LEDOLINA
Predivna ledena torta (LEDO - Zagreb).

Branko Vanić

LEKSIKON
Usporedo s prvim 'šlatanjima' (rječnička definicija riječi 'šlatati' glasi: milovati koga u ljubavnoj igri, erotski dirati koga - u osnovnoškolskoj praksi to se svodilo na izluđivanje ženskog dijela razreda grubim i neobuzdanim štipanjem za grudi i stražnjicu) javljaju se - barem u zagrebačkim osnovnim školama osamdesetih - i prvi leksikoni, koji igraju ključnu ulogu u upoznavanju suprotnog spola.
Leksikon je bio opširni kvestionar koji se davao na ispunjavanje što širem krugu školskih prijatelja i poznanika. Kao leksikon služila bi obična školska bilježnica na čijoj bi se svakoj desnoj stranici nalazilo po jedno pitanje, te ispod pitanja, pod rednim brojevima, odgovori ispunjavatelja. Na prvoj desnoj stranici svatko bi prvo pod svojim rednim brojem upisao svoje ime i prezime te pod istim rednim brojem odgovarao na sva slijedeća pitanja. Leksikon bi započinjao pitanjima tipa "Kako se zoveš?", "Koliko godina imaš?", "U koji razred ideš?", "Šta si po horoskopu?", "Koja ti omiljena boja?", "Omiljeno jelo?", "Omiljena marka auta?", "Koju vrstu muzike slušaš?", "Omiljena domaća grupa?", "Omiljena strana grupa?", "Omiljeni pjevač?", "Omiljena pjevačica?", "Omiljeni film?" ("Flashdance"!) i tako unedogled, a sva ta pitanja bila su tek uvertira u ono glavno: Ljubav. Rubrika "Ljubav" obično bi započinjala pitanjem "Imaš li simpatiju?" (riječ "simpatija" spada u tipično leksikonski žargon - ne sjećam se da smo tu riječ ikada koristili van leksikona). Nakon toga uslijedila bi potpitanja: "Kako se zove? (može i samo inicijali)", "U koji razred ide?", "Koju boju kose ima?", "Koju boju očiju?", "Da li furate?", "Da li ste se već poljubili?" itd.
Iako je u opticaju znalo biti mnoštvo leksikona, nisu svi bili jednako popularni. Popularnost leksikona ovisila je naravno o tome tko ga je sve ispunio ("Daj da vidim ko ti je sve ispunio leksić!"). Trebali su ga kao prvo ispuniti glavni dečki ('štemeri') i glavne curke iz razreda, a ako bi se leksikon uspjelo utrapiti i kome od glavnih dečki i cura iz viših razreda, onda bi se za taj leksikon doslovce otimalo (najtužniji su bili oni leksikoni koji nisu bili ispunjeni dalje od rednog broja pet, a pripadali su obično onim luzerima ili luzericama u razredu na koje nitko nije obraćao pažnju).
Leksikon bi se obično ispunjavao za vrijeme sata, uz obavezno nadgledanje najbolje frendice ili frenda i uz prigušen hihot, nakon što bi te vlasnik ili vlasnica leksikona za vrijeme odmora upitao/la: "O'š mi ispunit' leksić?". Kad bi se koja cura dočepala najpopularnijeg leksikona, obično bi se prvo s pet, šest curki iz razreda išlo provjeravati tko ga je sve ispunio, te da li ga je ispunio glavni štemer u razredu u kojeg su naravno sve cure iz razreda bile zaljubljene. Ako ga je on recimo ispunio pod rednim brojem osamnaest, prvo bi uslijedilo nestrpljivo listanje dok se ne dođe do rubrike "Ljubav", pa bi se onda čulo samo poluglasno i uzbuđeno "osamnajst, osamnajst, osamnajst,... evo ga, tu!" Onda komešanje, naguravanje, otimanje i potom - razočarani uzdasi, jer bi glavni štemer pod inicijale stavio "X.Y.", pod boju očiju "crvene s žutim točkicama", pod razred "nije iz našeg razreda" i tome slično. Još je gore bilo kad uopće ne bi odgovorio na pitanja, nego bi svugdje samo stavio crtu, jer čak i odgovor kao što je "crvene s žutim točkicama" budio bi nadu ("E, stara, a jel'da ak' malo bolje pogledaš, da imam onak' malo žute flekice u očima?" - "Joj, pa kaj ja znam, ne bi baš rekla...").

Iris Adrić

LEPOTA DEVOJKA
Zvanična titula prve Miss Jugoslavije izabrane krajem 50-tih godina. Bila je to Tonka Katunarić iz Splita. Reč Miss je izbegnuta jer je dolazila sa Trulog Zapada. Tonka je dostigla nezapamćenu popularnost.

Bata Simić

LOKICE
1. beogradska plesna grupa pod vodstvom Lokice Stefanović, najčešće nastupa za TV, repertoar: sve od diska do folka, 2. frizura po uzoru na plesačice (također poznata i kao "kahlica")

Tamara Gruber

M-48
Puška, iz koje su učenici-srednjoškolci (sa zadovoljstvom) pucali na praktičnom djelu nastave iz predmeta "Općenarodna odbrana i društvena samozaštita". Trik je bio kako nasloniti puščani kundak na rame i zadržati ga pri tome, u suprotnom pri opaljivanju postojala je mogućnost da kundak razvali ključnu kost. Puška je bila neka modificirana verzija partizanske puške iz 2. Svjetskog rata tj. karabin proizveden 1948. sa magazinom od 5 metaka i dometom do 5000 metara.

Đuka iz Knina

MAĆE, IDEŠ KOD KLJUZ?
Reklamni slogan tvornice odjeće Kluz, spomenutu krilaticu iznosi osoba afričke nacionalnosti (crnac).

Tamara Gruber & Ana Božićević

"MAJKU TI PANKERSKU!"
Široko prihvaćena psovka (porijeklom u ranim osamdesetim u doba cvatnje novokomponirane "kulture") kojom se izražavalo čuđenje i osuda nečije izmještenosti i avangardnosti koja je u očima psovača značila izvitoperenu i nastranu, nepotrebnu promjenu uperenu protiv društva i sistema vrijednosti koje je poznavao i pretpostavljao kao oslonac.

Branimir Dolibašić

MALE TAJNE VELIKIH MAJSTORA KUHINJE
Čuvena propagandna emisija ''Podravke'' iz Koprivnice, za njihov najpoznatiji proizvod, ''Vegetu''. Emisija se emitovala četvrtkom popodne, na prvom programu zajedničke JRT šeme. Vodili su je Oliver Mlakar i majstor kuvar Stevo Karapandža. Predstavljali su recepte za razne specijalitete, kojima je posebnu aromu davao jedan poseban začin: ''Vegeta''. Zaštitni znak emisije bio je song: ''Ali nekih stvari ima, što ne govore se svima, što se samo nekom šapnu, ti ih znaš!''.

Mihajlo Spasojević

MENDO MENDOVIĆ
Nekad veoma popularan lutak iz dječje emisije Televizije Zagreb. Nastupao s glumicom Slavicom Fila i na javnim priredbama. Stripovi o njemu objavljivani u "Plavom vjesniku". U govoru, kao medvjed, ubacivao glas "n" i tamo gdje ne treba, pa i u svoje ime.

Jovan Nedić

MILIVOJE JUGIN
Najpoznatiji (ako ne i jedini) komentator američkih i sovjetskih svemirskih programa. Čovek koji je na lansiranju Apola 9 izjavio : "Buka koju stvaraju motori ove rakete jednaka je buci koja bi se dobila kada bismo pustili milion ploča Bitlsa odjednom". Autora ovog priloga ta rečenica je naterala da pronađe ploče Bitlsa da bi ih čuo prvi put u životu (1969. godine je pronaći Bitlse na ploči bilo dosta komplikovano, a čuti na radiju ili TV skoro nemoguće).

Aleksandar Vasiljević

MIMOHOD
1981., ko ga se ne seća, trajao je mesecima, autobusima zakrčeno Dedinje; ima li neko iz Jugoslavije da je radio u državnom preduzeću a da nije bio na mimohodu. Bilo je veselo u gradu, Beograd odjednom turistički grad, pune kafane dezertera od mimohoda, čuju se svi dijalekti. Posebno nadrealno zvuči dalmoški, navikli smo da ga čujemo uz miris mora, nekako su nam previše obučeni, vidimo im oči prvi put; znamo ih samo razgaćene, u Jugoplastika papučama, izbledelim majicama i najskupljim šminkerskim naočarama za sunce..

Majda Vojniković

MIROLJUB ARANĐELOVIĆ - KEMIŠ
Genijalni srbijanski harmonikaš, nagrađivan u zemlji i inozemstvu (negdje sam jednom pročitao da su ga na nekom takmičenju proglasili čak najboljim na svijetu, ako se ne varam) i jedna od sivih eminencija 'narodnjačke' scene osamdesetih. Vrlo mlad pročuo se zbog svog stila sviranja (nevjerovatna brzina i unatoč tome čistoća zvuka), a i zbog afera s pjevačicama. Muž i mecena kasnije 'kraljice tuge', Tine Turner novokomponirane pjesme, Vesne Zmijanac, a kasnije u vezi i s nekim manje značajnim ženskim 'zvezdama' srpskoga Nashvillea.
Kemiš je ostao upamćen po, za tadašnje narodnjake, podužoj frizuri i pokeraškom osmijehu - to jest pomalo ukočenom izrazu lica sa samo jednom polovinom usana razvučenom u osmijeh - i 'spuštenim', 'psećim' obrvama.
Iako je, uglavnom, stajao u pozadini, prateći zvijezde koje su bile mahom pjevači, ovakvim, pomalo misterioznim izrazom lica, privlačio je pažnju publike, u ovoj vrsti glazbe tradicionalno nepažljivoj prema bilo kome osim lead-vokala.
Iako harmonikaško-bračni par Radojka i Tine Živković ostaju neprikosnovene zvijezde ovog instrumenta, Kemiš je skinuo s trona dotadašnjeg najpoznatijeg solo svirača i također legendu in his own right, Branimira Đokića. Neka od kola koje je Kemiš snimio spadaju među najbolja ikad snimljena (a u toj je vrsti glazbe konkurencija žešća nego u drugima), a zanimljivi su i njihovi naslovi: "Ševa" (slavni vlaški standard), "Resavski žubor", "Batin vez", "Dadino kolo", "Jelenino kolo", "Prstolomka kolo" (samoobjašnjavajući naslov) i dr.
U filmu "Crossroads" stari crni blueser objašnjava mladom (bijelom) - da nije pravi (usni) harmonikaš onaj koji ne zna 'skinuti' ritam i zvuk jurećeg vlaka. U svom možda najboljem momentu Kemiš u temi "Orijent ekspres" čini upravo to isto, stvarajući autentičnu, balkansku varijantu gorenavedene varijacije. Muzički imitira putovanje 'voza' - od ubrzavanja, zahuktavanja mašine do 'pune brzine' pa do ponovnog usporavanja i ulaska vlaka u stanicu. 'Južna pruga', indeed!

Đorđe Matić

MIROSLAV LAZANSKI
Vojni stručnjak, pilot (?), avanturista, moderni heroj, otrov za žene; redovno izvještavao o najnovijim trendovima svjetskog i domaćeg (JNA) naoružanja i vojne opreme za popularni obiteljski TV magazin "Nedeljno popodne".

