nudi široku spektar proizvoda i usluga (oko 5000 vrijednosnica) koji su podijeljeni u sljedeće segmente:
•   Securities - Cijena dionice se izražava u švicarskim francima. Pored redovnih dionica, na Burzi se trguje i dionicama bez prava glasa (no voting shares). Slični tim dionicama su certifikati koji sudjeluju u podjeli profita (profit-sharing certificates). Pomoću takvih certifikata poduzeće dolazi do novog kapitala, a držaocima ne mora dati pravo da sudjeluju u upravljanju poduzećem.
•   Investment Funds
•   Exchange Traded Fund (ETF) – koji nudi investitorima likvidnost i fleksibilnost kao i dionice, mogu biti prodane na kratko ili arbitražno kao i dionice, omogućujući institucionalnim investitorima da brzo reagiraju na tržišna kretanja. Danas su većina ETF-ova su indeksno vezani fondovi, tj. pasivno vođeni fondovi koji bilježe cijenu i trendove određenog indeksa.
•   Bonus - cijena obveznice se izražava u postotku od njezinog nominalnog iznosa (tako tečaj 98 znači da se obveznica kupuje ili prodaje po 980 ako joj je nominalna 1000). Na burzi se trguje i konvertibilnim obveznicama , čijom kupnjom kupac stječe pravo da nakon određenog vremena može određeni broj svojih obveznica pretvoriti u dionice. Sve do dana pretvorbe u dionicu, kupac dobiva fiksne kamate, a zatim dividende na dionice
•   Eurobonds –  trgovanje eurobveznicama se razvilo još više od otvaranja nove platforme 1998. godine. Glavne karakteristike euroobveznica su likvidnost, kao i rastući broj sudionika I market makera-a. Od 2000. godine transakcije se mogu obavljati u britanksim funtama, američkim dolarima  I eurima.
•   Options

Indexi

-   SMI (Swiss market indeks)   
-   SPI (Swiss performance indeks)
-   SBI (Swiss bonds indeks)
+ investment companies indeks, immofonds indeks i customized indexi

SMI

-   blue chip indeks
-   obuhvaća max 30 najznačajnijih emisija dionica
-   dionice obuhvaćene ovim indexom čine 90% transakcija na burzi (1500 bodova)

SPI

-   indeks švicarskih dionica
-   uključuje dionice svih kompanija sa sjedištem u Švicarskoj i Lihtenštajnu
-   izračunava se svake 3 minute (1000 bodova)

SBI

-   2 glavna segmenta: domaći i strani
-   uključene samo prvorazredne obveznice
-   100 bodova

 
5. FRANKFURTSKA BURZA


 Povijest

-   Frankfurt je financijsko središte od ranog srednjeg vijeka
-   1180. grad je dobio pravo kovanja novca
-   1402.g. otvorena je 1. mjenjačnica
-   do 16.st. novčane transakcije su vezane trgovinom
-   9. rujna 1585.g. osnutak Frankfurtske burze
-   u prvim danima trgovalo se samo s mjenicama no krajem 18. st. u optjecaj ulaze obveznice
-   1820. prvi put su uvrštene dionice Austrijske nacionalne banke
-   1986. osnovano je udruženje njem burzi
-   1993. Frankfurtska burza d.d. mijenja ime burze u Njemačka burza d.d.

Danas

-   čini 90% prometa 8 njemačkih burzi, a ujedno je i najveća
-   čini međunarodni financijski centar
-   140 od 320 sudionika su stranci i oni rješavaju tehnološka pitanja za 16 svjetskih burzi (aus. , fin…)

Razlika FSE i LSE

-   LSE – open outcry trgovanja
-   FSE – mešetari sjede oko kompjuterskih terminala i šapću

Organizacija

-   predsjedništvo burze (19 – 22 člana koji se biraju na 3.g.)
-   odbor za uvođenje vrijednosnica na burzu
-   izvršni odbor (nema veliku ulogu)

Predsjedništvo burze
glavne ovlasti:
odobrava trgovinu na burzi
regulira organizaciju i trgovinu
održava rad u zgradama burze
izabire izvršni odbor

Odbor za uvođenje vrijednosnica na burzu
-   20 – 24 člana izabranih od predsjedništva i oni ne smiju profesionalno trgovati na burzi
-   ovi članovi su management tvrtke

Xetra i indexi

-   FSE koristi XETRA sustav trgovanja vrijednosnicama
-   Uveden je 1997.g.
-   to je elektronski sustav trgovanja vrijednosnicama
-   nakon uvođenja XETRA-e promet burze je višestruko porastao
-   danas se više od 90% trgovanja odvija preko XETRA-e
-   povezuje ponuđene kupovne i prodajne cijene u centralnom računalu i izvršava cijene
-   lako se mjenjaju fje XETRA-e

DAX

-   je najvažniji indeks i mjeri poslovanje 30 najvećih njemačkih kompanija
-   temelji se na cijenama koje se formiraju trgovanjem preko XETRA-e
-   računa se svakih 15 sekundi

-   radno vrijeme je 9:00-17:30, a na flooru do 20h
-   nakon zadnje XETRA kotacije računa se CASE INDEKS

MDAX

-   indeks najkvalitetnijih dionica klasičnog sektora (kompanije srednje veličine)
-   računa se svakih 60 s
-   mogu biti uključene i strane tvrtke, a ne samo njemačke kao kod DAX-a

SDAX

-   indeks 50 izabranih manjih kompanija
-   računa se svakih 60 s

TECDAX

-   mjeri kretanje 50 vodećih dionica iz tehnološkog sektora
-   računa se svakih 15 s
-   najnoviji indeks na FSE

STOXX

-   mjeri kretanje 50 vodećih dionica iz Eurozone
-   u njega mogu biti uvrštene dionice uvrštene u DAX indeks
-   zove se još i europski DJ indeks

10.4.2002. dionice Zg banke uvrštene su u trgovanje na FSE
2003. g. ukupna dobit FSE je iznosila 453 mil eura što je 29% više nego 2002.g.
 
6. KUALA LUMPUR STOCK EXCHANGE

-   nalazi se u gl. Gradu Malezije; trgovačkom, poslovnom i administrativnom centru Malezije
-   samoregulirajuća organizacija koja vodi i nadzire ponašanje svojih članova
-   1930. prva formalna organizacija u poslovanju vp u Maleziji
-   1979. KLSEB osnovano kao d.o.o.
-   1990. na KSLE su uvrštene malezijske kompanije
-   5.1.2004. postaje d.d.
-   20.4.2004. promjena imena u KLSE u Bursa Malesia
-   Nestle, Carlsberg – uvrptene na KSLE

Vrste vp: dionice, fixed income securities, …

Podjela burze:
1.   Main Board
2.   Second Board
3.   MESDAQ Board – djeluje kao OTC tržište i tu su uvrštene kompanije koje nisu uvrštene na Main i Second Board

-   kompjutorska potpora implementirana u svibnju 1989.g.
-   SCORE
-   WINSCORE – slanje naredbi i potvrda izvršenja transakcija
-   CDS (central depository system)
-   trguje se 5 dana u tjednu: 9:00 – 12:30
       14:30 – 17:00
-   Board Lots – dionicama se obično trguje u okruglim lotovima
-   otvorite Trading i CDS rn kod brokerske kuće i trgovina može početi

Način trgovanja

1.   ulaz naredbi – mora biti unesena sa određenim rasponom gornja granična cijena i donja granična cijena
•   ograničena naredba – treba biti izvršena po točno unešenoj cijeni ili boljoj
•   tržišna naredba – treba biti izvršena po bilo kojoj cijeni između donjoj i gornjoj granici
2.   spajanje naredbi
•   za određivanje matching cijena KLSE koristi call market sistem čije je pravilo npr. match cijena dionica je ona po kojoj najviše dionica može biti izvršeno
3.   potvrda naredbe
•   unešena naredba se provjerava
•   ako je unutar zadanih ograničenja šalje su u red za izvršenje

Indexi

1.   Composite – na temelju 100 najvećih kompanija
2.   EMAS – 397 malih i srednjih kompanija
3.   KLSE Second Board indeks – najveće industrijske kompanije
4.   Syariah indeks – dionice kompanija koje posluju u skladu s islamskim propisima (ne smiju trgovati alkoholom, svinjetinom i sl.); npr. Shell (najveća)
5.   Technology indeks – 18 kompanija čija je glavna djelatnost informatička, telekomunikacije itd.

