Lolita   
   
Vladimir Nabokov u vrijeme kad je pisao roman 'Lolita' vjerojatno nije bio svjestan kakvog će on odjeka imati, kako u njegovo, tako i u kasnije vrijeme. Njime ne samo da je izazvao kontroverze i podijeljena mišljenja, već je stvorio lik koji će postati ikona i simbol djevojačkog seksipila, 'nimficu'   

   
Roman je prvi put izašao u Parizu 1955. godine, a o tome koliko je prašine podigao dovoljno govori činjenica da je u drugim europskim državama i Americi tiskan tek nekoliko godina kasnije. Naime, priča o pedofilskoj ljubavi i strasti, o dvanaestogodišnjoj zavodnici i ostarjelom profesoru, polovicom 20. stoljeća nije ni mogla biti prihvaćena od strane publike na način na koji bi to danas bila, jer se o takvim temama na taj način nije pisalo. Barem ne bez popratnih komentara i problema.

Neki kritičari su samog Nabokova osuđivali da je pedofil i da piše pornografsko smeće, dok su drugi isticali da se radi o remek-djelu moderne književnosti. Iako danas postoji nekoliko teorija o tome čime je Nabokov bio inspiriran, većina je priklonjena skandalu u koji je bio upleten Charlie Chaplin. Poznati se glumac, naime, drugi put oženio (i vrlo brzo rastao) maloljetnom glumicom Lolitom McMurry za koju se smatra da je inspirirala lik Dolores Haze.

Ujutro je bila Lo, naprosto Lo, 148 centimetara visoka s jednom čarapom na nozi. U hlačama je bila Lola. U školi je bila Dolly. U formularima je bila Dolores. Ali je u mom zagrljaju uvijek bila Lolita.
ulomak iz romana      
   
   
Za one koji ne znaju, priča prepuna crnog humora i drame prati glavnog lika, engleskog profesora Humberta koji dolazi Ameriku, iznajmivši sobu kod udovice Charlotte Haze. Nakon što ugleda njenu dvanaestogodišnju kćer Dolores (od milja Lo, pa Lolita) kako se sunča u vrtu, junak se nepovratno zaljubljuje. Da stvar bude gora, i ona se zaljubljuje u njega.

Prvi opis djevojačkog lika Lolite nemoguće je zaboraviti – na sebi ima minijaturni bikini s cvjetnim uzorkom, sunčane naočale s okvirima u obliku srca i slamnati šešir širokog oboda. Klečala je i treptala iznad strogih tamnih naočala. Živi s nesretnom majkom koja joj nerijetko zavidi na ljepoti i mladenaštvu i jednako je toliko zanemaruje.

Roman je zapravo Humbertova ispovijest, dnevnik u kojem zapisuje ne samo strastvene emocije izazvane pojavom nevine djevojčice, već i ironična, britka i inteligentna zapažanja o Americi. On ni u jednom trenutku nije vulgaran niti odbojan, jednostavnim i pažljivo probranim rječnikom ironizira cijelu situaciju. Humbert, međutim, nije nimalo pozitivan lik, on je moralna nakaza u kojoj su sjedinjena okrutnost i obijest koje svjedoče o njegovoj patnji. To još uvijek ne izaziva sažaljenje.

'Lolitu' karakteriziraju igre riječima, anagrami, aluzije i dvosmisleni komentari, ali posebno je zanimljiva Nabokovljeva inovacija. Naime, prvi put spominje izvedenicu 'nymphet', koju danas možete pronaći u mnogim engleskim rječnicima, a označava pojam žene-djevojčice. Priča je osuđena na tragičan završetak.

'Nimfica' Lolita također je jako dobar primjer koji roditelje može poučiti da sagledaju odnos prema djeci kakav bi trebao biti i da nove generacije nauče vrijednostima u zdravijem svijetlu. 'Lolita', s druge strane, nije samo klinički udžbenik, iako koketira s psihologijom.


Roman je utjecao na dva velika filmska ostvarenja. Prvo je, naravno, ono Stanleyja Kubricka iz 1962. godine u kojem Lolitu glumi Sue Lyon. Godine 1997. nastala je nova verzija pod redateljskom palicom Adriana Lynea s fenomenalnim Jeremyjem Ironsom i Dominique Swain.

Nabokov je sam jednom napomenuo kako je siguran da je Hubert kriv što niti jedan roditelj više kćerkama nije htio dati ime Lolita. Danas se to ime često koristi u pornografiji, a općenito simbolizira određeni tip djevojčica kakvima je Hubert privučen.

Među mlađim generacijama popularnosti je pridonio i slučaj Amy Fisher koja je 1993. godine bila osuđena za ubojstvo. Naime, ubila je suprugu muškarca koji je služio kaznu zbog navodnog silovanja Amy dok je bila maloljetna. Amy su novinari nazvali 'Long Island Lolita'. Pisac Alan Ball napisao je kazališnu dramu temeljenu na slučaju Fisher, ali rukopis mu je oduzet i pretvoren u scenarij za 'American Beauty' (1999).

U filmu 'Manhattan' redatelja Woodyja Allena, Mary, kad otkrije da Isaac ima vezu sa sedamnaestogodišnjom djevojkom, kaže: 'Somewhere Nabokov is smiling!' ('Nabokov se negdje smije!')


AS
03.05.2005.