Tamara Gruber

MLJET I LASTOVO
Za alternativnije Jugoslovene uzrasta od16 do 40 godina the place to be bar nekoliko dana svakog leta; otoci, pored Visa, gde se sklanjalo od Nemaca i ostalih letnjih okupatora; ranojutarnje čekanje u redu za hleb, mleko i Drinu bez filtera, ako nema Drine može 57, ili Opatija; poznanstva koja se obnavljaju svakog leta; kamp u koprivama; mala Jugoslavija po akcentima, i mala kinološka izložba, jer je svaki drugi gost imao bar po jednog psa; Mariborčani poznati kao najfiniji - izvine se ako te zgaze noću; o prirodi se ne može ni govoriti, mora se videti. Kasnije postalo previše poznato, pokvarila se atmosfera, stigli divlji, oterali pitome, ali nema veze. Kako li je sad tamo preko leta, da li se klinci isto tako dobro zabavljaju...

Majda Vojniković

MODRA SPILJA
Pećina na ostrvcetu Biševu kraj (ostrva) Visa. Čudo prirode, kakvog, po rečima vodiča koji nas je sprovodio, nema nigde drugde na svetu. Ili je možda takva moja interpretacija njegovih reči, jer sam se, doduše kao dvanaestogodišnje dete koje i nije mnogo toga videlo, skroz-naskroz osetila kao da jednom (čudu) prisustvujem. I poželela da ga vidim još koji put.....

Kristina

MONOPOLY
Kapitalistična družabna igra, ki jo je po vzoru z gnilega Zahoda izdeloval nek slovenski zasebnik. Pravila igre so bila podobna kot pri ostalih monopolyjih, jugoslovanska različica je vključevala Popovo Šapko, Kopaonik, Krvavec, Ohridsko, Prespansko in Plitvička jezera, Avalo, Kalemegdan, Ado Ciganlijo, Severni, Srednji in Južni Jadran, Bled in Bohinj, Jahorino, Bjelašnico, Krvavec, otoke Rab, Pag, Krk, Korčulo, Brač, Hvar ter letališča Beograd, Ljubljana, Skopje in Zagreb. Monopoly je v Sloveniji v osemdesetih igralo staro in mlado, pri tem pa ne gre pozabiti dodati, da je bila navidez neškodljiva igra po mnenju nekaterih pravzaprav zametek zloglasnega slovenskega nacionalizma, ki je leta 1991 kulminiral v odcepitvi od SFRJ: slovenski kraji so bili občutno dražji kot srbska, hrvaška ali makedonska letovišča (najprestižnejša sta bila denimo Bled in Bohinj, zanj je bilo treba odšteti celih 7000 in 8000, medtem ko je Jahorina veljala borih 1200 in bila kot taka skrajno nedonosna za gradnjo hotelov), še celo Severni Jadran je bil od Srednjega in Južnega za malenkost dražji.

Agata Tomažič

MORAL
Posle rata je moralno bilo sve ono što se mora. Tako su bar tvrdili aktivisti.

Bata Simić

MORAVA BREZ FILTRA
Izredno močne cigarete jugoslovanske izdelave, naprodaj so bile v bledozeleni škatli (z napisom MORAVA in MOPABA - v ćirilici), na kateri sploh ni bila navedena vsebnost tobaka in katrana.
Kadil jih je moj oče in ko smo se nekoč v začetku devetdesetih (ko jugoslovanskih cigaret v Sloveniji nikjer več ni bilo mogoče kupiti) srečali in je oče položil na mizo škatlico prav teh cigaret, ga je mati začudeno vprašala: "Pa kje jih dobiš?" "S padali nam jih pošiljajo," je odvrnil oče in se skrivnostno nasmehnil.

Agata Tomažič

MOTOKULTIVATOR
1.poljoprivredni stroj; 2.riječ-fenomen, ušla u upotrebu sredinom osamdesetih pod utjecajem poplave reklama za isti, najčešće u kontekstu uvredljivih poredaba (npr. "Lijep si ko slika, a na slici motokultivator")

Tamara Gruber & Ana Božićević

MPV
Moralno-političko vaspitanje; obavezan prvi sat na obuci vojnika u JNA. Najčešće je počinjao sa: "Naša zemlja* se graniči sa Italijom, Austrijom ...." itd. U svakom garnizonu je postojao oficir zadužen za MPV, u stvari oficir KOS-a.

* Nikada nije upotrebljavan izraz "naša država"!

Dragan Jovanović

MUDRO RUKOVODSTVO
Tito, Kardelj, Ranković, Đilas, Moša, Bakarić, Leskošek, Pucar, Gošnjak, Kidrič, Tempo, Koliševski i Salaj. Neki su tako poređane fotografije zvali i Ikonostas.

Bata Simić

MUNGOSICE
Dječje ortopedske cipele sumnjivog dizajna sa metalnim kopčama umjesto žniranaca.

Tamara Gruber

NA SLOVO NA SLOVO
Prestižni dečji tv-serijal po tekstovima Duška Radovića. Edukativan i neodoljivo šarmantan. Krunski dokaz da je nekad bilo sasvim moguće biti na nivou evropskih tv standarda u ovoj vrsti produkcije; po scenariju, režiji, scenografiji, muzici, likovima i stajlingu.
Kultni likovi: Mića Tatić i lutka Aćim, Klovnoliki Ostoja (Milutin Butković) koji svaku reč počinje sa O, Lola Novaković, Đuza Stojiljković, Baja Bačić, Vlasta Velisavljević, Dragan Laković, Mića Tomić.
Kultna pesma, odjavna špica: "Spavaj Aćime tiho spavaj neka sad spava i Ostojina glava..."

Janko Baljak

NAŠI
Eufemizam za (bivše) Jugoslavene koji se nalaze vani, bez obzira iz koje bivše republike dolaze.

Ova naizgled nedužna riječca dokazuje da je sav krvavi trud uložen u rastavljanje bivše Jugoslavije na sastavne dijelove bio jalov - iako se bivše republike SRFJ fizički jesu razdvojile jedna od druge, nisu se uspjele razdvojiti u glavi njihovih (bivših ili sadašnjih) stanovnika. Da je tome pouzdano tako, uvjerila sam se između ostalog kada sam prečula jednog Bad Blue Boysa, veterana Domovinskog rata i požrtvovanog Hrvata, kako kaže, citiram: "Naših ima svugdje, i ovih i onih." Drugim riječima, i ove iz Hrvatske i one iz drugih bivšejugoslavenskih republika, sve ih je nesvjesno posvojio riječcom - naši.

Valja još napomenuti da se ova pridjevna zamjenica u goreopisanom značenju koristi isključivo samostalno, dakle kao imenica; kada se koristi kao pridjevna zamjenica u kombinaciji sa imenicom, kao npr. u sintagmi "naša stvar", ona implicira nešto sasvim drugo. Sufiksalnom tvorbom od ove je imenice izveden poimeničeni pridjev naški, koji označava jezik kojim govore naši. Naški obično implicira neku varijantu hrvatskog ili srpskog jezika.

Iris Adrić

NEDJELJNI ZABAVNIK
Najbolja emisija za decu svih vremena. Emitovala se nedeljom pre podne, na zajedničkoj JRT šemi. Stvorena je ''da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnog lika''. Zato je u pomoć dolazila TV sila i ''Nedjeljni zabavnik''. Pravljena je u studiju TV Sarajevo, a voditelji su bili Seid Memić Vajta i Zijah Sokolović.

Mihajlo Spasojević

NEGRO BOMBONI
Nešto tvrdo i ljepljivo i užasnog okusa i još crne boje, za što se tvrdilo da su super bomboni za djecu.

Vanja Nikolić & Jakov Vilović

NEMCI
- 1. Narod indoevropskog porekla. 2. Krvoločna bića odevena u prepoznatljive štofane uniforme koja uništavaju pred sobom sve oblike života, a sa posebnim zadovoljstvom partizanske ranjenike. Životni ciklus "N." odvija se u dve posebne i međusobno isključive faze. U prvoj fazi "N." se šire prostom deobom, kreću se u svim pravcima i veoma su agresivni. Međutim, u drugoj fazi, a nakon primene Bate Živojinovića (ponekad u koktelu s Borisom Dvornikom) dolazi do njihovog masovnog uginuća, paničnog bega ili kukavičke predaje. Nemački jezik - u prvoj fazi sastavljen isključivo od imperativa ("hende hoh!", "šnel!", "los!"), u drugoj brzo degradira u nefonemske usklike iznenađenja i bola. 3. Jedna od ekipa u dečjoj igri "partizana i nemaca", po pravilu sastavljena od intelektualno i fizički slabijih i neuglednijih dečaka iz ulice. 4. Vlasnici novčanih apoena BRD. Najradije viđeni dragi gosti u SFRJ. Ljubav lokalnog stanovništva prema "N." masovno je iskazivana parolom "Zimmer frei" koja je u znak dobrodošlice bila istaknuta na svaku kuću u potezu Luka Koper - Ohridsko Jezero.

Dejan Novačić

NESTAŠICE ŽIVEŽNIH NAMIRNICA
Radenci, Slovenija. Glazbena parada. Festival instrumentalne džez muzike YU Big bendova. Predsednik Savezne vlade je Milka Planinc. Nestašice: kafa, deterdžent... Podne. U hotel "Radin", vraćajući se iz kupovine u Austriji, upadaju kolege iz sarajevskog orkestra, noseći ogromne kese svega i svačega. Za šankom koji je odmah do ulaza sedi Željko Brihta iz zagrebačkog orkestra. "Vidi dokle je ovo došlo. Moramo ić' kupovat u Austriju. Svega ovoga nema u Sarajevu". Željko kao iz topa: "JE DEČKI, ZAKAJ STE UBILI FERDINANDA"?

Mića Marković

NESTAŠNI MOMCI YU FUDBALA
Najzanimljivija ''institucija'' jugoslovenskog fudbala, koji je u svakoj generaciji imao bar po jednog igrača koji je posedovao ogroman talenat, ali koji nikada nije uspevao da postigne velike uspehe, zbog ''nestašnog'' ponašanja, na terenu i van njega. Prvi i verovatno najpoznatiji od njih je Dragoslav Šekularac, možda najveći talenat ikada rođen na ovim prostorima, na čiju karijeru je drastično uticala kazna izrečena od strane FSJ na vrhuncu karijere, zbog fizičkog napada na novinara. Nakon njega pojavio se Vladislav Bogićević, čiji je najveći ''poduhvat'' krađa autobusa u Splitu. Osim njih mogu se izdvojiti i Stjepan Deverić, Boban Božović i Čava Dimitrijević.

Mihajlo Spasojević

NEVEN
Ili kako nas je uvezeni (britanski) režiser učio J. J. Zmaju i slapsticku; čuvena rečenica: "pitam se pitam, koji med nije sladak?" i odgovor: "med koji nije sladak je - medved."
Naš domaći meki Monty Payton za decu, mislim da bi i danas izgledao sasvim moderno. Nikola Kirić, reporter obučen u kariranu pelerinu koji se javlja iz neviđenih tunguzija gde mora da jede pohovane mrave (ćevapčiće). Mića Tomić kao čika Jova, njega se ne sećam najbolje, sem da se švrćkao okolo sa štapom.
Kroz Neven smo i sebi drugačije, svetski izgledali.