 
7.  PHILADELPHIJSKA BURZA

-   1790. osnovana kao 1. burza u SAD
-   1754. London Coffee House
-   1790. osniva se Philadelphia Board of Brokers
-   1812. postaje prvo tržište kapitala
-   1817. NY – šk. Brokeri po uzoru na PHLX osnivaju  NY Stock & Exchange Board
-   1834. premješta se u Merchant Exchange Building
-   1846. usvaja poslovanje telegrafom
-   1870. otvara 1. Clearing house u SAD-u
-   tijekom 20.st. zatvarana je 2 puta
-   1949. sjedinjuje se s burzom Baltimore
-   1953. sjedinjuje se s washingtonskom burzom
-   prva uvodi elektroničko poslovanje
-   1957. PACE
-   1982. počinje trgovati valutnim opcijama
-   1988. AUTOM
-   1990. PHLX postaje 1. burza koja uvodi 24h vrijeme trgovanja

-   danas je PHLX industrijski predvodnik u sektorskom trgovanju indeksima

The Philadelphia Board of Trade

-   podružnica PHLX-a koja trguje futuresima u stranoj valuti
-   inicijalno fokusiran na valute zemalja G7
-   također pruža mogućnost trgovanja dionicama i opcijam

Kako sudjelovati na PBOT?

-   potrebno je registrirati se članskom prijavnicom i odgovarajućim dokumentima o financijskom statusu na PHLX-u
-   pripremiti 2200 $ inicijalnih naknada za uključenje

Struktura zaposlenih

-   505 ovlaštenih brokera
-   400 zaposlenih
-   direktor – CEO – Mary Sandy Frucker
-   odbor guvernera – 21 član

Cilj

-   kroz borbu, kreativnost i volju za istraživanje neistraženog zadržati tradiciju, inovacija započetih prije više od 200 g.

Vrste vrijednosnica:

-   2 200 dionica
-   1 200 equity options
-   16 indeks options
-   8 valutnih opcija
-   6 valutnih futuresa

Glavni proizvod PHLX –a
-   Sectors Index Options
-   Equity options
-   Flex Options
-   Equities
-   ETF-s
-   HOLDERs
-   BOXES
-   Currency Options
-   Currency Futures

PHLX je stvorila jedinstvenu tržišnu strukture u trgovanju valutnim opcijama. Standardizirane valutne opcije nude specifične uvjete ugovora. Nestandardizirane valutne opcije nude uobičajena mjesta trgovanja valutnim opcijama

Pravilo trgovanja opcijama «what you see is what you get»

Top 10 kompanija koje kotiraju na PHLX-u , travanj 2004. elektroničko poslovanje:

2 osnovne kompjuterske potpore PHLX-a:

1.   PACE  - Philadelphia Automated Communication and Execution System
2.   AUTOM – Automated Options Market

Elektroničko poslovanje i The Dorsey Reports:

-   PHLX omogućava ovlaštenim brokerima pristup putem e-maila specijalnim tjednim izvješćima koje nastavlja ugledna savjetnička investicijska tvrtka Dorsey, Wright & Associates
1.   The Philadelphia report
2.   The Sectors Report

Indexi

•   The Gold/Silver Sector (XAV)
•   The KBW Banc Sector (BKX)
•   The Oil Service Sector (OSX)
•   The Semiconductor Sector (SOX)
•   The Street.com Internet Sector (DOT)

Members plus club

-   dostupan je samo tekućim članovima PHLX-a
-   pruža veliki izbor specijalnih popusta i privilegija na području ugostiteljstva, kulturno zabavnih događaja

PHLX kao prva organizirana burza u SAD-u ponosno niže dugu listu «prvih» dostignuća i inovacija. Danas nastavlja tradiciju inovacija novih tehnika i poslovanja kako bi postala vodeća burza i inovator na tržištu SAD-a.
 
8.   NYSE


NYSE – najveća svjetska burza

Povijesni razvoj: 1792. – Buttonwood Tree Agreement; 1817. – New York Stock and Exchange Bord; 1863. – NYSE; 1865. – 10 Broad Street; 1886. – promet  preko 1 mill. US$; 1915. –Promijenjen sustav kotacija cijena; 1966. – Kompozitni indeks; 1967. – Prva žena član; 1992. – 200ta obljetnica.

NYSE danas: 1366 članova, 27. 4. 2004. - cijena članstva   1.500.000,00 $, 3558 vrijednosnica, 2800 tvrtki

Organizacija: 17. 12. 2003. SEC je odobrio promjene u nadzornoj hijerarhiji: Board of Directors, Board of Executives.

Članovi: Poduzeće ili pojedinac koje kupi mjesto na burzi: mešetarsko-trgovinske tvrtke, slobodni trgovci i specijalisti. Prvi članovi bili su osnivači burze – njih 24. Cijena mjesta: 1800. – 25 $, 1998. – 2,6 mil. $, danas – 1,5 mil. $.

*Floor brokeri - Oni čine najveću skupinu članova NYSE. Oni  od javnosti primaju naloge o kupovini i prodaji dionica. Dvije vrste floor brokera posluje na Trading Flooru: House brokeri i samostalni brokeri. House brokeri su zaposlenici brokerskih kuća koje su članovi NYSE. Oni svoje usluge pružaju individualnim investitorima. Samostalni brokeri prestavljaju direktan pristup tržištu VP i svoje usluge pružaju institucionalnim investitorima uz niske naknade.

*Specijalisti - Oni povezuju brokere sa kupovnim i prodajnim nalozima na zato točno određenim trgovinskim punktovima. Svakom specijalisti dodijeljene su određene vrste dionica i on je odgovoran za održavanje pravednog, efikasnog i uređenog to tržišta dionica. U svakom trenutku stavljaju klijentske interese iznad svojih. 4 su im funkcije: [aukcionar – uspostavljaju fer tržišnu cijenu za svaku dionicu ovisno o ponudi i potražnji, agent – izvršavaju sve naloge prispjele elektronički, katalist – omogućavaju glatko trgovanje s minimalnim fluktuacijama cijene, diler – uskače na tržište prodajom ili kupnjom dionica kako bi održao ravnotežu tržišta].

Prednosti kotiranja na NYSE
Proizlaze iz toga što je NYSE najveća burza na svijetu, na kojoj kotiraju najbolje kompanije. Činjenica da kompanija kotira na NYSE daje kompaniji pristup svjetski najvećem izvoru kapitala s najboljom likvidnošću, mogućnost za značajan rast i diversifikaciju investicijskog portfelja te nudi bolja poslovna očekivanja. NYSE predstavlja za investitore efikasno, fer i sigurno aukcijsko tržište te stoga koje omogućuje najpoštenije cjenovno vrednovanje.

Kotiranje na NYSE
2800 kompanija  - 18000 mlrd US$ globalne tržišne kapitalizacije. Uvrštene kompanije se kreću od vodećih američkih ''blue chip'' kompanija do novih, brzorastućih tvrtki. Kotira i 470 neameričkih kompanija iz 53 zemlje - 6000 mlrd US$ globalne tržišne kapitalizacije. Neameričke kompanije igraju sve veću ulogu (broj im je porastao gotovo pet puta).

Standardi kotiranja na NYSE
Da bi kompanije mogle kotirati one moraju udovoljiti strogim financijskim i regulacijskim kriterijima njujorške burze. Kako bi se spriječilo kotiranje lažnih i nedovoljno sigurnih VP-a propisuje se da sve dionice moraju biti registrirane kod SEC-a. Postoje dvije skupine standarda: konstantni standardi kotiranja te uvjeti uvrštavanja dionica na NYSE.

Konstantni standardi kotiranje na NYSE
NYSE ima i kvantitativne i kvalitativne standarde koje korporacija treba zadovoljavati kako bi se kontinuirano kotirala na burzi. Kad kompanija ne zadovolji bilo koji od kriterija, burza će razmotriti prikladnost danjeg kotiranja. Primjer kvalitativnih standarda može se ugledati uz standarde vezane uz korporacijski managment. Isto tako, važno je naglasiti da NYSE objavljuje listu onih kompanija za koje se utvrdi da ne zadovoljavaju kriterije kotiranja na burzi, i onih koji kasne u ispunjavanju zahtjeva o dostavljanju godišnjih izvještaja.

