Mala skola ekonomije

1. Prva tema MNK (međunarodne kompanije)    [link]
2. ZADUŽENOST    [link]
3. POKAZATELJI EKONOMIJE     [link]
4. BANKARSKA TAJNA     [link]
5. BURZA (SUDIONICI,FONDOVI,TRŽIŠTA)     [link]
6. KREDITI (ODOBRAVANJE, VRSTE KREDITA KOD UVOZA/IZVOZA ROBE)    [link]
7. PLATNI PROMET     [link]
8. PLATNi PROMETA S INOZEMSTVOM    [link]
9. KREDITNE KARTICE     [link]
10. NASTANAK I VRSTE TERMINSKIH TRŽIŠTA     [link]
11. EU    [link]
12 JAVNI DUG I BUDŽETSKI DEFICIT     [link]
13. POSLOVNA ETIKA    link
14. UPRAVLJANJE BANKAMA     [link]
15. MONETARNO-KREDITNA POLITIKA    [link]

---

1.Prva tema MNK (međunarodne kompanije)
1.1 RAZVOJNI PUT MNK
1.2 TEMELJNI ZADACI FINANCIJSKOG MANAGEMENTA MNK-a
1.3 KEIRETSU GRUPE
1.4 OFF-SHORE FINANCIJSKA TRŽIŠTA
1.5 ON-SHORE FINANCIJSKI CENTRI
1.6 OGRANIČENJA IBF-a
1.7  DIREKTNI ZAJAM
1.8  BACK-TO-BACK ZAJAM
1.9 PARALELNI ZAJAM
1.10 TRANSFERNE CIJENE
1.11 EUROVALUTA
1.12  EUROVALUTNO TRŽIŠTE
1.13 EUROOBVEZNICE
1.14 MEĐUNARODNE OBVEZNICE
1.15 VRSTE EUROKREDITA
1.16 SINDICIRANI KREDITI
1.17 ŠEST OBLIKA NASTUPA BANKE U INOZEMSTVU
1.18 DEVIZNI TEČAJ
1.19 TEORIJE O FORMIRANJU DEVIZNOG TEČAJA
1.20 BANKE
1.21 CENTRALNE BANKE
1.22  PROMPTNO (SPOT) DEVIZNO TRŽIŠTE
1.23 TERMINSKO (FORWARD i OUTRIGHT) DEVIZNO TRŽIŠT
1.24 VRSTE TEČAJA
1.25 VRSTE EURIZACIJE/DOLARIZACIJE
1.26 NEDOSTACI EURIZACIJE
1.27 KORISTI OD EURIZACIJE
Cilj ove teme je da se pojasne neki pojmovi i nešto nauči.... (ako neko želi nešto posebno neka slobodno pošalje na p.p)

Prva tema MNK (međunarodne kompanije)-razvoj+tržište+tečaj (koji utječu)


   MNK su institucije koje predstavljaju spone između nacionalnog i internacionalnog tržišta – one moraju biti u stanju organizirati financiranje svojih podružnica diljem svijeta, a time indirektno financiraju i razvijaju tamošnja financijska tržišta

   RAZVOJNI PUT MNK
•   TRAGANJE ZA SIROVINAMA – vezano uz razdoblje industrijske revolucije, kolonija, postavljeni temelji MNK
•   TRAGANJE ZA NOVIM TRŽIŠTEM – problem prodaje na novim tržištima, javlja se problem nerazvijenih prodajnih mreža i bankarskog sustava, investira se u inozemstvo od strane MNK, primjer SAD-a koji je puno ulagao u Europu nakon 2. svjetskog rata
•   SMANJIVANJE TROŠKOVA – tendencija je snižavanja troškova proizvodnje kroz automatizaciju, istraživanje. Tendencija je selidbe čitavih pogona u druge zemlje zbog jeftinije radne snage, energije i sl. (upravljanje troškovima proizvodnje je vrlo važna etapa u razvoju MNK)
•   ISKORIŠTAVANJE EKONOMIJE OBUJMA – sniženje troškova proizvodnje – niže cijene – veća konkurentnost. Ujedno je vezano uz faza globalizacije, proizvodnja u ogromnim serijama
   Kako poduzeće postaje MNK?
•   IZVOZ → LICENCNA PROIZVODNJA ili PRODAJNA PODRUŽNICA → SERVIS → DISTRIBUTIVNA MREŽA → PROIZVODNJA U INOZEMSTVU

   TEMELJNI ZADACI FINANCIJSKOG MANAGEMENTA MNK-a
•   RAZVOJ I KONTROLA FINANCIJSKIH OPERACIJA – svakodnevni tehnički poslovi, a cilj je naći što jednostavniji način u obavljanju tih poslova
•   PRORAČUN KAPITALA (optimiziranje strukture kapitala) – nije svejedno hoće li se zadužiti uzimanjem klasičnih kredita, emitirati dionice, obveznice, komercijalne zapise,…
•   UPRAVLJANJE OBRTNIM KAPITALOM (kratkoročnim financiranjem)
•   UPRAVLJANJE FINANCIJSKIM RIZICIMA (ekonomski, socijalni, politički, operativni,…) – ne mogu se u potpunosti eliminirati jer postoje tzv. Dummy varijable koje se ne mogu predvidjeti; ovo je važna funkcija managementa jer se spektar rizika proširio pa se kod upravljanja rizicima primjenjuju sve sofisticiraniji modeli (najveću primjenu imaju kvantitativne matematičke metode)


•   STALNO PRILAGOĐAVANJE NACIONALNIM I INTERNACIONALNIM SITUACIJAMA – postoji posebni odjel koji prati promjene u zakonodavstvima
•   UPRAVLJANJE POREZNIM OBVEZAMA

   DOMAĆA I MEĐUNARODNA TRŽIŠTA RAZLIKUJU SE PO:
•   ORGANIZACIJI
•   STUPNJU REGULACIJE
•   STUPNJU KONKURENCIJE I KONCENTRACIJE (koncentracija pokazuje u kojoj mjeri je pojedino nacionalno tržište monopolizirano; manja tržišta su sustavom regulacije zaštićena od konkurencije)
•   SUSTAVOM VALUTA (na međunarodnim tržištima je pojačani valutni rizik)

   SEGMENTI MEĐUNARODNIH FINANCIJSKIH TRŽIŠTA
•   MEĐUNARODNO TRŽIŠTE KAPITALA
•   EUROVALUTNO TRŽIŠTE
•   OFF-SHORE FINANCIJSKE ZONE
•   IBF CENTRI – on-shore financijske zone

   KEIRETSU GRUPE
•   karakteristične su za Japan. Pojam se odnosi na skupinu poduzeća kojima je u središtu banka koja ih (povoljno) financira; sustav ukriženih dioničkih mreža gdje je, zbog vlasničkih odnosa, svima u interesu da se dobro posluje, a gdje su banke značajni dioničari poduzeća, a poduzeća značajni dioničarima banaka
•   npr. Mittsubishi grupa ima više kompanija i predstavlja sustav međudioničkih veza u čijem središtu je banka

   OFF-SHORE FINANCIJSKA TRŽIŠTA
•   najčešće su financijski centri bez posebne financijske strukture u kojima ne postoji regulacija, nema poreza, zajamčena je diskrecija u poslovanju i kao takvi predstavljaju prave financijske oaze. Banke koje posluju u off-shore centru nemaju regulaciju kamatnih stopa i nemaju obvezu izdavanja rezervi. Uzroci osnivanja off-shore centara su težnja za izbjegavanjem nacionalne regulacije, za izbjegavanjem izdvajanja obvezne rezerve te izbjegavanja plaćanja poreza. Postoje dva tipa: (a) papirni off-shore centri – ukupno poslovanje se svodi na poštanski sandučić (Shell banks) i (b) funkcionalne off-shore zone – imaju u određenoj mjeri razvijenu financijsku strukturu (Cipar, Singapur, Hong Kong…)
•   off-shore poslovanje je uglavnom mistificirano i to zbog nedostupnih informacija javnosti. Najvažniji off-shore centar je London (ima najpovoljniju vremensku zonu, iz njega se može efikasno trgovati i sa istokom i sa zapadom), a nakon njega Dublin i svi otoci i otočići

   ON-SHORE FINANCIJSKI CENTRI
•   off-shore centar smješten u nacionalnim okvirima, uz uvjete da isključivo posluju nerezidenti s nerezidentima
   IBF – Internationaln Bank Facilities – zone povlastica za međunarodne banke, nastali kao odgovor nacionalnoj vlasti na off-shore financijske centre kako bi se spriječio odlijev kapitala iz nacionalnih okvira. Tim povlasticama je bankama omogućeno da primaju strane depozite i odobravaju kredite strancima, pri čemu su bile izuzete restrikcije od strane CB što se tiče kamatne stope i stope obvezne rezerve.