Majda Vojniković

NIKAD ROBOM
Serija stripova u izdanju gornjomilanovačkih "Dečjih novina". Počela izlaziti 60-ih godina, a do 9. januara 1976. objavljeno 548 svezaka. Tema svih stripova bila je borba jugoslovenskih naroda, u bližoj i daljoj prošlosti, protiv raznih osvajača.

Jovan Nedić

NNNI
"Ništa nas ne smije iznenaditi" - aktivnosti i vežbe u sklopu ONO i DSZ za odbranu od unutrašnjih i spoljnih neprijatelja. Prilika da se razni frustrirani tipovi iskažu kao komandni kadar u preduzeću, gradu i sl. Ponegde je skraćeno nazivana samo ENENI.
Jedna objava iz tog perioda: "Vežba NNNI odlaže se za iduću nedelju zbog iznenadne kiše."

Dragan Jovanović

NOVA GODINA
Na staru godinu dućani su radili do dva. Zato se je kruh čekao u divovskim redovima, jer zna se da uz odojak, francusku i sarmu najbolje paše svježi kruh. Navečer je na TV emitiran šaljivi dnevnik, a ako se je Nova čekala kod kuće mislim da TV nije gašen do jutra. Kombinirani su programi iz svih studija JRT-a. A iza ponoći - film. Na Novu godinu gledala sam filmove cijeli dan, nakon Bečkog koncerta. Dnevnik na Novu godinu obavezno je donosio priloge o proslavama u svim glavnim gradovima i izvještaj kako se je zabavljao Tito. On je naravno bio svake godine u drugoj republici i autonomnoj pokrajini.

Sandra Antolić

NOVI FOSILI
Jedan od najpopularnijih i najtiražnijih pop-bandova, nastali negdje ranih 70-tih, ali tek kad u sastav, u drugoj polovini 70-tih, dolazi skladatelj Rajko Dujmić-Lima, počinje njihov uspon. U postavi: Đurđica Barlović (vokal), Lima (klavijature), Vladimir Kočiš-Zec (gitara), Marinko Colnago (bas) i Moka (bubnjevi), snimili su nekoliko odličnih albuma i masu hitova ("Tonka", "Košulja plava", "Budi uvijek blizu", "Šuti moj dječače plavi", "Najdraže moje", "Pričaj mi tiho, tiho", "Sanjaj me", "Da te ne volim", "Diridonda", "3+10", "E moj Saša", "Sanja"...).
1984. u bend dolazi nova pjevačica, Sanja Doležal (malo kasnije umire Moka, pa za bubnjeve sjeda Nenad Šarić-Brada), a hitovi se i dalje redaju ("Milena", "Šu-šu", "Za dobra stara vremena", "Jedna suza", "Još te volim", "Ja sam za ples"...).
Novi fosili se raspadaju nekako s raspadom Juge (kasnije se ponovno okupljaju samo s Dujmićem, ali to više nije bitno za ovaj "leksić"), ali generacije (barem ovdje, u Agramu i okolici) pamte...

Goran Kulenović

NOVOKOMPONOVANA NARODNA MUZIKA
U muzičkom smislu predstavlja parafrazu folklornih motiva stanovništva jugoistočne i centralne SFRJ (posebno Seldžuka i Parsa). Izvodi se na tradicionalnim narodnim instrumentima (Dallape, Yamaha, Fender-Stratocaster), uglavnom u ugostiteljskim objektima, na sportskim stadionima i u klubovima iseljenika.
Pored očuvanja muzičke baštine, NNM posebno je značajna zbog misaonih dometa i poetskih vrednosti svojih tekstova. U tematskom pogledu, autori NNM veliku pažnju posvećuju fundamentalnim metafizičkim pitanjima, posebno problemu teodicije ("Šta sam Bogu zgrešila", "Zašto majko tako patim"), ali ne zapostavljaju ni pojedinačne nauke i discipline, npr. komparativnu sociologiju ("Moje selo lepše od Pariza") ili psihijatriju ("Ala bi se šikicala al mi ne da nana"). Što se poetike tiče, iako se NNM bazira na tradicionalnom stihu i stilskim figurama, pojedini autori pribegavaju avangardnijim izrazima, u rasponu od nadrealizma ("Suzama sam lepio tapete") do dadaizma ("Op cvrc grok").
Teorijski radovi iz oblasti NNM publikovani su u stručnom časopisu "Sabor" (Beograd), često u polemičkom tonu (v. sukob na estradnoj levici - Dr Jahić / Dr Zmijanac).
Krajem 80-ih dolazi do okupljanja heterogenih pravaca i škola mišljenja unutar NNM, i njihove institucionalizacije u jedinstven ideološki pokret. NNM je izvršila veliki uticaj na javno mnenje i opšte stanje duha u zemlji, u kolaboraciji sa drugim značajnim kulturnim institucijama poput SANU i UKS.

Dejan Novačić 


Glazbeni stil pod utjecajem tradicionalne srpske i bosanske izvorne folklorne glazbe; uz upotrebu tradicionalnih glazbala također se koriste sintesajzeri, električne gitare i sl. dok se vokalista ističe izuzetno naglašenim vibratom; tematika je većinom ljubavno-melankoličnog karaktera; najčešće se izvodi u krčmama ili na vjenčanjima na čelu s izazovnom vokalisticom (pevaljka), dok velike zvijezde održavaju masovne koncerte na stadionima ili u sportskim dvoranama; najpoznatiji izvođači su: Lepa Brena, Šaban Šaulić, Halid Muslimović, Šerif Konjević itd.

Tamara Gruber & Ana Božićević

ODELJENSKE ZAJEDNICE
Đaci treba da se od malena uče samoupravljanju. Zato je svako odeljenje imalo predsednika, sekretara, blagajnika i higijeničara. Mislim da su to bili jedini slobodni izbori u onoj Jugoslaviji. Kad smo bili manji, na uspeh je pre svega uticao ženski deo odeljenja koji bi ceo glasao za najlepšeg dečaka. Kasnije, tokom osamdesetih, predsednik je bio najveći luzer u odeljenju. Time je bio osuđen da ide redovno na sastanke.

Dušan Matić

ODVOJENI ŽIVOT
Status aktivnog starešine JNA čiji je garnizon lociran u jednom mestu dok mu porodica prebiva u drugom. Status se sticao prekomandom starešine u drugi garnizon u mestu gde nije bilo moguće odmah i na zadovoljavajući način rešiti "stambeno pitanje" istog. Stoga je porodica ostajala u ranijem mestu boravka dok je prekomandovani stanovao u samoj kasarni, u Domu JNA, ili iznajmljenoj samačkoj sobi. Ovaj status je podrazumevao i određene novčane beneficije koje su pokrivale troškove nedeljnih odlazaka kući za vikend ili "jebački vikend" (v. produženi vikend).

Živoslav Miloradović

OFICIRSKE ČIZME
Osim oficira su ih nosile i devojke, pa ih je pre udaje za Tita nosila i Jovanka.

Bata Simić

OLIMPIK EKSPRES
Brzi voz od Beograda do Sarajeva. Počeo je da saobraća od Olimpijade u Sarajevu.

Boris Stefanović

OMLADINSKA PRUGA BRČKO-BANOVIĆI
Građena fizičkim (ručnim: krampa i lopata) radom omladine za potrebe prevoza uglja iz rudnika Kreka Banovići do luke Brčko. Prva pruga širokog, "normalnog" koloseka u severoistočnoj Bosni.
Pesma iz tog vremena: "Brčko - Banovići, to je naša meta / izgraditi prugu još ovoga leta".

Dragan Jovanović 

OMLADINSKA PRUGA ŠAMAC-SARAJEVO
Građena je 1947. a gradili su je đaci srednjih škola za vreme ferija.

Bata Simić

ONO i DSZ
Općenarodna Obrana i Društvena Samozaštita, također predmet u osnovnoj i srednjoj školi, kulminira tzv. vanškolskom nastavom na streljani gdje se za ocjenu gađa iz puške M-48.

Tamara Gruber

OPA MIKI!
Popularan usklik nepoznate etimologije, ima izraziti oduševljenje ili/i čuđenje; starija varijanta glasi "opa bato!"

Tamara Gruber & Ana Božićević

88 RUŽA ZA DRUGA TITA
Masovna hortikulturalna pojava nakon 1981; nasadi ruža (kom.88) uljepšavali su većinu javnih zelenih površina uz obaveznu tablu s istoimenim natpisom kao memento Drugu Titu, preminulom u svojoj 88. godini.

Tamara Gruber & Ana Božićević

PANČEVAC
Stanovnik Pančeva, ali u beogradskom slengu oznaka za krajnje smušenog, nesnalažljivog i tupavog vozača. Čim bi se, na tada sve sređenijim ulicama Beograda sredinom sedamdesetih godina, stvorila nekakva iznenadna gužva, iskusnim beogradskim vozačima je odmah bivalo jasno da nekakav "pančevac" nije u stanju da krene ispred semafora, da mu se ugasio auto, da je skrenuo u jednosmernu ulicu iz pogrešnog smera, da se zaustavio tamo gde je zabranjeno itd, itd. Dugo godina je činjenica da je neko Pančevac u pravom Beograđaninu redovno izazivala asocijaciju na trapavog posednika vozačke dozvole.

Živoslav Miloradović

PANKERIJADA
U Pinkiju, sedamdeset i osma (ili se to zvalo Pank Maskenbal). Pobeđuje moja grupa, Lucifer, a Cane, tada u grupi Kopilad ima pesmu "Pips za seljaci" i prska zemunsku mangupariju pipsom. Isti mu nešto kasnije lome vilicu.

Srđan Dragojević

PANTA I KARAKA
Kultna mjesta za okupljanje na zagrebačkom Zelenom valu, niže od američke ambasade. Panta u vlasništvu beogradskog hokejaša na ledu - Pante, a Karaka - ne znam. U Karaku išli su većinom nogometaši i djevojke koje su ih željele upoznati. Sjećam se golmana Ivića. Vrlo ružan, ali važan. U Pantu su dolazili većinom glazbenici. Često Massimo Savić.

Sandra Antolić 

PAR-NEPAR SISTEM VOŽNJE
Restrikcije benzina. Jedan vikend su se mogli voziti samo oni čija je registracija završavala na paran broj, a drugi oni s neparnom registracijom. Neki su si ljudi kupili zbog toga dva auta.

Sandra Antolić

PARTIJSKA KAZNA
Tamna mrlja na biografiji svakog, a naročito bivšeg člana Partije. Mrlja neizbrisiva, mrlja koja je znala da nadživi čak i svoga nosioca te bitno usmeri život njegovih bližnjih. Izricana je povodom uočenih grehova člana Partije a nakon drugarske kritike (v.) i eventualno samokritike (v.). Čak i kada je bila oproštena, odnosno ukinuta, partijska kazna nije u potpunosti nestajala nego se kao tamni odblesak provlačila tu i tamo kroz poverljive partijske dokumente, potezana je u slučajevima kada su kažnjenik ili njegovi bližnji konkurisali za kakvo radno mesto i evidentirana Tamo Gde Treba.