Uvrštavanja dionica na NYSE
Kotiranje na NYSE je pokazatelj snage i liderstva kompanije pa stoga postoje strogi uvjeti uvrštavanja na NYSE. Nova kotiranja dionica se postižu kroz:
• početne javne ponude – od početka ove godine izvršene su 33 početne javne ponude.
• prijenosom kotiranja s drugih burzi te
• unakrsnim kotiranjima stranih kompanija na burzama diljem svijeta.
Važno je naglasiti da postoje različiti su uvjeti uvrštavanja na burzu domaćih i stranih kompanija. Standardi za strane kompanije su većinom rigorozniji.
Ovdje imamo 2 kriterija: kriterij distribucije i veličine kapitala te financijski kriteriji

Naknade za kotiranje kompanija
Za kotiranje na NYSE potrebno je plaćati naknade. Ovdje nam se pojavljuju dvije vrste naknada kotiranja: originalne i kontinuirane. Originalna nakada se naplaćuje prilikom prvog uvrštavanja dionica neke kompanije na burzu i jednokatne je naravi. Sastoji se od 2 dijela:
-   originalne naknade u užem smislu, tj. cijene uvrštavanja kompanije na burzu. Fiksni je  iznosa koji se plaća neovisno o veličini kompanije. Iznosi 36800 US$
-   inicijalne naknade tj. cijene uvrštavanja dionica u kotaciju burze. Plaća se na osnovi broja uvrštenih dionica.
Kontinuirana (godišnja) naknada se plaća svake godine i izračunava se kao naknada po dionici. Obveza plaćanja se pojavljuje 1. siječnja za kotiranje u godini koja slijedi.

Trading Floor
Trading Floor predstavlja najveći dio burze. Iako on može izgledati kao nesređeno mjesto, aktivnosti na njemu su pažljivo promatrana kako bi se održala pravednost i sređenost tržišta. Trading Floor se sastoji od glavne prostorije i četiri manje prostorije s ukupno 4460m2. Na Trading Flooru nalazi se 20 punktova trgovanja na kojima se trguje točno određenim dionicama te 1500 brokerskih kabina na kojima brokeri dobivaju svoje naloge.

Trgovanje na burzi
Kako bi se uopće moglo trgovati na burzi investitor mora otvoriti račun kod brokerske tvrtke. Kad investitor želi kupiti ili prodati dionice on šalje nalog brokeru. Postoje 3 vrste naloga:
• Market Order – broker mora kupiti ili prodati dionicu po najboljoj cijeni koja je trenutno prisutna na tržištu
• Limit Order - investitor određuje cijenu po kojoj se kupuje ili prodaje dionica, tj. broker ne smije prodati po nižoj ili kupiti po višoj cijeni od specificirane tako da nalog možda neće biti izvršen.
dnevni nalozi – nalog vrijedi samo taj dan
''good 'til canceled'' – nalog vrijedi dok god se ne donese drugačija odluka
• Stop Order – nalog vrijedi dok god se cijena kreće u zadanim intervalima. Ukoliko cijena iziđe iz intervala nalog nije na snazi.
Jedinica trgovanja je round lot i sastoji se od 100 dionica.

Kronologija trgovanja na NYSE
1. Investitor odašilje nalog za kupnju ili prodaju dionica kompanije koja kotira na NYSE.
2. Brokerska tvrtka provjerava klijentov račun te mu pruža informacije o bid i aks cijenama. Prenosi nalog na burzu.
3. CMS (Common Message Switch) ili SuperDot sustav prihvaća nalog i ovisno o detaljima naloga upućuje ga do punkta trgovanja tim vrijednosnicama i brokerske kabine.
4. Zatim se nalozi prosljeđuju specijalistu.
5. Isto tako obavještava se floor brokera tvrtke da je stigao novi nalog.
6. Specijalist izlaže nalog na aukcijskom tržištu. Tu se floor brokeri natječu se s ostalim brokerima kako bi postigli što bolju cijenu.
7. Nakon sklapanja dogovora sastavlja se izvješće o transakciji koje se šalje brokerskim tvrtkama koje su sudjelovale u trgovini.
8. Ostvarena cijena trgovanja se pokazuje na konsolidiranim tricker tape displejima diljem svijeta.
9. Nakon toga se vrši realizacija zaključne trgovine tj. povezivanje kupca i prodavača. Ovo je praćeno s 3-dnevnim ciklusom izravnanja i namire.
10.   Investitor prima potvrdu od svoje brokerske tvrtke o izvršenom nalogu. Istodobno brokerska tvrtka tereti ili namiruje račun klijenta.

Tehnologija Trading Floora
Ključ liderske pozicije NYSE temelji se na najsuvremenijoj tehnologiji. Kapacitet burze – trgovina sa 6 milijardi dionica po danu. Dosadašnji rekord je 2,37 milijardi dionica po danu (listopad 2001.)

Računalne tehnologije koje se koriste na su:

SuperDOT– Elektronski je sustava koji pomaže u usmjeravanju manjih naloga. Preko njega se direktno na radne stanice specijalista prenosi više od 95 % naloga za kupnju ili prodaju. On služi i za prijenos izvještaja o realiziranim trgovinama.

Broker Booth Support System (BBSS) – sofisticiran je računalni sustav koji se koristi za prijenos velikih naloga na Trading Floor. Sustav je povezan sa specijalistom i s brokerskim prijenosnim računalima.

3-D Trading Floor - predstavlja najsuvremenije virtualno okruženje (virtualni trading floor). Ono omogućava promatranje aktivnosti  i događaja na Trading Flooru u stvarnom vremenu

Network NYSE - predstavlja suvremenu seriju inovacija koja omogućava uspješnije poslovanje burze: • NYSE Direct+ je elektronska veza velike brzine između brokerskih tvrtki i burze. Omogućava automatsko izvršavanje limitiranih naloga klijenata od 11 round lotova. • NYSE e-Broker je bežično, prenosivo računalo za upravljanje nalozima.

Ono omogućava brokerima na flooru da bolje organiziraju naloge i prate tok informacija. • NYSE MarkeTrac predstavlja online pristup izobilju tržišnih podataka. Investitori imaju mogućnost dublje analize određenih dionica te mogućnost dobivanja detaljnijih tržišnih informacija. + • ostale inovacije koje se odnose na ostale dopunske usluge tržišnog informiranja i izvršavanja naloga.

Consolidated Tape System (CTS) tj. ticker tape susavi su integrirani sustav izvještavanja koji diljem svijeta šalje informacije o cijenama i količinama trgovanja vrijednosnica. Kontinuirano se elektronski ažurira nakon svake izvršene trgovine.

Vrijednosnice na NYSE: 3558 vrijednosnica kompanija (2745 domaćih i 475 stranih) od toga 2563 izdanja običnih dionica, 363 izdanja preferencijalnih dionica, 627 izdanja izvedenica, 5 izdanja varanata.

Obveznice kotirane na NYSE: trguje se s više od 2000 izdanja obveznica preko Exchange's Automated Bond System (ABS). *korporativne (najveći udio) - 85% su čiste (nekonvertibilne obveznice), 15% su konvertibilne obveznice, *agencijske, *državne

New York Futures Exchange (NYFE): podružnica NYSE za terminsku trgovinu: valutama (¥ $ £ € CHF), državnim i agencijskim vrijednosnim papirima, certifikatima o depozitu, terminskim ugovorima na temelju burzovnih indeksa.

Sigurnosni sustav: Insider trading – protuzakonito. NYSE Stock Watch je kompjutorski sustav koji konstantno prati trgovanje i automatski označava neuobičajenu količinu ili cijenu za bilo koju dionicu.
Sporovi: arbitraža – omogućava rješavanje sporova brzo i pravedno od strane nepristranih osoba

Securities Investor Protection Corporation (SIPC): osnovao ju je Kongres. Pokriva troškove od 500.000 $ po osobi.

Formiranje cijena: Na cijenu dionice utječe: ponuda i potražnja za tom dionicom, financijska stabilnost kompanije, stanje sektora u kojem se nalazi kompanija, trendovi u gospodarstvu, bull market, bear market, svjetski i nacionalni događaji.

Indeksi:

NYSE Composite Index (NYA): kreiran 1966. godine, mjeri zajedničko kretanje svih dionica koje su uvrštene na NYSE. Omogućuje investitorima da prate trendove unutar američkog tržišta. nadopunjuje ga ostalih 5 indeksa.

NYSE U.S. 100 Index (NY.ID): mjeri kretanje 100 najvećih američkih dionica uvrštenih na NYSE. Sastoji se od blue-chip kompanija koje zadovoljavaju visoke kriterije uvrštavanja na NYSE.

NYSE International 100 Index (NYI.ID): uključuje 100 najvećih neameričkih dionica kojima se trguje na NYSE.

NYSE World Leaders Index (NYL.ID): mjeri kretanja 200 vodećih kompanija iz 10 industrijskih sektora i svih regija svijeta.