   OGRANIČENJA IBF-a
•   te banke mogu obavljati samo međunarodne transakcije (važno je odvajanje domaćeg od međunarodnog bankarstva)
•   minimalni rok dospijeća depozita koja su poduzeća donosila u banku je 2 dana (da bi se izbjegle špekulacije i da bi se spriječio odljev novca u off-shore centre tj. pranje novca)
•   najmanji iznos transakcija je 100.000$
•   zabranjeno emitiranje utrživih VP kao npr. certifikata o depozitu (negocijabilni VP), da nebi došlo do miješanja domaćih i stranih instrumenata novčanog tržišta, zbog čega bi CB imala problema u nadzoru i regulaciji ponude novca, te u provođenju monetarne politike
   PREDNOSTI
•   regulacija ne postoji ili je minimalna
•   neograničeno kolanje novca
•   nema poreza
•   niska kamatna stopa
•   nema izdvajanja obvezne rezerve





   TEMELJNE VRSTE MEĐUKOMPANIJSKOG KREDITIRANJA
   DIREKTNI ZAJAM
•   kompanija majka direktno kreditira svoju kompaniju kćer. To su najčešći i najpovoljniji zajmovi sa najnižim kamatnim stopama

   BACK-TO-BACK ZAJAM
•   nastao kao rezultat htijenja da se osigura nesmetano i povoljno financiranje. Najčešće se rabi u zemljama gdje su visoke kamatne stope ili su izvori financiranja ograničeni, a i tamo gdje postoji opasnost od devizne kontrole. Kredit koji daje kompanija majka MNK svojoj kćeri tj. podružnici u nekoj drugoj državi, ali ne direktno već preko banke, na način da kompanija majka deponira sredstva u banku, a banka će ta sredstva tj. iz zemlje  A  odobrit  kredit  u  zemlji  B  tj.  podružnici,  a  razlog  za  takvo kreditiranje je izbjegavanje poreznih opterećenja. Kredit se odobrava po nižoj kamatnoj stopi   

   PARALELNI ZAJAM
•   koristi se u slučajevima kad postoji različita ograničenja na financijskim tržištima, posebno kad je otežano prenošenje profita iz podružnica u stranoj zemlji prema kompaniji majci. Radi se o 4 subjekta u najmanje 2 zemlje. Dvije kompanije majke u dvije zemlje, sklope ugovor o financiranju, gdje majka A odobri direktni zajam podružnici B, a majka B podružnici A u svojoj zemlji. Kod paralelnog zajma postoji mogućnost  da  SAD  majka  odobri  direktni  zajam  Španjolskoj  podružnici  u  $,  a Španjolska majka odobriti direktni zajam u € podružnici SAD u Španjolskoj. Sve međusobne obveze poravnat će dvije kompanije majke. Budući da su kamatne stope u te dvije zemlje različite, majke se dogovaraju da će razlike u kamatnim stopama jedna drugoj nadoknaditi Mogu i odobriti kredit tzv. interkompanijski zajam, jedna drugoj, ali to izbjegavaju zbog devizne kontrole.


   TRANSFERNE CIJENE
•   odnose se na sustav oblikovanja cijena unutar mreže podružnica MNK, pri čemu se vodi računa o poreznom sustavu pojedine zemlje, te se nastoji izbjeći porez i ostvariti najveća zarada. Odnosno to je cijena po kojoj jedna  podružnica  naplaćuje  neki  input  drugoj  podružnici. Tri su razloga upotrebe  transfernih  cijena  u  MNK:  (a)  izbjegavanje  plaćanja  poreza,     


(b) izbjegavanje plaćanja carina i (c) izbjegavanje financijske kontrole. Služe za izbjegavanje plaćanja previsokih poreza i carina.

   METODE ODREĐIVANJA TRANSFERNIH CIJENA
•   METODA USPOREDBE S NEKONTROLIRANIM CIJENAMA – uspoređuje se cijena proizvoda iz MNK sa cijenama istog proizvoda izvan strukture MNK
•   METODA PREPRODAJNE CIJENE (resale price method) – uspoređuje se cijena po kojoj je proizvod prodanoj nekoj podružnici MNK i cijena po kojoj je taj isti proizvod prodan nekome izvan strukture MNK. Ako skuplje prodamo proizvod neovisnoj strani, nego našoj podružnici, tada će ta skuplja cijena postati realna cijena.
•   METODA «TROŠKOVA +» - nastoje se utvrditi troškovi proizvodnje tj. proizvodna cijena proizvoda, te na njega dodati maržu da bi se utvrdila fer tržišna cijena proizvoda
•   KOMBINACIJA PRETHODNO NAVEDENIH METODA

   EUROVALUTA
•   svaka važnija svjetska konvertibilna valuta koja se nalazi izvan nacionalne monetarne regulacije, a predmet je transakcija. Pa tako možemo govoriti o eurodolaru, eurojenu, eurofranku,…
•   eurodolar je dolar koji se nalazi izvan neposredne regulacije monetarnih vlasti SAD-a (dolar deponiran u inozemstvu), ali samo depozitni (nematerijalni) novac, ne i gotovina!
npr. dolar prebačen iz banke u NY u ZABU je eurodolarski depozit

   EUROVALUTNO TRŽIŠTE
•   najveći segment off-shore tržišta na kojem se trguje različitim konvertibilnim valutama i vrijednosnicama koje se nalaze izvan domašaja nacionalnih monetarnih vlasti

   UZROCI RAZVOJA EUROVALUTNOG TRŽIŠTA
•   stroga regulacija u nacionalnim okvirima - VB je 1958. godine zabranila sterlinško financiranje (u funtama) izvan svojih granica; u SAD-u je nastala «regulacija Q» koja je zabranjivala rast kamatne stope na depozite iznad maksimalne stope, SAD je uveo oporezivanje kamata zarađenih kupnjom američkih državnih obveznica
•   obveza oporezivanja koje su stranci plaćali kupnjom američkih obveznica

•   stroga regulacija glede kreditnog potencijala i izdvajanja obveznih rezervi
•   konstantan deficit VTB SAD-a koji je generator nastanka eurovalutnog tržišta, jer potraživanja koja zemlje imaju od SAD-a cirkuliraju kao novac
•   stroga regulacija glede kreditnog potencijala i izdvajanja obveznih rezervi
•   naftni šokovi – izvoznici nafte imaju suficit, ali i veći broj nenaplaćenih potraživanja kojima se počinje trgovati, dolazilo je do snažnog porasta cijena nafte zbog čega zemlje proizvođači i izvoznici nafte (arapske zemlje) ubrzano bilježe suficit u BP, a zemlje potrošači nafte (razvijene zemlje) smanjenje suficita ili povećanje deficita u BP, izvoznici nafte imali su sve veća potraživanja prema potrošačima i stvorio se PETRODOLAR kojima je cirkulirao kao potraživanje i kojima se trgovalo, zemlje izvoznici nafte nisu imale razvijeno financijsko tržište pa su se petrodolari počeli investirati u zemlje uvoznice nafte (Amerika, VB, Njemačka)

   STRUKTURA EUROVALUTNOG TRŽIŠTA
•   TRŽIŠTE EUROOBVEZNICA
•   TRŽIŠTE EUROKREDITA
•   TRŽIŠTE EURONOTA
•   TRŽIŠTE EURODIONICA
•   TRŽIŠTE EUROCERTIFIKATA O DEPOZITU
•   TRŽIŠTE IZVEDENIH EUROFINANCIJSKIH INSTRUMENATA (euroopcija, eurofutures ugovora,…)

   EUROOBVEZNICE
•   dužnički (kreditni) oblik pribavljanja novca. Derivati stranih obveznica koje su emitirali nerezidenti na velikim financijskim tržištima, denominirane u valutu zemlje u kojoj su emitirane, odnosno, obveznice koje se prodaju u nekoj zemlji, a denominirane su u valuti koja nije zakonska valuta u toj zemlji
•   postoje: (a) konvertibilne (mogu se zamijeniti za određeni broj dionica istog emitenta), (b) s fiksnom kamatnom stopom, (c) s varijabilnom  kamatnom  stopom (kamatna stopa mijenja se onako kako se mijenja referentna kamatna stopa, npr. LIBOR), (d) sa varantom (imaju pravo na kupnju dodatne količine novih dionica), (e) denominirane u dvije valute (glavnica se isplaćuje u jednoj, a kamate u drugoj valuti)
•   prednosti kod izdavanja euroobveznica u odnosu na obične obveznice je u tome  što  im:  (a)  nije  potreban  prospektus  (jer  su  emitenti  poznati), (b)  kraće  je  vrijeme  emisije  (radi  se  o  tjednima,  a  ne  mjesecima),         

(c) postoji upisna grupa koja otkupljuje cijelu emisiju pa nema troškova posrednika
   MEĐUNARODNE OBVEZNICE
•   one koje se prodaju u državi u čiju su valutu denominirane.
•   SAMURAI – obveznica koju je emitirala vlada neke države ili određena kompanija, a koje su denominirane u jenima, te se kao takve prodaju na japanskom tržištu kapitala
•   BULDOG – emitira ju japanska kompanija na britanskom tržištu, i kao takve su denominirane u funtama, YANKEE – denominirane u dolarima

   VRSTE EUROKREDITA
•   ROČNI KREDITI – najčešći i oni dominiraju, rok otplate oko 7 godina
-   S REDOVITOM OTPLATOM – odobreni se kredit povlači unutar pola godine, ili godine dana, nakon čega slijedi grace period gdje se otplaćuju samo kamate. Iza grace perioda slijedi razdoblje otplate kada se u redovitim vremenskim intervalima otplaćuje glavnica i ostatak kamata
-   S OTPLATOM NA KRAJU RAZDOBLJA – odobreni se kredit povlači u razdoblju povlačenja, nakon čega slijedi grace period kada se otplaćuju samo kamate i on traje do isteka kredita, kada se otplaćuju odjednom preostala glavnica i kamata
•   REVOLVING KREDIT ili STAND BY – manje se koristi, to je kredit koji se odobrava na 18-24 mjeseca. Sredstva se povlače proizvoljno, a i sama otplata je proizvoljna (možemo otplaćivati nekad u većim, nekad u manjim iznosima), premda se na kraju ipak sve mora vratiti. Korisniku omogućava da kroz čitavo vrijeme kreditnog odnosa povlači odobrena sredstva do punog iznosa. Na iskorišteni dio kredita plaćamo kamatnu stopu, a na neiskorišteni dio rezervacijsku proviziju koja je niža od kamatne stope.
Financira se iz kratkoročnih izvora, a uzimaju se za (a) potporu izvozu, (b) za popunjenje deviznih rezervi, (c) poboljšanje kreditnog raitinga države, (d) financiranje BP-a i sl.