Živoslav Miloradović

PARTIJSKI MATERIJAL
Za laike - najdosadnije i najnerazumljivije štivo ikada napisano na jezicima južnoslovenskih naroda. Pisali su ih stručnopolitički saradnici zaposleni u administraciji viših partijskih foruma SKJ a bili su namenjeni prorađivanju u partijskoj bazi. Od svoje osnovne, radne varijante do finalne, p.m. je prolazio fazu usaglašavanja tokom koje su iz teksta izbacivani poslednji ostaci logički organizovane konstrukcije. Partijski profesionalci, kao i ljudi zaposleni u partijskim organima odlično su vladali ovim metajezikom i u šumi fraza, citata i notornih bizarnosti znali da otkriju one tanane titraje najnovijeg partijskog opredeljenja koje će u narednom periodu doneti zanimljive, pre svega kadrovske, promene. Oni aktivni učesnici političkog života bivše Jugoslavije, takozvani kadrovi (v.) koji nisu znali nemušti jezik partijskih materijala bili su osuđeni na propast i na prvoj oštroj okuci partijske politike ispadali iz kadrovskog voza. Partijski materijal štampan je u šapirografskoj tehnici na debelom grubom papiru čije su stranice zaheftane i složene u veliki žuti koverat.

Živoslav Miloradović

PARTIJSKI (SASTANAK)
Organizovani skup članova Saveza komunista Jugoslavije svrstanih u osnovne organizacije SK, na kojima je prorađivan partijski materijal (v.). Održavani su u različita doba dana, a smatralo se za veoma preporučljivo da to bude van radnog vremena. Ponekada su partijski sastanci znali da traju do kasno u noć ukoliko bi se na njima raspravljalo o pitanjima ne samo bitnim za Partiju nego i za neke njene članove. Najviše živosti u partijski život, pa samim tim i u partijski sastanak, unosile su periodi tzv. "idejno-političke diferencijacije" (v.), osobite kampanje tokom kojih su eliminisane nepoželjne ideje ili njihovi autori. Tokom mirnih perioda partijskog života, partijski sastanak je zapadao u svojevrsnu krizu identiteta i postajao veoma, veoma dosadan ritual. Veliki broj članova Partije je tokom takvih sastanaka prilježno šarao kojekakve crteže po partijskom materijalu ili drugim papirima, tako da danas postoji čak i jedna privatna kolekcija crteža koje su crtkali najznačajniji partijski drugovi tokom dugih i isto tako dosadnih sesija Centralnog komiteta.
U ranoj istoriji Partije na partijskim sastancima se upražnjavala praksa tzv ."drugarske kritike" (v.), i samokritike (v.) koje su prethodile partijskom kažnjavanju grešnika. Za one koji su na taj način odstranjeni iz partijskog života govorilo se da su zglajzali (v.). Na važnim sastancima koji su u pojedinim slučajevima mogli imati status "zatvorenog" (v.) prisustvovala je i odgovarajuća radna grupa (v.) sačinjena od članova višeg partijskog foruma zaduženih za rad podređene partijske organizacije, tzv."drugovi iz Komiteta"(v.). Oni su imali za zadatak da raspravu usmeravaju u odgovarajućem pravcu i da onima koji misle drugačije od više istance ukažu na to da greše.
Rezultat partijskog sastanka bili su zaključci, koji su se dostavljali višoj partijskog instanci. U mirnim vremenima i tokom ritualnih rasprava, oni nisu bili ni od kakve važnosti, dok bi u periodima izrazite frakcijske borbe itekako dobijali na značaju zajedno sa zapisnikom sa sastanka iz koga se moglo videti ko je i kako govorio i kojoj se strani priklonio.

Živoslav Miloradović

PARTIJSKI SLUČAJ
Vid političke kampanje koja se s vremena na vreme, kao posledica unutarpartijskih borbi, vodila protiv jednog ili više članova Partije. Sa stanovišta optuženog pojedinca postati slučaj značilo je računati sa najtežom partijskom kaznom, biti ekskomuniciran iz javnog života, pa čak rizikovati i krivično gonjenje. Sa partijskog aspekta slučajevi su predstavljali samo vrh ledenog brega ispod koga su se dešavali mnogo krupniji politički procesi. Što su ti procesi bili izrazitiji a unutarpartijski sukob bio žešči to su neposredni akteri "slučajeva" bili u većoj opasnosti da budu potpuno moralno i fizički satrveni. Tu se uopšte nije radilo o stepenu njihove krivice ili "krivice" nego pre i izvan svega o snazi partijske struje koja je kroz zagovaranje ili pak osporavanje njihove osude branila svoje interese ili ugrožene pozicije.

Živoslav Miloradović

PARTIZANA I NEMACA
Igra koju su sva deca pod utiskom domaće kinematografije redovno igrala jurcajući se po ulici. Nemac je uvek bio neko najomraženiji iz društva i samim tim "Nemci" su često bili u manjini. Ponekad niko nije hteo da bude Nemac pa smo svi bacali kamenje (bombe) na zamišljenog protivnika.
Uvek sam se kao mali čudio ljudima koji su pristajali u filmovima da igraju ulogu Nemca, jer se to meni činilo kao velika sramota. Još uvek se sećam kako me je potreslo kad je Ljubiša Samardžić (naravno kao partizan) poginuo u jednom filmu. Nažalost, kako ovih dana čujem kroz otvoren prozor, moderna deca po ulici jure Šiptare, ili već neke druge "modernije" neprijatelje.

Marko Tasić

PARTIZANI
(gr.: titanicos) Božanska bića magičnih moći i natprirodnih osobina. Vrhovno božanstvo bio je Drug Tito iz čije glave se rodio Milovan Đilas. Iz njihovog kasnijeg braka rođen je Vladimir Bakarić, a iz braka Druga Tita s Konjuh Planinom rođen je Aleksandar Leka Ranković. Edvard Kardelj je bio suptilan pa je rođen iz morske pene, a Koču Popovića su slučajno našli u glavici kupusa. Najveći junaci među partizanima bili su Ajant, Poluks i Sava Kovačević, koga je rodila Ćana Babović u braku s Prvom proleterskom. Iznad svih je međutim bio Nikoletina Bursać koga je kentaur Vladimir Nazor našao ispod jednog kamena u Hercegovini, othranio svojim mlekom i naučio da puca iz šarca i da baca kamena s ramena, pripremajući ga tako za borbu protiv htonskih božanstava Lera i Spera. U toj borbi Nikoletini je pomogao Boško Buha, koga je donela roda, i čijim je junaštvima otvoren novi herojski ciklus za niže razrede osnovnih škola, i čiji su podvizi opisani u Homerovom spevu "Ženevska konvencija i upotreba dece u ratnim dejstvima".

Dejan Novačić

PEDŽA D' BOJS BEND
Beogradska rok grupa s najvećim hitom "Jugoslovenka, ljupka oko pupka...", Pedžu se također može vidjeti u filmu Živojina Pavlovića "Kad budem mrtav i beo" kao pjevača-debitanta u sekvenci kontesta tipa "Prvi pljesak".

Tamara Gruber & Ana Božićević

PEKINŠKA PATKA
Ne Sid Višous, već srednjoškolski profesor elektrotehnike Nebojša Čontić Čonta (što je bio bizaran ali važan detalj), lider grupe Pekinška patka, za mnoge s ovih prostora, pa i za mene, bio je prvi lik preko koga smo uopšte čuli za pank. Iako je "Plitka poezija", njihov prvi LP, više ličio na parodiju ovog muzičkog pravca a mi tada toga nismo bili svesni, sećam se veoma živo kako smo se na ekskurziji "Putevima AVNOJ-a" u osmom razredu osnovne škole (Bihać, Jajce, Drvar) koja je zaista sledila puteve Prvog, Drugog i Trećeg zasedanja AVNOJ-a, samo nekoliko meseci nakon smrti Josipa Broza Tita, drali iz sveg glasa u gluvo doba noći, pevajući refren iz Čontine pesme 'Ma ko ih šljivi mi sviramo pank': "O ne, osto sam sam, ostajem bez seksa ja, a i bez nje!!!".
Srećom, ovakve ekskurzije su se završavale na moru u Dubrovniku pošto sva avnojevska mesta pamtim po hotelima D kategorije, memli i bubašvabama i tome kako su naše devojčice maltretirali domoroci (kolokvijalni izraz za lokalne, po pravilu neprijateljski orijentisane tipove iz pominjanih gradova). Od tog doba počinje važna, ključna podela na šminkere i pankere koju je ozvaničio skori nastanak novog talasa.

Janko Baljak

PIONIR
Službena definicija termina p. izuzetno je minuciozna: P=pošten, I=iskren, O=odan, N=nepokolebljiv, I=istinoljubiv, R=radišan; p. je oblik pripadnosti KPJ za djecu od 7 godina do ranog puberteta nakon čega slijedi članstvo u "Savezu Omladine"; oba članstva su, ako ne obavezna, u svakom slučaju neizbježna kao dio osnovno-školskog obrazovanja; (u okviru "redovne razredne nastave" održavaju se "satovi pionirske razredne zajednice" - SPRZ); inicijacija se sastoji od svečane, kolektivne zakletve: "Danas kada postajem pionir, dajem časnu pionirsku riječ: da ću marljivo učiti i raditi, ..." na Dan Republike, 29.XI., raspodjele crvenih članskih knjižica i raznog znamenja kao što su plava "titovka" sa "zvijezdom petokrakom" (kapa), crvena marama i razne značke, popraćeno arhetipskom školskom priredbom (zbor, recitacije, sastavci) te zakuskom; obavezna, svečana uniforma su plave hlače/suknja i bijela košulja; "primanje u omladince" dešava na dan SKOJ-a, uz jednodnevni izlet autobusom (uz klasični repertoar autobusnih pjesama "Naš je vozač pravi dasa, autobusu daje gasa..", "Od Vardara pa do Triglava... Jugoslavijo", te raznih borbenih pjesama: "Na Kordunu grob do groba...", "Konjuh Planino" itd.) do obližnjeg spomenika revolucije gdje se zakletva polaže u okviru "prigodnog kulturno-umjetničkog" programa na dotičnoj lokaciji (polaganje vjenca, govori lokalnih "političkih funkcionera", zbor, recitacije...); samo članstvo u dotičnim organizacijama nije podrazumijevalo veće obaveze ni povlastice; povremeno, od pionira se zahtijevalo sudjelovanje u "punoj opremi" pri svečanom obilježavanju raznih obljetnica, svečanom dočeku uvaženih gostiju i sl. dok su tzv. "uzorni učenici" bili počasno imenovani kao "pionirski rukovodilac", "predsjednik pionirskog odreda" (p. odredi najčešće su imenovani po "narodnim herojima", npr. "Pionirski odred Leo Rukavina-Munja") i sl. te su kao takvi, uz opću naklonost "nastavničkog vijeća", također uživali privilegije kao što su: čitanje službenih obavijesti svim razredima u turnusu, česta "dežurstva na porti" kao i razna druga "dežurstva", interpretativno čitanje i recitiranje na priredbama, polaganje vijenaca na "spomen ploče" u susjedstvu i sl.

Tamara Gruber

PLAVI VJESNIK
Dječji, kasnije omladinski časopis, u izdanju zagrebačkog "Vjesnika". Preobrazio se od dječjeg u omladinski list onako kako su odrastali njegovi čitaoci rođeni pedesetih godina. Kao dječji list objavljivao stripove o Mendi Mendoviću i Slavici, Tomu i Malom Medvjeđem Srcu, Vikiju i Nikiju, Maku Makiću (vitezu i Četvrt), Denu Deriju itd.