NYSE TMT Index (NYY.ID): omogućuje investitorima praćenje kretanja dionica 100 vodećih kompanija tehnološkog sektora

NYSE Sector Indexes: kreirani su 8. siječnja 2004. 3 su pojedinačna indexa: NYSE Energy IndexSM - NYE.ID, NYSE Financial IndexSM - NYK.ID i NYSE Healthcare IndexSM - NYP.ID

Zaključak: The World Puts its Stock in Us.®

 
9.   CBOT


The Chicago Board of Trade je osnovan 1848. godine i vodeća je burza na kojoj se trguje futuresima i opcijama na futures-e. U početku se na CBOT-u trgovalo samo poljoprivrednim proizvodima kao što su kukuruz, pšenica, ječam i soja. Futures ugovori su se na burzi razvili tijekom godina kako bi uključili i neuskladištivu poljoprivrednu robu te nepoljoprivredne proizvode kao što su zlato i srebro.

CBOT-ov prvi financijski futures ugovor bio je baziran na certifikatima osiguranima hipotekom Government National Mortgage Association-a i uveden je u listopadu 1975. godine. Tim uvođenjem, započeto je trgovanje futures-ima kroz brojne instrumente kao što su  npr. državne obveznice i note, burzovni indeksi i slično. Druga značajna inovacija su opcije na futures-e koje su uvedene 1982. godine.

Više od 150 godina primarna metoda trgovanja na CBOT-u bila je otvorena aukcija pri kojoj su se trgovci sastajali izravno, licem u lice na trading flooru te kupovali i prodavali futures ugovore.

Kako bi što bolje udovoljio zahtjevima globalne ekonomije CBOT je 1994. godine uveo svoj prvi sustav elektroničkog trgovanja.
Tijekom proteklog desetljeća, kako je upotreba elektroničkog trgovanja postajala sve važnija, burza je nekoliko puta poboljšala taj sustav. Tako je u siječnju 2004. godine CBOT po prvi put uveo novu elektroničku platformu podržanu novom tehnologijom LIFFE CONNECT- a.

Od toga dana Chicago Mercantile Exchange (CME) pruža usluge clearing i slične usluge za sve CBOT-ove proizvode.
Uspostavljen je i zajednički CME / CBOT Common Clearing Link koji ujedinjuje te dvije financijske institucije.

CBOT je samoregulirajuća i neprofitna korporacija. Ima preko 3 600 članova od kojih je 1 400 stalnih i imaju pristup svim ugovorima zaključenim na burzi.
Neki od članova CBOT-a imaju ovlasti trgovati svim, a neki samo određenim instrumentima na burzi.

Upravljačko tijelo burze se sastoji od Odbora direktora koji čine predsjednik potpredsjednik Odbora, 11 članova direktora i 3 direktora predstavnika javnosti.
Osoblje predsjednikova ureda upravlja burzom.

2003. godine CBOT zabilježio rekordan volumen trgovanja od 454 mil. ugovora.

Instrumenti kojima se trguje na CBOT- u

Financijski ugovori čine 72 % trgovine na CBOT-u.
Na CBOT-u se trguje blagajničkim zapisima, državnim notama, futures državnim obveznicama i opcijama, zatim futures-ima na kamatne stope, burzovne indekse, tvorničke proizvode, neuskladištivu robu, plemenite metale te strane valute i obveznice.
Također se trguje i futures-ima na osnovu prekonoćnih tečajeva Federal Fonda i tridesetodnevnim kamatnim futures-ima.

Najčešće se trguje tridesetogodišnjim US obveznicima koje su u vlasništvu agencija vlade
SAD-a, FED-a, lokalne vlade te pojedinaca i stranih investitora.   


Proces trgovanja

Klijenti i komisioni trgovci

Komisione kuće nadgledaju većinu operacija s klijentima preko robnih predstavnika.
Komisiona kuća mora biti registrirana kao član CBOT-a da bi mogla trgovati ili upravljati računima na tržištu CBOT.
Osnovna funkcija komisione kuće je predstavljanje interesa onih koji nemaju mjesto na burzi. Ona izdaje naloge za posao, prikuplja i raspoređuje novac od margina, te pribavlja osnovne zapise o računima, pa čak i savjetuje klijente u njihovom trgovanju, za sve to zauzvrat dobiva komisionu pristojbu.

Otvaranje računa za trgovanje

Račun može biti otvoren kad je utvrđeno da su klijenti shvatili koji financijski rizik preuzimaju i nakon što su ispunili određene financijske zahtjeve.

Margine

Kada klijenti izdaju naloge za kupovinu ili prodaju futures ugovora, od njih se zahtjeva da daju određenu financijsku garanciju kao osiguranje da će klijenti ispuniti obveze kao kupci ili prodavatelji futuresa, koja se zove performance margin. Minimalna zahtijevana margina za futures ugovore je obično u rasponu od 5 do 18 % od nominalne vrijednosti ugovora, a određene su na futures burzama. Dnevno se margine usklađuju sa cijenom zatvaranja klijentova futures ugovora.
Maintenance margin je određena minimalna margina koju klijent mora održavati na računu.

»Put naloga»

Da bi se izvršio klijentov nalog za posao, komisiona kuća ga mora poslati na burzin floor. Kada je transakcija dovršena, potvrda o nalogu za posao se šalje klijentu i  back office-u komisione kuće.
Svi nalozi su u različitim stadijima svoga puta i vremenski označeni, kao potvrda da su ispunjeni po kronološkom slijedu.


Prodaja na trading flooru

Trgovci stoje na specifičnim mjestima na platformama (PITS) s obzirom na mjesec dospijeća u kojem trguju. Institucionalni brokeri ili brokeri koji trguju za račun pojedinaca stoje na rubovima pit-a. Iz te pozicije mogu lakše vidjeti ostale trgovce, te im je omogućen jednostavniji pristup osobama koje im donose naloge iz telefonske centrale ili dijela gdje tvrtke izdaju naloge. Burzovni mešetari koji trguju za svoj račun, obično stoje u centralnom dijelu pit-a.

Računala i monitori postavljeni iznad trading floor-a prikazuju trenutno važeće tržišne informacije o burzama vrijednosnica i drugim burzama, dok major news wire services  omogućuju stalan opticaj informacija uključujući i informacije o vremenskim prilikama u regijama gdje rastu usjevi, zatim tržišne izvještaje sa drugih burzi, ekonomske prilike kao i djelovanje raznih vladinih agencija.

Pit traders na Chicago Board of Trade koriste otvoreni zaziv (open outcry) u kupnji i prodaji futuresa i opcija na platformama floor-a. Isto tako koriste i standardizirane signale rukom kako bi potvrdili svoje  ponude odnosno potražnje (offers and bids ), pogotovo u trenucima aktivnog trgovanja. Trgovanje se provodi putem sustava javne aukcije. Koristeći otvoreni zaziv, trgovac izvikuje količinu robe koju kupuje ili prodaje i odgovarajuću cijenu koju time nastoji postići.
kupci prvo izvikuju cijenu, a zatim količinu, dok prodavatelji prvo izvikuju količinu, pa tek onda cijenu.

Kad je trgovina zaključena, svaki od trgovaca ispisuje izvršenu transakciju na prodajnu karticu (trading card) ili na višedjelnu narudžbenicu (multipart order form). Ove prodajne kartice ili formulari sadrže originalne podatke (original records) i najvažniji od njih se prenose tvrtkama kupca i prodavatelja (buyer′s and seller′s trading firms).
Elektronski monitori (Electronic wallboards) postavljeni na trading floor-u Chicago Board of Trade, prikazuju sve promjene u cijenama tijekom trgovanja. Trgovačka mreža kotacija (market data quotation network) zatim te cijene iskazuje trgovcima diljem svijeta. The Board of Trade Clearing corporation prikuplja dnevne podatke o trgovanju i službeno ih objavljuje idući dan i to prvenstveno preko CBOT′s Market Information Department (službe za tržišno informiranje) i trgovačke mreže kotacija (market quotation network).


Osiguranje tržišta

Pravila i propisi CBOT-a su izrađeni tako da podržavaju konkurentno tržište najvišeg integriteta. Glavna zadaća Office of Investigations and Audits (OIA) tj., ureda za istrage i reviziju CBOT-a  je osiguranje poštivanja i provedbe tih pravila trgovanja i propisa.

Koristeći najsuvremeniju tehnologiju za nadzor, zaposlenici OIA sprečavaju nastajanje nepravilnosti u trgovanju i istražuju moguća nepoštivanja propisa burze.