   SINDICIRANI KREDITI
•   kredit u vrlo velikim iznosima koji, zbog toga, zajednički odobrava skupina banaka (sindikat) kako bi se raspodijelio teret financiranja i disperzirao rizik. Svaka sindicirana banka ima glavnog managera koji rukovodi odobravanjem kredita


   PREDNOSTI SINDICIRANIH KREDITA
•   mogu se odobriti znatno veći iznosi nego kod pojedine banke
•   razvijene suradnje među bankama
•   razmjenjuje se znanje glede suvremenih metoda i tehnika kreditiranja
•   disperzira se rizik u tom poslu, rizik se raspodjeljuje na svaku banku članicu sindikata
•   formira se banka lider, ona koja u ukupnom iznosu sudjeluje u najvišem postotku

   ŠEST OBLIKA NASTUPA BANKE U INOZEMSTVU
•   PREDSTAVNIŠTVO – poslovni punkt, kontaktno mjesto banke u inozemstvu s tamošnjim klijentima. Ne može primati depozite i davati kredite, ne obavlja platni promet i nema status pravne osobe, služi kao mjesto davanja i prikupljanja informacija
•   AGENCIJA – ima više ovlasti u odnosu na predstavništvo, može prihvaćati već ugovorena plaćanja vezana uz međunarodnu trgovinu, može prosljeđivati kredite koje je odobrila banka majka, ali joj je izričito zabranjeno primanje i davanje depozita
•   KORESPODENTNA BANKA – klasični način suradnje, svaka ju zemlja ima tamo gdje ima i svoje klijente. Prednosti su što nema troškova ni angažiranja vlastitih resursa. Korespodentne banke najbolje poznaju svoje tržište pa se smanjuje i rizik. Najčešće se koriste u financiranju ogranka MNK u lokalnoj valuti, to je i nedostatak ako dođe do promjena u monetarnoj politici, te postoji mogućnost nedostatka znanja u bankarstvu kod slabije razvijenih zemalja
•   AKVIZICIJA (povezivanje) – preuzimanje lokalne inozemne banke. Vrlo rašireno u međunarodnoj bankarskoj praksi. Prednost je što lokalna banka najbolje poznaje svoje tržište, već ima ustaljene klijente, pa uz dokapitalizaciju može još više proširiti svoje poslovanje. Nedostatak je što akvizicije često mogu biti skupe, rizične i neučinkovite – zbog promjena na bankarskom tržištu pojedinih zemalja
•   OGRANCI (branches) – posebno se registriraju u skladu s lokalnim propisima.  Mogu  obavljati  sve  poslove  kao i  banka majka ali u manjem
opsegu. Ogranak nema pravnu osobnost, te za njegove obveze odgovara banka majka. Ne podliježe propisu o adekvatnosti kapitala
•   SUPSIDIJAR – domaća banka registrirana kao posebna pravna osoba ali u vlasništvu strane banke. Podliježe propisu o adekvatnosti kapitala – oblik prisutan i u RH

   DEVIZNI TEČAJ
•   cijena domaćeg novca izražena u stranom novcu, odnosno koliko jedinica domaće valute moramo izdvojiti za jednu jedinicu strane valute - direktno kotiranje (obrnuto, indirektno kotiranje, njega primjenjuje samo VB)
•   važan segment ukupne ekonomske politike
•   funkcije: alokativna, redistributivna, razvojna i informativna
•   zadaće i ciljevi: reguliranje uvoza i izvoza robe, povećanje priljeva ili odljeva stranog kapitala, redistribucija narodnog dohotka i promjena unutarnjih odnosa u privredi, vraćanje inozemnih dugova i povećanje vanjsko-političkog ugleda vladajućeg političkog sustava itd.

   ŠTO UTJEČE NA FORMIRANJE DEVIZNOG TEČAJA
•   VELIČINA EKONOMIJE – što je nacionalna ekonomija veća, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajući devizni tečaja
•   OTVORENOST EKONOMIJE – što je stupanj otvorenosti neke ekonomije viši, to je bolje koristiti se sustavom fiksni devizni tečaja
•   DIVERZIFIKACIJA PROIZVODNJE tj. strukture izvoza – što je stupanj diverzifikacije niži, a udio jednog vanjskog partnera velik, to se čini boljim korištenje sustava «vezivanja» deviznog tečaja uz valutu te zemlje
•   STOPA INFLACIJE – što je stupanj inflacije viši, to je bolje korištenje sustava fluktuirajućeg deviznog tečaja
•   STUPANJ EKONOMSKE (financijske) RAZVIJENOSTI – što stupanj razvijenosti viši, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja
•   MOBILNOST FAKTORA RADA – što je mobilnost niža, tj. ako je sustav plaća rigidan na njihovo snižavanje, to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja
•   MOBILNOST KAPITALNIH TOKOVA – viši stupanj mobilnosti tokova kapitala implicira velike teškoće u održavanju sustava fiksnog deviznog tečaja
•   INOZEMNI NOMINALNI ŠOKOVI – ako je ekonomija izložena toj vrsti šoka, tada je bolje koristiti se sustavom fluktuirajućeg deviznog tečaja, radi veće mogućnosti prilagođavanja
•   REALNI ŠOKOVI – ako je ekonomija izložena realnim šokovima (domaćim ili inozemnim), bolje je korištenje sustava fluktuirajućih deviznih tečajeva
•   NOMINALNI DOMAĆI ŠOKOVI – bolje je koristiti se sustavom fiksnog deviznog tečaja
•   KREDIBILITET NOSITELJA MAKROEKONOMSKE POLITIKE – što je niža kredibilnost bolje korištenje sustava fiksnog deviznog tečaja


   promjene deviznog tečaja utječu na: cijene uvoza i izvoza, rentabilnost izvoza, rentabilnost proizvodnje uvoznih supstituta, domaće cijene izvoznih proizvoda, promjene relativnih cijena, redistribuciju nacionalnog dohotka, realokaciju ekonomskih resursa i dinamiku razvoja

   TEORIJE O FORMIRANJU DEVIZNOG TEČAJA
•   TEORIJA BILANCE PLAĆANJA – uzrok porasta tečaja strane valute, odnosno pada intervalutne vrijednosti domaćeg novca, leži u pasivnosti bilance plaćanja. Deficit bilance plaćanja izaziva porast deviznog tečaja, a tek kasnije i porast cijena. Promjene tečaja su posljedica promjena u bilanci plaćanja i automatski su regulator stalnog uravnotežavanja bilance plaćanja. Najveći nedostatak, tj. slabost ove teorije je u pretjeranom pojednostavnjivanju efekta deficita, odnosno suficita bilance plaćanja na odnos cijena u zemlji i inozemstvu i proces uravnoteženja koji iz tog proizlazi. Ona više odgovara situaciji razvijenih zemalja i ne odgovara realnosti kad je riječ o slabije razvijenim zemljama, jer izvozna sposobnost i uvozne potrebe tih zemalja nisu elastične
•   MONETARISTIČKA (inflacionistička) TEORIJA – naglasak stavlja na monetarnu ponudu pri čemu je izvodi iz «monetarne baze» množeći je s multiplikatorom, pa smatra da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u optjecaju. Razlika u primjeni novčane mase u zemlji i inozemstvu utječe na promjenu deviznog tečaja. Promjena tečaja rezultat je promjene novčane mase u optjecaju. Ako se nalazi više novca u optjecaju njegova cijena je niže. Iz ove teze izvedena je teorija pariteta kupovne moći. Dakle, po ovoj teoriji nije primarna bilanca plaćanja, već je primarna inflaciji, a stanje bilance plaćanja posljedica je, a ne uzrok
•   TEORIJA PARITETA KUPOVNE MOĆI – polazi od monetarističke teorije tečajeva i tvrdi da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja kupovne moći novčanih jedinica koje se uspoređuju. Devizni tečaj prema ovoj teoriji izravnava cijene u različitim zemljama. Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrjeđenja novca dviju zemalja. Postoje dvije varijante: apsolutna i relativna teorija pariteta kupovne moći
•   neki autori navode još i ove teorije: teoriju kamatnog pariteta, teoriju efikasnog deviznog tržišta, teoriju tržišta državnih vrijednosnica i teoriju dugoročne ravnoteže u bilanci plaćanja




   BANKE zbog svoje brojnosti na tržištu, obima transakcija i činjenice da su direktni sudionici preko kojih se zadovoljavaju i potrebe klijentele koja samo tim putem ima pristup svjetskom deviznom tržištu imaju najvažniju ulogu na tržištu, jer su one ujedno i klirinški centri za sva plaćanja proistekla s osnova kupoprodaje deviza. Dealing roomovi banaka kao što su City Corp iz New Yorka, Deutsche Bank iz Frankfurta su jezgra svjetskog deviznog tržišta. 

   CENTRALNE BANKE – razlog njihove aktivnosti su intervencije s ciljem korekcije tečaja vlastite nacionalne valute u odnosu na neke drugu valutu ili grupu  valuta  odnosno,  promjena  valutne  strukture  deviznih  rezervi.     SB devizno tržište koristi u svrhu održavanja deviznog tečaja i u svrhu emitiranja primarnog novca. U  slučaju  aprecijacijskih  pritisaka tj. poskupljenja domaće valute, SB će kupovati devize na deviznom tržištu i tako plasirati više domaćeg novca na tržište. U obrnutom  slučaju,  kad  bi  vrijednost  valute  počela  padati, SB  bi  na  deviznom  tržištu prodavala devize tj. povlačila domaći novac iz optjecaja. SB mogu intervenirati na promptnom (spot) i terminskom deviznom tržištu

   PROMPTNO (SPOT) DEVIZNO TRŽIŠTE
•   kod promptne (spot) kupoprodaje deviza devizni posao se sklapa s rokom izvršenja odmah, no to u poslu kupoprodaje deviza znači za 2 radna dana od dana zaključenja ugovora. Dakle, spot transakcija je posao kojim se ugovorne strane obvezuju jedna drugoj platiti dogovorene iznose deviza 2 dan od dana kada je posao sklopljen
•   tečaj koji se primjenjuje na devizne transakcije koje se izvršavaju promptno, odnosno u roku od 2 dana je promptni (spot) tečaj. Promptno devizno tržište obavlja funkciju kliringa odnosno devizne likvidnosti
•   postoji rizik samo u slučaju sklapanja posla s manje poznatom bankom