Jovan Nedić

PLOČICE
Crna pravougaona površina po kojoj se pisalo "kamenčićima" (v kamenčići). Pločica je sa jedne strane bila karirana a sa druge sa izvučenim pravim linijama. Na drvenom ramu kojim je bila uokvirena, bila je rupica kroz koju se provlačio kanap za čiji je jedan kraj vezivan sunđer za brisanje a na drugom kraju je bila krpica za sušenje.

Bata Simić

POGREBI I POMIRIŠI
Majice koje su se pojavile u drugoj polovici 70tih. Na majicama su bile različite aplikacije u "fluorescentnim" bojama koje su sadržavale mirisne arome voća. Miris bi se pojavljivao, kako i sama majica govori - kad se aplikacija malo pogrebe.

Vanja Nikolić & Jakov Vilović

POLJACI
Od Poljaka se je kupovalo na rubovima tržnica. Na rubu Trešnjevačkog placa u Zagrebu, na primjer. Tamo bi dolazili zaraditi koju paru oni sretni Poljaci koji su dobili vizu za ljetovanje na Jadranu. Bilo je na prodaju kamp opreme, stolnjaka, bižuterije od jantara i koralja. Prodavali su na haubama automobila.

Sandra Antolić

PONY
Vjerojatno jedan od prvih domaćih vrsta bicikla s manjim kotačima. Skoro svi smo vozili pony bickil. Manja verzija pony bickila (pony za djecu, kako kaže moj frend) zvao se Violeta. To je došlo nešto kasnije. Ali - kad je došao BMX sve je otišlo u...

Vanja Nikolić & Jakov Vilović

POŠTENA INTELIGENCIJA
Termin nastao posle II Svetskog rata. Korišćen od strane komunističke, potom i socijalističke vlasti u kontekstu označavanja ko je sve patriota i ko je sve privržen toj i takvoj vlasti koja treba da štiti interese najširih slojeva stanovništva: "radnika, seljaka i poštene inteligencije". Za partizansku vlast su intelektualci bili neprijatelji već u startu, tako da je ona uz sebe mogla okupljati samo podobne intelektualce "opisane" ovim terminom. Bizaran po tome što je inteligenciju a priori označavao kao nepoštenu, ovaj se termin (na žalost) zadržao u terminologii nekih političkih stranaka levice u Srbiji i do danas.


Dragan Odžaklijević

PREDVODNICI
Učenici starijih razreda OŠ koji kao pomoć nastavnicima vode učenike mlađih razreda OŠ na ekskurziju ili izlet.

Mladen Paunović

PRELAZ
Pravokutna tramvajska karta od najjeftinijeg sivkastog papira, s mapom i, čini mi se, ucrtanim smjerom tramvaja koji si izabrao. Kasnije je zamijenjena kartama koje su se poništavale u automatima. Ali ne odmah. Kondukter je još neko vrijeme sjedio u tramvaju i ručno markirao nove karte. Stare karte kondukteri zagrebačkih tramvaja poništavali su drapanjem, a ako si presjedao iz tramvaja u tramvaj rekao si "Prelaz, molim".

Sandra Antolić   

PRODUŽENI VIKEND
Vojnički izraz. Označava odsustvo iz vojske u trajanju od četiri dana: petak, subota, nedelja i ponedeljak. Uzimali su ga vojnici koji su stanovali nešto bliže mestu u kome su služili vojni rok. Kada produženi vikend uzimaju starešine na "odvojenom zivotu" (v.) onda se on zove i "jebački vikend".

Živoslav Miloradović

PRVA PIZZERIJA
U Zagrebu je to bila pizzerija "Purger". (Ili možda "Zadar" ...) Bila je uređena ko bordel sa purpurnim plišanim klupama, tinjajućim svjetlom i separeima. Jela se je miješana pizza.

Sandra Antolić

PRVI SPOTOVI
Čekali smo od nedelje do nedelje da bi ih videli u Nedeljnom popodnevu ("Say,Say,Say" - McCartney i Jackson).

Goran Lazić

PE ES
Skraćenica za Pravilo službe u bivšoj JNA. Biti po PE ES-u znači biti u redu, u reguli, biti ispravan. PE ES je svojim pravilima a naročito njihovim tumačenjima pokrivao čitav spektar raznovrsnih odnosa na relaciji pojedinac - vojska. Tako je PE ES regulisao čak i dimenzije brkova pripadnika JNA dok je frizuri takođe bila posvećena posebna pažnja. Pravila PE ES-a koja su regulisala slobode i prava vojnika imala su na kraju jednu nevinu napomenu koja je glasila: ukoliko se drugačije ne naredi.

Živoslav Miloradović

RAČUNAJTE NA NAS
Najpoznatija pesma tzv. "dvorskog" pravca u jugoslovenskoj zabavnoj muzici (v. "dog pop"). Pesmu su podjednako voleli pioniri, domaćice i nosioci partizanske spomenice '41. Osim autora, rado su je izvodili "akcijaši" (uz logorsku vatru), učenici viših razreda osnovne i nižih srednje škole (na "ekskurzijama", zajedno sa svojim nastavnicima) te mladi vojnici nakon polaganje svečane zakletve. Ovom pesmom autor obaveštava publiku da je "za zakletvu Titu spevao stih" i to u ime svoje generacije rođene "pedeset i neke". Zatim autor tvrdi da, uprkos bojazni da omladinu "nosi pogrešan tok" (jer ova "sluša ploče i svira rok"), u njoj , tj. omladini, "struji krv partizana", te da zato ona zna "zašto je tu". Na kraju autor poručuje drugu Titu, SSNO-u i SSUP-u: "računajte na nas". Za izvođenje i slušanje ove pesme bila je potrebna jedna gitara, malo sluha i jak želudac.

Dejan Novačić

RAČUNARI (U VAŠOJ KUĆI)
Prvi i najbolji kompjuterski časopis u Jugi. Slovenci su izdavali "Moj Mikro", koji je bio na finom papiru i u boji, dok su "Računari" dolazili na nekoj mješavini kartona i recikliranog toalet-papira, ali su čovjeka tjerali da misli, a "Moj Mikro" da pati što nema love za skupe kompjutere.
Kultni status stekao forama sa zgodnom drugaricom Jelenom iz redakcije, naslovnim stranicama koje nemaju veze s kompjuterima i posebnim umecima odštapanim tako da ih morate istrgnuti i presložiti. Ispit iz Pascala na prvoj godini faksa dao sam desetak godina kasnije učeći iz jednog umetka iz "Računara". Definitivno ušao u legendu kad je Ristanović u prikazu jedne nove 386-tice napisao da je 8 megabajta memorije maksimum korisne količine RAM-a i da za više od toga nikad neće biti potrebe. Pokrenuo jedan od prvih BBS-ova Sezam, koji i danas, kažu, postoji kao beogradski ISP.

Ognjen Strpić

RADNA GRUPA
Nekolicina, najviše pet-šest članova određene partijske instance formirana radi rasvetljavanja slučaja (v.) osumnjičenog člana Partije. To je bila neka vrsta partijskog istražnog organa koja je trebalo da prikupi relevantne činjenice o slučaju i prezentira ih nadležnoj partijskoj instanci koja je odlučivala o daljem tretmanu osumnjičenog. Mnogi partijski slučajevi su se završili na nivou radne grupe, što znači da o njima nije obaveštavana partijska niti šira javnost, ali i samo formiranje radne grupe bio je znak da se radi o veoma ozbiljnim optužbama te da se ne mora sve završiti na sretan način. Stoga su partijski kadrovi doživljavali teške stresove na vest o tome da je zbog njih (da im je) formirana radna grupa. Samo hitna i bezrezervna samokritika (v.) mogla je biti od nekakve pomoći.

Živoslav Miloradović

RADOVAN III
Glavni lik iz istoimene pozorišne predstave Dušana Kovačevića, prvi (i najbolji) nosilac tog lika je bio Zoran Radmilović, koji je posle prvih izvođenja preuzeo tekst u svoje ruke, tako da su se kasnije predstave sastojale mahom iz njegovih improvizacija.

Aleksandar Vasiljević

REDUKCIJE
Zvezna vlada je (ne ve se več točno, kdaj) odredila precej stroge varčevalne ukrepe z elektriko in uvedla redukcije. To so bila nekajurna, vnaprej napovedana obdobja brez električnega toka. Nakupili smo si sveč (moja babica pa je iz kleti celo privlekla šestdeset let staro petrolejko, ki ji ni svetila že vse od razpada Kraljevine SHS) in se zavili v topla oblačila, da nas ni zeblo.

Agata Tomažič

ROCKOTEKA I "ROMOTEKA"
Koncertni prostor i diskoteka osnovani početkom osamdesetih na Kalemegdanu. Rockoteka je zvaničan naziv koncertnog prostora na Partizanovim košarkaškim terenima u kojem su se održavali koncerti najpoznatijih domaćih rock grupa na otvorenom. U pamćenju su ostali nastupi Filma, Haustora, Leb i sol, Laboratorije zvuka i Riblje čorbe. Gomile urbanog mladog sveta (uglavnom novotalasne generacije) se tiskao satima oko ulaza u Rockoteku, ograđenu visokom žicom na koju su bila navučena crna platna. Mnogi nisu uspevali da uđu u ovaj prostor, jer su karte uglavnom bile rasrodate danima unapred, tako da je zabeleženo nekoliko slučajeva povreda u masi, padanja sa zida koji je okruživao ovaj prostor, pa čak i preloma noge jedne devojke koja je pokušala da uđe na koncert Riblje čorbe. Pored koncerata, održavale su se i tematske večeri na kojima se puštala aktuelna i kvalitetna muzika tog vremena. Odmah pored, na Zvezdinim košarkaškim terenima, u isto vreme je radila i diskoteka u kojoj se slušala najljigavija disko muzika tog vremena. Zbog sastava posetilaca, pretežno Roma, a kao parafraza imena susedne Rockoteke, ova diskoteka je u žargonu brzo dobila naziv "Romoteka". Na osrednje posećenim disko večerima, održavala su se i takmičenja u disko plesu. Jedan od višestrukih pobednika, izvesni Kimi Ganci sa Neimara je ostao upamćen po poluerotskom plesu u kožnim pantalonama.
Organizatori su uglavnom pazili na to da se neka bitna dešavanja u ovim prostorima ne preklapaju, zbog nepodnošljive buke koja bi nastala. Ipak, vrlo često bi posetioci jednog od prostora koji bi se obreli u "dometu" muzike onog drugog, uz ogorčenje i zgražavanje kasnije prepričavali svoja gorka iskustva. Koncepcijski potpuno različita, ova dva prostora su opstala samo par godina, upotpunjavajući letnju kulturnu ponudu Beograda.

Dragan Odžaklijević

ROKERI S MORAVU
Srpski vokalno instrumentalni sastav, R.S.M. sa satiričnim odmakom sintetiziraju ortodoksni domaći folk i klasični američki rok, preteče subkulturnog pokreta kasnih osamdesetih "Nju Primitivs"; njihovi hitovi uključuju: "Krkenzi kikiriki everi dej - jes aj krk/Žvakenzi buble gume everi najt - jes aj žvak...". spomenuti hit uspostavio je "šatrovački" sufiks -enzi (npr. jok+enzi), te "Ja Tarzan, a ti Džejn - lele dunje ranke..."