Zaštita interesa sudionika se ostvaruje krz djelovanje ove tri najvažnije institucije:
1.   The Board of Trade Clearing Corporation - organizacija sa sjedištem u Delawareu vlasništvu 50 dioničara, od kojih su mnogi sudionici brojnih svjetskih tržišta derivatima i  market maker-i i ona je jedina aktivna neovisna kliring kuća za futures u svijetu. Prva klirinška kuća koja je počela koristiti računala u svom poslovanju / kliringu i lider je korištenju tehnologije u procesu kliringa.
2.   The Commodity Futures Trading Commission (CFTC) – neovisna agencija sa zadaćom reguliranja tržišta futures-a i opcija u SAD-u. CFTC osigurava ekonomsku korisnost futures tržišta potičući kompetitivnost i efikasnost i osiguravajući  njihov integritet, zatim štiti sudionike tržišta od manipulacija, prevara i osigurava financijski integritet kliring procesa.
3.   The National Futures Association (NFA) - samoupravljajući organizacija za tržišta futures-ima i opcijama a obuhvaća industriju i financira se iz nje. NFA se primarno fokusira na osobe i tvrtke koje nisu članice burze futures-a; štite se financijski interesi svih sudionika tržišta i integritet tržišta.

 
10. Praška burza

Povijest burze
Praška burza vrijednosnih papira (tvrtka Burza cennych papiru Praha, a.s., dalje samo burza) nastala je 24.11.1992. upisom u trgovački registar i prva trgovačka seansa se na njenom parketu ostvarila 6.4.1993. Trgovanje na burzi je otvoreno 22.06.1993. godine.

Burza je od 14.6.2001. pridruženi član Federacije europskih burza (FESE). Nakon pristupanja Republike Češke Europskoj uniji ovo će se pridruženo članstvo promijeniti u redovito.

Tijela burze

GLAVNA SKUPŠTINA DIONIČARA – General meeting – glavno tijelo burze

KOMORA ZA VRIJEDNOSNE PAPIRE – Exchange Chamber – tijelo koje upravlja operacijama na burzi
                 - Odbori na burzi – Exchange Comittes
    NADZORNI ODBOR – Supervisory Board


Trgovanja na burzi

Struktura tržišta vrijednosnih papira
Glavno tržište (main market) -  predstavlja najprestižnije tržište burze na kojem se trguje najlikvidnijim dionicama, a uvjeti pojavljivanja i trgovanja su najstroži

Sporedno tržište (secondary market)
Slobodno tržište (free market) – najbrojnije tržište burze
 
Novo tržište (new market) – cilj je stvaranja uvjeta koji bi omogućili novim i perspektivnim tvrtkama koje još nisu poznate, da pribave dodatna sredstva potrebna za razvoj i inovacije.

Praška je burza poput većine europskih burza utemeljena po načelu članstva. Članom burze može postati pravna osoba upisana u trgovač¬ki registar, koja raspolaže ovlaštenjem da trguje s vrijednosnim papirima na temelju posebnih propisa. Član burze mora istovremeno biti članom Garancijskog fonda burze, čija sredstva služe za osiguranje obveza ko¬ja proizlaze iz burzovnog poslovanja. Imovinska pretpostavka za nastanak članstva je uplaćeni temeljni kapital u iznosu od najmanje 280 112 USD. Član burze mora također iskazivati interventna likvidna sredstva u iznosu od najmanje 140 056 USD. Članom burze ne može biti pravna osoba za čiju je imovinu objavljen stečaj ili dopuštena likvidacija ili je prijedlog za proglašavanje stečaja odbijen zbog nedostatne imovine društva. Članom burze ne može biti ni banka za koju je proglašena prinudna uprava. Na dan 1.1.2003. je burza imala 34 člana.

Na burzi se može trgovati s vrijednosnim papirima koji u najmanju ruku zadovoljavaju uvjete zakona o vrijednosnim papirima za prihvaćanje na javnom tržištu. Emisije vrijednosnih papira se mogu registrirati na glavnom, sporednom, novom ili slobodnom tržištu.

sljedeća tri tipa trgovine mogu biti ugovorena na promptnom tržištu burze:
1. SPAD (Shares and Bondes Supporting System)
2. Automatska trgovina:
                                 - aukcijska
                                 - kontinuirana
3. Trgovanje blokom vrijednosnica:
                                 - član članu
                                  - član ne članu

Na dan 1. siječnja 2003. se na praškoj burzi trgovalo sa 102 emisije dionica i udjela i 84 emisije obveznica.

Burzovni indeksi
Praška burza objavljuje vrijednost 3 indexa:
     - PX 50  - je službeni index burze; početnom vrijednošću 1 000 bodova
     - PX – D
     - PX – GLOB
     - te indexe onih sektora čiji broj sudionika nije spao ispod 3


 
11. Stockholmska burza


-   veliko tržište vrijednosnih papira; transakcije provode trgovci zaposlenici brokerskih kuća i banaka
-   4.2.1963. prva burzovna transakcija vp
-   1778.g. gradnja zgrade
-   1918. – novi elektronski sustav – «najtiša svjetska banka»
-   kompjuterizacija registra kompanija
-   1985. g. osnovan je OM (klirinška kuća) i OMX indeks
-   1989. uvedeni su SIX i SAX – automatizacija
-   1991. – uvedeni SOX – trgovanje obveznicama
-   1993. – reorganizacija postaje d.d., a vlasnici su članovi burzi, izdavatelji dionica ili obveznica – prva burza na svijetu koja donosi profit
-   od 1995. posluje i na Internetu
-   prva je dobila certifikat ISO 9001

Organizacijska struktura

-   članovi su posrednici na burzi, ima ih 78 (cash članova 68, derivatives članova 35)
-   švedske banke i investicijske firme – 32 člana….

Predmet poslovanja

-   redovite dionice, EFT, derivati, New Market (manja poduzeća koja nisu članovi), call opcije, varanti

Tehnologija burze

SAXESS – uveden '90, kompjuterizirani sistem transakcija Internetom preko PC-a, njime se koriste samo članovi burze

SOX – tržište obveznica namijenjeni malim i srednjim institucijama; vrste obveznica na tom tržištu: sa fixnom naknadom (manji rizik i manje kamate), sa drugorazrednim pravom naplate (veći rizik i kamate), sa kamatama vezanim uz indeks

New Market – uveden '98; neslužbeno tržište malih kompanija

Click

Indexi

OMX – 30 najprodavanijih dionica na burzi, a bazira se na stanju od 30.9.1998.

SAX – indeks svih dionica na burzi

SBX- visoka razina likvidnosti i pokriva sve indexe na burzi; indikator općih trendova na burzi…

Euro tržište

-   danas se ¾ trgovanja vrijednosnicama u Europi izražava u eurima
-   trguje se i u eurima iako Švedska nije u EMU
-   ne naplaćuje se provizija za promjenu valuta

 
12.  Pariška burza

Povijest

Kraljevsko vijeće 1724.g. donosi odluku o osnivanju pariške burze. 1774.godine vijeće donosi odluku o otvaranju specijalnog prostora unutar burze tzv.parqueta. Prostor je bio namijenjen agents de change, koji su bili zaduženi za izvikivanje i određivanje tržišnih cijena dionica.

Po prvi puta u Francuskoj dolazi do regulacije tržišta od strane vlasti:
o   Banque de France je dano pravo izdavanja banknota,
o   dionička društva su mogla biti osnovana samo uz dozvolu vlasti
o   službenim posrednicima dozvoljen je monopol pri trgovanju vrijednosnim papirima.

1980. dolazi do moderniziranja pariške burze, te se prelazi na elektroničko trgovanje vrijednosnim papirima. Napori ministarstva financija rezultirali su uvođenjem futures ugovora 1986.godine, a godinu dana kasnije dolazi do uvođenja opcija. Reforme unutar burze rezultirale su i promjenom samih učesnika na burzi. Poduzeća koja je prije izabirala državna vlast sad moraju zadovoljiti određene zakone kako bi postala članice pariške burze.

2000.godine dolazi do sjedinjenja pariške, amsterdamske i bruxelske  burze, te je stvoren Euronext, prva zajednička europska burza.

Struktura

Pariško tržište vrijednosnicama sastoji se od slijedećih «pod – tržišta»:

Primarno tržište – le Premier Marché
Kompanije koje kotiraju na primarnom tržištu moraju imati najmanje 25% svojih dionica ponuđenih javnosti da osiguraju likvidnost svojim dioničarima.

Sekundarno tržište – le Second Marché

Sekundarno tržište osnovao je 1983. za kompanije koje ne kotiraju na primarnom tržištu. Kriteriji koje kompanije moraju zadovoljiti da kotiraju na ovom tržištu nisu tako rigorozni kao za primarno tržište.