   TERMINSKO (FORWARD i OUTRIGHT) DEVIZNO TRŽIŠTE
•   zaključivanje terminskog posla ugovorne strane se obvezuju kupiti jedna od druge odnosno prodati jedna drugoj određene iznose deviza na neki budući dogovoreni datum  po  tečaju  ugovorenom  na dan kad je transakcija zaključena. Na ovom tržištu se mogu prodavati samo homogene robe, koje se mogu standardizirati i koje nisu kvarljive
•   terminski tečaj deviza je onaj koji se dogovara tekućeg dana za doznačivanje određenog iznosa na određeni dan, različit od 2 dana ili određeni dan u budućnosti, najčešće za 1, 3 ili 6 mjeseci. Sudionici u

terminskom  poslu  koji  očekuju  porast  tečaja  zovu  se  hosist  odnosno exchange bull i oni koji kupuju devize, a sudionici koji očekuju pad tečaja zovu se besist, odnosno exchange bear i oni prodaju devize po dnevnoj cijeni
•   glavni sudionici: velike svjetske banke i brokeri
•   ako se zaključi samo terminski posao nevezano uz neku drugu transakciju,  riječ je o čistom terminskom poslu – outright deal. Terminski poslovi kupoprodaje deviza s rokom izvršenja kraćim od 2 radna dana zovu  se  i  «outright»  devizni  poslovi, a  rok  izvršenja može biti tekućeg dana ili idućeg dana, odnosno 2 dana prije «spot» posla ili 1 dan prije «spot» posla.

   NOMINALNI TEČAJ
•   cijena jedinice domaće valute izražena u jedinicama strane valute, bez uzimanja u obzir stope inflacije, tj. nije korigiran za stopu inflacije
   REALNI TEČAJ
•   nominalni tečaj korigiran za stopu inflacije. Tako se dobiva realna slika kupovne vrijednosti novca koji posjedujemo, jer inflacija smanjuje njegovu kupovnu moć, npr. ako je u zemlji aprecijacija 2% i istovremeno inflacija 2%, ukupni efekt je 0, jer iako je kuna povećala vrijednost, cijene su porasle za isto toliko
   EFEKTIVNI TEČAJ
•   vagani prosjek deviznih tečajeva između domaće valute i valute zemlja nama najvažnijih trgovačkih partnera. Pri tome svaki trgovački partner ima svoj poseban ponder odnosno udjel i na temelju toga se ogleda njegov relativni značaj u ukupnoj trgovini zemlje.
   TERMINSKI TEČAJ
•   cijena jedne valute izražena brojem novčanih jedinica druge valute s rokom izvršenja na dogovoreni dan u budućnosti
   INTERVALUTARNI TEČAJ
•   razmjena efektivnog novca (valute) jedne zemlje za efektivni novac (valute) druge zemlje
   PARITETNI TEČAJ (zlatni standard)
•   odnos količine zlata sadržane u dvjema valutama koje se uspoređuju
   u uvjetima zlatnog standarda tj. pri postojanju zlatne valute, intervalutarni tečaj je varirao oko tzv. paritetnog tečaja. Odnos ponude i potražnje  utjecao je na odstupanja od intervalutarnog tečaja, ali su ta odstupanja bila minimalna,  zbog čega se za razdoblje zlatnog standarda vezuje sustav fiksnih

deviznih tečaja.  Tečaj je u zlatnom standardu mogao varirati od donje zlatne točke (točka uvoza) do gornje zlatne točke (točka izvoza), a njihov raspon u odnosu na zlatnu točku jednak je troškovima transporta i osiguranja zlata iz zemlje u zemlju. Čim tečaj prijeđe preko određenog paritetnog tečaja, uvoznik će nastojati da uvoz plati izvozom zlata umjesto da na domaćem tržištu kupuje devize po visokom tečaju i obrnuto.
   FLUKTUIRAJUĆI TEČAJEVI
•   nisu vezani uz vrijednost zlata i novčanice nemaju nikakvu vrijednost – novac se dematerijalizirao i danas njegova vrijednost ovisi o ponudi i potražnji za devizama

   PONUDA deviza je funkcija:
•   INOZEMNIH  INVESTICIJA U ZEMLJI,
•   INOZEMNIH TRANSFERA U ZEMLJI
•   PRIMLJENIH KREDITA
•   I IZVOZA
•   odgovara potražnim stavkama u bilanci plaćanja

   POTRAŽNJA za devizama je funkcija:
•   NAŠIH INVESTICIJA U INOZEMSTVO,
•   NAŠIH TRANSFERA U INOZEMSTVO
•   ODOBRENIH KREDITA
•    I UVOZA
•   odgovara dugovnim stavkama u bilanci plaćanja.

Osim ponude i potražnje, na formiranje tečaja utječu i psihološke determinante:
•   osnovni trend tržišta – očekivanja – rast ili pad, optimistično ili pesimistično
•   vremenska neusklađenost plaćanja uvoza i naplate izvoza – zbog toga što nam kupac plaća kasnije, mi povećavamo potražnju za devizama na deviznom tržištu
•   pregovaračka vještina
•   tržišna očekivanja glede terminskih tečajeva
•   fiskalne i monetarne mjere
•   špekulativno kretanje kapitala



   VRSTE EURIZACIJE/DOLARIZACIJE
•   NESLUŽBENA – situacija kada subjekti znatan dio svoje imovine drže u stranom novcu, iako ta valuta nije zakonsko sredstvo plaćanja u toj zemlji. Neslužbena eurizacija podrazumijeva: (a) strane obveznice u inozemstvu, (b) devizni depoziti u inozemstvu i domaćim bankama, (c) efektivni strani novac u rukama građana
•   POLUSLUŽBENA – strani novac se upotrebljava kao legalan koji može nadmašiti  po  iznosu  veličinu  depozita  u domaćem novcu u bankama, ali ipak igra sekundarnu ulogu i koristi se kod manjih plaćanja. Za razliku od službene eurizacije, zemlja koja ima poluslužbenu eurizaciju ima još uvijek svoju središnju banku
•   SLUŽBENA (puna) – kada strani novac ima isključivu ili dominantnu ulogu valutnog novca koji se koristi za sva plaćanja, domaća valuta ako postoji ima sekundarnu ulogu.............. Primjer bosne

   NEDOSTACI EURIZACIJE
•   nestanak središnje banke kao davatelja posljednjeg utočišta – vrlo velik problem i u tom slučaju domaćim bankama u kritičnim situacijama likvidnosti ostaje mogućnost organiziranja kreditnih linija sa stranim bankama
•   gubitak nezavisne monetarne politike – smatra se najvećim gubitkom, jer ukoliko se neka zemlja službeno dolarizira ona praktično preuzima monetarnu politiku zemlje vlasnika valute
•   troškovi jednokratne konverzije cijena, kompjutorskih programa i sl.
•   gubitak prihoda segniorage od vlastite valute – zemlje koje se žele službeno dolarizirati kao npr. Argentina službeno pregovaraju sa SAD da iznos sgniorage koje bi ostavarile SAD na temelju dolarizacije pripadne Argentini
   KORISTI OD EURIZACIJE
•   niži transakcijski troškovi, jer se eliminiraju mjenjački poslovi i nema valutnog rizika
•   stabilnije cijene, što daje sigurnost stranim investitorima i zaštitu realne vrijednosti imovine svima
•   veća gospodarska otvorenost i transparentnost
•   najveća prednost je u transparentnosti cijena i njihovog izjednačavanja tijekom vremena
 

2 ZADUŽENOST
2.1 UNUTRAŠNJI UZROCI ZADUŽENOSTI
2.2 VANJSKI RAZLOZI ZADUŽENOSTI
2.3POKAZATELJI INOZEMNE ZADUŽENOSTI
2.4 POKAZATELJI TIJEKA INOZEMNE ZADUŽENOSTI
2.5 VANJSKI UZROCI TEŠKOĆA U OTPLATI INOZEMNOG DUGA
2.6 UNUTRAŠNJI UZROCI OTEŽANIH OTPLATA DUGOVA
2.7 JEDNADŽBA NETO INOZEMNE ZADUŽENOSTI
2.8 MEĐUNARODNE REZERVE LIKVIDNOSTI
2.9 UZROCI NERAVNOTEŽE BILANCE PLAĆANJA
2.10 KAMATNI PARITET
2.11 PETRODOLAR
2.12 GRACE PERIOD
2.13 ČLANICE SVJETSKE BANKE
2.14 MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ
2.15 TRI OBLIKA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE BANAKA
2.16 ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE EMU
2.17 MEĐUNARODNI MONETARNI FOND
2.18 FINANCIJSKA KRIZA
2.19 KARAKTERISTIKE CURRENCY BOARD-a,
2.20 ZEMLJE KOJE KORISTE CURRENCY BORD
2.21 OPTIMALNA DEVIZNA REZERVA
2.22 TRŽIŠTE IZVEDENIH (derivativnih) FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
2.23 SUVREMENA KRETANJA NA FINANCIJSKIM TRŽIŠTIMA
2.24 BILANCA PLAĆANJA
2.25 VRSTE URAVNOTEŽENJA BP-a
2.26 KLUBOVI ZA REPROGRAMIRANJE DUGA+PROGRAMI RJEŠAVANJA DUGOVA ZEMALJA U RAZVOJU
„BACKEROV PLAN“

---

UNUTRAŠNJI UZROCI ZADUŽENOSTI (endogeni faktori) (poznato u našim krajevima)
•   prekomjerna potrošnja (osobna, opća ili investicijska)
•   vođenje politike realnih negativnih kamatnih stopa (što je stimuliralo investicije – to povećava rast ali i zaduženost, destimulira štednju)
•   politika precijenjenog tečaja domaće valute (čime se stimulirao uvoz – uvozna roba je jeftinija u odnosu na domaću)