Tamara Gruber & Ana Božićević

Bend je osnovao V. Užičanin alias Boris Bizetić, bivši zabavni pjevač ograničena uspjeha (poluhit: "Da sam Brando il' Džems Din").

Đorđe Matić

RONHILL
Marka cigareta Tvornice duhana Rovinj. Izbačene na tržište početkom osamdesetih, najprije u smeđem, a onda i u standardnom plavom i crvenom tvrdom pakovanju ("jedan Plavi Ronhill, molim vas."). Prodavane su po srednjim (tj. pristupačnim) cijenama; otud, uz cigarete '160', najpopularnija cigareta među mladima (učenicima i studentima) prošlog desetljeća. S kutijom Ronhilla na stolu nije se reskirao jeftin ili 'uncool' utisak, nego je pušač slao poruku: "Ja sam urbana, zadovoljna osoba, outgoing and self-assured, srednje platežne moći."
Ronhill je bio i cigareta 'eksperimenta' TDR-a pa su se tako kasnije pojavile i varijante: "Ronhill De luxe" u okrugloj crnoj kutiji od plastike s pedeset komada (po uzoru na John Player Special) i početkom devedesetih "Ronhill 21" (s dvadeset + jednom cigaretom!); obadvije verzije bile su kratkog vijeka, kao i aftershave "Ronhill".

Đorđe Matić

SAMI
Majmun (šimpanza) iz beogradskog Zoo vrta, jedna od prvih "zvezda" ove ustanove iz vremena od kada je na njeno čelo došao Vuk Bojović. Pored nesporne inteligencije i medijske pažnje koja mu je poklanjana od prvih dana, Sami je postao poznat i po svoja dva bega iz Zoo vrta. Tim prigodama je jurcao ulicama Dorćola, ulazio u zgrade i verao se po drveću i banderama, na opšte oduševljenje okupljenih. Prvi majmun kome je u beogradskom Zoo vrtu podignut spomenik. Ušao je u žargon kao sinonim za majmuna. Primer iz pesme Ksenije Pajčin: "Sami, Sami, Sami, daj da budemo sami".

Dragan Odžaklijević

SAMOKRITIKA
Isto što i drugarska kritika (v.) ali s tom razlikom što se izriče na sopstveni račun. Partijska samokritika kao vid hrišćanskog pokajanja bio je deo grupnog rituala koji se izvodio na partijskom sastanku (v.) ali se mogao izvoditi i pred drugovima iz radne grupe (v.) što je umnogome uticalo na visinu partijske kazne. Prilikom primene samokritike bilo je veoma preporučljivo da optuženi govori samo o sopstvenim gresima, a još preporučljivije da spominje grehe onih na čije delovanje su mu ukazali drugovi iz komiteta (v.). Ova druga komponenta samokritike mogla je da optuženom otvori mogućnost da nakon izvesnog vremena ne samo bude rehabilitovan nego i uvršten među kadrove (v.).

Živoslav Miloradović

SAŠA SAVIĆ
Radio voditelj. Meni i nekolicini mojih prijatelja bogato je proširio vidokrug i rječnik, kako stvarnih riječi ( npr. naučiš što je to smegma) tako i metafora te proširenim i instant slengom kodiranih razgovora... a tu smo i prvi put čuli za neke bendove kao npr. za vinkovačke Hali Gali Halida ili Satana Panonskog itd. Zadnje od njega u sjećanju imam da je bio predsjednik Ribolovne demokratske stranke...

Branimir Dolibašić

SFRJ
Zemlja koja je otišla u pičku materinu.

Dejan Novačić

S.F. - S.N.
Skraćenica od "Smrt fašizmu - sloboda narodu"; obavezni sastavni dio svih službenih akata (dopisa, presuda itd.), ponegde sve do sredine pedesetih godina. Pisao se ispod teksta a pre potpisa i pečata.
Koristila se i kao usmeni pozdrav:  - Smrt fašizmu druže! - Sloboda narodu drugarice!

Dragan Jovanović

SIRKO
Sir za mazanje i nadimak predvodnika Hordi zla (navijači FK Sarajevo).

Dragana Okolić

SLET
1. I. m.r. izvedena iz glagola "sleteti", tj. spustiti se na zemlju sa neba. 2. Centralna proslava rođendana predsednika SFRJ održavana 25. maja na fudbalskom stadionu "Crvena Zvezda" u Beogradu. 3. Skup mistično-svetovnog tipa, uz učešće omladinaca i omladinki, estradnih umetnika i Azema Vlasija. Koreografija eklektička, po uzoru na sokolske sletove u Pragu, filmove Leni Rifenštal i vindzorske parade u čast Kraljice Majke. Veoma zastupljena arhetipsko-mitološka simbolika plodnosti i obnavljanja života na prelazu proleća u leto. Ponovno rađanje je inicirano spektakularnim unošenjem falusoidne palice ("štafeta mladosti") na stadion i uručivanjem iste u ruke Predsednika Republike, nakon čega dolazi do ekstaze a bogami i katarze u vidu vatrometa.

Dejan Novačić

SLOVARICA
Knjiga za učenje slova, sa slovima koja se vade, pa ih obično sve pogubiš do kraja prvog polugodišta prvog razreda osnovne škole.

Tatjana Dujović - Krivokapić

SLOVENIJALES
Vodeći proizvođjač nameštaja u SFRJ. Početkom 70-ih Slovenijales postaje sinonim za potrošačko blagostanje u vidu "garnitura" (npr. "Klasik", "Rondo", "Mojca"), bračnih kreveta (model "007" s ugrađenim radiom "EI Niš") i nečega što se zvalo "regal" - a što je bila neobično smela kombinacija šupe i izložbenog prostora. Centralno mesto u regalu bilo je predviđeno za TV (sa "sustiklom" i antenom) i "bar"(s unutra ogledalom da izgleda raskošnije), dok su police s knjigama bile smeštene visoko gore da se teže dohvate. U regalu je bilo mesta i za druge estetske momente (zlatna gondola i bik s banderiljama), a sve se to lepo slagalo s lusterima u obliku narandžaste lopte za plažu, snabdevene nekim naročitim mehanizmom pomoću koga luster može da se spusti do poda (ostala je misterija zašto). Slovenijales je bio i prvi domaći proizvođač koji je izbacio na tržište besne sobne "šankove" sa sve barskim stolicama, kao i baštenski "trosed" na ljuljanje. Nakon što stekne sve ove blagodeti (putem kredita sa dva žiranta), domaćem potrošaču je još jedino preostajalo da kupi malo plastičnog voća. I , naravno, da zakači onog leptira za zavesu.

Dejan Novačić

SPOMENAR
Mali album lijepo ukrašenih korica koji su djevojčice u dobi od sedam do jedanaest godina jedna drugoj ispunjavale crtežima i stihovima 'za uspomenu i dugo sjećanje'.
Spomenar bi na prvoj stranici obično imao upozorenje: "Piši, riši, ali znaj, listove mi ne trgaj". Ispunjavanje istog bilo je podvrgnuto strogim estetskim kriterijima - najviše se pažnje poklanjalo što ljepšim crtežima (dominirali su cvjetni motivi i 'srčeka'), te što ljepšem rukopisu. Vrijednost spomenara ovisila je o tome da li ga je ispunila najpopularnija djevojčica u razredu.
Neki od popularnih spomenarskih stihova su: "Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba", "nek ti ovaj cvjetak reče koliko ti želim sreće", "Ko ti ovako koso piše, taj te voli ponajviše", "Ljubav svaka nije za đaka" i sl.. Popularno je bilo i presaviti ugao stranice, pa na poleđini napisati: "Otvori u slučaju rata" pa kad se otvori piše: "Budalo ne sada!". Povijest će se kasnije grubo narugati ovoj nedužnoj dječjoj šali.
Ispunjavanje spomenara bilo je, kao i u toj dobi popularno skupljanje salveta, isključivo za curice. Ulaskom u pubertet spomenari bivaju zamijenjeni leksikonima, koji uživaju nečuvenu popularnost ne samo među curama nego i među dečkima (v. LEKSIKON).

Iris Adrić

SPORT
Bivša Jugoslavija je nezamisliva bez svojih sportista koji su se takmičili zajedno u bratstvu i jedinstvu i postizali najveće uspehe naročito neposredno pre raspada zemlje, i na čija je pleća kasnije palo breme nacionalizma jer su mnogi od njih bili prinuđeni da svoje sportske uspehe stavljaju u službu dnevne politike samo da bi sačuvali živu glavu.
Ljudi bi igrali sportsku prognozu i vikendom slušali radio prijemnike da bi se informisali o trenutnim rezultatima domaće lige. Najveća takmičenja (Olimpijada u Sarajevu, Univerzijada u Zagrebu, prvenstvo u atletici u Splitu, evropsko košarkaško prvenstvo) kao da su bili lep uvod u ono ružno što će se desiti.

Marko Tasić

SREBRNI IZ HELSINKIJA
Vjerojatno najbolja nogometna ekipa bivše države, u svakom slučaju s najviše istaknutih pojedinaca. Ova je reprezentacija Jugoslavije na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. suvereno došla do finala i tamo sa 0:2 (Puskas i Czibor) izgubila od tada nepobjedive "lake konjice", odnosno od repke Mađarske. Čuvenu jedanaestoricu zna naizust (i u pol tri ujutro) svaki pravi ljubitelj buba-mare. Dakle: Beara (60 nastupa za repr.), Stanković (61), Crnković (52), Zl.Čajkovski (55), Horvat (60), Boškov (58), Ognjanov (29 + 7golova), Mitić (59 + 33 gola), Vukas (59 + 22 gola), Bobek (63 + 38 golova), Zebec (65).

Goran Kulenović

SRZ
Sat razredne zajednice. Možda to i danas postoji. Jednom tjedno školski sat u kojem se s razrednicom (profesoricom ili učiteljicom koja je bila posebno zadužena za određeni razred, koju smo jednostavno zvali 'drugarica') ili razrednikom (kojeg smo zvali 'drug') raspravljali o različitim pitanjima vezanima uz naš razred, a vrlo često su to bile teme vezane uz društveno politički život i moralno-politički odgoj.

Vanja Nikolić & Jakov Vilović

SSRNJ
Savez Socijalističkog Radnog Naroda Jugoslavije - savez svih mogućih saveza: od omladinskog, pionirskog, ženskog, ..mislim da je čak i Savez komumista službeno pripadao SSRNJ-u ali nisam sigurna. Kasnije, kad su se počele pojavljivati neke neformalne skupine (ženske, ekološke, mirovne) morali su se registrirati pri jednom od saveza (tj. dobiti od njih odobrenje za rad).

Vanja Nikolić & Jakov Vilović

STANIMIR I STANIMIRKA
Kasice - lutkice srpskog seljaka i seljanke koje je Beobanka delila svojim malim štedišama.