Novo tržište – le Nouveau Marché

Namijenjeno je kompanijama visoke tehnologije. Ovo tržište nema nekih posebnih kriterija za uvrštavanje tako da i vrlo mlade kompanije mogu biti uvrštene.

Slobodno tržište – la Marché libre

Slobodno tržište, tzv. over – the – counter tržište osnovano je u rujnu 1996. godine, predstavlja tržište na kojem se trguje dionicama kompanija koje ne kotiraju na primarnom tržištu.

Organizacija i uprava burze

Francuske burze imaju svojstvo pravne osobe i poduzeća su javnog prava. Njima upravlja „La Compagnie des Agents de Change“. Mešetari (agents de change) svake godine na godišnjoj skupštini biraju Sindikalnu komoru (la chambre syndicale) od 8 članova, od kojih se jedan bira za predsjednika (sydic), a jedan za potpredsjednika. Među članovima Sindikalne komore barem jedan mora poslovati i na nekoj drugoj burzi osim pariške. La Compagnie des Agents de Change ima pravo, uz pristanak svojih članova, propisati bilo koje pravilo u vezi s trgovinom efektima.

Sindikalna komora je zadužena za organizaciju i funkcioniranje francuskih burza, za upravu Kompanijom mešetara i upravljanje njezinom imovinom. Osim toga kontrolira aktivnost mešetara, pravilnost njihovih poslovnih operacija i njihovu solventnost. Predstavlja disciplinsku vlast, a sporove među njima rješava arbitražom. Sindikalna komora i syndic predstavljaju Kompaniju mešetara pred vlastima i zakonom. Ekipa od oko 500 službenika, na čelu s Generalnim sekretarom, pomaže Sindikalnoj komori u obavljanju njezinih dužnosti.

Komisija za burzovne operacije (La commission des Opérations de Bourse) ima otprilike istu nadležnost kao SEC u SAD-u. Cilj je Komisije da sprječava manipuliranje tržištem i da se brine o čuvanju interesa imalaca vrijednosnih papira. Komisija je osnovana u rujnu 1967.

Conseil des Marchés Financiers donosi općenite zakone o poslovanju na burzi.

Kompanije članovi

- brokerske kuće koje su zatražile članstvo na burzi. Oni provode transfer kapitala i vrijednosnica te pružaju usluge financijske analize i savjeta svojim klijentima.


Financijski intermedijari koji prikupljaju naloge

-   banke i različiti fondovi koji kupuju i prodaju naloge svojih klijenata
-   nude usluge financijskog vođenja računa

Euronext Paris

-   nudi različite usluge potrebne da se osigura sigurnost, razvoj i promocija tržišta vrijednosnica
-   obavlja kotiranje novih dionica, nadgleda transakcije, garantira ispunjavanje naloga, osigurava cirkulaciju informacija te promovira francusko tržište vrijednosnica

Članstvo na burzi

Mešetare postavlja Ministarstvo financija i gospodarstva te ih ono može i odriješiti dužnosti. Francuski mešetar koji se povlači  ovlašten je predložiti nasljednika koji mora ispunjavati slijedeće uvjete:
mora biti francuske nacionalnosti,
mora biti star najmanje 25 godina,
mora položiti mešetarski ispit kojemu može pristupiti sa diplomom ili nakon 10 godina provedenih kao ovlašteni službenik Agent de change

Kotiranje na PSE

Na pariškoj burzi postoje tri načina kotiranja:
izvikivanjem,
konfrontacijom,
preko pretinca.

Svi vrijednosni papiri kojima se trguje na pariškoj burzi razvrstani su u 10 grupa. Od toga se za 7 grupa vrijednosnih papira tečaj utvrđuje izvikivanjem, za 1 grupu konfrontacijom i za 2 grupe preko pretinca.

Indexi

-   CAC40, SBF120, SBF 250, MIDCAC i SECOND MARCHE

CAC40

-   CAC40 indeks predstavlja ponderirani prosjek 40 francuskih dionica koje kotiraju na mjesečnom tržištu poravnanja (poznatom kao «RM» - Règlement Mensuel)
Dionice uključene u indeks se biraju prema slijedećim kriterijima:
-   veličina – preferencijalne dionice moraju biti među 100 najvećih kapitaliziranih tvrtki na mjesečnom tržištu poravnanja
-   likvidnost – kriteriji se postavljaju tako da mjere širinu i dubinu tržišta za svaku dionicu.
SBF120 INDEKS
SBF120 indeks nudi veći diversificirani uzorak dionica koje kotiraju na burzi za razliku od CAC40. Sastoji se od ponderiranog prosjeka 120 dionica francuskih kompanija te je time idealan pokazatelj likvidnog poslovanja kompanija. Dionice koje sačinjavaju ovaj indeks su najčešće trgovane dionice na tržištu koje nude visoku likvidnost.

SBF250 INDEKS

SBF250 indeks je općeniti  indeks koji reflektira trendove francuskog tržišta kao cjeline, ali i trendove različitih sektora ekonomije.

Dionice koje sačinjavaju SBF250 biraju se iz svih francuskih dionica koje kotiraju na Premier Marche ili Second Marche.

MIDCAC INDEKS
MIDCAC indeks je kreiran sa svrhom praćenja dionica prosječne tržišne vrijednosti.

Dionice koje sačinjavaju MIDCAC indeks izabiru se između dionica kompanija koje su uvrštene na burzu nakon što su eliminirane:
20% dionica najveće i 20% dionica najmanje tržišne vrijednosti,
dionice kojima se trgovalo manje od 175 dana od ukupno 250 poslovnih dana (dana trgovanja u godini)

SECOND MARCHE INDEKS

Second Marche indeks nije strukturiran u odnosu na CAC40, SBF120 i SBF250 indeks iako neke dionice koje se nalaze kao podloga tim indeksima mogu biti sastavni dio ovog indeksa. Isto tako, dio dionica koje su uključene u MIDCAC indeks, mogu biti uključene i u SECOND MARCHE pošto se u obzir i kod ovog indeksa uzimaju dionice kompanija prosječne tržišne vrijednosti.

u indeks ne ulaze dionice koje:
reprezentiraju manje od 0,7% ukupne vrijednosti tržišta
dionice kojima se trgovalo manje od 70% poslovnih dana
dionice koje imaju koeficijent obrtaja manji od razine koju je postavila komisija.

Usluge

-   Identifikacija dioničara
-   Obrazovni programi za zaposlene   
-   Amadeus Globalna putna distribucija
-   Podrška investitorima

6. 1PROCEDURA ODOBRAVANJA BANKOVNIH KREDITA
6.2 KREDITIRANJE IZVOZA
6.3 KREDIT BANKE KUPCU I KREDIT BANKE BANCI KUPCA
6.4 KOMERCIJALNI KREDIT INOZEMSTVU – KREDIT DOBAVLJAČA
6.5 ROBNI I FINANCIJSKI KREDITI INOZEMSTVU

---

PROCEDURA ODOBRAVANJA BANKOVNIH KREDITA (ono što banke rade prije odobravanja kredita)

banka mora voditi računa o:
1.   svrhi kreditiranja
2.   kreditnoj sposobnosti i bonitetu komitenta
3.   doprinosu kunskog i deviznog potencijala banke
4.   urednosti podmirivanja ranijih obveza
5.   kvaliteti instrumenata poslovanja
8 koraka prijema i obrade zahtjeva:
1.   kontakt s komitentom
2.   utvrđivanje kreditne sposobnosti i boniteta komitenta  temelji se na 2 koraka:
a)   subjektivna analiza  temelji se na intervjuu putem kojeg se dolazi do spoznaje o analizi managementa, tržišta i okruženja poduzeća...
b)   objektivna analiza  njome prikupljamo podatke iz financijskih izvješća komitenta i bona 1 (depoziti) i bona 2 (nelikvidnost, promet preko tekućeg računa) ZAP-a.
3.   ugovaranje instrumenata osiguranja:
a)   založno pravo nad stvarima i pravima
b)   oročeni polog u domaćoj i stranoj valuti
c)   garancija druge banke
d)   solidarno ili subsidijarno jamstvo
e)   cesija
f)   mjenica i obračunski ček
g)   dokument o zaplijeni računa ili plaće (kod fizičkih osoba)
4.   izrada kreditnog prijedloga  sastoji se od 3 dijela:
a)   informacije o poslovanju poduzeća
b)   prijedlog odluke  sadrži elemente odobravanja plasmana
c)   model koji projicira bilancu poduzeća u narednim godinama
-   ako zahtjev prelazi 50.00 EU odobrava ga sektor kreditnih poslova
5.   donošenje odluke na kreditnom odboru  kreditni odbor čine stručnjaci unutar banke
6.   sklapanje ugovora u puštanje kredita u tečaj  nakon odluke kreditnog odbora stručne službe izrađuju ugovor o plasmanu. Kad potpisuje ugovor komitent predaje banci instrumente osiguranja. Nakon toga stručna služba, uz odobrenje sektora kreditne kontrole, prebacuje sredstva na žiro račun komitenta virmanom koji mora imati 2 ovlaštena potpisnika
7.   naplata potraživanja  provode ih kreditni analitičari u suradnji sa službom računovodstva
8.   kontrola boniteta i klasifikacija dužnika  obavlja se najmanje 2 puta godišnje na temelju: a)  novih financijskih izvješća poduzeća
b)  utvrđivanjem stanja na terenu
c)  na temelju podataka ZAP-a. (zavod za platni promet u HR, za Srbiju neznam)
Na temelju ovih podataka provodi se reklasifikacija dužnika u određenu rizičnu skupinu.