VANJSKI RAZLOZI ZADUŽENOSTI (egzogeni faktori)
•   niske kamatne stope na razvijenim financijskim tržištima kapitala
•   porast potražnje za izvoznim proizvodima zemalja u razvoj (sirovine i energija) čije su cijene na tržištu bile podložne promjenama
•   porast ponude petrodolara
•   pogoršani uvjeti razmjene na svjetskom tržištu – pad cijena proizvoda zemlje u razvoju
•   ostali politički i ekonomski uzroci
        bitan uzrok zaduženosti: bijeg kapitala iz zaduženih nerazvijenih zemalja

POKAZATELJI INOZEMNE ZADUŽENOSTI
•   POKAZATELJI STANJA ZADUŽENOSTI
-   odnos ukupnog inozemnog duga prema BDP-u
-   pokazatelj neto vanjske zaduženosti
-   odnos međunarodnih rezervi likvidnosti i vanjskog duga
-   odnos vanjskog duga prema izvozu roba i usluga
•   POKAZATELJI TIJEKA INOZEMNE ZADUŽENOSTI
-   odnos otplate duga prema izvozu roba i usluga (najbitniji) – odnosno koliki dio od prihoda treba odvojiti  za otplatu
-   odnos otplate duga prema tekućim deviznim prihodima
-   odnos godišnjih obveza po kamatama prema izvozu – on pokazuje koliko je potrebno prihoda godišnje izdvojiti za plaćanje kamata
-   odnos otplate glavnice prema iskorištenim kreditima
-   odnos neto transfera prema uvozu
-   odnos iskorištenih kredita prema uvozu

VANJSKI UZROCI TEŠKOĆA U OTPLATI INOZEMNOG DUGA
•   PORAST KAMATNIH STOPA
•   PORAST VRIJEDNOSTI DOLARA
•   NAFTNI ŠOK
•   PAD CIJENA IZVOZNIH PROIZVODA ZEMALJA U RAZVOJU

UNUTRAŠNJI UZROCI OTEŽANIH OTPLATA DUGOVA
•   POGREŠNA UPOTREBA KREDITA
•   POGREŠNA EKONOMSKA POLITIKA
•   POVEĆANJE TERETA DUGOVA

JEDNADŽBA NETO INOZEMNE ZADUŽENOSTI
   ∆L = I – (S + TRI + TRG)    ili    VD – MRL + ¼ GOD.UVOZ / BDP
-   ∆L – zaduživanje
-   I – investicije
-   S – domaća štednja
-   TRI i TRG – neto ekući transferi iz inozemstva

MEĐUNARODNE REZERVE LIKVIDNOSTI
•   one su službene i neslužbene, iskazuju se u skladu sa standardima MMF-a i koriste se za premošćivanje neusklađenosti vanjskog plaćanja tj. za održavanje vanjske likvidnosti zemlje.
•   sastoje se od:
-   DEVIZNE REZERVE
-   POSEBNA PRAVA VUČENJA - SPV – umjetno kreiran novac MMF-a čija je osnovna namjena pospješenje međunarodne likvidnosti, pa su SPV bezuvjetna prava vučenja valuta drugih zemalja (£, €, $, yen)
-   REZERVNA POZICIJA KOD MMF-a
-   STRANI VP
-   POTRAŽIVANJA KOJA GLASE NA STRANU VALUTU, TJ. KONVERTIBILNE DEVIZE

     UZROCI NERAVNOTEŽE BILANCE PLAĆANJA
•   CIKLIČKI – kratkotrajne naravi
-   porast domaćih proizvoda, inozemna recesija, elementarne nepogode, brži porast cijena u zemlji nego u inozemstvu, razlike u kamatnjacima



•   STRUKTURNI – dugoročnije naravi
-   promjena raspoloživih faktora proizvodnje, promjena ukusa potrošača, promjena institucionalnih okvira vanjske trgovine, razlike u stopama rasta u zemlji i inozemstvu

KAMATNI PARITET
•   kamatni paritet postoji kada se razlika između kamatnjak au zemlji i inozemstvu izjednači sa razlikom između terminskog i spot tečaja. Uvjet kamatnog pariteta kaže da je devizno tržište u ravnoteži kada je zarada na depozite u različitim valutama ista kada se izrazi u jednoj valuti. U slučaju postojanja kamatnog pariteta, prestaje motiv za arbitražu. U praksi nikad ne postoji idealan paritet
•   odnos koji pokazuje spot i forward tečaj sa razlikom kamatnih stopa. Valuta koja ima terminsku premiju je «jaka» u odnosu na valutu prema kojoj je kotirana
•   kamatni paritet nema stabilnu točku, nego varira oko ravnotežne cijene - to se zove zona kamatnog pariteta
•   TERMINSKA PREMIJA – terminski tečaj je veći od promptnog, situacija u kojoj je terminska cijena viša od spot cijene. U tom se slučaju prodaje na terminskom tržištu, a kupuje na spot (vezana za valutu koja nosi nižu kamatnu stopu), a TERMINSKI DISKONT je obrnuta situacija

  PETRODOLAR
•   financijska sredstva ostvarena izvozom nafte, uobičajeno nominirana u američkim dolarima, što ih ekonomski subjekti iz zemalja izvoznica nafte plasiraju u obliku depozita i ulaganja u razvijene industrijske zemlje. U pravilu je riječ o financijskim viškovima zemalja članica poznatog međunarodnog kartela Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) što se plasiraju u prvome redu na financijsko tržište zemalja Europske unije (EU), ali i drugih razvijenih zemalja. Tako plasirana sredstva, kao oblik konvertibilne valute, doživljavaju svoje sigurnije, brže i profitno plodonosnije obrtanje

  GRACE PERIOD
•   razdoblje mirovanja otplate duga, kada se najčešće plaćaju samo kamate




 ČLANICE SVJETSKE BANKE
•   IBRD (Međunarodna banka za obnovu i razvoj – pruža pomoć zemljama sa srednjim dohotkom, pribavljajući sredstva prvenstveno putem plasmana obveznica na međunarodnim tržištima kapitala)
•   IDA (Međunarodna razvojna organizacija – pruža pomoć najsiromašnijim  zemljama  s  per capita  dohotkom manjim od 885 USD – najznačajniji instrumenti: beskamatni zajmovi, tehnička pomoć i savjetodavne usluge)
•   IFC (Međunarodna financijska agencija – podupire rast u zemljama članicama financirajući investicije privatnog sektora u gospodarstvo)
•   MIGA (Multilateralna investicijska garancijska banka – pomaže u «ohrabrivanju» tj. stimuliranju stranih investicija, i to izdavanjem garancija stranim investitorima koje su usmjerene na potencijalne gubitke uzrokovane nekomercijalnim rizicima zemalja u razvoju)
•   ICSID – (Međunarodni centar za investicijska izravnanja – pruža pomoć kod izravnanja investicijskih neslaganja putem nagodbe ili arbitriranjem između stranih investitora i zemalja u kojem se investira)

 MEĐUNARODNA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ
•   Osnovne zadaće banke su:
-   pomaganje obnove i razvoja proizvodnje i gospodarstva nedovoljno razvijenim zemljama članicama tako da olakšava investiranje kapitala
-   podsticanje privatnih investicija putem garancija ili učešća u zajmovima vlastitim ili posuđenim sredstvima
-   pomaganje razvijanja međunarodne trgovine i održavanje ravnoteže u bilancama plaćanja poticanjem međunarodnih investicija u cilju razvoja gospodarstva zemalja članica, pridonoseći na taj način rastu produktivnosti, životnog standarda i poboljšanju uvjeta rada.
•   Obavlja i druge poslove:
-   preko svojih specijalista sudjeluje u analizi ekonomskih problema i tehničkih rješenja
-   vrši izobrazbu kadrova za ekonomska, financijska i tehnička pitanja. U tu svrhu osnovan je institut za ekonomski razvoj i obučavanje kadrova.






 TRI OBLIKA ORGANIZACIJSKE STRUKTURE BANAKA
•   NA TEMELJU ZEMLJOPISNIH REGIJA
•   FUNKCIONALNA ORGANIZACIJA (investicijska banka, retail banka,…)
•   GLOBALNA ORGANIZACIJA (pokriva i domaće i inozemno tržište i sve njegove segmente)

 ZEMLJE KOJE NISU ČLANICE EMU
•   DANSKA – politički razlozi
•   VELIKA BRITANIJA – politički razlozi
•   ŠVEDSKA – zbog neostvarenih kriterija

 MEĐUNARODNI MONETARNI FOND
•   na međunarodnoj valutnoj konferenciji, poznatijoj pod imenom "Monetarna i financijska konferencija Ujedinjenih naroda" održanoj od 1. do 22. srpnja 1944. godine u Bretton-Woodsu, donijeta je odluka o osnivanju Međunarodnog monetarnog fonda - International Monetary Fond (IMF). Stupio je na snagu 27. prosinca 1945. godine. Počeo je s radom ožujka 1946. godine.
  Osnovne zadaće MMF-a su:
•   unapređenje međunarodne monetarne suradnje putem stalne institucije
•   potpomaganje ekspanzije i ravnomjernog rasta međunarodne trgovine
•   unapređenje stabilnosti tečajeva, održavanje pravnih intervalutarnih odnosa između zemalja članica i sprječavanje njihovog umjetnog obaranja
•   pomaganje uvođenja multilateralnog sustava plaćanja
•   pružanje pomoći zemljama članicama putem raspoloživih sredstava i davanje savjeta
•   smanjenje trajanja i stupanja neravnoteže u bilanci plaćanja zemalja članica
•   ukidanje deviznih ograničenja trgovini
•   glavna zadaća – davanje zajmova članicama radi financiranja cikličkih neravnoteža u BP
         MMF ima slijedeće organe upravljanja:
•   Odbor guvernera - najviši organ upravljanja, a predstavlja ga po jedan guverner i njegov zamjenik iz svake
•   zemlje članice
•   Odbor izvršnih direktora - izvršni organ Fonda i sastoji se od 21 izvršnog direktora
•   Generalni direktor Fonda.