Mina i Vladimir Radibratović

STARA KUKA
Stari vojnik, vojnik nakon završene obuke, vojnik kome je do izlaska iz vojske ostalo još svega par meseci. Osoba savršeno svesna svog položaja i svoje vrednosti u kasarni nakon 14 sati (kada starešine odu kućama). Neka vrsta gospoda boga u mini-izdanju. Mudrac, guru, vođa, sve. Jedno od najprivilegovanijih zvanja u bivšoj JNA koje je pored apsolutne slobode podrazumevalo i apsolutnu neodgovornost. Jedino što je moglo da ga iznervira je pojava guštera (v.) u blizini. Lik opevan i u narodnoj junačkoj poeziji: "Stara kuka leži ispod dajca/ pored njega gušter što mu češka jajca".

Živoslav Miloradović

STARKE
(im.): Skraćeno od 'All Star' - vrsta tenisica marke 'Converse'. Platnene tenisice odličnog, jednostavnog dizajna. Dio obuće američkih zatvorenika već od ranih pedesetih. U nas njihovo vrijeme počinje početkom osamdesetih, nakon kraja vladavine 'Adidasica'.
Kao i većina tenisica proizvode se u dvije verzije: tzv. 'niske' (srp. 'plitke') i 'visoke' (srp. 'duboke', tj. do iznad gležnjeva). Ove potonje na članku imaju karakterističan amblem - bijeli krug s plavom zvijezdom u sredini. Bitna ideološka razlika: 'niske' su obuća šminkera (mladi zagrebački i beogradski šminkeri oblačili bi ih uglavnom na bosu nogu) dok 'visoke' nose 'alternativci'. Na peti nove 'Starke' imaju utisnut logo 'All Star' - ta se slova najprije izližu, pa ostaje prazan pravokutnik.
Ranih osamdesetih i dio imagea novovalne rock scene. Pripadnici scene sjetit će se česte kombinacije: crni (ili tamni) sako, hlače od odijela i visoke 'Starke' (VIS Idoli npr.).
Najpopularnije su naprije crne i bijele, a poslije i bordo. 'Starke' u drugim bojama dolaze tek kasnije.

Đorđe Matić

STOJA
U svoje vreme, velika lova. Lokalni (sarajevski) naziv za novčanicu od 100 dinara. "Stoja" je obezbeđivala ne samo osnovne životne namirnice - "Životinjsko carstvo", "Kiki" bombone i čokoladnu bananicu, već i "Politikin zabavnik", pa čak i pakovanje crvenih kapisli za kolt. Pored "stoje", sredstvo plaćanja bila je i "sića". Siću su davale babe (tj. komšinice starije od 20 godina) kad ih deca "poslušaju", tj. odu u prodavnicu po pola hleba i litar mleka. Za siću se mogla dobiti žvaka u obliku cigarete (ovo je bilo naročito vaspitno), a ponekad i kliker "staklenac". Kažu da su sredinom 60-ih - bar bismo tako povremeno načuli od odraslih - postojale i nekakve "hiljadarke". Ali to niko nikada nije video, bar ne u našoj ulici. Kasnije su "stoje" izgubile na vrednosti, a stvari koje smo nekada kupovali više nisu bile važne.

Dejan Novačić

STOJADIN
Popularno ime za porodični automobil fabrike Zastava sa oznakom 101, u kome je bilo taman mesta za četvoročlanu-petočlanu jugoslovensku porodicu i za njihov prtljag na putu do mora ili sela. Počeo je da se proizvodi kasnih sedamdesetih, i u toku svoje proizvodnje prošao je kroz više varijanti (mediteran, standard), koje su naoko izgledale isto... A i gledano izbliza nije bilo neke razlike osim u dizajnu nalepnice na zadnjim vratima.

Marko Tasić



ZASTAVA 101
(slov. stoenka, srb. stojadin, mak. stoeden); legendarni avtomobil iz Kragujevca, jugoslovanska različica Volkswagna - dobesedno ("ljudski avto")! Poleg plastičnega trabanta in wartburga cenovno najdostopnejši avto v SFRJ, zato so ga nekaj časa vozili skorajda vsi. Znana je bila tudi zastava 128. Da je resnično šlo za avto solidne izdelave (česar ne bi mogli reči za nekaj let kasnejši projekt yugo, ki je bil v ZDA naprodaj pod imenom florida, a je neslavno propadel) sem spoznala šele poleta leta 1995, ko se nas je peterica prijateljic v zastavi 128, stari 10 let, podala na dvesto kilometrov dolgo pot iz Ljubljane do vikenda v Istri. S seboj smo poleg nenormalno ogromnih zalog hrane imele še precejšnje količine osebne prtljage, velikanski kasetar in desko za jadranje, privezano na strehi avtomobila. Zadek uboge zastave je bil občutno povešen, pa vendar je avto zmogel prav vse klance na poti do morja.

Agata Tomažič

SVETLA BUDUĆNOST
Valjda ono u čemu se sada nalazimo.

Bata Simić

ŠAJBERICA
Fudbalsko prvenstvo Jugoslavije, po viđenju Slavka Šajbera, tadašnjeg Predsednika FSJ. Naime, jugoslovenski fudbalski prvoligaši su odlučili da te, 1984. godine zaborave na sve obzire i od fudbalskog prvenstva Jugoslavije, a posebno od njegovog poslednjeg kola te godine naprave potpunu sprdačinu i predstavu. Naravno, nameštanja rezultata je bilo i pre i posle ovog događaja, ali ono nikada nije bilo tako brutalno očigledno. Posebno se po nameštanju rezultata isticao FK ''Partizan'' Beograd, koji je sve svoje uspehe postigao koristeći politički uticaj, kao klub tada moćne JNA. Posebno su ostale upamćene utakmice Priština - Čelik Zenica 2:3 i Partizan - Željezničar 4:0, kada su fudbaleri Prištine i Željezničara bežali od igrača protivničkih ekipa, ne bi li im omogućili da postignu dovoljan broj golova. Zanimljive su bile i utakmice Vojvodina - Dinamo Zagreb 1:9, Hajduk - Dinamo Vinkovci 5:0, na kojima su fudbaleri Hajduka, odnosno Dinama ''uspeli'' da postignu odgovarajući broj golova, čime su obezbedili plasman u takmičenja UEFA. Zato se Slavko Šajber odlučio na do tada neviđeno odlučan korak, kada je sve ekipe kaznio oduzimanjem po šest bodova u sledećem prvenstvu, šajberici. Rezultat svega je da je FK Partizan izgubio nezasleženo osvojenu titulu, a sledeće godine, iako je FK Partizan osvojio najviše bodova, titula je, zbog šajberice, pripala FK Vardaru iz Skoplja.

Mihajlo Spasojević

ŠANGAJKE
Široko rasprostranjene, jeftine, bijele platnene tenisice kineske proizvodnje čiju je plavo-bijelu varijantu proizvodilo Borovo; kasnije, na tržištu se pojavila nova varijanta: tzv. STARTAS-ice, prvo samo u bijeloj a naknadno i u raznim bojama pa čak i visoke i vatirane.

Tamara Gruber

ŠATROVAČKI GOVOR
Rasprostranjen među mladim Beograđanima i stanovnicima okolnih većih gradova. Koreni
šatrovačkog govora leže još u predratnom (II svetski rat) Beogradu.
Red slogova u reči mora biti izmešan, kao u sledećem primeru: tibi ili ne tibi - biti ili ne biti; dije nagov - jedi gov.., etc. Važno je da roditelji ne razumeju o čemu se radi. Inače, dobra gimnastička vežba za mozak. Ko nije razumeo, važio je kao panglu (glupan).

Dragan Ahmedović

ŠEFTA
Obavezan čin u kvartu ili naselju koji bi uslijedio poslije šišanja: jak, što jači jednopotezni tarući potez po svježe ošišanoj okcipitalnoj strani glave/lubanje.

Branimir Dolibašić

ŠEST SATI PRE POČETKA UTAKMICE
Vreme kada smo mi koji smo živeli van Beograda (na samo 15 km!), kretali na fudbalsku utakmicu. Najčešće je to bio derbi (Partizan - Zvezda). Na te utakmice "visokog rizika" išlo se uglavnom u grupama, ne manje od pet navijača istih navijačkih boja. Rekviziti, šalovi, kape i zastave, u to vreme, sredinom osamdesetih, slobodno su se nosili. Nakon kupovine karata, preostalih nekoliko sati provodilo se ispred nekog dragstora, uz pivo i pevanje navijačkih pesama. Ukoliko ne naiđe patrola policije.

Petar Andrejić

ŠEVA
Pored seksualnog značenja kojeg prepuštam zainteresiranijim, označavala je igru od najmanje 3 igrača u kojoj jedan brani gol. Polje za igru je moglo biti neograničeno.Igra se na jedan gol tj. vrata. Cilj je bio da ševa otima loptu ostalim igračima a oni mu nastoje zabiti gol, a mogu se međusobno dodavati ali uz samo jedan kontakt s loptom. Svatko je imao 9 - ili po dogovoru - života, a svaki put kada bi primio gol ševa je gubio po jedan život. Onaj kome je ševa oduzeo loptu ili samo dodirnuo njegov udarac ili presjekao njegovo dodavanje postao bi novi ševa. Pobjednici igre obično su dobijali pravo da sa penala napucavaju loptom izgubljene u leđa iz sve snage.

Branimir Dolibašić


Ševa se kao igra zove i 'na prvu' radi najavljivanja nastavka igre nakon što se golman makne sa gola. Tada on kaže 'prva!' i igra počinje. Ukoliko novi golman dotakne 'prvu' kaže se 'prva slobodna' i to mu se računa kao gol (prva slobodna!).

Neven Biruški

ŠIMIKE
Poluduboke čizme od kože ili "skaja", nošene sredinom sedamdesetih; prave šimike su bile naoružane blokejima kojima je osoba prouzrokovala buku na tihim popločanim ulicama u sitnim satima. Vrh čizama je morao imati sasvim mali nos. "Cibzar" na unutrašnjoj strani je odavao jeftinu cenu i domaće poreklo.

Dragan Ahmedović

ŠKOLICE (KALE)
Dečja društvena igra. Jednostavna u pravilima i zahvalna u količini rekvizita, ova igra je zahtevala parče krede za crtanje polja za igru, betonsku ili asfaltnu podlogu i kamenčić, kao sredstvo za određivanje toka igre. Veselo skakutanje na jednoj ili obe noge, po poljima označenim brojevima od 1 do 10 u betoniranom školskom dvorištu, početkom osamdesetih zamenilo je skakutanje na "kali" iscrtanoj na crnoj asfaltnoj podlozi tek asfaltiranih ulica u mom mestu.

Petar Andrejić   

ŠKOLSKE KECELJE
Đačka uniforma u osnovnim (negde i srednjim) školama od pedesetih do sredine osamdesetih godina. Jednostavnog kroja, tamno teget boje, imala je dve osnovne svrhe: 1. Praktičnu - mogli ste znati da su deca na nastavi ili na putu do ili od škole, a i učenici su manje prljali sopstvenu odeću; 2. Socijalnu - na ovaj način su se mogle prikriti socijalne razlike oličene u odevanju dece, što je u SFRJ bilo jako važno. Iz vremena detinjstva mnogih generacija, ostala su sećanja na gužve po radnjama sa konfekcijom koje su trajale pred početak svake školske godine, šivenje kecelja u kućnoj varijanti i briga da li će dete "prerasti" kecelju tokom školske godine. Devedesetih je obaveza nošenja kecelja potpuno iščezla, a uniformisanje se svelo na stil "dizelaša" (u Srbiji barem). Socijalne razlike su postale vrlo jasno vidljive, tako da je trka za modelom farmerki i (pogotovu) patika poprimila stravične mere, tako da su mnogi roditelji i bukvalno odvajali od usta ne bi li detetu kupili firmiranu odeću.