KREDITIRANJE IZVOZA

Pod kreditiranjem podrazumijevamo kunsko dopunsko kreditiranje izvoza u zemlji.
obuhvaća 2 posla:
1.   osiguranje izvoznih kredita
2.   financijska podrška izvozu
Sudionici izvoznog kreditiranja su:
a)   izvoznici
b)   poslovne banke
c)   specijalizirane financijske institucije
d)   centralne banke (kroz sustav selektivnog kreditiranja)

Kod kratkoročnog financiranja ( do 1 godine, naplata u gotovu kroz 60-90 dana) izvozniku se nadoknađuje postotak sredstava koji je zaleđen u robi.
Instrumenti kratkoročnog financiranja su: diskont, garancija, lombard, akcept, fortfaiting.

Kod dugoročnog financiranja osnovni problem je nalaženje dugoročno slobodnih sredstava. Za dugoročno financiranje se najčešće osniva posebna financijska institucija sa velikim inicijalnim kapitalom.
Te institucije mogu biti:
a)   dio državnog aparata (Japan, VB)
b)   državne agencije (Exim u SAD-u)
c)   privatna institucija uz potporu države (Heimes u Njemačkoj)
d)   javno-privatne firma (Francuska)
Izvori sredstava za izvozna financiranje su:
a)   državni proračun
b)   centralna banka
c)   državni fondovi
d)   sredstva socijalnog osiguranja
e)   pozajmice na financijskom tržištu
f)   sredstva iz diskonta mjenica itd.
Oblici financiranja:
a)   refinanciranje nacionalnih izvoznika
b)   direktno odobravanje kredita zajmoprimcima u inozemstvu
c)   garantiranje izvoznih kredita
d)   kreditiranje inozemnih vlada
e)   mješovito kreditiranje
f)   tehnička pomoć
g)   osiguranje izvoznih poslova

Karakteristika ovih kredita:
a)   imaju niže kamatne stope
b)   provizija je također niža

Postoji nekoliko vrsta ovih kredita:
a)   krediti za izvoz robe i usluga
b)   krediti za proizvodnju i pripremu robe za izvoz
c)   krediti za izvoz robe na komercijalni kredit
d)   krediti za izvoz robe na konsignacijska skladišta
To su sve reeskontni krediti.

Osim ovih kredita imamo:
a)   kredit dobavljača
b)   kredit kupca
c)   kredit banke banci
d)   izvozno osiguranje



KREDIT BANKE KUPCU I KREDIT BANKE BANCI KUPCA

Kod kredita banke kupcu komercijalne banke ili državne agencije odobravaju kredit inozemnom kupcu izravno, bez sudjelovanja izvoznika. Na taj način izvoznik prodaje robu za gotovo jer mu je osigurana naplata poslije obavljenog posla. Kompletnu brigu o financiranju preuzima kreditor pa se izvoznik može usmjeriti na komercijalne uvjete prodaje. Ova tehnika se primjenjuje kod velikih izvoznih poslova. Da bi kreditor bio siguran da će uvoznik vratiti kredit, kreditor traži da kupac pribavi kontra garanciju neke poznate banke u zemlji uvoznika. Pribavljanje kontra garancije otežava realizaciju kreditiranja kupca. Krediti kupcu nazivaju se financijski krediti.
Kod kredita banke banci kupca banka izvoznika ili državna agencija za financiranje izvoza izravno kreditira inozemnu banku. Na temelju odobrenog kredita inozemna banka za račun kupca plaća izvoznika. Ova tehnika omogućava izvozniku naplatu neposredno poslije izvoza robe, oslobađajući ga pritom rizika financijskih i pravnih aranžmana, rizika naplate, prigovora iz osnovnog posla i osiguravanja kadrova iz pdručja međunarodnog prava i financiranja. Ugovaranje ovakvih kredita je veoma lako jer je kreditni odnos uspostavljen između banaka uvoznika i izvoznika.
Naši izvoznici rijetko uživaju ovakvu podršku banaka.



KOMERCIJALNI KREDIT INOZEMSTVU – KREDIT DOBAVLJAČA

Komercijalni krediti inozemstvu su krediti koje prodavatelj robe daje kupcu u robi (trgovački krediti), s tim da ga kupac vrati u novcu u ugovorenom roku. Riječ je o prodaji robe na kredit. Prodavatelj kod odobravanja kredita mora poznavati kreditnu sposobnost odnosno bonitet kupca. Rizik se osigurava garancujom banke, koju preporuči banka prodavatelja robe ili mjenicom kupca.
U cilju utvrđivanja kreditne sposobnosti kupca potrebno je:
a)   temeljito utvrditi njegovu poslovnu i kreditnu sposobnost
b)   kupoprodajnim ugovorom i drugim instrumentima naplate prodane robe osigurati njenu naplatu.
Bonitet je potrebno utvrditi temeljem:
a)   visine i strukture kapitala dužnika
b)   likvidnosti raspoloživog kapitala
c)   visine i strukture potraživanja i dugovanja
d)   financijskog rezultata i urednosti poslovanja
e)   izvršenja preuzetih obveza
f)   poslovnog ugleda i povjerenja

Pored navedenog potrebno je ispitati:
a)   vanjskotrgovinske odnosno devizne propise zemlje kupca
b)   likvidnost u plaćanjima
c)   mogućnost transfera deviza u ugovorenom roku.

Podatke o bonitetu kupca prodavatelj može dobiti od svoje banke ili specijaliziranih agencija. Izvoznik može refinancirati ovakav kredit kod poslovne banke ili državne agencije. Osnovna značajka je da ovi krediti nisu konkurentni jer svi troškovi, i cijena kredita i carina terete inozemnog kupca. Za izvoznika ovi krediti predstavljaju opterećenje jer su vezani uz osnovni posao i jer traže financijska i pravna utanačenja




ROBNI I FINANCIJSKI KREDITI INOZEMSTVU

To je uzimanje kredita u inozemstvu za uvoz robe i usluga ili davanje kredita za izvoz robe i usluga. Kreditor odobrava zajmotražiocu financijski kredit radi financiranja kupnje roba i plaćanje usluga, pri čemu je ugovorom o kreditu određena namjena korištenja kredita što znači da je robni kredit financijski kredit s namjenom. Ovakve kredite odobravaju banke i specijalizirane institucije za financiranje izvoza kupcima u inozemstvu (uvoznicima). Banka uvjetuje od koga ćemo kupiti robu (tj. izvoznika).
Karakteristika:
a)   prodaje se roba slabije kvalitete
b)   odvojeni su kreditni i komercijalni dijelovi posla
postoji nekoliko podvarijanti ovog kreditiranja:
a)   “buyers” krediti  banka može direktno kreditirati inozemnog kupca
b)   “bank-to-bank” krediti  banka kreditira banku uvoznika s tim da se iz tako odobrenog kredita financiraju kupčeve nabavke u zemlji kreditora.
Za izvoznika je ovaj način povoljniji od klasičnog kreditiranja dobavljača jer nema rizika naplate. Hrvatske banke mogu inozemstvu odobravati robne i financijske kredite radi izvoza robe i usluga, ali ti su krediti marginalni u odnosu na direktno kreditiranje dobavljača od strane izvoznika.