      FINANCIJSKA KRIZA
•   veliki poremećaj u međunarodnim plaćanjima neke zemlje, regije ili čitavog međunarodnog financijskog sustava (npr. velika kriza 1929.)
•   VALUTNA, BANKARSKA, SISTEMSKA, DUŽNIČKA – situacija u kojoj zemlja ili grupa njih nije u stanju otplaćivati svoje dospjele obveze po osnovi vanjske zaduženosti, a rezultat je nepovoljnih kretanja na međunarodnim tržištima te pogrešne unutarnje ekonomske politike

   KARAKTERISTIKE CURRENCY BOARD-a,
 nastao oko 1800. godine kao nastavak currency načela emisije novca. Bank of England je 1844. godine trebala biti osnovana na tom načelu, ali je prevladalo drugo načelo. Nakon toga ovaj režim postaje obrascem za kolonijalne zemlje i smatra se izumom engleskog kraljevstva
monetarni režim koji se temelji na eksplicitnoj zakonskoj obvezi zamjene domaće valute, određenom stranom valutom uz fiksni devizni tečaj. To znači da se domaća valuta emitira samo ako ima potpuno pokriće u stranoj valuti predstavlja prijelazno rješenje do trenutka potpunog prijelaza na euro koji bi se trebao desiti ulaskom u EU, ili putem službene dolarizacije/eurizacije
prvi currency bord uspostavljen je na Mauricijusu 1849. godine
•   domaća valuta mora imati 100%-tno pokriće u deviznim rezervama
•   fiksni devizni tečaj prema rezervnoj valuti
•   potpuna konvertibilnost valute
•   nema financiranja deficita države
•   kreira se samo gotov novac, ne i depozit
•   eliminirana uloga SB-a u monetarnoj kontroli i posljednjeg utočišta poslovnim bankama
•   gubitak seigniorage-a
PREDNOSTI
•   transparentan
•   zaštićen od političkih utjecaja
•   ne može podsticati inflaciju
•   malo zaposlenih
•   brza monetarna reforma

ZEMLJE KOJE KORISTE CURRENCY BORD
•   BOSNA I HERCEGOVINA
•   ARGENTINA
•   LITVA, ESTONIJA, BUGARSKA

OPTIMALNA DEVIZNA REZERVA
•   ona koja je dovoljna za pokriće tromjesečnog uvoza

TRŽIŠTE IZVEDENIH (derivativnih) FINANCIJSKIH INSTRUMENATA
•   podrazumijevamo tržišta financijskih instrumenata koji su izvedeni iz već postojećih financijskih instrumenata. Oni su nastali zbog interesa samih gospodarskih subjekata koji su, s jedne strane željeti zaštiti svoj portfelj, a s druge strane na špekulativnim poslovima ostvariti zaradu. Tu se prvenstveno misli na futures, options i swap tržište izvedenicama

SUVREMENA KRETANJA NA FINANCIJSKIM TRŽIŠTIMA
•   GLOBALIZACIJA – glavni cilj širenja tržišta
•   LIBERALIZACIJA
•   SEKURITIZACIJA
•   KONGLOMERACIJA – poduzeća s velikim asortimanom različitih proizvoda

BILANCA PLAĆANJA
•   agregirani popis vrijednosti svih transakcija rezidenata zemlje s inozemstvom, tijekom jedne godine.
•   sastoji se od:
-   bilance tekućih transakcija ili bilance plaćanja – prikazuje sve transakcije vezane za proizvodnju i dohodak. Sastoji se od VTB i bilance tekućih transfera
-   bilance kapitalnih transakcija – financijski tokovi između zemlje i inozemstva
-   računa rezervi
        u inozemnom dijelu bilance plaćanja se nalaze:
•   transferi iz inozemstva TRI – doznake naših radnika iz inozemstva, mirovine domaćih rezidenata iz inozemstva, ostali privatni transferi iz inozemstva
•   transferi države TRG
•   izvoz roba i usluga

        VRSTE URAVNOTEŽENJA BP-a
•   AUTOMATSKO – djeluje odmah čim se neravnoteža pojavi, a obaljaju se: (a) promjenom cijena u zemlji i/ili inozemstvu (zlatni standard i fluktuirajući tečaj) i (b)  promjenom domaćeg proizvoda (npr. povećanjem


domaće proizvodnje povećavamo uvoz, čime se suficit u BP automatski smanjuje)
•   MJERAMA EKONOMSKE POLITIKE – djeluje nakon nekog vremena, mjere monetarne politike, fiskalne    politike, mjere politike vanjske trgovine


(još nešto korisno)


«LONDONSKI KLUB» - u okviru njega reprogramiraju se dugovi koje su dale privatne institucije, uglavnom komercijalne banke, neovisno o statusu zajmoprimca
«PARIŠKI KLUB» - u okviru njega reprogramiraju se dugovi koje su dale javne institucije,  neovisno  o  zajmoprimcu.  Reprogramiranje  duga  je  u  cilju  i  dužnika  i vjerovnika, jer moratorij ili neplaćanje dugova donosi samo nove probleme. Reprogramiranje duga se sastoji od: (a) promjene otplatne osnove kojoj je rok otplate pomaknut, (b) otplata počinje nakon izvjesnog razdoblja mirovanja tzv. grace perioda, (c) stavljaju se na raspolaganje nova financijska sredstva koja daju međunarodne institucije. Načela reprogramiranja  u  okviru  «Pariškog  kluba»: (1)  imanentno  neplaćanje  na vrijeme – obustava otplate duga od strane dužnika, (2) uvjetovanost reprogramiranja  konzistentnom  ekonomskom  politikom  sa  ciljem rješavanja problema zaduženosti i (3) podjednaka razdioba tereta među vjerovnicima

PROGRAMI RJEŠAVANJA DUGOVA ZEMALJA U RAZVOJU
BACKEROV PLAN:
•   zemlja mora prihvatiti ekonomsku politiku koju odredi vjerovnik
•   MMF mora imati glavnu ulogu
•   povećanje kredita prema 15 najvećih dužnika za 20 mlrd $
•   sa svakim dužnikom posebno treba rješavati probleme
GLAVNE UPORIŠNE TOČKE PLANA
•   otpisati dio duga
•   odobriti nove kredite na duži rok
•   prodaja starih dugova uz diskont na sekundarnom tržištu
•   stvaranje fonda za kompenzaciju kamata – da bi se izbjegla fluktuacija kamatnih stopa

Interni ili endogeni faktori neravnoteže bilansa plaćanja  su uslovljeni su greškama u vođenju ekonomske politike zemlje, naročito razvojne politike. Ti faktori su sledeći:

a)   Prekomjerna potrošnja, lična, opšta i investiciona, koja vremenom postaje veća od domaće proizvodnje. Razlozi rasta potrošnje su administrativno određivanje cijena, negativna realna kamatna stopa, porast budžetske potrošnje, inflaciona očekivanja itd. Višak domaće potrošnje nad proizvodnjom finansira se deficitom u trgovinskom bilansu, odnosno kada je Y< (C+I+G), onda je i E<U.
b)   Veće investicije u zemlji od štednje u cilju bržeg razvoja. Višak investicija iznad unutrašnje štednje se finansira zaduživanje u inostranstvu, što povećava deficit bilansa plaćanja.
c)   Politika negativnih realnih kamatnih stopa je jedan od načina podsticanja investicija, tako da ovaj niski trošak kapitala uslovljava brži rast investicija, ali destimuliše domaću štednju. To dalje utiče na ostvarenje visoke stope rasta privrede, ali i porasta deficita bilansa plaćanja i visoke stope rasta zaduženosti.
d)   Politika precijenjenog kursa nacionalne valute zemlje, zajedno sa politikom niskih negativnih realnih kamatnih stopa, utiče na visoki rast uvozne komponente investicija. Zato je uvoz opreme bio značajna stavka u ukupnom uvozu zemalja sa velikim deficitom platnog bilansa, odnosno jako zaduženih zemalja.
e)   Visoki uvoz opreme stimuliše razvoj uvozno zavisne proizvodne strukture zaduženih zemalja.
f)   Negativna realna kamatna stopa, precijenjeni kurs nacionalne valute i visoka stopa inflacije, mogu učiniti nerealnim mnoge investicije, što može dovesti do promašenih investicija. To je bio slučaj u svijetu sedamdesetih godina prošlog vijeka. Promašene investicije imaju uglavnom visoku uvoznu komponentu i često je predviđano da će se izvozom proizvoda otplatiti uvoz u njih ugrađene opreme. Ipak, u većini slučajeva, promašene investicije su ostvarivale gubitak koji je trebalo pokrivati angažovanjem dijela domaće akumulacije i štednje. Time se smanjivala mogućnost investiranja, odnosno povećavao se deficit trgovinskog bilansa s obzirom da nije ostvarivan izvoz koji bi pokrio ostvareni uvoz opreme, što je sve vodilo povećanju zaduživanja u inostranstvu u cilju pokrića deficita bilansa plaćanja i ostvarenja privrednog rasta.

Stoga, kada se vodi investiciona politika, neophodno je da efikasnost investicija finansiranih pozajmljenim sredstvima bude barem jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na ta sredstva, kako bi se uticalo na uspostavljanje ravnoteže bilansa plaćanja.

Eksterni ili egzogeni faktori neravnoteže bilansa plaćanja su oni koji su nastali na medjunarodnom tržištu i na njih zemlja ne može bitnije uticati. Tu spadaju sledeći faktori:

a)   Pogoršanje uslova razmjene usled određenih šokova na međunarodnom tržištu. Tako npr. usled naftnih šokova na međunarodnom tržištu, zemlje koje uvoze naftu doživljavaju pogoršanje uslova razmjene, odnosno skuplji uvoz i rast deficita trgovinskog bilansa.
b)   Rast tražnje iz inostranstva za pojedinim proizvodima zemlje u razvoju (sa neravnotežom bilansa plaćanja), naročito sirovina i energije, često stvara očekivanja o dugoročnom porastu izvoza zemalja u razvoju.
c)   Kretanje kamatnih stopa na međunarodnom tržištu kapitala, prije svega LIBOR-a, međubankarske kamatne stope u Londonu. Niski realni LIBOR (naročito sedamdesetih godina) uticao je na zaduživanje nerazvijenih zemalja i povećanje eksterne neravnoteže.
d)   Ostali ekonomski i politički razlozi eksternog karaktera.