Dragan Odžaklijević

ŠTEFICA CVEK
Glavni lik iz romana "Štefica Cvek u raljama života" Dubravke Ugrešić, odnosno filma "U raljama života" Rajka Grlića. Školski primer za (jadno) stanje cura u YU.
Nama, koje se sada zovemo 'ribe od pre rata' je "čuj koka" bio obavezan početak rečenice kad god bi se govorilo o muškarcima, kao znak da sledi potpuno neupotrebljiv savet za dotični slučaj...

Majda Vojniković

ŠTUCNE
Grijači; važan modni detalj srednjih osamdesetih; šarene, pletene, najčešće prugaste navlake od gležnja do koljena, nose se obično preko hlača.

Tamara Gruber & Ana Božićević

ŠUFERICE
Dva komada platna 50 sa 50 centimetara koja su služila vojnicima umesto čarapa. Obuvale su se tako što se "šuferica" prostre po podu, nogom se stane na dijagonalu, prednji deo podvrne tako da pokrije ris, rukama se obuhvate uglovi sa strane pa se tako ulazi u pripremljenu cokulu. U civilstvu su se takve čarape zvale obojci.

Bata Simić

ŠUVARICA
Organizacija srednjih škola u SFRJ, po uzoru na teoretičare marksizma, a u izvedbi Stipe Šuvara. Cilj je bio da se mladi ljudi u SFRJ zaštite od preteranog i generalno nepotrebnog razmišljanja, kako u školi, tako i van nje, a pogotovo kada je u pitanju izbor zanimanja. Cilj je da se mladi ljudi usmere i zaštite od opšteg obrazovanja i posebno opšte kulture. Tako smo umesto neodređenih i izgubljenih maturanata gimnazija, dobili jasno usmerene i samosvesne pregaoce socijalizma, kulturologe saradnike, saradnike u prirodnim naukama i slične vrle mlade ljude, spremne na saradnju.

Mihajlo Spasojević

ŠVERC
Osamdesete godine bile su zlatno doba šverca. Kafa, farmerice, kozmetika, začini.. svakodnevno su mamili domaće pijacne kupce. Ali, postojao je i drugi oblik šverca, onaj u autobusima javnog saobraćaja. Nagli kvantitativni porast broja putnika, a stagniranje voznog parka pančevačkog prevoznika omogućio je gužvu u skoro svim terminima, a to je, opet, omogućilo šverc, "elegantno zaobilaženje ovlašćenog lica za naplatu usluge prevoza". Švercovalo se i na tuđe "markice" za prevoz, kao i na stare, poništene karte. Švercovali su svi, i stari i mladi. Nama, mlađima, to je bila prilika da obogatimo džeparac.

Petar Andrejić

TAPKE
Popularna dečja igra sa sličicama. Sastoji se u tome da se (uglavnom) dečaci koji imaju duplikate samolepljivih sličica (sportisti, klubovi, automobili i sl.; najpoznatija marka italijanskih sličica: Figurine Panini) koje skupljaju za album izdvoje, a potom u školskim prostorijama ili dvorištu igraju "tapke". Igra se udvoje tako što svako da po jednu sličicu, prevrnu se licem prema podu, pa se poluotvorenim dlanom lupi po sličicama. Pobednik je onaj koji ih prevrne na lice i odnosi obe sličice. Srodni termin: "menjaža".

Dragan Odžaklijević

TIGAR
- (im.) - 1. (Panthera tigris) najkrupniji predstavnik familije mačaka (Felidae) 2. Naziv (nadimak) nemačkog ovčara (Canis familiaris Alesiensis) koji je u svojstvu službenog psa pratio Vrhovni Štab NOVJ i POJ i Druga Tita tokom prve faze NOB. Za vreme IV neprijateljske ofanzive (Bitka na Sutjesci, v. S. Delić) "T." spašava Vrhovnog Komandanta, žrtvujući sopstveni život. Prema pouzdanim očevicima (v. F. Višnjić/R. Charles), u toku vazdušnog napada 119. eskadrile Luftwafe na potezu Krmno - Jarak, gde se nalazio V.Š. NOVJ i POJ, "T." je spazio kako se jedan JU-88 iznenada obrušava i izbacuje bombu na Vrhovnog Komandanta: "T." munjevito skače na J. B. Tita, obara ga na zemlju, a trenutak zatim i sam se baca na bombu i zaklanja je svojim telom. "T." je uginuo herojskom smrću te je posmrtno odlikovan sa 2 x CaC i 1 x CaCib 3. "T." je takođe i čuvena nastavna jedinica za drugi razred osnovnih škola u SFRJ iz predmeta "poznavanje prirode i društva" (odr. "domaće životinje") sedamdesetih godina XX veka. 4. Istoimeni spomenik na Brionskom arhipelagu (o. V. Brijun), rad ak. vajara V.Špicera (1952). Mesto hodočašća stranih državnika, predsednika pionirskih zajednica i funkcionera Kinološkog društva Jugoslavije.

Dejan Novačić

TITO
Akcioni heroj Dedijerovih "Priloga". Tito je rođen u Kumrovcu, posle čega je skuvao glavu od svinje da nahrani braću i sestre i slomio korito na sankanju. Zatim je otišao na zanat u Sisak i odatle na Istočni front gde su ga Čerkezi proboli kopljem, te je pao u rusko zarobljeništvo i oženio se Pelagijom. Nakon toga se zapošljava u Kominterni i ubrzo postaje generalni sekretar KPJ, zbog čega neko vreme leži u Lepoglavi gde priznaje samo sud svoje partije. Po izlasku iz zatvora podiže ustanak i revoluciju, stvara AVNOJ i oslobađa zemlju od stranih okupatora i domaćih izdajnika. Posle rata kaže Staljinu "ne", hapsi Đida i pije viski s Čerčilom. Ženi se Jovankom, svira klavir, lovi medvede i pokreće nesvrstane. Putuje plavim vozom i "Galebom". Ima belo odelo, rukavice, prsten i roleks. Voli čivas, štrukle, mlinceke s picekom, omladince i, naročito, omladinke. Poseduje dobru kolekciju vina koje na Brionima pije sa svojim kaskaderom Ričardom Bartonom. U starosti lično odlazi na Kubu po svoje sledovanje cigara, usput kinji Fidela i u povratku preskače Kineski zid. Tito je umro u Ljubljani i, nakon kraćeg zadržavanja u Zagrebu, sahranjen je u Beogradu. Pošto je bio diktator, nikome nije bilo žao što je umro. Ni na sahranu mu niko nije došao. Pogotovo ne iz sveta. Ono na tv je montirano, a očevici lažu.

Dejan Novačić

TITO-REVOLUCIJA-MIR
Takmičenje koje je bilo aktuelno nekoliko poslednjih godina Titovog života u osnovnim i srednjim školama širom zemlje. Nije bilo obavezno, ali bilo je poželjno da cela škola učestvuje. Materijal za takmičenje je izlazio u svakom broju lista "Kekec" što je ovom listu davalo monopolistički položaj na tržištu dečje štampe u ono vreme (čik nemoj da se ne pretplatiš na Kekec). Jednom godišnje izlazio i "Kekec specijal" za takmičare koji tokom godine nisu isecali tekstove. Takmičari su uglavnom pamtili razne bizarne datume iz Titovog detinjstva, dečaštva i mladosti i važne događaje iz istorije Komunističke partije. Takmičenja su bila organizovana na školskom, opštinskom, gradskom, republičkom i saveznom nivou. Savezno takmičenje (sudar najboljih poznavalaca lika i dela iz cele zemlje) bilo je organizovano u Kumrovcu, rodnom mestu Josipa Broza. Ko tim povodom vidi Kumrovec postajao je neviđena faca u školi i takoreći više nije morao da pohađa nastavu. Toliko je to bila jaka stvar.

Janko Baljak

TITOVE "KUĆE"
Nalazile su se u svakom gradu naše zemlje. Tito je često putovao po zemlji. Gde god je bio, odsedao bi u najboljem delu okoline. Posle su te kuće zvrjale prazne i čekale da on ponovo dođe jednog dana.

Dušan Matić

TOZD, SOZD ipd.
Novi zakon o delu, sprejet v začetku osemdesetih, je uvajal cel kup novih kratic, ki se med delovnim ljudstvom nikoli niso zares prijele (četudi so jih morali uporabljati) in jih je večina izgovarjala s prizvokom poroga. O tem priča tudi nov pomen kratice TOZD ( = temeljna organizacija združenega dela), ki si ga je izmislil kak drzen šaljivec: tovariš, oprostite, zastonj delate.

Agata Tomažič

TRABANT
Plastično "čudo" iz DDR-a.

Branko Vanić

3D MILESTONES
Ajkula u bioskopu, Fantom u Zabavniku, neki posleponoćni erotski filmovi na TV. Ovi poslednji su bili nenajavljeni, zatičući mnoge u neugodnoj situaciji da ne mogu da se sete gde su denuli svoje 3D naočare.

Rastislav M.

TROKING
Igra koja je došla sa zapada pa je bila zabranjena zbog nešto slobodnijeg stila. Ako bi se neki od parova odvažio da ipak tako zaigra, najpre je opomenut, pa ako to ne bi pomoglo, izbacivani su napolje a momak je dobijao i batine.

Bata Simić

TRST JE NAŠ
- MI SMO TRSTOVI!
Mesto događanja Osijek. Svakodnevne demonstracije zbog Trsta. Mi srednjoškolci, u proseku 16 godina skandiramo: "Sinjor Pelu na banderu!". Prilazi "aktivista" Šime i urla: "Kakav sinjor Pelu - svinju Pelu na banderu!".

Mića Marković

TRULE KOBILE
Dječija igra gdje igrači prve ekipe zabiju glave jedni drugima među noge (ispod dupeta, kao ragbisti), a prvi u redu je naslonjen na zid ili drvo. Igrači druge ekipe naskaču ovima iz prve na leđa, iz zatrke. Nastoje da im slome kičmu i poruše red, jer ako ne uspiju, onda oni moraju da budu "kobila". Jedna od rijetkih igara u kojima su debeli bili popularni.

Darko Egersdorfer

TV FILTER
Color-TV se mislim već pojavio, ali je bio rijetka i izuzetno skupocjena stvar. Ali za ljubitelje boje i mrzitelje crno-bijelog, pojavilo se i polu-rješenje koje je jedno vreme uživalo nevjerojatnu popularnost, kad se uzme u obzir glupost i apsurdnost "rješenja". Stvar smo zvali jednostavno "filter", i radilo se o plastičnoj (pretpostavljam... možda staklo? bio sam mali...) ploči koja se pričvrsti ispred ekrana (slično današnjim filterima za kompjuterske monitore), a bila je kolorirana u raznobojnim vodoravnim pojasevima, koji su se blago pretapali jedan u drugi. Na taj način niste više gledali crno-bijelu sliku, već sliku punu boja; na stranu što su, za razliku od slike, boje bile statične i npr. tv-voditelj koji čita vijesti je imao gornju polovicu lica zelenu, donju ljubičastu, plave ruke, itd...

Blaženko Karešin