 

7.1 POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA
7.2 KARAKTERISTIKE I FAKTORI RAZVIJENOSTI SUSTAVA PLATNOG PROMETA
7.3 ZAMJENICE NOVCA (NOVČANI SUROGATI, SUPSTITUTI)
7.4 INSTITUCIJE OBRAČUNA PLATNOG PROMETA
7.5 institucije obračuna platnog prometa
7.5.1BIS
7.5.2 žiro savez
7.5.2 klirinške ustanove
7.5.3 poštansko-čekovni zavodi
7.6 UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET
7.7 ŽIRO RAČUN
7.8 TEKUĆI I ŽIRO RAČUNI GRAĐANA
7.9 GOTOVINSKI PLATNI PROMET
7.10 BEZGOTOVINSKI PLATNI PROMET I INSTRUMENTI PLAĆANJA
7.11 OSOBINE I VRSTE VRIJEDNOSNIH PAPIRA
7.12 MJENICA – VRSTE MJENICA
7.12.1 vrste mjenica
7.12.2 MJENIČNE POTREPŠTINE
7.12.3 OSOBE U MJENIČNOM POSLU I NJIHOVE OBVEZE
7.12.4 PRIHVAT (AKCEPT) MJENICE, AVAL
7.13 PROMESA – PROMISSORY NOTE
7.14 ČEK
7.14.1  POTREPŠTINE ČEKA
7.14.2 OSOBE U ČEKOVNOM POSLU

---

POJAM I VRSTE PLATNOG PROMETA

Platni promet je neutralni bankovni posao, a obuhvaća sva plaćanja između pravnih i fizičkih osoba, sa svrhom podmirenja tražbina ili naplata potraživanja.
Značajno je: može se obaviti bez novčanog prijenosa, kompenzacijom, cesijom, asegnacijom, isplatom tuđeg duga.
platni promet vode:
1.   banke
2.   poštansko-čekovni zavodi
3.   žiro centrale
4.   klirinške institucije
5.   pošte
6.   štedionice

platni promet se dijeli na:
a)   tuzemni koji čini sustav plaćanja između fizičkih i pravnih osoba istoga državnoga područja
b)   međunarodni koji čini sustav plaćanja između rezidenata različitih zemalja, s različitim valutnim, carinskim, pravnim i drugim sustavima, pri čemu se jedna valuta pretvara u drugu
U RH, poduzeća vode svoja sredstva od 1962. kod Službe društvenog knjigovodstva (SDK), a od 1993. kod ZAP-a. ZAP ta sredstva evidentira kao depozite kod poslovnih banaka s kojima su poduzeća sklopila ugovor. Međunarodni platni promet obavljaju isključivo banke s velikim ovlaštenjem (banke ovlaštene za devizno-valutne i kreditne poslove s inozemstvom). Platni promet je malim dijelom gotovinski, a najvećim dijelom se vrši knjižnim prijenosom novčanih svota od dužnika na vjerovnika. Za građane, platni promet obavljaju pošte, banke i štedionice.


KARAKTERISTIKE I FAKTORI RAZVIJENOSTI SUSTAVA PLATNOG PROMETA

Karakteristike:
a)   obavljajući platni promet banka je blagajnik klijenata
b)   racionalizira upotrebu klijentovih obrtnih sredstava
c)   pridonosi sigurnosti naplate
d)   povećava koeficijent obrtaja sredstava
e)   omogućava centralizaciju i mobilizaciju sredstava

faktori efikasnosti platnog prometa:
1.   broj institucija koje obavljaju platni promet
2.   broj uplatno-isplatnih mjesta
3.   kvalitetom obračuna između banaka i drugih institucija platnog prometa
4.   kvalitetom regulacije
5.   tehnička i tehnološka razina sustava

ZAMJENICE NOVCA (NOVČANI SUROGATI, SUPSTITUTI)

Novčani surogati služe umjesto valutnog novca kao sredstvo prometa i plaćanja. Temelje se na odobrenom kreditu, depozitu ili uplati svote. U širem smislu su to VP koji se dobrovoljno ili zakonskom prisilom primaju za podmirenje potraživanja.
To su: čekovi, obveznice, blagajnički zapisi, certifikati o depozitu, porezne vrijednosnice, poštanske marke itd. Pravi surogati ne ovise o prethodnom pokriću, nego imaju fiktivno pokriće u obliku kredita (to su mjenice).


INSTITUCIJE OBRAČUNA PLATNOG PROMETA

U inozemstvu platni promet najčešće nije pravno reguliran. Obavljaju ga banke, klirinške institucije, poštanski i čekovni zavodi, žiro centrale. U svim slučajevima kontrolu nad platnim prometom ima centralna banka. Centralna banka i poslovne banke organiziraju dnevni kliring preko posebno organizirane klirinške kuće. Udjel plaćanja gotovim novcem iznosi 3-4%. Značajka instrumenata plaćanja je da su standardni za elektroničku obradu i optičko čitanje. Banke nastoje zadržati plaćanja prema komitentima druge banke (jer takva sredstva ulaze u kreditni potencijal banke) pa je često cijena plaćanja ovisna o brzini.

institucije obračuna platnog prometa:

1.   BIS (Banka za međunarodna plaćanja)  središte joj je u Baselu, služi kao spona centralnih banaka i njihovih međusobnih plaćanja. Banka je dioničko društvo centralnih banaka i privatnih dioničara (ima 29 centralnih banaka). BIS je profitna organizacija koja svoja sredstva osigurava ponajprije temeljem svojih aktivnosti, a manjim dijelom od doprinosa središnjih banaka. Više od 80% središnjih banaka u svijetu ima depozite u BIS (1991. iznosili su oko 70 mlrd. USD, dakle, oko 10% ukupnih svjetskih deviznih rezervi). Središnjim bankama zemalja članica, uz uvjet da deponiraju određeni dio svojih zlatnih i deviznih rezervi, Banka odobrava isključivo kratkoročne kredite za održavanje vanjske likvidnosti pod povoljnijim uvjetima od komercijalnih banaka (kamatna stopa je 1/3 od tekuće tržišne). Banka svoje aktivnosti obavlja na temelju prodaje i zaloga zlata na ime i račun pojedinih središnjih banaka ili upravljanjem i investiranjem određenog dijela deviznih rezervi središnjih banaka. Od 1960. Banka obavlja i funkciju koordinacijskog centra za stabilnost valutnih odnosa, kao i funkciju pomoćnoga organa Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

2.   žiro savez  na temelju ugovora povezuje banke, štedionice i zadružne saveze radi što šireg žiro prometa i obračuna. Vode tekuće račune članova i obrađuju naloge plaćanja u koncentričnim krugovima. Žiro centrale se udružuju u žiro savez.

3.   klirinške ustanove  služe za kliring financijskih potraživanja svojih članova. Članovi obavještavaju klirinšlu kuću elektronskim putem da prenesu potraživanja na račun druge tvrtke unutar iste klirinške kuće. Klirinška kuća provjerava istinitost transakcije kod oba člana i nakon toga je izvršava.

4.   poštansko-čekovni zavodi  obavljaju usluge čekovnog plaćanja i čekovnog obračuna između poslovnih subjekata






UNUTRAŠNJI PLATNI PROMET

Domaći platni promet uređen je Zakonom o platnom prometu, a prema njemu obuhvaća plaćanje između sudionika preko računa kod ovlaštenih organizacija.
Osnovna načela unutarnjeg prometa su:
1.   primjena propisa
2.   zaštita interesa vlasnika novca
3.   slobodno kretanje novčanih sredstava
4.   ravnopravnost sudionika
5.   ravnopravnost plaćanja
6.   korištenje propisanog oblika plaćanja
7.   elektronička mreža


primjena ovih načela rezultira:
1.   platni se promet mora obavljati na jednak način bez obzira na organizaciju i sudionike
2.   vlasnik novca odlučuje o njegovom korištenju
3.   depozitna i regionalna pripadnost i prostorna udaljenost ne smiju utjecati na slobodno kretanje sredstava
4.   treba omogućiti obavještavanje sudionika o stanju sredstava i te podatke koristiti za vođenje monetarne politike.

   računi kod ovlaštenih organizacija:
1.   račun za redovito poslovanje
2.   račun za obavljanje novčanog prometa organizacijskog dijela sudionika
3.   obračunski račun
4.   račun za naplatu javnih prihoda
Oko 90% platnog prometa se obavi unutar 24 sata.

Unutrašnji platni promet nadzire:
1.   ZAP???( za srbiju neznam)
2.   financijska policija
3.   državni ured za reviziju
4.   centralna banka (ako ga obavljaju banke)

Samo polako 

dobar 

Nisam bio par dana na bureku pa sam nabrijan, 

evo i krivo pišem