Odlicno sto si ovo postavio treba malo vermena da se procita ali svaka ti cast 

Hvala, Svaki dan ću staviti novu temu....(znam da može bit suhoparno) ali mislim da se mogu prebrati korisne informacije

Itekako  pogotovo sto je nesto ovako potrebno tamo na onoj ''nasoj temi '' gdje je potrebno neke stvari pojasniti

Malo o pokazateljima ekonomije, poduzeća(vrstama) i oblicima udruživanja

3.1 BDP
3.2 POPULACIJA ZEMLJE I RADNI RESURS
3.3 ULOGA TEHNOLOŠKIH RESURSA U SUSTAVU PROIZVODNJE
3.4 PRIRODNI RESURSI I SUSTAV PROIZVODNJE
3.5 VRSTE I ORGANIZACIJA PODUZEĆA U SUVREMENOJ TRŽIŠNOJ PRIVREDI
3.6 OBLICI UDRUŽENJA
3.7 NOSITELJ I ORGANIZATOR SUSTAVA PROIZVODNJE – PODUZETNIK
3.8 PODUZEĆE U NEPOTPUNOJ KONKURENCIJI
3.9 MONOPOL
3.10 DUOPOL
3.11 OLIGOPOL
3.12 MONOPOL NA STRANI POTRAŽNJE
3.13 MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

---

Bruto domaći proizvod
→ vrijednost proizvoda dobara i usluga unutar granica jedne zemlje kroz godinu bez
     obzira na vlasništvo faktora
a)   Nominalni BDP: izražen u novcu
b)   Realni BDP: stvarna cijena koštanja roba i usluga (uključujući inflaciju i sl.)
c)   Potencijalni BDP: maksimalno mogući BDP kojeg ekonomija može postići a da ne pomiče stopu inflacije

Za ekonomski sustav neke zemlje posebno su važni sljedeći faktori:
-   stanovništvo (kvantiteta i kvaliteta)
-   tehnološko/tehnički resursi
-   prirodni resursi
-   društveno bogatstvo.

POPULACIJA ZEMLJE I RADNI RESURS

Ako je u nekoj zemlji ukupan broj populacije veći te ukoliko je njena kvalifikacijska struktura povoljnija ili postoje preduvjeti za njeno poboljšanje, utoliko postoje veći izgledi za povećanje obima proizvodnje. Stupanj kvalificiranosti radne snage bitna je pretpostavka za razgovor o mogućnosti ovladavanja suvremenih tehnološkim procesima. S ekonomskim razvojem povećava se kvalifikacijska struktura radnog dijela populacije s obzirom na razinu kvalifikacija i strukturu zanimanja. Važnost cjeloživotnog obrazovanja → neprekidno dodatno usavršavanje znanja uslijed novih tehnologija.


ULOGA TEHNOLOŠKIH RESURSA U SUSTAVU PROIZVODNJE

Faze tehnološkog razvoja:
Inovacija → visoki stupanj neizvjesnosti; visoki financijski izdaci za uvođenje novog
                      proizvoda; najmanji stupanj konkurencije.
Imitacija → osvajanje novog proizvoda; manji poslovni rizik; druga konkurentska poduzeća
                      transformiraju proizvodnju.
Tehnološka konkurencija → konkurencija se munjevito širi jer je ovladala proizvodnjom
                                                  novog proizvoda.
Standardizacija → potrebna su nova ulaganja u proizvodnju proizvoda bilo zbog usavršavanja postojećeg ili za ponovno usvajanje novog proizvoda.

PRIRODNI RESURSI I SUSTAV PROIZVODNJE

Prirodno bogatstvo
→ svi prirodni uvjeti i raspoloživa dobra koja nalazimo u svom okruženju i koja nam
     stoje na raspolaganju uz uložbu rada i kapitala
→ to su: zemlja i komponente plodnosti (obujam, kvaliteta i raznolikost rudnog blaga), riječni
     tokovi, more i obale, flora i fauna, klima i ostale hidrografske karakteristike

Što je prirodno bogatstvo zemlje veće i raznovrsnije to ono pruža više mogućnosti za veći obujam i kvalitetu proizvodnje. Samo bogatstvo prirodnim resursima ne garantira ekonomski prosperitet. Zemlje koje raspolažu suvremenim tehnologijama, znanjem i kapitalom ne moraju imati i prirodna bogatstva, ali ih zahvaljujući ovim komponentama mogu nabaviti drugdje (Švicarska, Japan) i tako ostvarivati vrhunske učinke u proizvodnji.

Porast životnog standarda uvjetuje povećanu proizvodnju (povećana eksploatacija prirodnog bogatstva i potrošnja okoliša) što djeluje na pad životnog standarda.

DRUŠTVENO BOGATSTVO I SUSTAV PROIZVODNJE

Društveno bogatstvo
→ skup svih materijalnih dobara kojima raspolaže nacionalni ekonomski sustav (prirodno i
     proizvedeno bogatstvo), a koja su rezultat rada mnogih generacija (vodovod, ceste, škole,
     mostovi i sl., ali i kulturna i povijesna baština)

VRSTE I ORGANIZACIJA PODUZEĆA U SUVREMENOJ TRŽIŠNOJ PRIVREDI
PODUZEĆE - je pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti. Prema temeljnoj podjeli poduzeća se dijele na državna i privatna. Svako poduzeće mora imati svoj interni akt o unutarnjem ustrojstvu i funkcioniranju – statut.
Najvažniji kriteriji za osnivanje poduzeća:
1.   ukupna imovina
2.   dionički ili vlasnički kapital
3.   stupanj neovisnosti
4.   prihodi od prodaje
5.   broj zaposlenih

1.   Državna poduzeća

Država kao javna institucija ulazi u djelatnosti koje nisu i ne smiju biti profitabilne (poduzeća u komunalnoj infrastrukturi, željezničkom prijevozu, javnim komunikacijama i sl.).



2.   Privatna poduzeća (društva osoba i društva kapitala)
Društva osoba:
a)   Jednovlasničko poduzeće

- dva glavna obilježja: jednostavnost, osobna kontrola
- čine 70% od svih poduzeća, ostvaruju 10% od ukupne prodaje, a 20% od
   dobiti (najpopularniji oblik vlasništva)
Prednosti:
-   mogućnost brzog donošenja odluka
-   jednostavna struktura managementa-odgovarajuće sjedište
-   održavanje profita
-   fleksibilnost
-   oporezivanje
-   veliki stupanj tajnosti
Nedostaci:
-   neograničena odgovornost
-   nedostatak u kontinuitetu (bolest, smrt vlasnika)
-   ograničena sposobnost zaduživanja
-   ograničena znanja i vještine

b)   Partnerstvo

→ udruživanje dvije ili više osoba u svrhu rada kao suvlasnika poduzeća radi
     ostvarivanja profita
-   čini 5% od ukupnog oblika vlasništva, ostvaruje 5% od ukupne prodaje i 10% od ukupnog neto profita (najnepopularniji oblik vlasništva)
Prednosti:
-   podijeljena odgovornost
-   osiguranje više novca za pokretanje poduzeća
-   porezne olakšice
-   podjela profita
-   lakše upravljanje zbog različitih vještina partnera
-   kvalitetan ugovor
Nedostaci:
-   neograničena odgovornost
-   podjela profita
-   nesporazumi među partnerima
-   teškoće pri zatvaranju

c)   Komanditno društvo

→ dvije ili više osoba udružuju se radi vođenja trgovačkog poduzeća pod
     zajedničkom tvrtkom, uz uvjet da je odgovornost jednog ili više partnera prema
     vjerovnicima limitirana iznosom novčanog uloga u poduzeće, dok je
     odgovornost ostalih partnera neograničena





      Društva kapitala:

     a) Dioničko društvo

     → poduzeće privatnog karaktera u koje pojedinci unose neki kapital, a za obveze prema
          trećima ne odgovaraju osobno svojom imovinom; ulagači su rentijeri
     - u korporacije se udružuju uglavnom velika poduzeća, ali d.d. može imati i samo jednog
       dioničara (koji je i vlasnik)
     Temeljni uvjet za osnivanje je prikupljanje osnivačkog kapitala za početak djelatnosti, a
     potom slijedi upis u sudski registar. Osnivački kapital prikuplja se podjelom na dionice. 
     Dionica je vrijednosni papir s kojom pojedini dioničar sudjeluje u osnivanju i u dobiti
     poduzeća; sastoji se od plašta i kupona; prema sadržaju može biti nominalna i povlaštena;
     može glasiti na donositelja ili na ime.
     Temeljem odredbi statuta mora imati vitalne organe, a to su: glavna skupština, upravni i
     nadzorni odbor. U glavnoj skupštini dioničari ostvaruju svoja temeljna prava: pravo na
     informaciju, konzultaciju, suodlučivanje, biranje upravnog i nadzornog odbora.
     Manageri su članovi upravnog odbora koji donose odluke od strateške važnosti za
     poduzeće.
     Prednosti:
-   osiguranje više novca za pokretanje
-   ograničena odgovornost
-   relativno lagana promjena vlasništva
-   vlasništvo odvojeno od managementa
Nedostaci:
-   visoki troškovi pri pokretanju
-   dvostruko oporezivanje
-   veća davanja za socijalnu sigurnost
-   teškoće pri prestanku poslovanja
-   slaba fleksibilnost

     b) Komanditno društvo na dionice

       → bar jedan partner odgovoran je svom svojom imovinom kojom raspolaže
           (komplementar), a ostali partneri sudjeluju u osnovnoj glavnici koja je raspodijeljena
           na dionice

     c) Društvo s ograničenom odgovornošću

       → trgovačko društvo u koje jedna ili više pravnih ili fizičkih osoba ulažu temeljne uloge
            s kojima sudjeluju u unaprijed dogovorenome temeljnom kapitalu. Temeljni ulozi ne
            moraju biti jednaki. Dobit se raspodjeljuje prema visini uloga svakog člana. Članovi
           društva ne odgovaraju za obveze društva.

      → svaki vlasnik ima određeni ulog, a o individualnom ulogu ovisi i profit pojedinca
      Važna stavka je osiguranje kontinuiteta partnerstva (npr. kad netko želi izaći iz posla
      potrebno je pri osnivanju ugovorom naznačiti da se njegov ulog prvo ponudi ostalim
      vlasnicima društva).



    d) Holding

      → dioničarsko poduzeće koje se bavi poslovima kupovine dionica drugih dioničarskih
           Poduzeća
     Temeljni interes ovakvog poduzeća svodi se na kupnju kontrolnog paketa dionica (preko
     50%) drugih dioničarskih poduzeća tako da u njihovu poslovanju i funkcioniranju imaju
     odlučujuću riječ.

Oblici udruženja:

a) Kartel

   → udruživanje poduzeća u integracijsku cjelinu zbog pravne i ekonomske samostalnosti;
   nastaje radi zaštite zajedničkih interesa na tržištu (dogovor o jedinstvenim cijenama,
   uklanjanje konkurencije)

b) Koncern

   → integracijski oblik unutar kojeg postoji pravna, ali ne i ekonomska samostalnost
        pojedinih poduzeća; ekonomski ovise o vodećem poduzeću koncerna

c) Multinacionalne (transnacionalne) kompanije

  → poduzeća koja posluju u dvije ili više zemalja a međusobno su povezana zajedničkim
      vlasništvom ili upravljanjem; kalkuliraju gdje im je najjeftinija proizvodnja (iskorištavanje
      prednosti pojedinih zemalja)

I malo(osnovno) o onome što bi naše zemlje trebalo napraviti tigrovima

NOSITELJ I ORGANIZATOR SUSTAVA PROIZVODNJE – PODUZETNIK
PODUZETNIŠTVO - predstavlja ukupnost poduzetnikovih znanja, vještina i sposobnosti za uspješno vođenje poslova.
PODUZETNIK - osoba koja je spremna preuzeti rizik pokretanja poslovnih pothvata i osnivanja novog poduzetništva. Poduzetnika karakterizira inovativnost, kreativnost i sklonost poslovnom riziku.
ČISTI PODUZETNIK – osoba koja stvara poslove iz sirovog materijala vlastitih ideja i upornog rada; poslove počinje od nule; ima instinkt za priliku i osjećaj za vremensko usklađivanje; na prvom mjestu mu je želja za neovisnošću.
Tri glavna razloga uspješnih vodećih svjetskih poduzeća:
1.   želja za neovisnošću
2.   prepoznavanje tržišne prilike
3.   veća zarada

Ključne osobine uspješnog poduzetnika:
1.   inovativnost
2.   razumno preuzimanje rizika
3.   samouvjerenost
4.   sposobnost samoobnavljanja
5.   uporan rad
6.   odgovornost
7.   hrabrost
8.   iznadprosječne komunikacijske vještine

MANAGER - označava profesionalnog rukovoditelja u poduzetništvu. Manager vodi poduzetništvo/poduzeće u ime vlasnika prema postavljenom cilju. Manager kombinira i kontrolira inpute iz okoline radi postignuća ciljeva na efektivan i efikasan način.
Piramida managementa: na vrhu je strateški, u sredini taktički, a pri dnu operativni management.

MANAGEMENT - označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa. To je skup aktivnosti koji obuhvaća planiranje, organiziranje, vođenje i kontroliranje inputa iz okoline radi učinkovitog i djelotvornog postignuća ciljeva poduzeća

Managerske vještine:
a)   strateške ili konceptualne
b)   taktičke ili vještine međuljudskih odnosa
c)   tehničke vještine
Manageri svih razina koriste svim vještinama. Što je netko na višoj poziciji treba mu više strateških a manje tehničkih vještina, i obrnuto.

Temeljne managerske funkcije → planiranje, organiziranje, vođenje i kontroliranje

PODUZEĆE U NEPOTPUNOJ KONKURENCIJI

Temeljne karakteristike:
-   mogućnost određivanja cijena od strane ponude i potražnje
-   privredni subjekti su price makeri
-   veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu
-   krivulja potražnje je negativnog nagiba

MONOPOL

Monopol → tržišno stanje ponude na kojem dobra nudi samo jedan ponuđač
Primjer monopola uz pomoć države → koncesionari: elektroprivreda i sl
Uvjeti za postojanje potpunog monopola:
-   na tržištu dobara postoji samo jedan ponuđač
-   neelastična potražnja za određenim dobrom
-   teško izvediva mobilnost faktora proizvodnje
-   monopolist u cijelosti kontrolira količine i cijene
-   nema dobrih supstituta za dotično dobro na tržištu

Cijena se određuje tako da monopolist vodi računa o potrebama i platežnoj moći kupaca. Bitne stavke: cijena, količina i ukupan prihod. Maksimalni profit je ostvaren u slučaju ravnotežne cijene i količine koje daju najveću razliku. Poslovni optimum je ostvaren kada se izjednače granični troškovi s graničnim prihodima.

DUOPOL

-   cjelokupnu ponudu kontroliraju dva poduzeća
-   ulazak konkurentima je otežan
-   proizvodi su homogeni i diferencirani

OLIGOPOL

Temeljne karakteristike:
-   nekoliko poduzeća sudjeluje u cjelokupnoj ponudi
-   ulaz konkurentima je otežan
-   između ponuđača nema sporazumijevanja o količini proizvodnje i prodajnoj cijeni
-   tipično oligopolno tržište je tržište automobila

a)   Čisti oligopol
-   proizvodnja identičnih proizvoda standardizirane kvalitete (drvo,gorivo i sl.) gdje je konkurencija elementima i cijenama gotovo nemoguća
-   između proizvođača postoji prešutni dogovor → vodstvo u cijenama: ako jedan proizvođač povisi cijenu proizvoda to će učiniti i drugi

b)   Diferencirani oligopol
-   proizvodi se razlikuju po znaku, dizajnu, reklami, kvaliteti isl
-   konkurencija kvalitetom
-   suparništvo proizvođača

MONOPOL NA STRANI POTRAŽNJE

Monopson → jedan kupac na strani potražnje
Duopson →dva kupca na strani potražnje
Oligopson → više kupaca na strani potražnje

MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

Osnovne karakteristike:
-   velik broj poduzeća manje ekonomske snage koja nude potrošačima sličan, ali ne i identičan proizvod
-   diferencirani proizvodi → različite varijante nekog proizvoda, ali iste uporabljivosti i namjene (benzinske crpke, deterdženti za rublje i sl.)
-   relativno lagan ulazak konkurenata

 BANKARSKA TAJNA

- banka je financijska institucija čije se poslovanje zasniva na povjerenju → ona je dužna, i na temelju dobrih poslovnih običaja, ali i silom zakona, čuvati povjerljivim podatke o pojedinačnim štednim ulozima, ostalim depozitima banke, stanju i prometu po transakcijskim računima, te sve podatke, činjenice i okolnosti koje je saznala na temelju pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom
- s tim u svezi, članovi tijela banke, zaposlenici banke, dioničari banke i druge osobe koje imaju pristup ovim povjerljivim podacima ne smiju ih priopćiti trećim osobama, iskoristiti ih protiv interesa banke i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da ih iskoriste
- obveza čuvanja bankarske tajne ne prestaje po prestanku radnog odnosa ili svojstva dioničara ili članstva u tijelima banke
-centralna banka, sudovi ili druga nadležna tijela mogu koristiti povjerljive podatke isključivo u svrhu za koju su dani te iste ne smiju priopćiti trećim osobama ili im omogućiti da ih doznaju i iskoriste, osim u slučajevima propisanim zakonom
- pravo SAD-a i EU-a poznaje zabranu korištenja povjerljivih podataka za trgovanje (zabrana tzv. «inside trading-a»)
- slučajevi na koje se ne odnosi obveza čuvanja bankarske tajne su: → kada se klijent pismeno izričito suglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti, → u slučaju provođenje kaznenog postupka i postupka koji mu slijedi, a kada to pismeno zatraži ili naloži nadležni sud, → za potrebe Ureda za sprečavanje pranja novca, a na temelju zakona kojim se regulira sprječavanje pranja novca, → u sudskom sporu između banke i klijenta za utvrđivanje pravnog odnosa između banke i klijenta,         → za potrebe ostavinskog ili drugog imovinskopravnog postupka na temelju pisanog zahtjeva nadležnog suda,→ za potrebe provedbe ovrhe nad imovinom klijenta banke, a to pisanim putem zatraži ili naloži nadležni sud, → u slučaju priopćavanja povjerljivih podataka HNB-u, Deviznom inspektoratu ili drugom nadzornom tijelu za potrebe nadzora koji oni obavljaju iz svog djelokruga, u okviru svojih zakonskih ovlasti, a na temelju pisanog zahtjeva, → u slučaju priopćavanja povjerljivih podataka pravnoj osobi, odgovarajućeg oblika organiziranja, koju mogu osnovati banke s ciljem prikupljanja i pružanja podataka o ukupnom iznosu, vrstama i urednosti izvršavanja obveza fizičkih i pravnih osoba, nastalih po bilo kojoj osnovi, → ako su povjerljivi podaci potrebni poreznim tijelima u postupku koji oni provode u okviru svojih zakonskih ovlasti, a priopćavaju se na njihov pisani zahtjev, → ako se povjerljivi podaci priopćavaju za potrebe institucija za osiguranje uloga, a na temelju zakona kojim se regulira osiguranje uloga